Odgoj malenih

[TIT]

nuklea500 kaže:

Ev...... ......S vremenom će se ovako osloboditi i pridružiti se treneru u vodi.- E tu sam morala odgovoriti pa rekoh: Je li vama jasno da A (moj muž) tri puta tjedno izlazi 4 sata ranije s posla i da mi izdvajamo 230 kuna, samo da bi ona sjedila u stolici na bazenu i svaki dan kući kao papagaj ponavljala: Ja neću plivati, ja neću plivati.

Trebalo im je reći neka ju oni dovode tamo, pa bi ih brzo prošla volja.
Moji roditelji su bili takvi, nikad im se nije dalo nas voditi na plivanje, kojekakve aktivnosti i to, ali zato su nama znali prigovarati zašto ne vodimo dijete na more/skijanje/trčanje...

[Orange Brick]

Gledajte, problem i je u tome što ja ne iznalazim načina kako s njim. Kad ga treba nešto novo naučiti, tu nema nikakvih problema. Npr. pranje zubi, kupanje, pospremanje, oblačenje i skidanje cipela... itd (znači neka aktivnost koju uvodim, učenje nečeg novog) - ide bez problema.
Problem je spriječavanje i prekidanje nepoželjnog ponašanja (zabranjivanje). Tu ništa ne pali. Sve što ste mi napisala sam u nekom obliku pokušala.
Stavljanje u sjedalicu "na silu" - nema šanse. Npr. Jednom ispred vrtića. Pobjegao mi je na druga vrata van na cestu. Pokušala sam ga staviti u As - to je bilo deranje i izvijanje kao da ga koljem. Fizički neizvedivo. Bojala sam se da će me netko još optužiti za zlostavljanje.
Pokušala sam ovo sa stolicom i sjedenjem - trebala bih ga zavezati. Nema šanse!
Autoritet nemam nikakav.
Naprosto ne znam više što bih. Ne mogu pronaći način s njime, a očito ne mogu ni tete koje su profesionalci. Jedino pali preduhitriti takve stvari, ali za to ga treba imati pod nadzorim non stop, što one u vrtiću ne mogu.
Vidjet ću što će reći psiholog.

[Orange Brick]

Samo još jedan primjer. Jednom nije htio ući u zgradu, već je uporno bježao preko ceste. Uhvatila sam ga i krenula u zgradu. Toliko je divljao i bacao se da me nekako potčkaljio i oboje smo pali na stepenicama. On je udario glavom u rub stepenice. Nasreću nije jako pa se nije rasijekao. Btw on je dosta velik i jak. Ima 18 kg, a ja sam sitnije građe. Ne mogu ga više fizički svladavati.

[onix]

Orange Brick kaže:

Gledajte, problem i je u tome što ja ne iznalazim načina kako s njim. Kad ga treba nešto novo naučiti, tu nema nikakvih problema. Npr. pranje zubi, kupanje, pospremanje, oblačenje i skidanje cipela... itd (znači neka aktivnost koju uvodim, učenje nečeg novog) - ide bez problema.
Problem je spriječavanje i prekidanje nepoželjnog ponašanja (zabranjivanje). Tu ništa ne pali. Sve što ste mi napisala sam u nekom obliku pokušala.
Stavljanje u sjedalicu "na silu" - nema šanse. Npr. Jednom ispred vrtića. Pobjegao mi je na druga vrata van na cestu. Pokušala sam ga staviti u As - to je bilo deranje i izvijanje kao da ga koljem. Fizički neizvedivo. Bojala sam se da će me netko još optužiti za zlostavljanje.
Pokušala sam ovo sa stolicom i sjedenjem - trebala bih ga zavezati. Nema šanse!
Autoritet nemam nikakav.
Naprosto ne znam više što bih. Ne mogu pronaći način s njime, a očito ne mogu ni tete koje su profesionalci. Jedino pali preduhitriti takve stvari, ali za to ga treba imati pod nadzorim non stop, što one u vrtiću ne mogu.
Vidjet ću što će reći psiholog.

Meni se prvih ne znam koliko godina života mog sina bez pretjerivanja svodilo na nastojanje da predvidim što bi mu sljedeće moglo pasti na pamet i sprečavanje nepoželjnih i opasnih ponašanja. Ljudi se smiju kad to kažem, ali meni nije do smijeha jer je to zaista bilo tako i nije bilo ni najmanje jednostavno, naprotiv. Istina, s vremenom sam se prilično izvježbala u tome, ali nikad nisam mogla biti sigurna što me sljedeće čeka.

Jednu bitnu stvar su ti ljudi već više puta rekli - dijete treba granice, a ti ih trebaš postaviti i ne dati mu da ih pomiče. Stvari se ne mijenjaju preko noći, moraš biti uporna i dosljedna do iznemoglosti i doći ćeš do rezultata.

Druga važna stvar kod takve djece je da moraš birati bitke. Ako ga pokušaš stisnuti s previše pravila, vratit će ti kaosom. Moraš odabrati što je zaista važno i u takvim situacijama ne popuštati ni milimetar.

Nadam se da će ti razgovor s psihologom pomoći. Možda ti pomogne rasvijetliti i situaciju s tetama.

[Francesca]

Sva djeca imaju takve ispade

Moj je bio i sad je zaista jako dobro djete pa isto smo imali da se nece zavezat u As, da nece uc u zgradu

Evo neki dan se nije htio obuc pa sam ga u pidami odnjela u auto
I opet se bar jedan dan ovaj tjedan opet nece htjet obuc i opet ce biti kraval al ja moram na posao i iznesem ga van na bilo koji nacin
Ima 4 godine i vec 2,5 godine ide u vrtic i bar jednom tjedno imamo sou oko oblacenja al nisam ni jednom zakasnila na posao, rijesim to na bilo koji nacin, milom ili silom, ali mora izaci van i gotovo
Rekao bi covjek da nije nista naucio
Uporan je mali ali ja sam upornija i ne popustam

AS - isto se par puta nije htio zavezat i onda zakljucam straznja vrata i lagano krenem sa parkinga i naglo zakocim da nema kontrolu nad sobom, za sekundu je u sjedalici za provucenim remencicima
Tome su naravno prethodili razgovori o sudarima i pokazala sam mu filmice na youtubu sta se dogada sa djetetom koje se ne zaveze

Kad nece u zgradu uzmem ga i unesem, istuko me par puta pa je zavrsio u kazni ili sam mu "bacila" trenutno najdrazu igracku

S njima samo treba biti uporan i dosljedan jer ako mu jedan put pustis a drgi ne, naravno da koristi situaciju

Moj je oko 3 god imao fazu da me je tuko, samo mene
Svaki put sam mu primila ruke, rekla mu da je to ruzno od njega, da me to boli i da ne zelim da mi to radi i maknula bi se od njega u drugu prostoriju. Kad bi se primirio morao se ispricat i obrazlozit za sto se ispricava i onda bi jos popricali o tome sto je napravio
Nakon cca 3 mj je prestao

Ovo mozda zvuci naci ali moras biti cvrsta

Ja se zaista ne sjecam kad je moj u javnosti napravio neku pizdariju, zlocest bude povremeno samo doma
Evo jucer i danas smo nas dvoje sami cijeli dan i divan je
Osim sto je za rucak pojeo samo juhu a meso i priloge nije pa ga je cekalo na stolu da ogladni, i sad je pojeo jer zna da nece dobiti nista drugo :evil:

[Orange Brick]

No i u čemu je onda takav problem? Po nekim postovima ispada da je moje dijete nešto ekstra zločesto, a svi ovdje imaju jako dobru djecu.
I ja tako na to gledam - zahtjevan je. Ne radim oko toga nepotrebnu problematiku pa onda ispada da opravdavam i podupirem takvo ponašanje.
Uostalom ni tete to nisu smatrale problematičnim. Problematični je konkretno to što su rekle: udaranje djece (što mi je sasvim jasno) i zaletavanje (što mi uopće nije jasno što se pod time mislilo).

[Nykas]

Jesam ja nesto krivo ulovila - 2 godine i 18 kila? Ili je stariji?





Poslano sa mog SM-G357FZ koristeći Tapatalk

[frupy]

Nykas kaže:

Jesam ja nesto krivo ulovila - 2 godine i 18 kila? Ili je stariji?

i moj je imao 18 kila s tocno 2 godine.

Orange Brick, ovo sve zvuci prestrasno. ne njegovi tt ispadi, nego ta tvoja nemoc.
hitno moras naci nacin da nepozeljno ponasanje svedes na najmanju mogucu mjeru. dijete je skuzilo da moze raditi sto hoce i vrti te oko malog prsta. nista cudno za dvogodisnjaka, ali ti si odrasla osoba koja se s tim mora znati izboriti.

[Francesca]

Orange Brick kaže:

No i u čemu je onda takav problem? Po nekim postovima ispada da je moje dijete nešto ekstra zločesto, a svi ovdje imaju jako dobru djecu.
I ja tako na to gledam - zahtjevan je. Ne radim oko toga nepotrebnu problematiku pa onda ispada da opravdavam i podupirem takvo ponašanje.
Uostalom ni tete to nisu smatrale problematičnim. Problematični je konkretno to što su rekle: udaranje djece (što mi je sasvim jasno) i zaletavanje (što mi uopće nije jasno što se pod time mislilo).

Al moj je imao tipa jedan ispad tjedno, ili 2-3 tjedno u dobi od 2 godine

Imam dojam da je kod tvog to dosta cesce i da ne prolazi

[Orange Brick]

Nykas kaže:

Jesam ja nesto krivo ulovila - 2 godine i 18 kila? Ili je stariji?





Poslano sa mog SM-G357FZ koristeći Tapatalk

Nisi krivo ulovila. Velik je za svoju dob. Krupan i visok. Najviši je u grupi, čak i viši od nekih 4- godišnjaka s kojima se igra u parkiću.
E da i sad sam se sjetila još nečega- u parkiću on svoje vršnjake ne ferma ni pol posto. Uvijek se igra sa starijim od sebe.
Svojim vršnjacima ili mlađima gazduje ili mu idu na živce a starije kopira i pokušava se uključiti u njihovu igru. Ako nađu zajednički jezik, u stanju se je satima igrati a njima. Danas se npr sa dvojicom četverogodišnjaka cijeli dan utrkivao u parkiću - on na guralici oni na nekakvim prometalima s pedalama. Čak su se i razmjenjivali tim vozilima. Frka je izbila kada je trbalo ići doma.

Francesca kaže:

Al moj je imao tipa jedan ispad tjedno, ili 2-3 tjedno u dobi od 2 godine

Imam dojam da je kod tvog to dosta cesce i da ne prolazi

Kod nas ako je samo 1 puta dnevno, to nam je super dan! A ima dana kad ne prestaje s ispadima cijeli dan (kad ono kako se kaže "ustane na lijevu nogu") npr. danas nam je biosuper dan.
Inače, kad je njemu zanimljivo i zabavno, nema problema. S drugim klincima pogotovo. Nije mu nikakav problem dijeliti igračke, uvijek prihvati igru i uklopi se. Ma milina od djeteta!
Tim više ne kužim događanja u vrtiću. Jučer i danas smo cijeli dan bili vani. Niti jednom nisam vidjela nikakvu agresivnost a itekako sam obraćala pažnju.

[Orange Brick]

frupy kaže:

i moj je imao 18 kila s tocno 2 godine.

Orange Brick, ovo sve zvuci prestrasno. ne njegovi tt ispadi, nego ta tvoja nemoc.
hitno moras naci nacin da nepozeljno ponasanje svedes na najmanju mogucu mjeru. dijete je skuzilo da moze raditi sto hoce i vrti te oko malog prsta. nista cudno za dvogodisnjaka, ali ti si odrasla osoba koja se s tim mora znati izboriti.

Da, totalna nemoć. Imam osjećaj da ga zapravo uopće ne odgajam, odnosno da sve što radim nema nikakvog utjecaja na njega, već da samo za njim spriječavam i saniram štetu.
Ma i potražit ću stručnu pomoć. Krenut ću od tog vrtićkog psihologa, pa makar da me nekome uputi.
Inače, mi smo prije 3 mjeseca bili kod psihologa, logopeda i fizijatra na Goljaku. Naime, bili smo vježbači (malo je kasnio s motorikom), pa u sklopu toga. Uglavnom sa Goljakom smo završili-svi specijalisti nisu našli ništa što ne bi bilo s njim u redu.
S time da mi je terapeutkinja koja je vježbala s njime još dok je imao 9 mjeseci rekla da mi neće s njime biti lako. Već onda je pokazivao tvrdoglavost i snažni volju. Ona s njime zapravo nikad nije ni vježbala, jer se nije dao, već ga je samo pratila. Nije bili nikakve patologije, pa ga nisu htjeli na silu "lomiti".

[bembolina 09]

Orange Brick evo iskreno poslušaj savjet od Francesca-e. I moje je dijete poprilično zahtijevno i tvrdoglavo i jedino je dijete pa normalno da je i malo razmaženije jer kako je sama ne može doživljavati sve oko sebe identično kao druga djeca koja imjau brata/sestru.

I moja je imala standardne tt od nekih 2,5 godine pa je to mjesecima trajalo i da penjala se na kauč i skakala ali kako je to opasno ja sam ju naučila da to nije lijepo nogama po kauču jer se i kauč uništi i da nitko u kući to ne radi i ako se baš želi igrati na kauču ja sam smislila primjerice da obje izujemo papuče i kleknemo i uhvatimo se za ruke i na koljenima lagano "talasamo". Misliš da mi je to upalilo odmah?? Ne nakon mjesec dana uvjeravanja je i možda se nekad dogodio da se popne a ja joj samo kažem da siđe jer to nije lijepo i da smo se dogovorile kako se to radi na lijep i sigurniji način....i popusti i posluša.

Ja sam probala hrpu stvari jer i moja se bacala kad ju stavljam u AS i bila je nemoguća misija i to je trajalo i trajalo i ja sam bila uporna i nakon nekoliko mjeseci sada se dogodi da jednom u 10 dana se neće zavezati a prije je drama bila svaki dan.

Dobro ti je Francesca napisala i realno iskreno. Znam da je to teško jer meni je znalo isto zlo dolazit kad se nekad približavam vrtiću ali sad mi više i nije. TT su skoro prošli ali eto taj bijes kad se naljuti ili joj se nakupi pa dođe doma i onda na mene navali sa guranjem i udaranjem ja točno već mjesec dana primjenjujem ovu metodu od Francesce i to uhvatim joj ruku i kažem da me boli i da prestane i da je razumijem da je ljuta ali ljutnju ne izražavamo tako već neka mi kaže zašto pa ćemo probati riješiti i da ja i tata na takav način ne razgovaramo i ne tučemo se. I tu je kazna - nema mobitela, nema crtića, nema slatkiša cijeli taj dan. I da vidiš kako je poprilično dobro profunkcioniralo - sad kada se naljuti i klepne me ja odmah kažem to se ne radi zar nismo razgovarale o tome i odmah nastupa kazna da do kraja tog dana primjenim jednu od gore navedenih kazni. I da vidiš kad se smiri za pola sata samo mi dođe i kaže oprosti mama i onda me pita a mama danas više nema crtića jer sam se tukla? Vidiš da funkcionira.

I nemoj misliti da sad kad primjeniš jednu metodu da ćeš brzo dobiti rezultate - NE -za to trebaš čak i nekoliko mjeseci dosljednosti.Gle nekome će trebati dva mjeseca nekome 5 ali bitno je ovo što ti druge mame kažu - DOSLJEDNOST.

Ja te razumijem i normalno da kada čitaš sve ove postove da ti se čini da su sva djeca bolja od tvoje jer ti većinu savjeta daju majke koje su to prošle i riješile pa dobiješ takav dojam..

Iskreno mislim da kroz barem 2 mjeseca ako budeš dosljedna u nekim stvarima da ćeš vidjeti i pomaka na ponašanju u vrtiću. Ali nije ti loše i porazgovarati sa nekim stručnim čisto da ti da smjernice kako se postaviti ili da te uputi koja je primjerena kazna ili kako objasniti i doprijeti do tako malog djeteta...

I ovo što si napisala-da kada mu je zabavno da nema problema - pa normalno da nema kad je zaokupiran s nečim drugim pa to ti je kod svakog djeteta tako

Samo ću ti ispričati kako je meni mama jednom rekla kad sam se ja požalila na svoju da mi bude teška kada se tako ponaša i dere. Jedna njena kolegica je isto imala kćer i mala je se doslovce derala i vrištala na sve do svoje 7.godine života a sa 6 krenula u školu i te prve dvije školske godine su bile odvratan horor za njenu mamu. I žena je preživjela to je prošlo i danas je ta osoba toliko mila i draga i pametna i inteligentna i poprilično uspješna žena...

Misliš da je meni bilo lako ići tako po dućanima s njom. Znam da se ružno ponekad ponašala i išla sam sa grčem u želucu ali sam namjerno išla barem jednom ili dva puta tjedno da joj ukazujem na lijepo ponašanje u dućanima.

evo i moja je primjerice imala lagani napad bijesa u ponedjeljak koji je trajao 10-ak min i u subotu koji je trajao 4 sata ali je u ta 4 sata većinom bila nadurena par puta se derala na mene i ja odmah puknem kaznu i da vidiš popodne koliki je mir vladao.

Normalno da ti je teško i izludi te za ne povjerovati...ali poslušaj druge mama.DOSLJEDNOST i POSTAVLJANJE GRANICA je većinom ključ većine uspjeha u odgoju djece jer kada to uspijeć npraviti vjeruj nećeš biti nemoćna a onda će se s tim iskristalizirati i ovo njegovo ponašanje u vrtiću.

[SummerNight]

ja vam preporucam radionice rastimo zajedno. tamo se zbilja puno toga moze nauciti o sebi i djetetu.

[katjes]

Ja sam bila na toj radionici i ne slazem se da se puno moze nauciti. Dobis podrsku, cujes slabosti i probleme ostalih pa znas da nisi jedini i dobis uvjerenje da je sve okej i normalno. Ali nista zapravo ne naucis. Nikakva znanost ne stoji iza toga. I to mi je najgore kod roditeljstva. Sto nema tocnog odgovora nego tapkas u mraku.
A ovi ti vele da skoro sve dobro radis...

[SummerNight]

nije ni zamisljeno da dobijes recepte, 10 deka ovog, 15 deka onog
poanta je da shvatis u cemu grijesis, zasto grijesis a onda ces znati i kako popraviti to u cemu grijesis. i super je sto ljudi koji nisu unaprijed citali o razvoju djece neke stvari shvate i prepoznaju kao normalne razvojne procese.


,oja osobna greska u odgoju je sto se zapletem u raspravljanje s njom. buduci da je ona zbilja razumno i elokventno dijete naprosto me povuce, pogotovo zato sto smatram da s djecom treba razgovarati i raspravljati.
ali isto tako treba i prerezati.
ja tocno osjetim kako mi tlak raste polako, onda prerezem i prestanem raspravljati. 1. upozorenje, 2. upozorenje s navedenom posljedicom, 3.posljedica.
I super je kad se sjetim prerezati prije nego mi tlak skoci na 800 kad se ne sjetim, bude vikanja s obje strane

[katjes]

Nas najveci problem je sto ona posizi i u tom stanju ruzno govori i ponasa se. Onda nastane kolizija: znam da je van sebe i trebala bi se smiriti i sve sto govori to ne misli zapravo. Ali mi je i nedopustivo uopce da se tako ponasa, cak i kad je van sebe. Da ne pomisli da je ok govoriti mami "glupaco". Na nase nereagiranje provocira jace. Na svaku nasu izrecenu kaznu reagira prkosno: e bas necu, ti ces.
Ako cemo ici kaznavati svaki daljnji prijestup odnsno svaki njen potez koji slijedi bila bi u kazni do kraja zivota.

Kad nakon dugo urlikanja (>20min) sva podbuhla i crvena, a nas dvoje sa glavoboljom i na rubu zivaca dodje i kaze da se smirila, trazi zagrljaj.. i kaze oprosti i tak.

A sta uciniti sa onim ponasanjem od maloprije?
Praviti se da se nije dogodilo?




Poslano sa mog SM-A310F koristeći Tapatalk

[SummerNight]

a sto ti mislis zasto ona to radi? ti ju najbolje poznajes, poznajes dinamiku odnosa, sto ti mislis zasto ona tako reagira?

[bembolina 09]

katjes nemoj se praviti da se nije dogodilo jer čemu onda cijeli postupka i kazna i sve ako u mirnom stanju kada bura prođe i kad se smiri i kada može sagledati zašto i kako se nešto dogodilo ti ne prokomentiraš to s njom? Ja svaki put nakon 10 min kad se smirila lijepo priđem i opet objasnim i pitam je li razumije da takva reakcija nije lijepa i da je to ružno i da tako ne rješavamo ljutnju već ako je ljuta da mi kaže zašto. Gle prije je se drečila i nije uopće htjela reći da je ljuta a sad nakon 2 mj upornosti s moje strane barem kaže da je ljuta na mamu i to SAMO NA MAMU. a zašto......to još uvijek ne otkriva.... (jednom ili dva puta je rekla da je to zato jer ja idem na posao ali ajd ti znaj...)

katjes, ovo što si napisala da je prkosna i moja je isto samo eto ona se dere i govori neću a ja ju samo pogledam i pitam je li se mami i tati smije govoriti neću i nekad opet kaže neću i onda ja spomenem kaznu a nekad me samo ljutito i namrgođeno pogleda i sjedne i ušuti...eto i to mi je pomak na bolje

Ovo što SummerNight kaže jest istina i nigdje i nitko ti neće dati zlatni recept kako postupiti jer mislim da svaki roditelj to mora sam napraviti jer su ipak sva djeca različita.

I meni osobno je najgore što nikako ne mogu skroz doprijeti do nje da mi točno kaže što ju toliko ljuti kod mene i zašto je na mene najviše ljuta i koliko god se trudim na različite načine još uvijek samo kaže da je ljuta na mene ali pravi razlog nije rekla. Onda si nekada pomislim pa možda niti još ne zna objasniti (nema još 3 godine ali skoro će napuniti)

[Francesca]

Bembolina sigurno ne zna objasniti a najvjerovatnije je ljuta jer ju ostavljaš ti u vrtiću i sve nešto što se mora mora se sa mamom

[pepka]

Orange brick..nitko ti ne govori da je tvoje dijete zlocesto, neodgojeno, jako razlicito od ostalih..
ali ono sto i sama kazes je da ti njega ne odgajas i da saniras stetu, te da nemas autoritet. to treba mijenjati sad i odmah . ti si toga svjesna i to je super.
Ja isto imam jaaako zivo dijete i tvrdoglavo, ali nije u intenzitetu kao tvoj.
dati cu ti par primjera:
hodamo po cesti, dodjemo do semafora, ne zeli dati ruku, zeli trcati posred prometne ceste. sto vise ja njemu govorim i pocinjem sve ostrije i ostrije, to on vise pizdi. pocinje urlati, bacati se po cesti..ovo nam je bio prvi ispad takav. nikada se do tad to nije dogodilo da je tako tjerao inat i tako reagrao. poceo me lupati.
sta sam napravila? smao da napomenem da je to bilo usred zg subotnje spice, sve oci iz kkafica uperene u nas i jos uz to jedna bitna osoba s posla prolazi bas u tom trenu. ali mene to ne dira. u jednu ruku njega, u drugu bicikl. on se trga, baca, ali ja nekako skupljam snagu i odlazimo doma. makar smo se trebali naci s frendic u parku koju nisam vidjela sto godina. svako tolko sam ga spustila na pod da se odmorim i drzala ga.

dosli kuci, uzasno se uzrujao, nije mogao pola sata doci do daha poslije. kad se smirio, pricali smo o tome. sljedeci put je samo rekao: mami se mora dati ruka na cesti.

neki dan u parku je lupio jednog decka. sad je u vrticu u kontaktu s nekim vecim deckima koji ocito provode svoju volju, pa se on malo iskaljuje na manjima od sebe. imao je vec tu fazu kad je bio manji s nedgje tocno 2 godine, mozda manje. isto sam reagirala kao sad i prosla je. dakle lupi nekoga odmah se mora ispricati i preatati ili ide kuci. ili sa strane gdje se hladi. jucer se nije htio ispricati, maknula sam ga da krenemo kuci. rekao je da ce ipak reci oprosti i je. malo se jos derao na tog decka i govorio mu da je mala beba, ali nije udarao..bas mi je nj tata rekao : svaka cast, drugi roditelji bome tako ne ragiraju ostro.
nema druge kod nas. treba snositi posljedice.


ovo sto si rekla za as. ja bi ga stavila na silu u as pa neka ljudi gledaju i cude se. on mora vidjeti da nema zajebancije.
ili ovo kad ti bjezi po stubistu. to se ne radi i idemo kuci. tocka. mada tad morali neznam di..

ima puno stvari kroz koje progledam kroz prste tipa da hoce u pidjami u vrtic i sl. ,a li u nekima ne popustam. nekad prebacim fokus na nesto drugo jer bi se inace oko svake sitnice svadjali..

i jos nesto sam skuzila. sto se ja vise derem i zivcanim to je on gori. lijepo mu smireno objasnim, zagrlim, ali kaznu koju sam mu rekla da ce dobiti ostvarim..

djeca zele i vole granice. negdje sam citala da ako ih nemaju da se ponasaju sve gore i gore jer traže da im ih postavimo.
za sebe ne bi rekla da sam stroga, ali sam skuzila da on mora znati sto smije, a sto ne jer inace smo za koju godinu naje..