Stari pas - pružanje kvalitetnog života i potpora

[dire Dawn]

malo sam pretraživala, ali nisam našla sličnu temu, pa otvaram novu.

nisam sigurna dali sam došla po savjet ili podršku, ali mi treba oboje.

imam psa starog 11 i pol godina. prije 3 godine mu je dijagnosticiran problem s kičmom i vetica mu je prognozirala još 4 do 6 mjeseci - prije 3 godine, jel . on se borio i izborio. no u zadnje vrijeme je "propao". baš se vidi da je star. imam dojam da je u par mjeseci ostario par godina.

zadnju turu vitamina za kosti je dobio prije dva tjedna i dogovor je s ovdašnjim vetom (koji nije stručnjak za male životinje) da ga budemo cijepili svakih 3-4 tjedna. prije smo ga cijepili svakih 3 mjeseca i on bi od jedne ture bio dobro 2 mjeseca, pola mjeseca osrednje i taman bi ga onda cijepili (tjedan-dva dok uloviš veta koji je stalno po terenu). nakon ovog zadnjeg cijepljenja mu je bilo dobro 4-5 dana i sad opet loše hoda. iako je on spavalica i općenito je i prije znao prespavati dan, sad čak i nogu rijetko kad diže dok piški , stajanje mu je problem - gotovo automatski sjedne, srce mi se slama kad ga gledam kako stoji.

nisam sigurna kako mu olakšati. dvije stvari me plaše:
1) pomisao da će umrijeti ubrzo
2) pomisao da će se dugo patiti
kao što vidite, radi se o kontradiktornim stvarima .

dosta vremena sam isfrustrirana i njime i činjenicom da ima toliko godina koliko ima i time da se boji svega (muha, vjetra, grmljavine, bicikla, svog prdca, metle, usisavača, tva, laptopa, pjesama, jedne određene deke, .... ), a to je sve ustvari iz nemoći i činjenice da ga se sjećam koliko je jebeno neustrašiv bio, a sad nije ni sjena tog psa.

uglavnom, što je stariji to je gori i to je i nama i njemu teže. htjela bih mu nekako olakšati, ali kako?
vetica koju sam gore spomenula je u gradu udaljenom 50-ak kilometara, a on se jako boji vožnje u autu i ona se složila da bi za njega bilo samo mučenje da ga se vozi tamo na terapiju, a ovaj vet ovdje baš i nije previše stručan.

dali ga boli ili koliko ga boli to ne bih znala jer još uvijek nije naučio pričati, ali po onim nekim tipičnim pokazateljima - ne boli ga. ne cvili, jede normalno, pije vodu normalno, piški i kaka normalno (obimom, ne pozom), spava normalno, nikad nije bio pas od igre tako da je i na tom polju sve normalno (ne igra se ).

stvarno sam jako... svašta. često me ljuti jer je postao jako tvrdoglav i ustvari samo mene donekle sluša (ja sam mu autoritet ), ali zato voza moje ko male majmune - te bi dole, te bi gore, te bi van, te bi unutra - sve da bi dobio keks .
također sam i jako tužna jer mi ga je užasno teško gledati takvog. vjerujem da mu nije lako, bolje rečeno - znam da mu nije lako, a nitko mu ustvari ne može pomoći.
najviše me rastužuje pomisao da će uginuti (ili da ćemo ga morati uspavati), jer je sad i pojavom, a ne samo godinama, stari pas. : (

znači zanimaju me vaša iskustva, kako ste vi olakšali svojim psima?

inače, on je do sad najduže poživio od svoje obitelji. brat mu je uspavan sa 8, a mama sa 7 godina (u oba slučaja se radilo o teškim odlukama i teškim zdravstvenim problemima).

[Pimpinell@]

Ne znam uopće šta bih ti rekla,
moj Benny, prvi pas išao je sreću da je od normalno hodajućeg psa sa 12 ipo jednostavno dobio moždani udar i niej mu bilo pomoći..pa su sve te starosne stvari preskočene u jednom jedinom trenu,..vratio se iz šetnje popeo uza stube na terasu i samo se skljokao..

Otu je 10 punih godina..iako smo radi opadanja dlake na leđima napravili sve pretrage i sve su pretrage kao u psa mlađeg doba, na njemu se u zadnjih 4-5 mjeseci vide godine, odjednom..
Još uvijek je to pas koji će u određenim okolnosti skakutat kao da je puno mlađi, još uvijek je u stanju jurnut svom snagom za mačkom iako to priej baš i niej radio

ali i kod njega su neke čudne stvari prisutne
-strah od grmljavine koji je postao prejako izražen
-od zvuka kiše
-od kišobrana
-nesnosna panika u veterinara
-odjednom se skoči i na silu se hoće mazti ali baš na silu tvrdoglavo i naprasito..to nikad prije nije radio
-sklanjanje u svoj kutak..stalno
-sklanjanje u sobu naglo i iz čista mira i bez grmljavine i bilo kojih zvukova..

a i po hodu mu se vidi da su mu godine tu..po obrisu stražnjih nogu..kao da su se usukale..stisle nekako.
tako da ne znam šta bih ti rekla..
olakšavamo mu tako da ga ne gnjavimo, da pokušavamo se uskladit s tim njegovim biserima..Chili ga i tako pušta na miru i ne gnjavi ga..
ima boljih dana a ima i baš onako lošijih..

s tim da..ja imam neke svoje stavove o onom zadnjem trenutku i postupku..i za sebe a i za psa..

[Ztisa]

Moja kuja ima sada 10 godina i dvije teške operacije iza sebe.
Od zadnje operacije je prošlo godina i pol dana i od tada sam primjetio da ona sve slabije čuje.

Kako je puštena i slobodno se kreće gdje god poželi, ona nekada zna leći posred dvorišta na sunce i tako zaspe i ne čuje ništa oko sebe.
Evo zadnji primjer prije nekoliko dana, sjedam u auto i idem kroz dvorište i kad ona leži na sredini. Ja opalim po trubi ona ništa, ja opet po trubi ona samo digne glavu pogleda lijevo desno i nastavi spavat.
Onda sam morao izaći iz auta i razbuditi je da se pomakne

Imam dva psa, ovaj drugi ima 14 godina ali taj sve čuje, sve vidi, sve njuška.
Ovu su valjda ubili ti "lijekovi". Pošto znam što se događa sa stokom kod primjene jakih lijekova, tako me i ovo sa mojim psom nije iznenadilo. Ali nadao sam se da neće baš biti toliko to izraženo kao što je sada.

Iako u nekim trenucima ona čuje dobro Jer kada odemo u šetnju u polje ili šumu kada je god zovnem, a ako ode 4-5 metara od mene odmah se vrati

Olakšavamo joj tako da se slobodno kreće cijelo vrijeme, igramo se sa njom kada tko stigne. Kada sam ja doma onda je to nekoliko puta dnevno. Ponekad joj kao poslasticu dam njene omiljene sušene svinjske uši.
Znam da neće još dugo, ali tako neke sitnice čovjek pokušava napraviti da bi se olakšalo životinji.

Biti uz životinju, podragati je... to njima znači puno više nego što mi to možemo zamisliti
Tako i ti pokušaj sa svojim, nekako mu olakšati te bolne stare dane.

[afra]

Ovisi izgleda od jedinke do jedinke kako tko počne i kada pokazivati znakove treće dobi.
Evo kod nas, jedna punih 10 godina, živahna kao da ima upola manje, hoda, skače... jedino vidim da po mraku ima manjih problema od nedavno sa vidom, ali to je normalno za ove godine.
Druga će na jesen 9, isto se ponaša i izgleda kao i prije par godina...

Za neka olakšanja, više bih rekla preveniranja da ih ne boli i da im se unaprijed pomogne, osobno dajem cosequin tbl. za zglobove, skuplje su ali jako učinkovite.
Pazim da jedu ili lagano meso ili antialergijski program vet konzervice, već godinama jedu samo integralno tijesto i rižu, proso, zobene kašice, banane koje im puno smiruju želučeke i tako... ne znam točno što više reći konkretnije, mi se pripremamo već duže za stariju dob pa unaprijed dajem tako kvalitetniju hranu i dodatke za zglobove.

Imala je starija isto neke operacije prije, prebrodila i sad se držimo i molimo da nju niti ostale ništa ne napadne opasno.
To je u globalu to...
Jedino što vidim, sad sam se sjetila, da najstarija(Sula od 10 god) voli u zadnje vrijeme više mira kad je doma, voli više pajkiti i da ostatak čopora ne skače po njoj.

[Pimpinell@]

Strahovi...

Svi su strahovi unatrag pola godine puno izraženiji nego prije..a s tim zaista ne znam kako se nositi jer izgleda da ništa tu baš puno ne pomaže

[pikuli]

moji roditelji imaju dva seniora.

onaj koji je oduvijek njihov ima 15,5 godina, alergija je pod kontrolom, gastritis također. spava 22 sata dnevno. kad je budan svatko bi mu dao upola manje godina.

drugi ima 16 godina, udomili su ga negdje oko njegove desete i prije je bio na lancu pa je i to razlog što su mu zglobovi u jako lošem stanju (displazija, artroza...). njega često boli, zimi se ponekad ne može ni ustati pa je jednom mjesečno na injekcijama kortikosteroida, ljeti rjeđe. već par godina dobiva glukozamin, tablete protiv bolova, neke hils papilova konzervice za zglobove... slabo vidi, skoro ništa ne čuje. zadnjih par godina i njega lovi alergija, ne znaju točno na što (zadnje je bilo na ugriz buhe) pa i zbog toga svako toliko dobije neku pikicu. no on je veseo, pun života, jako drag pas. za razliku od prvog razmaženog egocentrika

što možete napraviti? prilagoditi se psu koliko ti dnevne aktivnosti dozvoljavaju, ne razmišljati o najgorem dok ne dođe, a ako počne patiti na način da mu lijekovi ne mogu pomoći, treba ga uspavati.

[bundeva]

dire Dawn kaže:

nisam sigurna kako mu olakšati. dvije stvari me plaše:
1) pomisao da će umrijeti ubrzo
2) pomisao da će se dugo patiti
kao što vidite, radi se o kontradiktornim stvarima .

ma ne, nisu uopce kontradiktorne. pod 1 su tvoj strah da ces ubrzo ostati bez svog ljubimca, i tu direkt brines o sebi i svom zivotu poslije
pod 2 brines o pesu. ali kako i sama pises da ga ne boli jako, te staracke promjene nesto s cim se izgleda moras nositi. sjecam kada sam imala jesenas probleme sa svojim pudlom bila si mi potpora.bio je 11,5 godina star i morali smo ga pustiti (tako reci ). tako ce i tebi jednom doci trenutak da peso ode ili morat ces donijeti tesku odluku.
ali dok sve to jos sljaka, i nema nekog teskog fizioloskog poremecaja, uzivaj u svakom danu dok je on tu s tobom kakav jest.

[pikuli]

strahovi: prvi se plaši grmljavine i petardi oduvijek. drugog je strefilo kad je počeo gubiti sluh i vid. ostalog se ne plaše, ali više nisu voljni lajati na portunu na svakog psa koji prođe, a i na ljude koji prođu preblizu.

[Ztisa]

pikuli kaže:

strahovi: prvi se plaši grmljavine i petardi oduvijek. drugog je strefilo kad je počeo gubiti sluh i vid. ostalog se ne plaše, ali više nisu voljni lajati na portunu na svakog psa koji prođe, a i na ljude koji prođu preblizu.

Ovo sam rekao da ću kada budem uzimao ovima dvoje društvo tj. trećeg psa, prvo gledati da se ne boji ovih gore stvari.
Već sam imao jednog malca na piku, fino sam ga obradio oko pucnjave, petardi i slično ali ga je prodao tip

[dire Dawn]

hvala sam svima

evo danas smo imali užasno naporan dan
grmi od jutra u nepravilnim razmacima. ponekad zagrmi 5 puta u pola sata, a ponekad zagrmi jednom u dva sata, ali u globalu - grmi cjeli dan. fleki je nesnosan. ko za vraga se potrefilo da sam doma samo ja i moj dečko, a ne i starci i buraz, tako da je sve bilo još gore. gore sam napisala da samo mene sluša - to je istina, ali s druge strane mu ja ne pružam utjehu (nije da ne pokušavam, nego on to valjda ne osjeća) kad se nečeg boji tako da je danas faktički bio sa dvije njemu "nesigurne" osobe.

skakao je na kauč - zna da ne smije, ali on skoči prije nego što ja uspijem i pomisliti da kažem NE, a kamoli da stignem reći.
pokušao je raskopati smeće u kuhinji - hvala Bogu radilo se o samo 3 prazna pakiranja keksa, a ne nečem ljigavom.

nije naodmet napomenuti niti to da se nije popišao između 11 i pola 18 niti jednom (a vodili smo ga van 4 puta), isto tako se nakon pola 6 popišao tek prije 15 minuta (vodili ga van 3 puta). mislim, to nikako ne može biti zdravo za bubrege, al on vani stoji i trese se i kak da ja njega natjeram da se on popiša? nikako
(kakanje nikom nije ni u primisli, danas nije ništa obavio)

tako sam umorna sad, a nitko mi ne može garantirati da neće još grmiti kasnije (sinoć nije, al opet, to je nikakvo mjerilo).

ovaj post vjerojatno zvuči ružno, al trenutno sam ljuta na cijeli svijet. i na sebe i na njega i na grmljavinu i na proklete muhe i na sve moguće ikad.

[Timbalandica]

niti ja ne znam kako bi te utjesila..

evo i mi imamo Doggya koji puni 13.-tu godinu.
kosti su mu skroz lose, bas se vidi.. na jedno oko je slijep a na drugome ima mrenu. i jako slabo cuje.
ostalo je sve hvala bogu dobro.
jedino je sad pod stare dane poceo posvuda zapisavati.
i ostario je u zadnjih godinu dana.
no i dalje ide redovito u setnje s nama, i po sat i pol kroz sumu. i veseli se tome. nisam primijetila apsolutno nikakve strahove kod njega.

ne bih od psa radila invalida samo zbog toga sto je star i nema neke teske bolesti.
ako se mozete setati s njim, setajte
aktivnost im i dalje dobro dode

p.s. evo ja trenutno u krevetu ispod deke imam zdravog 4.godisnjeg psa koji je izvan sebe od grmljavine.

[dire Dawn]

mi naše nikad nismo šetali nego smo ih istrčavali u (poprilično velikom) dvorištu. inače sad vjerujem da se fleki nebi ni htio šetati jer mu je vrijeme koje provodi vani sve kraće. općenito se jako malo kreće, najčešće vani leži. stoji onoliko koliko mu treba da se popiški/pokaka ili evenutalno malo pronjuška. neki dan je sjedio čak i dok je rupu kopao .

što se tiče pravljenja invalida - mi mu jedino ne dopuštamo da ide po stepenicama (nikako od tog posjeta vetu prije 3 godine) i u zadnje vrijeme da skače na kauč jer svaki put mu noga ostane visit, baš se vidi da više ne može skočit dovoljno visoko..

evo i sad grmi, al hvala Bogu, svi su doma.

[Ztisa]

A dali se pas osjeća sigurnije uz tvoje roditelje nego uz tebe i dečka?
Kakvo je stanje kada je sa njima, a vani grmi i sijeva?

[dire Dawn]

osjeća se sigurnije, ali opet divlja. oni imaju više živaca za "piškio bi, kakio bi" ponašanje i daju mu 100% svoje pažnje. ja sam jučer čitala knjigu i jednom rukom ga mazila tu i tamo. očito mu to nije dosta, a ja nemam živaca cjeli dan samo njega grlit. kad su normalne oluje- posvetim mu se do kraja, kad pak grmi cjeli dan, radim nešto svoje.

[masha01]

Iskreno, vec par dana mi jako fali moj Medo i bas ono kako se taj 11 u mjesecu pojavljuje meni je sve gore. Za par dana je kako ga nema 1 godinu i 9 mj.

"Olaksala" sam mu te poslijednje sate sa onom prokletom inekcijom. Kada vidis svog psa da te gleda i da vise ne moze, ali ti ne zeli pokazati da ga boli, vjeruj mi u zivotu gori pogled nisam vidjela. Koji me najvise pogodio, dok sam se tamo mucila izgovoriti tu recenicu, dok smo cijela obitelj bila uz njega, a on je lezao na tom stolu.

Nikad nisam uopce razmisljala o tome da mi se tako moze nesto desiti. Koliko god ga volim, i volit cu ga zauvijek, nisam zamisljala nas rastanak tako. Ne spavam mirne duse, jel mi je zao sto nisam dan prije kad je sve krenulo trazila hitnu operaciju itd. Mozda mu ne bi ni tada bilo spasa, ali bi barem znala da sam mu probala pomoci.

Dok tvoj pas zeli zivot i dok on moze hodati, nemoj uopce razmisljati o nicemu. Da je moj Medo mogao stati na noge, ne bih nikad odlucila se na ovo. Makar s obirom na sve, on bi taj dan isti ugino, ali dok ti pas zeli hodati i moze obavljati doneke svoje potrebe mozda ne vise ko mladi pas nemoj ramisljati o nicem takvom!

[dire Dawn]

danas je bio nemoguć

stvarno imam dojam da bi mu bolje (za kralježnicu) bilo da je u boksu pet sa pet*, nego ovako što ide uz stepenice uz koje se jedva popne (4stepenice) i što skače sa i na krevet svakih 10 minuta.

sve se bojim na šta će to ličit kad ja budem sama s njim doma jer on zahtjeva stalni nadzor i samo gleda kak će napravit neko sranje. dođe mi da ga jednom dobro izlupam po dupetu**, pa možda onda nauči.

trenutno se na mene i njega može primjeniti ona izreka "you don't always like your sister, but you always love your sister" jer ga danas stvarno ne lajkam.


*naravno da govorim hipotetski, jednostavno sam više luda od današnjeg bejbisitanja.
** naravno da govorim hipotetski, jednostavno sam više luda od današnjeg bejbisitanja.

[Ztisa]

Samo mirno,bez nerviranja

[magjar07]

Evo i moj bobo se muci sa godinama... 15... skoro se i ne mice i jako slabo jede...cini mi se da se moram pripremiti na najgore.... kuda uopce sa uginulim ljubimcem u zagrebu...

[la danse]

Sve mi se cini da se prikljucujem ovom klubu. Tek sad shvacam da to dolazi .

[la danse]

Napustila nas je tijekom noci .