Koliko razilaženja je dovoljno?

[radical change]

violeta1980 kaže:

Uopće me ne zanima s kim drugi žive, niti zašto, a pogotovo koliko loše. Deset dugih godina sam mijenjala muškarce, a mogla sam nesretnim slučajem i još toliko, dok nisam naišla na skoro savršen primjerak. Meni savršen.
Ne, ne vjerujem da išta ide kao po loju, samo po sebi, niti da mi drugi trebaju otvarati vrata, ali sam uvjerena da razuman, moguć, trud, volja i želja, moraju rezultirati dobrim. Ili krivo radimo. Ako imamo krive i nezadovoljavajuće rezultate moramo mijenjati. Način i druge uključene. A ne pristajati na nezadovoljavajuća rješenja. To nema smisla, truditi se da mi bude loše, lošije nego prije. Ili vjerovati u čuda, a ona uglavnom ne postoje.
A uvijek postiji neka druga niša, neki drugi ljudi, sredine i poslovi, a koji imaju bar podjednaku šansu da su bolji i lošiji.
Maligno uplećeš bolest, nesreću i slično, jer to nema veze s našim mogućnostima, željama i dometima. Ako želim ostati u kondiciji, pa vježbam, nije kontrapunkt da ću sutra imati saobraćajku i završiti u kolicima. Nego da ću se u realnim, prosječnim, okolnostima zapustiti i kukati kako ne ličim više na ništa privlačno.

Ti si našla čovjeka kalkulacijom a ne srcem. Meni je to samo po sebi odvratno živjeti sa osobom koja će te odbaciti kao staru krpu jer eto dogodio se period kada se ne uklapaš u njezinu kalkulaciju. Mijenjati posao, hobije, mjesto stanovanja sa kojim nisi zadovoljna je jedna stvar ali odrezati partnera koji ti savršeno ne paše je po meni sebično, ipak postoje sebični ljudi to je realnost... Inače tvoj ružičasti balon može puknuti kao i bilo koji tuđi, na to nisi imuna..

[radical change]

violeta1980 kaže:

To je bajka za tinejđere! Zaljubljenost nije sljepilo, barem sigurno nije u tridesetima, pa niti koju godinu ranije.
Kalukalcija? Pa čitav je život kalkulacija, svi naši izbori su kalkulacija, odvagivanje za i protiv. Inače nismo odrasli ljudi. Imati tih dvoje djece za mene znači odgovornost da oni imaju gdje živjeti, što jesti i još puno više. Ne sljučajnost da smo zaboravili kondom. Ili bajkovitu iluziju kako ćemo svi skupa baš super živjeti i pod šatorom, samo ako budemo zaljubljeni.
Zaljubljena, pa ne vidim da je ON loš čovjek, uskogrudan, mamina maza, samoživ, glup i kvaran? S kojim nije moguće sa zadovoljstvom otići niti na jednodnevni izlet, a kamoli prenoćiti.Da, i ostale bajke braće Grimm......

Zaljubljenost je uvijek sljepilo, zato se i zove zaljubljenost, nije mi jasno da to nikad nisi doživjela..? A to što si odrasla žena samo znači da cijeniš pare, imovinu, materijalnu sigurnost i zadovoljstvo pa u život puštaš ljude koji u te kategorije upadaju. Kada si mlad onda nisi svjestan važnosti love u životu.
Moje poimanje ljubavi je poprilično drugačije od tvojeg, ja krećem od ljudskih odnosa koji moraju biti na razini a materijalna komponenta života je važna samo u tolikoj mjeri da ti može osigurati egzistenciju, sve preko toga je blagoslov (na temelju sreće i našeg upornog rada). Kad se vraćam ženi, vraćam se osobi koju volim, želim i poštujem a ne nečijem novčaniku...

[violeta1980]

radical change kaže:

Ti si našla čovjeka kalkulacijom a ne srcem. Meni je to samo po sebi odvratno živjeti sa osobom koja će te odbaciti kao staru krpu jer eto dogodio se period kada se ne uklapaš u njezinu kalkulaciju. Mijenjati posao, hobije, mjesto stanovanja sa kojim nisi zadovoljna je jedna stvar ali odrezati partnera koji ti savršeno ne paše je po meni sebično, ipak postoje sebični ljudi to je realnost... Inače tvoj ružičasti balon može puknuti kao i bilo koji tuđi, na to nisi imuna..

Zašto bih bila imuna na promjene? Ili u to vjerovala? Nisam glupa, što god drugo bila. A glupost je izabrati išta manje od najboljeg što izabrati možeš.
Dogodio period? Pa onda naiđe sutra period kada se odjednom uklapaš, dobra vila sve popravi i svi postanu tako dragi da pukneš od sreće? Gdje smo sada, kod Andersena?

[radical change]

violeta1980 kaže:

Čitam, učim, promatram, 35 godina! I ne umišljam da ću izumiti toplu vodu, niti pronaći ćup mudrosti. Znam skoro pouzdano makar što je nemoguće.
A problemi koji me ne dodiruju, preko kojih prelazim, nisu moji problemi i živo mi se fućka za njih, pa ma koliko bilo ljudi koji istu stvar doživljavaju tragično. Ne kompliciram bez veze, ali s vezom, e, to je već posve druga stvar!

Ti si ona što hoda ulicom i okrene glavu na drugu stranu..? Pohvalno..:klap:

[baja]

vrrrana kaže:

Ajmo reći: dvoje se nađu, zavole, hodaju, ožene, dobiju djecu... prođu godine i to. Nije bajka, ali nije ni loše; u stvari se svima čini da je to ono kako bi trebalo biti. I s vremenom sam se jedan počinje pitati zašto je, gdje je, i je li stvarno otišlo kvragu.
Recimo ja.

Ma nisam se odjednom prenuo iz sna, malo po malo sam shvaćao da su razlike sve veće i veće. S vremenom sam postao nesretan jer je moja supruga daleko od one koja se udala za mene. Godinama sam pokušavao razgovarati o tome, ali bježala je od razgovora, čak se i zatvarala
na više dana. S vremenom sam odustao od razgovora.

Sada razmišljam kako da joj na pravi način kažem da smo došli do ruba i da više ovako ne ide. To je moja odgovornost i moj zadatak, sam moram to napraviti.

Ali me zanima ima li tko još za podijeliti sličnu situaciju.
Nakon koliko godina je dosta razilaženja svaki u svom smjeru, ignoriranja problema...
Nakon koliko svađa?
Ima li tu neka granica?

kvragu je otišlo onda kad si postao pasivan promatrač vlastitog života
mijenjala se tvoja supruga ali mijenjao si se i ti
možda uistinu niste jedno za drugo, a možda si se samo prepustio očekivanjima (da netko drugi ispunjava tvoje praznine) pa prije nego napraviš konačnu odluku, zaviri u sebe

[violeta1980]

radical change kaže:

Zaljubljenost je uvijek sljepilo, zato se i zove zaljubljenost, nije mi jasno da to nikad nisi doživjela..? A to što si odrasla žena samo znači da cijeniš pare, imovinu, materijalnu sigurnost i zadovoljstvo pa u život puštaš ljude koji u te kategorije upadaju. Kada si mlad onda nisi svjestan važnosti love u životu.
Moje poimanje ljubavi je poprilično drugačije od tvojeg, ja krećem od ljudskih odnosa koji moraju biti na razini a materijalna komponenta života je važna samo u tolikoj mjeri da ti može osigurati egzistenciju, sve preko toga je blagoslov (na temelju sreće i našeg upornog rada). Kad se vraćam ženi, vraćam se osobi koju volim, želim i poštujem a ne nečijem novčaniku...

Opet maligno izmišljaš i dodaješ u nedostatku argumenata. Hajde nađi jednu jedinu riječ u mojim upisima ovdje gdje sam spomenula novac, materijalno, ili što slično kod izbora partnera.
Na koncu zašto bi, pa meni ne treba financijer, ništa baš mi ne treba, čak niti ne želim, već jako dugo, što si sama ne mogu kupiti.

[radical change]

violeta1980 kaže:

Zašto bih bila imuna na promjene? Ili u to vjerovala? Nisam glupa, što god drugo bila. A glupost je izabrati išta manje od najboljeg što izabrati možeš.
Dogodio period? Pa onda naiđe sutra period kada se odjednom uklapaš, dobra vila sve popravi i svi postanu tako dragi da pukneš od sreće? Gdje smo sada, kod Andersena?

Svi se nadamo da smo izabrali najbolje... no dok ne zagrizeš jabuku ne znaš da li je crv unutra... Poneke izbace crva i pojedu ostatak, poneki ne...
Nije mi jasno da vjeruješ kako se radom može jako mnogo postići u životu ali isto ne primjenjuješ na vezu? Gdje je logika?

[violeta1980]

radical change kaže:

Ti si ona što hoda ulicom i okrene glavu na drugu stranu..? Pohvalno..:klap:

Ne, izgaram iz dana u dan da promijenim nepromjenjivo, čitav Svijet. I svakako zasjenim Majku Terezu u dogledno vrijeme.

[radical change]

violeta1980 kaže:

Opet maligno izmišljaš i dodaješ u nedostatku argumenata. Hajde nađi jednu jedinu riječ u mojim upisima ovdje gdje sam spomenula novac, materijalno, ili što slično kod izbora partnera.
Na koncu zašto bi, pa meni ne treba financijer, ništa baš mi ne treba, čak niti ne želim, već jako dugo, što si sama ne mogu kupiti.

Iz ovog to čitam...
"To je bajka za tinejđere! Zaljubljenost nije sljepilo, barem sigurno nije u tridesetima, pa niti koju godinu ranije.
Kalukalcija? Pa čitav je život kalkulacija, svi naši izbori su kalkulacija, odvagivanje za i protiv. Inače nismo odrasli ljudi. Imati tih dvoje djece za mene znači odgovornost da oni imaju gdje živjeti, što jesti i još puno više. Ne sljučajnost da smo zaboravili kondom. Ili bajkovitu iluziju kako ćemo svi skupa baš super živjeti i pod šatorom, samo ako budemo zaljubljeni.
Zaljubljena, pa ne vidim da je ON loš čovjek, uskogrudan, mamina maza, samoživ, glup i kvaran? S kojim nije moguće sa zadovoljstvom otići niti na jednodnevni izlet, a kamoli prenoćiti.Da, i ostale bajke braće Grimm......"
Dakle sa kalkulacijom ulaziš u odnos, svatko takav sebi ne dopušta da o sebi razmišlja kao o materijalistu ali ti se nekako zaokruži osmjeh kad vidiš pare...

[violeta1980]

radical change kaže:

Svi se nadamo da smo izabrali najbolje... no dok ne zagrizeš jabuku ne znaš da li je crv unutra... Poneke izbace crva i pojedu ostatak, poneki ne...
Nije mi jasno da vjeruješ kako se radom može jako mnogo postići u životu ali isto ne primjenjuješ na vezu? Gdje je logika?

Čovjek, ljudi, kakvi sve već jesu! Od mene, na dalje, ne upotrebljavam često ružičaste naočale. Posve sam sigurna da sebe nisam uspjela značajno poboljšati od vremena od kada razumijem stvari oko karaktera ljudi, naravi, inteligencije, dobrote i još koječega važnog. Puka slučajnost mnoštva utjecaja, vjerovanja, genetske podloge i okolnosti na koje prekasno možeš utjecati.
Ne, posve sam uvjerena da ljude ne možeš mijenjati i poboljšavati po svom ukusu, nego samo pronalaziti. I nemam ovdje niti jednu univerzalnu vrijednosnu primisao, da ne bude zabune. Kada kažem najbolji, mislim doslovno za mene najbolji.

[radical change]

violeta1980 kaže:

Ne, izgaram iz dana u dan da promijenim nepromjenjivo, čitav Svijet. I svakako zasjenim Majku Terezu u dogledno vrijeme.

Ne svijet, samo mali sitni djelić tog svijeta učiniš boljim, a da se isključivo ne radi o tvojoj guzi. Netko tko je mnogo zaradio trebao bi biti svjestan da je osim svoje sposobnosti, rada svoj uspjeh dužan i drugima (društvu) koje je omogućilo da on otvori firmu i proda proizvod onima koji su imali prilike ZARADITI da istog kupe.. Dakle ne živiš kao Pale sam na svijetu nego postoje i drugi koji hodaju ulicom i oblikuju svijet u kojem živiš, boljim ili lošijim.. Ne kontaš ti to..? Nikome ama baš ništa ne duguješ, niti crnog ispod nokta..?

[radical change]

violeta1980 kaže:

Čovjek, ljudi, kakvi sve već jesu! Od mene, na dalje, ne upotrebljavam često ružičaste naočale. Posve sam sigurna da sebe nisam uspjela značajno poboljšati od vremena od kada razumijem stvari oko karaktera ljudi, naravi, inteligencije, dobrote i još koječega važnog. Puka slučajnost mnoštva utjecaja, vjerovanja, genetske podloge i okolnosti na koje prekasno možeš utjecati.
Ne, posve sam uvjerena da ljude ne možeš mijenjati i poboljšavati po svom ukusu, nego samo pronalaziti. I nemam ovdje niti jednu univerzalnu vrijednosnu primisao, da ne bude zabune. Kada kažem najbolji, mislim doslovno za mene najbolji.

Prije nego odem na kavu... da te pitam kako to svijet vidiš kao konstantnu promjenu ali ne vjeruješ da se ljudi mijenjaju ako to žele..? A naročito od toliko različitosti kojima svijet obiluje ti uspiješ pronaći baš najboljeg i to isključivo da zadovolji tvoj ukus..?

[violeta1980]

radical change kaže:

Iz ovog to čitam...
"To je bajka za tinejđere! Zaljubljenost nije sljepilo, barem sigurno nije u tridesetima, pa niti koju godinu ranije.
Kalukalcija? Pa čitav je život kalkulacija, svi naši izbori su kalkulacija, odvagivanje za i protiv. Inače nismo odrasli ljudi. Imati tih dvoje djece za mene znači odgovornost da oni imaju gdje živjeti, što jesti i još puno više. Ne sljučajnost da smo zaboravili kondom. Ili bajkovitu iluziju kako ćemo svi skupa baš super živjeti i pod šatorom, samo ako budemo zaljubljeni.
Zaljubljena, pa ne vidim da je ON loš čovjek, uskogrudan, mamina maza, samoživ, glup i kvaran? S kojim nije moguće sa zadovoljstvom otići niti na jednodnevni izlet, a kamoli prenoćiti.Da, i ostale bajke braće Grimm......"
Dakle sa kalkulacijom ulaziš u odnos, svatko takav sebi ne dopušta da o sebi razmišlja kao o materijalistu ali ti se nekako zaokruži osmjeh kad vidiš pare...

Imati djecu, preuzeti odgovornost za nečiji život, meni je ogromna odgovornost, baš niti mrvicu šaljiva i relativna. To nema veze s materijalizmom. Gledam tragične primjere među mojim učenicima često, gledam djecu čijim bi roditeljima trebalo biti zakonom zabranjeno da to postanu i nisam oko toga sklona kompromisima.
A novac i moj osmjeh, to je čista laž, glupost i dječje podmetanje. Pisala sam već ovdje da nedavno nisam niti trepnula kada sam odbila dvostruko bolje plaćeni posao jer sam bila uvjerena da bi narušio ljepotu mog života i moja zadovoljstva. Ja sam ti uvjerena da samo glupani cijene novac u smislu i jedne kune više od onoga što im treba za ugodan život. A to sigurno nije nekakav NOVAC vrijedan spomena u vrijednosnom smislu.

[violeta1980]

radical change kaže:

Prije nego odem na kavu... da te pitam kako to svijet vidiš kao konstantnu promjenu ali ne vjeruješ da se ljudi mijenjaju ako to žele..? A naročito od toliko različitosti kojima svijet obiluje ti uspiješ pronaći baš najboljeg i to isključivo da zadovolji tvoj ukus..?

Jednostavno, upornost i dakako malo sreće. Tako to inače ide. Deset godina traženja i probavanja nije baš malo, niti trud za podcijeniti. Pa, mislim bar, niti za olako reći da ne znam što želim.
Oximoron je teza o mijenjanju sebe jer želimo. Da silno želimo drugačije ne bismo uopće bili takvi. Dijelom smo kakvi već jer smo uvjereni, svatko za sebe, da je tako najbolje, da uopće drugačije nije moguće, prihvatljivo, ili što već, dijelom smo naslijedili što već jesmo. Da bi se to promijenilo, osim što je ovo drugo nemoguće, morali bismo prvo dobiti novu glavu, nove vrijednosti i mogućnosti.

[violeta1980]

radical change kaže:

Ne svijet, samo mali sitni djelić tog svijeta učiniš boljim, a da se isključivo ne radi o tvojoj guzi. Netko tko je mnogo zaradio trebao bi biti svjestan da je osim svoje sposobnosti, rada svoj uspjeh dužan i drugima (društvu) koje je omogućilo da on otvori firmu i proda proizvod onima koji su imali prilike ZARADITI da istog kupe.. Dakle ne živiš kao Pale sam na svijetu nego postoje i drugi koji hodaju ulicom i oblikuju svijet u kojem živiš, boljim ili lošijim.. Ne kontaš ti to..? Nikome ama baš ništa ne duguješ, niti crnog ispod nokta..?

Zašti imaš potrebu izmišljati, poprijeko bez argumenata zaključivati i pretpostavljati? Malo je zamorno to demantirati, to što nikada nisam rekla....
Naravno da dugujem mnogima, kao i svi mi, a i vrlo savjesno plaćam dugove. Ali opet po istom principu, zato što osjećam, mislim, ili znam, da tako treba, da je tako ispravno. Ne zbog brzine vrtnje Zemlje, ili jer ti, na primjer, misliš da je tako OK.
Hoću reći, opet se radi o egocentričnom i donekle slučajnom Svijetu ako bolje pogledaš. Mnogi dobri i pametni ljudi misle po mojem, a vjerojatno i tvojem mišljenju, razne gluposti i nebuloze. U nekom dijelu. I zbilja vjeruju u njih. Drugo ti je pitanje mjerila.
Primjer. Mogla bih se okladiti i dokumentirati da sam realno, recimo u novcu mjereno, ja učinila drugim ljudima više dobra, ali puno više, od tebe. A ti si utvaraš da si altruist, dok sam ja sebičnjak koji iz svog zadovoljstva i potrebe činim što već jesam, upotrijebljavam svoje mogućnosti kako sama mislim da trebam, iz sasvim autonomnih potreba i bez velikih očekivanja i filozofija.
Konkretan primjer. Naiđem jesenas na sjajno dijete, nebrušeni biser, iz skromne obitelji. Izvrtim u istom tjednu sve vrste osmjeha i telefona koji mi padnu na pamet i idući tjedan dijete dobije suvremenu informatičku opremu, priključak, čak i radni stol i primjerenu stolicu. Točka. Uživam u životu i zabavljam se sjajno dalje, ne pokušavam se potrgati u promijeni hrvatskog školskog sustava.

[choupette]

Moram priznati da kužim što radical piše i donekle se slažem s njim. Što je debela iznimka btw..

Mislim da se stvarno na partnere počelo gledati kao na robu na materijalnom tržištu. Tražim si najboljeg, tražim si najkvalitetnijeg, najkompatibilnijeg,...i kad si ga nađem ima da zauvijek funkcionira. How yes no.
I onda si ljudi nađu tog kompatibilnog (ne pušim baš priče o nekompatibilnosti u trenutku ozbiljnog uparivanja, barem kad je većina u pitanju).
A onda kad dođe do problema, do kojeg kad tad neminovno dođe, jer ljudi i situacije nisu statika, onda se obično gura pod tepih, jer tzv. "rad na vezi" je nepoznanica. A nepoznanica je jer smo naučeni na konzumerizam. Kupi i baci i kupi ponovo. Pa se gura i gura pod taj jadni tepih dok se više ne zna ni sam kako se iskoprcati. A do tada je ta hrpa već toliko velika da je odnos nepovratno narušen i definitvno se više nema drugog izbora nego ići dalje.

I da, ima nešto u tome da većina ljudi vidi problem u drugome, a ne vidi problem u sebi. Pa tako uvijek iznova ponavlja iste greške i ista sranja. Jer je nevolja i nezadovoljstvo u njima ili barem i u njima, a ne samo u onom drugom. A vlastitu nevolju se nosi sa sobom u svaki idući odnos.
Kako drugačije objasniti neumoljivu statistiku koja baš ne podržava činjenicu da nakon prvog odnosa u dvoje idući biva boljim.
Jer statistički, prvi brak se raspada u cca 50% slučajeva, drugi u čak do 70% slučajeva, a treći u preko 73% slučajeva.

[violeta1980]

choupette kaže:

Moram priznati da kužim što radical piše i donekle se slažem s njim. Što je debela iznimka btw..

Mislim da se stvarno na partnere počelo gledati kao na robu na materijalnom tržištu. Tražim si najboljeg, tražim si najkvalitetnijeg, najkompatibilnijeg,...i kad si ga nađem ima da zauvijek funkcionira. How yes no.
I onda si ljudi nađu tog kompatibilnog (ne pušim baš priče o nekompatibilnosti u trenutku ozbiljnog uparivanja, barem kad je većina u pitanju).
A onda kad dođe do problema, do kojeg kad tad neminovno dođe, jer ljudi i situacije nisu statika, onda se obično gura pod tepih, jer tzv. "rad na vezi" je nepoznanica. A nepoznanica je jer smo naučeni na konzumerizam. Kupi i baci i kupi ponovo. Pa se gura i gura pod taj jadni tepih dok se više ne zna ni sam kako se iskoprcati. A do tada je ta hrpa već toliko velika da je odnos nepovratno narušen i definitvno se više nema drugog izbora nego ići dalje.

I da, ima nešto u tome da većina ljudi vidi problem u drugome, a ne vidi problem u sebi. Pa tako uvijek iznova ponavlja iste greške i ista sranja. Jer je nevolja i nezadovoljstvo u njima ili barem i u njima, a ne samo u onom drugom. A vlastitu nevolju se nosi sa sobom u svaki idući odnos.
Kako drugačije objasniti neumoljivu statistiku koja baš ne podržava činjenicu da nakon prvog odnosa u dvoje idući biva boljim.
Jer statistički, prvi brak se raspada u cca 50% slučajeva, drugi u čak do 70% slučajeva, a treći u preko 73% slučajeva.

Ne podržava li ta statistika, makar podjednako, i tezu kako ljudi brzopleto ulaze u brakove, na temelju iluzija i bajki?
Nije li logični paradoks tvrditi da će se prije uspjeti, logičnije, prirodnije, kako već, s nekompatibilnim partnerom, nego sličnih preferencija, vrijednosti, vjerovanja i načina života?
Jamstva nema, čak niti za činjenicu da će se zemlja nastojati vrtjeti pod istim kutem, ali to nikako ne znači da je svejedno što je početna pozicija, odnosno da je moguće popraviti i doraditi svaku međuljudsku kombinaciju. Nije!

[radical change]

violeta1980 kaže:

Imati djecu, preuzeti odgovornost za nečiji život, meni je ogromna odgovornost, baš niti mrvicu šaljiva i relativna. To nema veze s materijalizmom. Gledam tragične primjere među mojim učenicima često, gledam djecu čijim bi roditeljima trebalo biti zakonom zabranjeno da to postanu i nisam oko toga sklona kompromisima.
A novac i moj osmjeh, to je čista laž, glupost i dječje podmetanje. Pisala sam već ovdje da nedavno nisam niti trepnula kada sam odbila dvostruko bolje plaćeni posao jer sam bila uvjerena da bi narušio ljepotu mog života i moja zadovoljstva. Ja sam ti uvjerena da samo glupani cijene novac u smislu i jedne kune više od onoga što im treba za ugodan život. A to sigurno nije nekakav NOVAC vrijedan spomena u vrijednosnom smislu.

Dobro ako ti tako kažeš, imaš pravo na svoje mišljenje. No ne slažem se da nekim roditeljima treba zabraniti da imaju djecu, to je glupost, zašto bi ti to nkome zabranjivala. Ono što bih ja učinio jest da bi radio na preveciji i obrazovanju, od sexualnog odgoja pa na dalje da ljudi budu malo odgovorniji prema sebi i djeci koju imaju. Od zabrane nema ništa..

violeta1980 kaže:

Jednostavno, upornost i dakako malo sreće. Tako to inače ide. Deset godina traženja i probavanja nije baš malo, niti trud za podcijeniti. Pa, mislim bar, niti za olako reći da ne znam što želim.
Oximoron je teza o mijenjanju sebe jer želimo. Da silno želimo drugačije ne bismo uopće bili takvi. Dijelom smo kakvi već jer smo uvjereni, svatko za sebe, da je tako najbolje, da uopće drugačije nije moguće, prihvatljivo, ili što već, dijelom smo naslijedili što već jesmo. Da bi se to promijenilo, osim što je ovo drugo nemoguće, morali bismo prvo dobiti novu glavu, nove vrijednosti i mogućnosti.

Ne treba nama nova glava već nove mogućnosti i neke nove (bolje) vrijednosti. Jer svatko od nas je plod onog što je doživio za života, i mislimo da takav put najbolje paše nama. Tko kaže da se to ne može promjeniti, jer ljudi se čitavog života razvijaju, rastu i mijenjaju se, ja nisam onaj ja od prije 5 ili 10 godina zar ne..?

Vatra14 kaže:

A mozda i jer sam tebe nazvao p..., ali sam to uskoro i ispravio, tako da nema razloga.

Kako znaš da sam pička, oli si me jebao pa znaš...

choupette kaže:

Moram priznati da kužim što radical piše i donekle se slažem s njim. Što je debela iznimka btw..

Mislim da se stvarno na partnere počelo gledati kao na robu na materijalnom tržištu. Tražim si najboljeg, tražim si najkvalitetnijeg, najkompatibilnijeg,...i kad si ga nađem ima da zauvijek funkcionira. How yes no.
I onda si ljudi nađu tog kompatibilnog (ne pušim baš priče o nekompatibilnosti u trenutku ozbiljnog uparivanja, barem kad je većina u pitanju).
A onda kad dođe do problema, do kojeg kad tad neminovno dođe, jer ljudi i situacije nisu statika, onda se obično gura pod tepih, jer tzv. "rad na vezi" je nepoznanica. A nepoznanica je jer smo naučeni na konzumerizam. Kupi i baci i kupi ponovo. Pa se gura i gura pod taj jadni tepih dok se više ne zna ni sam kako se iskoprcati. A do tada je ta hrpa već toliko velika da je odnos nepovratno narušen i definitvno se više nema drugog izbora nego ići dalje.

I da, ima nešto u tome da većina ljudi vidi problem u drugome, a ne vidi problem u sebi. Pa tako uvijek iznova ponavlja iste greške i ista sranja. Jer je nevolja i nezadovoljstvo u njima ili barem i u njima, a ne samo u onom drugom. A vlastitu nevolju se nosi sa sobom u svaki idući odnos.
Kako drugačije objasniti neumoljivu statistiku koja baš ne podržava činjenicu da nakon prvog odnosa u dvoje idući biva boljim.
Jer statistički, prvi brak se raspada u cca 50% slučajeva, drugi u čak do 70% slučajeva, a treći u preko 73% slučajeva.

Nedavno je bila jedna velika reportaža u novinama pod temom da li smo ubili ljubav. I tamo sam pročitao nekakva nova istraživanja koja govore u prilog tome da naša svijest o mogućnostima izbora izravno djeluje na našu sposobnost da se vežamo uz partnera, toleriramo i spremamo prihvatiti i opraštati. Današnje društvo konzumerizma površno gleda na sve segmente međuljudskih odnosa, sex i ljubav imaju karakteristike robe koja se uzme i koristi dok nam to paše, nakon toga se igračka baci i nabavi se nova. Na tom putu površnosti mi zapravo ne ulazimo u dublje odnose, ne izlažemo se već uzimamo samo ono što nam trenutno paše. Na tim površnim temeljima podižemo i djecu. Upravo je to i u sukladnosti sa statistikom, gdje ljudi koji su svjesni da mogu birati to upravo i rade. Kao kupac koji u dućanu prebire po hrpi naranača pokušavajući u toj hrpi sličnih proizvoda pronaći jedan koji iskače ljepotom, izgledom, osjetom... To mi je tako interesantno svaki put kad vidim koliko ljudi ima koji će od prekopati cijelu hrpu banana da bi pronašli onu koja im po nečemu više paše, a u biti su sve slične.

[violeta1980]

radical change kaže:

Dobro ako ti tako kažeš, imaš pravo na svoje mišljenje. No ne slažem se da nekim roditeljima treba zabraniti da imaju djecu, to je glupost, zašto bi ti to nkome zabranjivala. Ono što bih ja učinio jest da bi radio na preveciji i obrazovanju, od sexualnog odgoja pa na dalje da ljudi budu malo odgovorniji prema sebi i djeci koju imaju. Od zabrane nema ništa..



Ne treba nama nova glava već nove mogućnosti i neke nove (bolje) vrijednosti. Jer svatko od nas je plod onog što je doživio za života, i mislimo da takav put najbolje paše nama. Tko kaže da se to ne može promjeniti, jer ljudi se čitavog života razvijaju, rastu i mijenjaju se, ja nisam onaj ja od prije 5 ili 10 godina zar ne..?



a u biti su sve slične.

Malo odgovorniji odnos? Ne govorim o takvima.
Ti si puno bolji čovjek nego pred 10 godina? Hajde....
Nisu, niti slične, sve banane ovoga svijeta!

[radical change]

violeta1980 kaže:

Ne podržava li ta statistika, makar podjednako, i tezu kako ljudi brzopleto ulaze u brakove, na temelju iluzija i bajki?
Nije li logični paradoks tvrditi da će se prije uspjeti, logičnije, prirodnije, kako već, s nekompatibilnim partnerom, nego sličnih preferencija, vrijednosti, vjerovanja i načina života?
Jamstva nema, čak niti za činjenicu da će se zemlja nastojati vrtjeti pod istim kutem, ali to nikako ne znači da je svejedno što je početna pozicija, odnosno da je moguće popraviti i doraditi svaku međuljudsku kombinaciju. Nije!

Po svemu sudeći ja i moja žena nikada ne bi trebali uspjeti u braku, jer smo u većini stvari potpuno različiti. Ipak zajednički pogled na svijet i budućnost, te tolerancija odnosno sloboda za naše pojedinačne želje i izbore nam je bila dovoljna da naš brak uspije. Kad mi netko kaže da dvoje ljudi u braku treba biti kompatibilno sa sličnim željama, stavovima i potrebama to je jedna opća glupost. Ljudi su emocionalna bića i nema pravila koja će veza uspjeti a koja ne. Imaš primjer ljudi koji ljutnju izposljavaju kroz svađu, vika, dreka, lete vaze, izvana bi se reklo da im je brak teška grozota ali sexualni život im je fenomenalan i zaista im je veza čvrsta, slobodno izražavaju ljutnju i ništa ne drže pod tepihom i to im čini brak zdravim bez obzira na povremene eksplozije u ponašanju...