Treba li se bojati prevelike sreće? Not litrli :D

[msimba]

Pozdrav!

Pada kišta, hladno je i moram učiti za kolokvij pa eto razmišljam o glupostima.

Nije me bilo na forumu godinama valjda, samo sam lurkala, ali eto zanima me mišljenje puka.

Treba li se bojati prevelike sreće?

Da elaboriram. Nekako me krenulo u zadnjih godinu dana. Ne mogu se baš požaliti. Posao imam, jest da je studentski, ali plaća osnovno, šef odličan. Neki dan dobila još jedan bolje plaćeni. Faks je pri kraju, još par sitnica i gotovo. Diplomski praktički napisan. Novi dečko (ne baš jako novi) - sve gotovo idilično. Uletila mi prilika za neko besplatno stanovanje kad završim faks. Još si i dobro izgledam u posljednje vrijeme.

Eh sad. Ovo je prvi put da zapravo ovako direktno govorim o tome. Zašto?

Prvo jer sam blago paranoična i praznovjerna Ako kažem da mi je super možda mi prestane biti super

Drugo se nastavlja na prvo. U zadnje vrijeme kada me netko direktno pita za neki aspekt mog života primijetila sam da na pozitivan odgovor dobijem negativnu reakciju. Primjerice:

Koliko ste ti i XY već skupa?
Sad će biti godinu dana.
I kako se slažete?
Ma sve ide kako treba, baš nam je lijepo.
Hjoj. Znaš, nećakinja moga muža šogorice ti je bila tako u vezi s dečkom koji je bio mlađi od nje i sve je bilo super dok on nije nakon 2 godine shvatio da bi se ipak malo više zabavljao.
Dobro. I?
Pa pazi da ti se to ne dogodi. *sućutan pogled kao da on ima 18g, a ja 36g*

ILI

Kad si gotova s faksom?
S ispitima u lipnju, ali mislim obranu imati u 9mj.
Super. Onda na burzu.
Ima poprilično posla u mojoj struci tako da mislim da neće biti problem naći staž.
Hjoj, kćer od moje susjede je završila isto to pa ne može naći nikako posao. Sin od taksista moje babe je već 3g na birou, ne može pa ne može.

And so on and so on....

Tako da mi je nekako postalo glupo dijeliti tu svoju ajmo reći sreću. Ne hodam okolo i ne govorim kako je meni super fantastično, ali me nekako nervira što kada sam imala loše periode u životu su svi nekako imali mišljenje o tome kako trebam što prije završiti faks, ponovno biti u vezi, smršaviti, naći bolji posao, a sad kad me pitaju za te stvari onda opet nešto ne valja.

I uništavaju mi sreću oko moje sreće

Malo sam se raspisala. Treba mi valjda

Kako vi? Dijelite li svoju sreću s drugima ili se toga ipak valja bojati i čuvati za sebe?

[Cats]

S vremenom sam naučila da na pitanje kako sam odgovaram Nikad bolje. Prijatelji se vesele, a oni drugi... šta me briga za njih

[ladybug24]

ako isključimo zlobne ljude, mislim da ti većina, nažalost, govori iz osobnog životnog iskustva.

imala sam ja tako jedan totalno idiličan period života. podsjećaš me na mene kad sam bila mlada.

naravno da je to završilo. idila ne može biti konstanta u životu, sam život je jako zajeban i promjenjiv.

[ekaliopa]

Cats kaže:

S vremenom sam naučila da na pitanje kako sam odgovaram Nikad bolje. Prijatelji se vesele, a oni drugi... šta me briga za njih

"Iii...kak' si?", "Kaj ima?", "Kaj ima novoga?"

uobičajeni odgovor : "Odlično" + "Može li bolje?"
+ "Evo, novi je dan".

[NiktaX]

msimba kaže:

Kako vi? Dijelite li svoju sreću s drugima ili se toga ipak valja bojati i čuvati za sebe?

samo s najbližima. imala sam periode u životu kad mi su mi stvari išle na ruku pa sam dobivala mnogo zajedljivih, a od nekih čak i iznimno zločestih komentara. naravno ne od svih ali dovoljno ti je nekoliko indvidua koje ti pokvare dan. to ti je zbog ovog i onog, nećeš uspjeti, nije to za tebe, okani se toga,neće to potrajati,...

zvuči nevjerojatno jer se normalan čovjek to ne bi usudio reći nekome ali znala sam osobe, poznanike čak koji su se bez problema osjetili pozvanim komentirati.

tada mi je to jako teško padalo tako da sam se naučila kriti pozitivne stvari. ako mi se nešto lijepo desi uvijek to umanjim, ako već ne mogu zatajiti jer je javna stvar, pr nadodam neku negativnu osobinu koja pobije sve pozitivno...

znam da zvučim jadno ali lakše mi je tako. ne volim kad mi kvare dobro raspoloženje svojim lošim prognozama ili kritikama. inače, prognoze im se nikad nisu ostvarile...

[Hannah 3]

Cats kaže:

S vremenom sam naučila da na pitanje kako sam odgovaram Nikad bolje. Prijatelji se vesele, a oni drugi... šta me briga za njih

Joj, to sam i ja pocela prakticirati sa polupoznanicima, neovisno o tome kako sam stvarno.
I bas vidim da ostanu zateceni, razocarani cak.
S prijateljima sam iskrena, (s onoliko malo koliko ih imam), kao i sa ljudima za koje procijenim da su dobronamjerni. (Mozda sam jos malo naivna. Ili glupa, posto sam ipak u nekim godinama)
Tko je ono rekao da ce ljudi oprostiti sve osim uspjeha?

[fuj]

ne dijelim.
uvijek dajem isti odgovor: ok, sve po starom.
većinu njih boli briga kak sam i kak mi ide, pitaju reda radi pa nema smisla zamarati ih kako mi je loše ili kako mi je super.

[temiqui]

msimba kaže:

Kako vi? Dijelite li svoju sreću s drugima ili se toga ipak valja bojati i čuvati za sebe?

s bliskim i dragim mi ljudima, da, jer će se oni znati veseliti samnom.
sve ostalo se često svede na small talk koji postoji reda-radi, pa nije ni bitno.

i vjerujem da se ne bi trebalo bojati vlastite sreće; možda je više do ljudi kojima se okružuješ. uz to, život ima svoje 'uspone i padove', pa zašto ne uživati u usponima, a učiti na padovima?

[may@]

Nisam vec dugo bila sretna pa ne znam odgovor na pitanje u naslovu...

[JPK]

msimba kaže:

Kako vi? Dijelite li svoju sreću s drugima ili se toga ipak valja bojati i čuvati za sebe?

U hrvatskom društvu je vrlo nepristojno govoriti da ti dobro ide i općenito iskazivati sreću i zadovoljstvo životom.
To izaziva zavist, i ljudi će na to negativno reagirati čak i ako sami nisu jalni, jer su naučili da je ponašanje koje bi moglo izazvati zavist nepoželjno.

Zato ja ponekad na takva pitanja odgovaram ljudima da mi ide odlično, a i da bi drugima moglo ići puno bolje u životu kad ne bi promatrali sve tako negativno i defetistički i kad bi otvorili um za druge opcije.
Izljevi bijesa i frustracija koji često uslijede su neprocjenjivi.