Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Glazba > Play liste

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 20.02.2014., 12:49   #61
stavli su pjesmu opet na jubito...yes.
__________________
"I'm-a Wario, I'm-a gonna win!"
Fergazer is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.02.2014., 23:01   #62
Quote:
kktz kaže: Pogledaj post
paranoid zakon al znali su i oni, iskreno, tusit.
pod utjecajem slave, trendova i producenata pretvorili su se ubrzo u tipični heavy-style-over-substance-metal band.
tek ovaj zadnji album im je opet ponovno na tragu paranoida.

većina HM bendova je u biti, style over substance.
sami sebi su svrha a to vodi k nekvaliteti i zasićenosti.
najmanja je tu posvećenost glazbi, koliko izgledu i hypu.
ja to odmah nanjušim kod benda.

ipak, iron maiden mi je najprihvatljiviji i nekako najdraži.

black sabbath je van konkurencije
Ajutokintumi is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.02.2014., 19:10   #63
Dust

Newyorški hard-rock power trio "Dust" činili su Kenny Aaronson (bas, gitara, dobro), Marc Bell (bubnjevi, vokali) te Richie Wise (gitara, vokali). Oni su, za izdavačku kuću "Kama Sutra", snimili dva albuma: prvi i istoimeni "Dust" (1971.) te drugi "Hard Attack" (1972.) a onda se razišli. Marc Bell je otišao u kasnije slavne - "Ramonese"! (Marky Ramone) a Kenny Aaronson je kasnije svirao s Rickom Derringerom (te na albumu "Club Ninja" Blue Oyster Culta"). Richie Wise (i njihov producent Kenny Kerner) bili su producenti prva dva albuma grupe "Kiss".
Prvi mi je album bolji jer je više hard. Drugi album mi je više heavy. Omot drugoga albuma radio je slavni strip crtač i ilustrator Frank Frazetta.
Dakle, hard ili heavy?

Wise u jednom intervjuu kaže: "We were influenced by the early British hard rock bands, like "The Yardbirds". That leading onto "Cream" and Jimi Hendrix, you know, blues-based rock. Jim Marshall coming up with the Marshall amps and Bonham with the big drums. And we just loved that stuff, and sort of glued at the hip with what we were doing. We didn’t say much about it, but just when the three of us played, it was loud and fast."





KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.02.2014., 21:13   #64
totem hard rocka

Ajutokintumi is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.02.2014., 21:37   #65
Nisu losi ovi Dust,sad sam poslusao ima par jako finih pjesama
__________________
I'm so happy cause today i found my friends they're in my head
ado019 is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.02.2014., 12:36   #66
sa hard rockom se nekako ponajviše povezuju 70-e a budimo iskreni tad su svi ovi velikani koje ste nabrojali bili u naponu kreativne snage. malo mi je neobično da nitko nije spomenuo queenovce, ted nugenta, aerosmith, status quo, alice coopera, cheap trick, nazareth...
__________________
I watched as fear took the old men's gaze, Hopes of the young in troubled graves, 'I see no day' I heard him say So grey is the face of every mortal
fairy feller is online now  
Odgovori s citatom
Old 23.02.2014., 13:35   #67
Pa kad se mora drkat po Led Zeppelinu, naravno.
The Great Duck is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.02.2014., 21:06   #69
Gotovo sve ziheraski klasici s kojima se ne moze pogrijesiti. A ako netko hoce jos dobrih ali manje poznatih stvari navedenih izvodaca onda treba malo albume preslusat.
__________________
I watched as fear took the old men's gaze, Hopes of the young in troubled graves, 'I see no day' I heard him say So grey is the face of every mortal
fairy feller is online now  
Odgovori s citatom
Old 28.02.2014., 22:10   #70
Bring it on Home Baby



eo to je onaj najkvalitetniji hard rock

samo slušati glasno sa slušalicama
Ajutokintumi is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.03.2014., 19:36   #71
https://www.youtube.com/watch?v=aPKQJQWQhKo -Toliko dobra pjesma da nemam rijeci..
__________________
I'm so happy cause today i found my friends they're in my head
ado019 is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.03.2014., 18:45   #72
Armageddon

"Armageddon" je bio veliki bend koji nije imao sreće a niti prave prilike.

Britansko-američki "Armageddon" je po imenima bila super-grupa. Keith Relf ("Yardbirds", "Renaissance") je svirao na "Speechu", posljednjem albumu izvrsne grupe "Steamhammer", čiji članovi su bili gitarist Martin Pugh i basist Louis Cennamo a bubnjar Bobby Caldwell svirao je s hard rock grupom "Captain Beyond". Istoimeni album "Armageddon", snimili su 1975. u Engleskoj a objavila ga je velika američka producentska kuća "A&M" jer im je potpisivanje ugovora omogućio prijatelj Peter Frampton koji je snimao za njih (Frampton je tada, albumom "Frampton Comes Alive" bio na vrhuncu slave). Unatoč takvom iskustvu i takvim imenima, album nije posve ispunio očekivanja: gitara je škrta i minimalistička a melodijske linije pomalo ravne i nemaštovite.
(Za razliku od takvog mišljenja, postoje i mišljenja da je album pun snažnih rock kompozicija, vrsnih gitarističkih solaža, izvrsne Relfove vokalne izvedbe te promišljenih instrumentalnih aranžmana. Album je "dugačak" iako ima samo pet pjesama od kojih većina traje preko 8 minuta a da one nikada nisu dosadne. Poput bilo kojeg progresivno/psihodeličnog hard rock albuma iz 70-ih godina, i "Armageddon" ima jednu doista dugačku pjesmu, posljednju stvar na albumu - 11-minutnu "Basking in the White of the Midnight Sun", koja je podijeljena na 4 različite pjesme s različitim tempima, i ona je, možda, ponajbolja pjesma "Armageddona".)
Ipak, treba izdvojiti hard-rock pjesmu "Buzzard" (brza gitara, gotovo u duhu Ritchieja Blackmorea) te Relfova bluesy harmonika u sporoj i melodičnoj pjesmi "Silver Tightrope". "Karijera" grupe naprasno je prekinuta jer je Keith Relf 1976., u dobi od 33 godine, smrtno stradao od posljedica strujnog udara (nepravilno "uzemljena" električna gitara).
Bubnjar Caldwell za neuspjeh benda optužio je menadžment kuće "A&M", predvođen Deejem Anthonyjem (Frampton, "Humble Pie", "Emerson, Lake & Palmer") jer su imali s njima stalne nesuglasice i samo dva održana koncerta! ( Starwood u Hollywoodu) dok je basist Cennamo tvrdio da je bend (Relf) imao problema s drogama i da se, unatoč pozitivnim recenzijama i solidnoj prodaji albuma, raspao i prije Relfove smrti. "Armageddon" je bio bend koji nije imao dovoljno sreće ali niti prave prilike.




Zadnje uređivanje KingCrimson : 16.03.2014. at 19:09.
KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.03.2014., 19:36   #73
Mayfield's Mule

Britanski hard rock bend iz Sjevernog Walesa osnovao je Chris Mayfield (pjevač, gitarist i tekstopisac), bivši "roadie" Amena Cornera, koji je već otprije imao glazbenog iskustva svirajući s lokalnim bendovima (ali i Ianom Hunterom) ali se razočarao u glazbeni biznis. Uz njega su još bili gitarist Andy Scott (koji je kasnije bio u odličnom bubblegum pop bendu/hard rock bendu "Sweet"), Pete Saunders (klavijature), Steve Bradley (bas), Sean Jenkins (bubnjevi) te Mike Smith (saksofon). Nema puno podataka o bendu: producent tri singlice objavljene za producentsku kuću Parlophone bio je slavni John Peel a iz tko zna kojih čudnih razloga istoimeni album, snimljen 1970., nikada nije objavljen u Europi, SAD-u ili V. Britaniji! Ali je zato objavljen u - Urugvaju na lokalnoj etiketi EMI Odeon!! i to bez znanja benda!! Bend se uskoro raspao a Chris Mayfield se udružio sa starim prijateljem iz Kenta, Noelom Reddingom s kojim je osnovao kratkoživući bend "Brain Police".
Objavljeno je remasterirano CD reizdanje.
Glazba je, naravno, hard-rock ali ima tu i ruralnog bluesa, heavy psihodelije...



KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.03.2014., 22:06   #74
Estes Brothers - Transitions

Nema puno podataka o jednoj od skupljih ploča američkog hard-rocka - čija cijena obično lako ide preko 1000 dolara!

Braća Estes, John (solo gitara) i Joe (bubnjevi, vokal) te Bill Marren (piano, vokal) i Don Smith (bas) potječu iz savezne države Ohio a jedni album "Transitions" snimili su za malu etiketu Edcom i to otisnutu u samo 100 primjeraka! (valjda za njihovu rodbinu jer je brojna obitelj Estes, navodno, uvijek imala neki svoj bend!). Na albumu je originalno samo 6 pjesama ali je na remasteriranom CD reizdanju, objavljenom 2002. za etiketu World In Sound, dodano još 7, uglavnom "live" bonus pjesama.
Dakle, 01. Never Coming Down (03':34")
02. This Morning (09':22")
03. Wooden Thoughts (04':54")
04. Do What Is Real (05':19")
05. Let Me Live My Own Life (06':10")
06. Gary's Thought (06':02")
07. Tomorrow's Sunlight [Single Version] (02':14")
08. On The Wings Of A Butterfly (03':45")
09. Love Is All I Need (04':04")
10. Tomorrow's Sunlight (02':46")
11. Wooden Thoughts (04':54")
12. All Along The Watchtower (06':39")
13. Blue Skies (04':05")
14. Woman (06':22")

Možda nije to jako inventivno i originalno ali je lako slušljivo i dobro. I meni je to više west-coast zvuk (pogotovo u sporijim baladama) a ne hard-rock (kako ga svi vode...) ali...



KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.03.2014., 20:48   #75
Toad

"Toad" je bio švicarski hard-rock bend, teškog, bluesy i eksperimentalnog zvuka.
Osnovali su ga u Baselu 1970. godine dvojica članove slavne švicarske grupe "Brainticket" (koji su snimili dva možda ponajbolja psihodelična albuma ne samo Starog kontinenta!); Werner Froehlich (bas) i Cosimo Lampis (bubnjevi). Njima se pridružuje gitarist Vittorio "Vic" Vergeat (koji ja kratko bio u "Hawkwindima"!) te pjevač Benjamin Jaeger, koji napušta bend odmah nakon snimanja albuma. Istoimeni album "Toad" snimljen je 1971. za švicarsku producentsku kuću "Hallelujah" (oni su objavili i albume "Brainticketa") a producent je bio slavni Martin Birch ("Deep Purple", "Black Sabbath"). Sljedeće godine objavljuju drugi album "Tomorrow Blue", a vokale su podijelili Vergeat i Froehlich. Bendu se pridružio violinist Helmut W. Lipski a producent je opet bio Martin Birch. Album je mnogo "uobičajeniji" hard rock s dosta bluesa. Komercijalni uspjeh je izostao i bend se raspada. Da bi se to nekako premostilo iste godine objavljen je album "Open Fire: Live in Basel 1972" koji uključuje obradu Hendrixova klasika "Red House" te obradu ""Who Knows" "Band of Gypsys". Godine 1974. objavljen je treći album "Dreams" na kojem je bila još jedna obrada - Hendrixove "Purple Haze". (Očito je Vergeat bio veliki fan Hendrixa, čak je na koncertima svirao gitaru zubima (ili je to bio samo trik) Nakon toga, grupa objavljuje samo "live" albume, nastupa po festivalima, posve mijenja članove i tone u nezanimljivost i opskurnost. Ako nekoga zanima...
Svi albumi reizdani su i na CD-ima.

(Na remasteriranom CD prvijencu ima 4 bonus pjesme, singl "Stay" te obrada Hendrixove "Purple Haze"...

s drugoga albuma "Tommorow Blue" - "Thoughts"

"Tomorrow Blue"

"Change in Time"

"Vampires"

"I Saw Her Standing There"

"Blind Chapman's Tale"

"Fly"

"Live in Basel Part 1"

"Live in Basel Part 2"

"Live 1972"

"Toad - Rarities"







KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.04.2014., 00:18   #76
Poobah - Let Me In

Loud and proud.
Brutalni garažni hard-rock album – i izgubljeni dragulj proto-metala. Sirovo, žestoko i divlje.

Američki power hard-rock trio iz Youngstowna (Ohio): Jim Gustafson (gitara, vokal), Phil Jones (bas, vokal) Glenn Wiseman (buvnjevi) snimio je 1972. u vlastitoj nakladi (privatni presing) Rite-Peppermint legendarni album prvijenac “Let Me In”, koji je tada, nezasluženo, ostao gotovo nepoznat izvan granica Ohia. Na njemu je bilo samo 6 pjesama, ali kakvih! Svi fanovi “Black Sabbatha”, “Sir Lord Baltimorea”, “Dusta”, “Leaf Hounda” i “Blue Cheera” s oduševljenjem su kasnije prihvatili i taj debitantski uradak.
Vremenom je album postajao sve skuplji a kada je dostigao cijenu preko 300 dolara, objavljeno je i reizdanje (restauriranje i mastering s originalnih vrpci je uradio Tony Dallas Reed iz “Stone Axe”: CD sa preko 12 bonus pjesma i knjižicom ima više od 80 minuta glazbe a dvostruki deluxe album koji je objavljen na bijelom i crnom vinilu ima 10 bonus pjesama).
“Mr. Destroyer” započinje neočekivano: smiješno-iritantnim glasom kao iz crtanih filmova prije nego započne gotovo “War Pigs” “blacksabbatovski” riff. Jim Gustafson je bio odličan gitarist (u kategoriji Ron Asheton/Tony Iommi) ali niti bas sekcija nije mnogo zaostajala za njim – precizna i puna groovea.
“Mr. Destroyer, je možda njihova ponajbolja pjesma, križanac “Black Sabbatha”, “Grand Funka” i “Budgiea”. “Enjoy What You Have” je nešto nježnija pjesma a prati je ubojiti, malo sporiji, gotovo teksaški boogie “Live to Work”, kojeg se ne bi postidio niti Johnny Winter. Druga strana ploče započinje pjesmom “Bowleen”, koja ima gotov plemenski ritam (bubnjevi) a Gustafson ju je nadogradio pomalo jezivim gitarskim riffom. “Rock’n’Roll” je, naravno, bučna i neugodna “himna” o rock’n’rollu. “Let Me In” je 6-minutna epska pjesma koja ima sve – moćan riff, liriku o bratstvu te bubnjarski solo.
I danas, 40-ak godina kasnije, album “Let Me In (i sa bonus pjesmama, od kojih su neke možda i bolje od onih 6 s ploče) je još uvijek uzbudljiv i osvježavajuć album. Jako preporučljivo, ne samo hard/heavy rock fanovima davnih 70-ih godina.

Coast to Coast

1 Mr. Destroyer
2 Enjoy What You Have
3 Live To Work
4 Bowleen
5 Rock'n Roll
6 Let Me In

Na žalost, nema .... pa si nabavite CD/ploču.
Bowleen - benefit Reunion

Top Tracks for Poobah




KingCrimson is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.04.2014., 21:14   #77

potpisujem sve osim queena i whitesnakea, deep purple također mi nije suviše drag, ali zato rainbow rula
heavy metal is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.04.2014., 21:46   #78
Ocito volis vise kiss i ovu njihvou disko pjesmu
__________________
I watched as fear took the old men's gaze, Hopes of the young in troubled graves, 'I see no day' I heard him say So grey is the face of every mortal
fairy feller is online now  
Odgovori s citatom
Old 14.04.2014., 19:57   #79
of course you are, whitesnake mi nikad nije legao a o scorpionsima da i ne pričam, to je po meni više kao "razvodnjeno vino"
heavy metal is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.04.2014., 10:08   #80
A što bi to trebalo značiti?
The Great Duck is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 17:56.