Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija

Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 09.04.2010., 14:26   #1
Emotivna zrelost - razlika izmedju ljubavi (zrelosti) i zaljubljenosti (nezrelosti)

Da odmah izbjegnem drvlje i kamenje - ovdje je rijec o LJUBAVI i ZALJUBLJENOSTI. Zaljubljenost, leptirici u stomaku, neprekidno mastanje i razmisljanje o partneru, nemogucnost spavanja, euforicnost, su veoma cesto simptomi pocetaka ozbiljnih veza koje brzo predju u razvijanje ka pravoj ljubavi, u zrelo osjecanje, za razliku od nezrelog - zaljubljenosti. Dakle, nista nije iskljucivo, moze se biti emotivno/psihicki zreo i zdravo zaljubljen u prvom periodu veze, sto ce preci u ljubav.

Ono o čemu često govorim sa ljudima - INFANTILNOST zaljubljenosti i nesreca zaljubljenih osoba. Zaljubljene osobe su te koje se ponizavaju, koje trpe stosta od strane partnera, koje ili stvarno ne vide ili zazmire na neke nepremostive mane i poteze partnera, koje na kraju krajeva i dizu ruku na sebe jer "ne mogu zivjeti bez nje/njega", koje rade nevidjene gluposti "zbog ljubavi". Sve ovo, priznacete, zvuci kao nesto sto samo nezrela ili slaba licnost moze dozvoliti sebi.

Tuzno je vidjeti nekoga ko godinama nije u vezi jer "voli nju/njega i samo hoce nju/njega", to jeste, nesretno je zaljubljen. Jos jedna od posljedica zaljubljenosti kao emotivne nezrelosti i nemogucnosti da se razluci u samome sebi izmedju projekcije osobe i realne slike osobe.


Evo da vidimo sta strucnjaci kazu o tome, uz napomenu na jedan mozda nepoznat pojam: najkrace objasnjeno, Anima bi bila projekcija savrsene zene u glavi muskarca u koju se muskarci zaljubljuju (dakle u tu projekciju koju vidi u partnerici u koju je zaljubljen), a Animus projekcija savrsenog muskarca u glavi zene u koju se ona zaljubljuje.




Psihički preduslov za zaljubljivanje je postojanje Animusa/Anime kao psihičkog kompleksa koji ima moć da se projektuje nezavisno od svijesti i od volje subjekta. Dok zaljubljenost, spolja gledano, liči na relaciju jedne osobe prema drugoj, ona je, posmatrano intrapsihički, opsjednutost ega zaljubljene osobe svojim sopstvenim kompleksom. Zbog toga je u zaljubljenosti relacija prema drugom samo privid, a stvarni odnos je relacija subjektovog Ja sa sopstvenim arhetipom Animusa ili Anime. Prema Jungovom učenju o individualnom duhovnom razvoju, ovladavanje zaljubljivanjem, odnosno ovladavanje projekcijom arhetipa Animusa/Anime bitan je razvojni zadatak za svaku odraslu osobu. Drugim riječima, osoba koja je postigla autonomiju i ostvarila psihičku zrelost gubi sposobnost zaljubljivanja.

Ljubav i zaljubljenost

Sredina dvadesetog vijeka donijela je dramatičnu promenu u sistemu predstava o ljubavi u kolektivnoj svijesti zapadnog čoveka: počelo je razlikovanje izmedju Ijubavi i zaljubljenosti. Danas će većina ljudi upitana za razliku izmedju ljubavi i zaljubljenosti, odgovoriti da razlika postoji i da je bitna. U većini odgovora možemo ustanoviti tri glavne razlike: za razliku od ljubavi, zaljubljenost je veoma jako osećanje; zaljubljenost uglavnom traje kratko, dok ljubav traje dugo; zaljubljenost je prva, „strasna" faza nakon koje slijedi stvarna ljubav. Iako je ustanovljena razlika u intenzitetu, trajanju i vremenu pojavljivanja još uvek daleko od shvatanja suštinske razlike između ljubavi i zaljubljenosti, ipak je riječ o značajnom civilizacijskom pomaku. Svijest o razlici između zaljubljenosti i ljubavi koja se pojavila u umu zapadnog čovjeka istovremeno je označila stvaranje specifičnog konflikta: promenu u kolektivnoj svijesti nije pratila promena u kolektivnom nesvjesnom koje je još uvek puno simbola, mitova i arhetipskih predstava u kojima se zaljubljenost i ljubav izjednačavaju. Sve dok se u kolektivnoj svijesti ne izgradi predstava o suštinskoj razlici izmedu ljubavi i zaljubljenosti, svaki pojedinac koji oseća ovu razliku biće primoran da je naporima svog saznanja diferencira i da preispituje sadržaje svog koletivnog nesvjesnog. Dok zaljubljenost ima svoju paradigmu tako da pominjanje riječi „zaljubljenost" izaziva jasnu mentalnu predstavu u glavi zapadnog čoveka, ljubav ostaje veoma nejasan pojam, bez pozitivne definicije i bez predstave koja bi odrazila njenu suštinu.

Osnovna razlika između zaljubljenosti i ljubavi tiče se odnosa prema realnosti. Dok u zaljubljenosti slika drugog ne odgovara stvarnosti njegove ličnosti, jer je reč o slici koju je subjekt projektovao, u stvarnoj ljubavi drugi se vidi onakav kakav jeste u realnosti. Iskrivljenje stvarnosti u zaljubljenosti je povezano sa subjektovom nejasnom slikom o samom sebi, s njegovim neizgradenim identitetom i s neprihvatanjem stvarnog sebe. Na suprot tome, u ljubavi je svjesnost o tome kakav je partner u stvarnosti povezana s izgrađenim subjektovim identitetom, s njegovom stvarnom slikom o sebi i s njegovim prihvatanjem sebe. Druga suštinska razlika između ljubavi i zaljubljenosti povezana je sa subjektovim doživljajem sopstvenog stanja. U zaljubljenosti subjekt ima doživljaj da sila zaljubljenosti koja je jača od njega, upravlja njegovim postupcima i da joj se ne može suprotstaviti. Ukoliko pokušava da suzbije sopstvenu zaljubljenost, subjekt otkriva da ona ima kvalitet prisilnog stanja. To je posledica toga što je subjektovo Ja opsjednuto predstavom o pravom partneru koja se fiksira za lik osobe u koju je zaljubljen, i koja kao otcjepljeni psihički kompleks upravlja egom subjekta. U stvarnoj ljubavi subjektov ego je integrisan, što on doživljava kao posjedovanje slobodne volje, kao sposobnost donošenja odluka i njihovog sprovođenja u djelo. To se posebno odnosi na odluke vezane za partnera kao i na odluku da može, ukoliko želi, prekinuti odnos s partnerom. Dok je subjekt zaljubljenosti usmjeren samo na partnera, subjekt ljubavi je usmjeren i na partnera i na svijet koji ga okružuje. Dok subjekt zaljubljenosti vjeruje da ne može živjeti bez osobe u koju je zaljubljen, da više nikada neće pronaći nekoga ko će mu toliko odgovarati, subjekt ljubavi zna da partner nije savršen i da bi on mogao sasvim kvalitetrio živeti bilo samostaino, bez partnera, bilo s drugim partnerom. Dok je zaljubljenost afektivno stanje jer osoba konstantno oseća jaka, bilo prijatna bilo neprijatna osećanja, ljubav je odnos u kojem se jaka osećanja prema partneru javljaju samo u nekim situacijama. Ove razlike mozemo predstaviti u obliku tabele.


Zaljubljenost____________________________Ljubav
- privid stvarnosti zasnovan na projekciji____- stvarni odnos
- falsifikovanje druge osobe_______________- drugi se vidi onakav kakav jeste
- kvalitet prisilnog stanja_________________- kvalitet slobodne volje
- automatizam i nesvjesnost______________- odlučivanje
- Ego opsjednut psihičkim kompleksom_____- bez kompleksa, integrisan Ego
- bez distance prema fantazijama_________- distanca prema fantazijama
- stalna i snažna osjećanja______________- povremeno snažna osjećanja
- utisak da se ne može živjeti____________- svjestnost da se može živjeti i
bez partnera u kojeg je zaljubljen________bez voljenog partnera



Zaljubljivanje i psihičko sazrijevanje

Veoma je interesantno pitanje odnosa zaljubljivanja i duhovnog razvoja individue. Iako se neki ljudi zaljubljuju u svim fazama svog životnog ciklusa, pa čak i u najpoznijem dobu, a što mogu da posvedoče konsultanti u gerontološkim centrima, ipak se najveći broj ljudi zaljubljuje u prvoj polovini života. Zaljubljivanje, u jednom infantilnom obliku, počinje u djetinjstvu, ali se kao potpuno uobličena pojava razvija tek u doba puberteta i adolescencije. U periodu mladalaštva svaka individua se nalazi u intenzivnom procesu traženja sopstvene personalnosti i definisanja sopstvene ličnosti. Prelazak iz svijeta djece u svijet odraslih nije ni jednostavan ni kratak proces. Osvajanje samostalnosti kroz postavljanje životnih ciljeva i odredjivanje životnih planova, mora biti praćeno upoznavanjem svojih sposobnosti. Napuštanje jednog identiteta (identiteta djeteta koje je zavisno od svojih roditelja) i sticanje novog identiteta (identiteta autonomne odrasle ličnosti) najbolje je označeno pojmom kriza identiteta.

U periodu odrastanja, koji povezujemo s krizom identiteta, osoba ulazi u brojne nove životne situacije i nove životne uloge u kojima otkriva sebe i svoje reakcije. Kroz proces odrastanja osoba upoznaje svoje realne sposobnosti, a time i svoja ograničenja. Identitet označava one sadržaje koje osoba doživljava kao ,,Ja jesam", ali i razgraničenje od onih sadržaja koji se doživljavaju kao ,Ja nisam". Uspostavljanje novog identiteta je put otkrivanja stvarnosti o sebi, izgradnja svog pravog Ja, pravljenje i prihvatanje realne slike o sebi. Ali, ne može se otkriti svoje pravo ja a da se ne otkrije reainost u svijetu oko tog Ja. Definisanje sopstvenog identiteta je isti proces kao i otkrivanje identiteta Svijeta. Kada se osoba integriše kao odrasla, zrela ličnost, ona poznaje realnost o sebi u istoj meri u kojoj poznaje realnost oko sebe.
Ulaskom u odnos ljubavi, osoba unosi svu specifičnost svoje psihičke strukture koja je funkcionalna u tom razvojnom momentu. Kriza identiteta se ispoljava i u emotivnom odnosu s osobom suprotnog pola, a odnosi ljubavi služe da se izgradi polni identitet i da se ovlada ulogom žene odnosno muškarca.
Emotivne veze tokom perioda mladalaštva uklapaju se u opšti trend otkrivanja realnosti. Smisao ovih veza je u tome što osobu prisiljavaju da pređe iz jednog fantazmatskog odnosa prema sebi i drugima, iz odnosa koji nije zasnovan na realnosti u odnos u kome preovlađuje poznavanje sebe i poznavanje drugih. Zaljubljenost, kao odnos privida, kao iluzija zasnovana na projekciji, jeste upravo fantazmatski odnos prema drugom.
Ovaj odnos je moguć kada Ja ne vidi jasno realnost, kada je obuzeto nesvjesnim kompleksom Anime, kada Ja nije dovoljno integrisano i kada nema definisan sopstveni identitet. Fantazmatski odnos prema đrugom moguć je samo kada je prisutan fantazmatski odnos prema sebi. U drugog se ne projektuje samo fantazija o tom drugom nego i fantazija o međusobnom odnosu, a u tom odnosu postoji i fantazija o određenom Ja u relaciji s odredenim Ti. Prema tome, zaljubijuju se samo one osobe koje nisu izgradile sopstveni identitet zasnovan na stvarnosti i koje nisu sposobne da sagledaju realnost drugog. Osobe izgrađenog identiteta i sa sviješću o stvarnosti drugih nisu sposobne za zaljubljenost, ali su sposobne za ljubav. Jasno je da je pojava zaljubljivanja nešto što pripada periodu mladalaštva i periodu uspostavljanja identiteta zrele ličnosti.
Naš stav prema kome se zaljubljenost svrstava u, uslovno rečeno, psihopatologiju određenog razvojnog doba, potpuno je suprotan kulturološkom mitu koji izjednačava zaljubljenosti i ljubav i vjerovatno će čitaocu biti teško da ga prihvati bez obzira na argumente koji su ovde ponuđeni. I oni, međutim, koji prihvate takvo mišljenje, često ga dovoljno ne razumiju i pitaju šta treba da urade kako bi prestali da se zaljubljuju. Zaljubljivanje je nesvjesno determinisan proces koji proističe iz cjelokupne strukture psihe tako da se ne može svjesno kontrolisati. Rješenje i nije u tome da ljudi odluče da će prestati da se zaljubljuju, jer time ne bi dobili ništa, a izgubili bi mnogo. Mlada osoba se ne može osloboditi svojih fantazama, nesvjesnih predstava ili kompleksa - anime ili animusa - tako što će ležati na krevetu i meditirati o ljubavi i smislu života. Osoba jednostavno ne može uspostaviti direktnu komunikaciju s nesvjesnim predstavama. Jedini prirodni put za uticaj na te predstave je indirektan - kroz projekciju, a to znači da se osoba mora projektovati kako bi mogla da konfrontira svoje projekcije sa stvarnim životom. Drugim riječima, osoba se mora zaljubljivati kako bi bila u kontaktu s Animom ili Animusom, a onda, kroz preispitivanje projektovanog, uspostavljati smisao za realnost i neutralisati uticaj ovih kompleksa. Svaki ciklus zaljubljivanja i razočaranja je nova lekcija o realnosti života i skidanje sloja ružičaste boje s naočara kroz koje se gleda na život. Dakle, osoba se mora zaljubljivati kako bi prestala da se zaljubljuje i da bi mogla početi da stvarno voli.

Informacije o prirodi mehanizma zaljubljivanja ne mogu dovesti do toga da se ljudi ne zaljubljuju, ali im mogu pomoći da se u tom iskustvu bolje orijentišu i da bezbolnije prođu i tu fazu individualnog razvoja i psihičkog rasta. Sposobnost da realno vidimo drugog onakvim kakav jeste, da ga takvog prihvatimo pa da ga volimo, što je u tjesnoj vezi s istom takvom sposobnošću da vidimo, prihvatimo i volimo sebe onakve kakvi jesmo, predstavlja cilj duhovnog razvoja. Martin Buber bi možda isto iskazao na sledeći način: da bi „ja i ti'', postalo autentično ,,Ja i Ti", ,ja" mora postati "Ja", da bi " ti" postalo ,,Ti".

Isjecak iz knjige Formule ljubavi - Dr. Zoran Milivojevic

tema prebačena s LJES-a

Zadnje uređivanje eleuthera : 09.04.2010. at 21:52. Reason: Dotjerivanje :)
Visoka struja is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.04.2010., 21:55   #2
Quote:
strooja kaže: Pogledaj post
Godinam si zaljubljen? Stalno imas "leptire u stomaku", cujes se 20x dnevno sa njom, ne mozes da spavas godinama, kad joj smrdi iz usta to je tebi cvjetni miomiris, ubio bi se da te ostavi? Govorim o takvoj zaljubljenosti, O NEREALNOJ SLICI PARTNERA I NEREALNOM ODNOSU PREMA NJEMU, a ne o normalnom stanju ljubavi, da li je iko procitao tekst pobogu :/
Fino se u tekstu kaze da u ljubavi povremeno dolaze snazna osjecanja (slicna onima u zaljubljenosti).

Edi, knjigu je pisao covjek tada u 40-im godinama, doktor psiholoskih nauka, danas veoma priznat u Srbiji i okruzenju, siguran sam da on nema pojma o cemu pise i da je nabio tekst emotivnih predrasudama. Siguran sam da imas vise titule i da si iskusniji od njega, cekam da napises knjigu i potuces ga do nogu. (Ovo je ironicno, naravno). Mozda ponekad, samo ponekad, ljudi koji se bave stojim poslom, vrsni strucnjaci, znaju bolje od nas laika, ha? Ili smo uvijek MI najpametniji, ne bi nam ego dozvolio da mi nesto ne znamo ili nismo u pravu, ne, mi uvijek znamo najbolje i u pravu smo, makar zemlja bila ravna kockasta ploca.
Toliko je tekst koji nas uvodi u temu realan i istinit da sam se debelo uspjela pronaci u njemu i locirati problem koji me muci u braku, tj. nerealnu fiksaciju za jednu osobu koja mi se u pocetku nije odmah svidjela, medjutim koja je zbog znacaja za moj zivot (operacija kojom je spasen mojzivot) postala znacana u tolikoj mjeri da sam postala opsjednuta i vremenom toj osobi dodavala osobine koje ona vjerojatno nema. Na taj nacin sam i svoj erotski naboj prilagodjavala toj osobi a ne svom suprugu. Sto je najsmjesnije u svemu tome, osoba kojom sam opsjednuta uopce ne zna za to. Ne sumnjam da bih mogla s njim ostvariti neku kratkotrajnu vezu, ali u sebi osjecam da bih bila nezadovoljna a da ne govorim o lomovima u braku. Jer, ja ne mogu biti emotivno angazirana na dva mjesta i ne bih se mogla osjecati kao cjelovita osoba da svojim ponasanjem narusavam i unistavam osobe koje volim bog neke erotske privlacnosti i zaljubljenosti bez pokrica.

Tacno je, tekst je realan. Osobe koje nisu postigle punu zrelost jos uvijek u glavi prevrcu ideal u koji bi htjele biti zaljubljene, tj. projekciju svojih misli koja uopce ne mora odgovarati stvarnom stanju. A u stvarno stanje gledaju i imaju ljubav oni koji su intimno sazreli i rascistili svoje idole iz glave a u nju instalirali stvarnu osobu.
Zaista sam dugo tragala po forumima za nekim objasnjenjem ovog stanja svijesti ili bolje reci nesvijesti koja me trga mjesecima. Hvala ti na ovom postu. Puno ti hvala.
Slizim is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.04.2010., 21:58   #3
Znaci i ti si se ovdje pronasao? NIsam samo ja?
Zbog toga se i nalazimo na ovom forumu da pomognemo jedni drugima.
Slizim is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.04.2010., 23:08   #4
Pa svi manje-vise zivimo u nekim iluzijama... kad bi bili "realni", bili bi jednostavne masine bez osjecaja... (i sta su "osjecaji" uopce, neki pokretaci ?)... dijete bi za omiljenu igracku (u koju je "zaljubljeno" mozemo reci) islo i u vatru (dok nema boli, ali onda vec moze biti kasno), a "zrela" osoba vec kalkulira stvari, objekt svoje ljubavi dovodi u medjudjelovanje sa sobom, trazi stete i koristi, prakticne nacine da ostvari vezu, izbjegava bol na razuman nacin... sto nas opet vodi do smisla ljubavi... Kaze li autor knjige Z.Milivojevic nesto o samom smislu osjecaja koji nazivamo "ljubav" ?
haram is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.04.2010., 23:36   #5
Ako si procitao/la tekst, fino pise razlika izmedju ljubavi i zaljubljenosti, kao i u tabeli na kraju

Iskopiracu jos dio teksta ali nepreradjen



Ljubav i zaljubljenost
Jedan od osnovnih koraka u razumevanju ljubavi je razgraničenje između Ijubavi i zaljubljenosti. Pokušaj razlikovanja ova dva pojma nailazi na brojne prepreke ne samo na nivou dubokih mentalnih predstava u kolektivnom nesvesnom, gde često nailazimo na dominaciju arhetipa Ijubavi-pijanstva, nego i na nivou svakodnevnog govora. Tako se, na primer, u našem jeziku Ijubav i zaljubljenost često upotrebljavaju kao sinonimi. Slično je stanje i u jezicima drugih naroda koji pripadaju kulturnom krugu Zapada. U engleskom jeziku, koji je jedan od najdiferenciranijih i leksički najbogatijih jezika, zaljubljenost se ne označava jednom posebnom rečju, nego se za to koristi opisna sintagma ,,to fell in love".30 Neki savremeni anglosaksonski autori koji pišu o ovoj temi pokušavaju da ovaj, na prvi pogled neshvatljiv leksički nedostatak nadomeste uvođenjem novih pojmova kao što je „infatuacija" (Beck, 1988).* Ovo leksičko siromaštvo nije čisto lingvističko pitanje, nego u tome treba videti nešto mnogo značajnije: čovek Zapada nedovoljno razlikuje Ijubav i zaljubljenost što ima nekada dramatične negativne posledice u svakodnevnom ljubavnom životu. Jedan od razloga za nerazlikovanje ljubavi i zaljubljenosti svakako treba tražiti u mitu o Erosu - jednom od temeljnih mitova Zapada - u kome se preko predstave o ljubavnoj opijenosti, ljubav i zaljubljenost stapaju u jedinstvenu leguru. Bez obzira na uzroke zbog kojih se ne razlikuju ljubav

*Doslovni prevod je „pasti u Ijubav".
Infatuacija dolazi od lat fatuus - blesavost, vrsta ludila - pa bi se mogla prevesti kao „zablesavljivanje".

i zaljubljenost, problemi koji iz toga proisticu toliko su važni da smo za jedan od osnovnih zadataka ove knjige odredili dokazivanje da su Ijubav i zaljubljenost dva potpuno odvojena pojma koji se, po svojoj prirodi, suštinski razlikuju.
Ukoliko subjekt koji voli pokuša da preispita prirodu svoga osećanja, veoma će teško otkriti da li je zaljubljen ili voli, odnosno da li oseća zaljubljenost ili ljubav. Razlog tome je što se osećanje ljubavi i osećanje zaljubljenosti osećaju na isti način, što nema razlike u osećajnom kvalitetu. Pošto nema dovoljno jasne razlike u kvalitetu ovih osećanja, mnogi pokušavaju da naprave razliku u kvantitetu, odnosno u intenzitetu i trajanju. Većina ljudi smatra da je osnovna razlika izmedu ljubavi i zaljubljenosti u tome što je zaljubljenost mnogo intenzivnije osećanje od ljubavi, ali koje traje mnogo kraće od osećanja ljubavi. Ova razlika po kojoj je zaljubljenost snažna i kratka, a ljubav slaba i duga, poslužila je za izgradnju pogrešne predstave po kojoj je zaljubljenost prva, strasna faza Ijubavi koja, kada se „početna ljubav" istroši, prelazi u drugu fazu, u mlaku ljubav.
Pošto kvalitet onoga što oseća nije dovoljan da subjekt ljubavi zaključi da Ii je on zaista subjekt ljubavi ili subjekt zaljubljenosti i pošto su intenzitet i trajanje osećanja nepouzdani kriterijumi, potrebno je da osoba potraži kriterijume za razlikovanje na drugoj strani. Osnovni kriterijum je poznavanje različitosti situacije u kojoj se oseća ljubav od situacije u kojoj se oseća zaljubljenost Svesnost, međutim, o razlici između konteksta zaljubljenosti i konteksta ljubavi biće mogućna tek onda kada se poseduje određeno znanje. Tekst koji sledi trebalo bi da pomogne čitaocu da sebi jasno definiše zaljubljenost i ljubav ne samo kao razdvojene već i suprotstavljene pojmove i da, na osnovu toga, tačno protumači značenje svojih osećanja.

Struktura zaljubljivanja i zaljubljenosti
Brojni mitovi koji su impregnirali kolektivno nesvesno čoveka Zapada s arhetipskim predstavama Ijubavi-pijanstva i Ijubavi ludila, čvrsto su povezali zaljubljenost s nečim što je po svojoj prirodi nedokučivo i iracionalno. Zaljubljivanje je dugo bilo misterija o kojoj su izrasle brojne metafizičke koncepcije što su pokušale da objasne prirodu ovog „dogadaja": zaljubljivanje kao delovanje posebnih božanstava i demona, poput Erosa i Kupidona; zaljubljivanje kao delovanje posebne magijske sile koju u sebi nosi osoba koja zavodi; zaljubljivanje kao delovanje posebnih sila privlačenja između predodređenih osoba; zaljubljivanje kao delovanje kosmičkog fluida i magnetizma itd. Savremena konceptualizacija obuhvata zaljubljivanje i zaljubljenost u svetlu moderne psihološke nauke.

Pošto je zaljubljivanje psihički fenomen, potrebno je poznavati osnovne psihičke mehanizme koji u njemu učestvuju. Ovi mehanizmi se mogu lako objasniti i shvatiti, a njihovo poznavanje omogućuje sagledavanje osnovne strukture i logike zaljubljivanja, čime se uklanja veo mistifikacije. Psihičke mehanizme koji učestvuju u zaljubljivanju najlakše je objasniti kada su veoma potencirani, kao što je to na primeru takozvanog „zaljubljivanja na prvi pogled". Reč je o situaciji u kojoj subjekt koji prvi put ugleda osobu koja je objekt, na osnovu sopstvene burne emocionalne reakcije (sušenje grla, lupanje srca, „odsečenost" nogu itd.) shvata da se zaljubio. Pošto se u trenutku zaljubljivanja na prvi pogled odigralo nekoliko psihičldh procesa koji su odgovorni za telesno uzbuđenje subjekta, analiza ove situacije može dati neke od odgovora koje tražimo.

Prvo se možemo zapitati u koga se ili u šta se zaljubio subjekt? Da li subjekt poznaje osobu koja je objekt? Ako pretpostavimo da je subjekt prvi put u životu ugledao osobu koja je objekt, onda je jasno da je ne može poznavati. Kako se subjekt može zaljubiti u nekoga koga ne poznaje i u Šta se onda zaljubio? Kada bismo odgovorili da se subjekt zaljubio u izgled i ponasanje osobe koja je objekt, tada bismo bili veoma blizu istini. Potpuna istina je u tome da se subjekt zaljubio u određeno značenje koje pripisuje izgledu i ponašanju objekta. Ovde je potrebno dodatno objašnjenje: često je pravilo da se izgled osobe izjednačava s njenim karakterom, s nevidljivim aspektima njene ličnosti. Ovo pravilo ne primenjuju samo mladi koji su, po prirodi svog doba, skloni konkretnom mišljenju, nego je ostalo kao mitski relikt ranijih epoha. Tako se, na primer, u antičkoj Grčkoj verovalo da lepa osoba mora imati i lepu dušu, što se, kao verovanje, provlačilo u različitim istorijskim periodima sve do naših dana.* Subjekt zaljubljivanja razmišlja na sledeći način: „Neko ko tako izgleda i ko se tako ponaša mora biti takav i takav." Subjekt jednostavno ima doživljaj da tačno zna kakva je osoba koja je objekt zaljubljivanja. Ovaj mehanizam, međutim, nije dovoljan za tumačenje zaljubljivanja jer nije dovoljno specifičan: isti mehanizam deluje i onda kada subjekt bez ikakvog stvarnog razloga prema nekoj osobi koju prvi put vidi stvori stav antipatije i odvratnosti. Zbog toga je potrebno ukazati na još jedno dodatno značenje koje subjekt zaljubljivanja pripisuje osobi koja je objekt zaljubljenosti.

Kada neko ko se upravo zaljubio kaže da osoba u koju je zaljubljen izgleda kao „princeza iz snova" ili „princ iz snova", onda je veoma blizu savremenom psihološkom objašnjenju mehanizma zaljubljivanja. Ukoliko se podsetimo da je osnivač psihoanalize Zigmund Frojd rekao da su snovi „kraljevski put za Nesvesno", sledi da bi odgovore na pitanja o prirodi zaljubljivanja trebalo potražiti u Nesvesnom subjekta koji se zaljubljuje. Metafora „princ/princeza iz snova" označava zamišljenu osobu o kojoj subjekt mašta i o kojoj sanja jer veruje da bi mu potpuno odgovarala kao partner u ljubavi, tako da bi s njom mogao ostvariti pravu Ijubav. Kada se ova metafora pretvori u psihološki jezik, tada ona označava da subjekt zaljubljivanja ima u svojoj psihi predstavu o pravom partneru, predstavu o pravom muškarcu odnosno predstavu o pravoj žcni. Kada neko kaže da ie sreo princezu ili princa iz svojih snova, on je, u stvari, izjavio da se osoba koju je sreo potpuno poklapa sa sadržajem njegove predstave o „pravoj" ženi ili o „pravom" muškarcu.

Uvažavanje postojanja svesne ili nesvesne mentalne predstave o pravom ljubavnom partneru u psihi subjekta zaljubljivanja pomaže da se u zaljubljivanju na prvi pogled objasni sam momenat zaljubljivanja. Onog trena kada subjekt uoči neku bitnu sličnost osobe koja se pojavila pred njim sa sadržajem sopstvene predstave o pravom partneru, pokreće se celokupni psihički mehanizam koji učestvuje u zaljubljivanju. Tog trenutka subjekt munjevito projektuje sopstvenu predstavu o pravom partneru preko osobe u koju se zaljubljuje. Druga osoba služi kao ekser na koji subjekt kači sliku iz svog Nesvesnog. Pošto je projekcija trenutan i nesvestan proces, subjekt u svome doživljaju osobe koja je objekt, ne pravi nikakvu razliku između svoje predstave koju je projektovao „preko" osobe i same osobe kakva je ona u stvarnosti. Kako subjekt zaljubljivanja na ovaj način povlači znak jednakosti izmedu stvarne osobe i sopstvene predstave, možemo izvući sledeći zaključak: zaljubljena osoba ne vidi stvarnog Drugog zbog slike koju je projektovala preko Drugog. Iako subjekt nije svestan ovih zbivanja, ona se odražavaju na nivou njegovog doživljaja kao osećaj da potpuno nepoznatu osobu prepoznaje, da mu je nekako poznata i da mu je bliska.
Iz ove početne anafize nesvesnih psihičkih procesa koji učestvuju u zaljubljivanju, možemo izvući još nekoliko bitnih zaključaka:
Zaljubljenost nije odnos zasnovan na poznavanju stvarnosti. Pošto zaljubljena osoba ne poznaje drugog kakav je on u realnosti, zaljubljenost je odnos privida u kome osoba ulazi u relaciju sa sopstvenom nesvesnom predstavom koju je „zalepila" preko osobe u koju se zaljubila. Drugim recima, osoba koja je zaljubljena falsifikuje osobu u koju se zaljubila.
Objekt zaljubljenosti je doživljen kao pravi ili idealni partner. Subjekt zaljubljivanja je uveren da je osoba u koju se zaljubio najbolji mogući partner. Osoba ima utisak da je u potpunosti pronašla upravo ono što je tražila iz razloga Što se ono što se traži (sadržaj predstave o pravom partneru) potpuno poklapa s onim što je pronađeno (sadržaj predstave o pravom partneru koja se putem projekcije održava preko osobe koja je objekt zaljubljivanja).
Zaljubljenost je osećanje najjače snage. Potpuno poklapanje idealne predstave koja određuje maksimum onoga što se traži od partnera s istom tom predstavom koju osoba projektujući na partnera identifikuje s partnerom, objašnjava maksimalni intenzitet prijatnih osećanja koja se osećaju u njegovom prisustvu. Emocije se uvek osećaju u situacijama koje osoba opaža kao značajne; što se situacija opaža kao značajnija, to je jači intenzitet emocije. Prema tome, maksimalni intenzitet osećanja u zaljubljenosti je posledica psihološke činjenice da se partner doživljava kaonajznačajniji, jedini praviijedini moguć. To takođe objašnjava maksimalan intenzitet neprijatnih osećanja koja se osećaju kada su susreti s partnerom osujećeni ili kada naklonost nije uzvraćena.
Zaljubljenost je stanje, a ne proces. Dok je stvarna interakcija s drugom osobom uvek proces, relacija koju uspostavlja zaljubljena osoba je u svojoj osnovi stanje. Ovo stanje zaljubljenosti osoba doživljava kao preokupiranost mislima, fantazijama i sećanjima na osobu u koju je zaljubljena: ona veruje da je preokupirana objektom svoje zaljubljenosti. Ono što je, međutim, opseda nije sama druga osoba, nego sopstvena nesvesna predstava o „pravom" partneru i o „pravoj" ljubavi koja je samo personifikovana u liku osobe u koju je zaljubljena. Upravo zbog te opsednutosti sopstvenim psihickim sadržajem, zaljubljenost ima kvalitet prlsile i gubitka slobode u upravljanju sopstvenim postupcima.



Idealizacija
Kada zaljubljena osoba priča o Drugom koji je objekt njene zaljubljenosti, ona često izaziva čuđenje okoline. Zaljubljena osoba je puna hvale za kvalitete i vrline koje, po njenom dubokom uverenju, poseduje ličnost koja je objekt zaljubljenosti. PoŠto sagovornik ne samo da te kvalitete ne opaža kod osobe koja je objekt zaljubljenosti nego opaža njihove suprotnosti, on ispravno zaključuje da zaljubljena osoba veoma iskrivljuje stvarnost tako što je ulepšava i što objektu zaljubljenosti pripisuje nepostojećekvalitete. Ukoliko sagovornikpokuša dazaljubljenoj osobi skrene pažnju na činjenicu da ignoriše stvarnost i da objekt doživljava u nerealno pozitivnom svetlu, to će, najverovatnije, izazvati Ijutnju zaljubljene osobe. Tek onda kada zaljubljenost prode, kada se osoba razocara u objekt svoje zaljubljenosti, ona će se možda .složiti sa sagovornikom. Za opisano ponašanje zaljubljene osobe odgovoran je psihički proces koji deluje na nesvesnom planu, a koji se naziva idealizacija. Pod idealizacijom podrazumevamo projekciju idealne predstave na objekt, kao i druge psihičke mehanizme kojima se tokom izvesnog vremena održava projekcija idealne predstave na objektu. Dakle, kada neko idealizuje drugog, on prvo mora imati idealizovanu predstavu, zatim je mora projektovati na tog drugog, pa je onda treba održavati tokom izvesnog vremena. Dok savremena nauka koristi pojam idealizacija, istraživači ljubavi su u prošlom veku pokuŠali da opišu ovaj psihički mehanizam i da mu daju ime. Tako je, na primer, Stendal (Stendhal) u svojoj studiji De l'amour pokušao da zaljubljenost objasni pojmom kristalizacija?

Idealizacija ne može objasniti svaku zaljubljenost jer se ljudi ne zaljubljuju samo u prinčeve i princeze, već i u grubijane, kriminalce, alkoholičare, narkomane, prevarante, invalide, pa čak i u nakazne osobe. Pošto postoji čitav niz primera da se neka osoba zaijubila u takvog partnera koji može biti sve drugo samo ne idealan, i kako sama osoba tokom zaljubljenosti svog partnera ne doživljava kao idealnog, mora biti u pitanju proces koji je širi od idealizacije. Često se tokom psihoterapije dešava da pacijent uporno insistira da osoba u koju je zaljubljen nikako nije ni idealna ni savršena, već nekako „prava", njemu odgovarajuća. To nas navodi na pomisao da se u zaljubljivanju ne projektuje predstava o idealnom partneru - iako se to često događa - već prcdstava o pravom partncru, a koja obuhvata i predstavu o idealnom partneru. Zbog toga zaijubljena osoba ne mora imati doživljaj da je objekt zaljubljenosti savršena ličnost, ali nužno mora imati utisak da je on za nju pravi izbor, potpuno odgovarajuća ličnost
...


Ko je zainteresovan mogu mu na privatno poslati verziju koju sam nasao na internetu.
Visoka struja is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.04.2010., 00:12   #6
ma to se tupi već godinama po ljesu, usu, psihologiji, na razne načine, pod raznim topicima, i uvijek se najde oponenata koji one koji misle kako ste naveli nazivaju neromantičnima, suhoparnima, da ne znamo što je ljubav, ljubav je nešto izvan svih kategorija, postoji onako, u svemiru, kao entitet, i samo su neki sposobni, valjda, da je spoznaju, a svi drugi nemaju pojma, ne shvaćaju, bla, bla... gotovo mi je zabavno tumačenje tipa: ljubav kao beatrice, laura, preko neta, virtualna, ahhhh...
__________________
ako nisi u stanju izdržati ženu mog kalibra, odi lovit girice i ostani papak
οὔτοι συνέχθειν, ἀλλὰ συμφιλεῖν ἔφυν.
maher18 is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.04.2010., 00:16   #7
Quote:
Ako si procitao/la tekst, fino pise razlika izmedju ljubavi i zaljubljenosti, kao i u tabeli na kraju
... ma ko bi to sve sad citao (tabelu jesam, laksa je)... nego autor knjige govori o mehanizmima, a mene zanima smisao, svrha, cilj... jer sve u evoluciji ima svoju svrhu, ili je bar imalo kroz neki period... dakle, koja je svrha ljubavi ? (ako moze stati u par recenica)
haram is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.04.2010., 00:24   #8
Quote:
haram kaže: Pogledaj post
... ma ko bi to sve sad citao (tabelu jesam, laksa je)... nego autor knjige govori o mehanizmima, a mene zanima smisao, svrha, cilj... jer sve u evoluciji ima svoju svrhu, ili je bar imalo kroz neki period... dakle, koja je svrha ljubavi ?
milivojević navodi neke uzroke/povode/svrhu, o tome ima i u socijalnoj inteigenciji, i još dosta literature, od neurobiokemije do antropologije. stvar je u pojačanom izlučivanju neurotranssmitera koji potiču prokreaciju, a kroz upoznavanje se stišava nivo serotonina i endorfina, a pojačava utjecaj smirujućeg oksitocina, koji dovodi i održava želju za dubljim povezivanjem između partnera, sve dok mladunčad ne postane samostalna. to što zaljubljenost gasne, a ne razvija se ljubav o tome se može diskutirati, ima mnogo razloga, i psiholoških i socijalnih, a ima i razloga da sama ljubav, nakon što se već razvila, polako gasne. to je vjerojatno posljedica zadržavanja onog poligamnog impulsa iz vremena čopora, majmunska mladunčad brže sazrijeva od ljudske, a onda su partneri spremni na novu vezu.

u biologiji i evoluciji nema svrhe, ne možeš teleološki gledati događaje koji su zadržani zbog slučajne mutacije koja je, eto, pogodna za održavanje vrste. nema svrhe, ima samo loša i dobra posljedica po pojedinca i vrstu u cjelini.

pročitaj dawkinsa: sebični gen i najnoviju Najveća predstava na zemlji
__________________
ako nisi u stanju izdržati ženu mog kalibra, odi lovit girice i ostani papak
οὔτοι συνέχθειν, ἀλλὰ συμφιλεῖν ἔφυν.
maher18 is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.04.2010., 00:54   #9
Quote:
maher18 kaže: Pogledaj post
...
wow !

Ovo si moram prespavati, i sutra opet procitati...

... eh, da : i sejvati...

@maher18, os se udat za mene ? (nadam se da si zensko, ako nisi, nema veze, nitko nije savrsen)

Zadnje uređivanje haram : 10.04.2010. at 01:02.
haram is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.04.2010., 01:23   #10
Quote:
haram kaže: Pogledaj post

@maher18, os se udat za mene ? (nadam se da si zensko, ako nisi, nema veze, nitko nije savrsen)
http://www.youtube.com/watch?v=aiGPQ...eature=related



Haram (arapski: حرام Ḥarām) je arapska riječ koja znači zabranjeno ili nedozvoljeno. Jedan je od kvalifikatora po kojima islamsko pravo kvalifikuje bilo koji ljudski postupak. Haram je sve ono što je zabranjeno raditi, i za što slijedi kazna.

Haram (kao izraz) se često koristi kad je nešto duševno ili religijski "nečisto". Muslimanima naravno nije dozvoljeno činjenje harama tj. uzimanje/korištenje haram namirnica te nepoštivanje onoga što je šerijatom određeno.

nisam te vjere, ali haram je haram, neću da me nečija hanuma ganja s partvišem po gradu.
__________________
ako nisi u stanju izdržati ženu mog kalibra, odi lovit girice i ostani papak
οὔτοι συνέχθειν, ἀλλὰ συμφιλεῖν ἔφυν.
maher18 is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.04.2010., 01:48   #11
Quote:
maher18 kaže: Pogledaj post
...
...zapravo Haram je ime lika iz jednog meni omiljenog stripa iz mog djetinjstva... kasnije sam vidio i ovo drugo znacenje, ali neka, pristaje mi...

Quote:
nisam te vjere, ali haram je haram, neću da me nečija hanuma ganja s partvišem po gradu.
... nema hanume, nema vjere, ja sam gradjanin svijeta... svejedno, rasvijetlila si mi jos jedan mracni kutak mog zakrzljalog i zapustenog uma... sjajan onaj post ! Dawkins, velis ?
haram is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.04.2010., 03:04   #12
ajd, ne budi tako skroman, nema razloga. znaš da znaš dosta. čovjek uči dok je živ. možda sam ja zapravo dovoljno stara i mirna. ne, nije mi svejedno. ali je lakše kad neke stvari dobiju svoje pravo mjesto.

http://www.youtube.com/watch?v=k38Ol...eature=related
__________________
ako nisi u stanju izdržati ženu mog kalibra, odi lovit girice i ostani papak
οὔτοι συνέχθειν, ἀλλὰ συμφιλεῖν ἔφυν.

Zadnje uređivanje maher18 : 10.04.2010. at 03:17.
maher18 is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.04.2010., 04:58   #13
... uh, kakvo iskusenje da zacatam temu...

Zadnje uređivanje haram : 10.04.2010. at 05:12.
haram is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.04.2010., 06:58   #14
A što je sa projektivnom ljubavi, ne zaljubljenosti?
Koja traje godinama.

Kako se to liječi?
c.sunny is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.04.2010., 15:04   #15
Odlična tema strooja . Prema nekom mojem kratkom životnom iskustvu, to je tako.
erika x is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.04.2010., 15:32   #16
Ma ljudi, dovoljan je bio malo duzi pogled para crnih ociju i poneki nehotican dodir i covjek ostalo gradi i prisjeca se i izgleda te osobe.Kako je to nezrelo, bezvezno, a opet nedostupno. A bilo bi lakse da je makar dostupno pa da covjek iz prve ruke stvarno skonta da se vara. Pa da unisti zbog neke uobrazilje sve sto je stvorio oko sebe? I stalno se pitam, kako bi bilo, kada bi bilo?
Eto, vidite, nismo svi savrseni, zreli i pametni, pa moramo zivjeti s tim.
Slizim is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.04.2010., 13:55   #17
znaci, zaljubljenost je zrela do odredjenih granica kada prelazi u nezrelu?? gdje se nalazi ta granica? kako znati da si blizu ili da si ju presao?
ili je sva zaljubljenost nezrela? jer.. zaljubljeni rade nezrele stvari, stvari koje ne odgovaraju njihovom broju godina.. u stanju su napustit sve sto su stekli samo radi zaljubljenosti odnosno buduce ljubavi..


kako onda da nezrela zaljubljenost moze preci u zrelu ljubav? jer, ljubav nije sebicna, u ljubavi je bitan kompromis.. u ljubavi smo mi na drugom, a voljena osoba na prvom mjestu, sto to isto nije nezrelo, jer opet mi trpimo. a zreli ljudi su sami sebi na prvom mjestu??

oni koji kazu da biraju razumom ili lazu (i sami sebe i druge) ili nikad nisu osjetili onu zaljubljenost u kojoj sve bitno postaje nebitno, a sve nebbitno bitno..
ja sam se zaljubljivala samo na ovaj drugi nacin, dali to mene cini nezrelom ili druge ljude lazno zrelima??


zakljucak??
sami ga izvucite, meni ove teze nemaju smisla u globalu.. ili je nezrelo ili je zrelo.. kako jedno moze postati drugo preko noci bez nekih jasnih "simptoma"??
dire Dawn is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.04.2010., 17:28   #18
Proucite moje novo ucenje, koje sam sam osmislio u prethodnim postovima. Postanite dio moga novog ucenja, vlastitog uzdignuca i satisfakcije https://www.forum.hr/showthread.php?t=539485
Na ovoj stranici mozete postati svjedoci moga novog ucenja, erupcija sublimiranih osjecaja. Do tog sam zakljucka dosao iz jednostavnog razloga. Ja sam najbolji, odnosno prevedeno na engleski jezik: The Best. When you aim for perfection, you discover it's a moving target. ~George Fisher
KLP is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.04.2010., 17:31   #19
Quote:
dawn990 kaže: Pogledaj post
...
... slazem se... cim se javljaju neke kalkulacije, to vise nije ljubav... kao kad bi roditelj rekao za svoje dijete : ovo mi bas nije dobro ispalo, idem ovo odbaciti i potraziti/napraviti drugo...

... ljubav moze biti vise ili manje sretno pogodjena, ali jedino je ona bezrezervna... a sad zvali mi to zrelim ili ne ... ali steta je sto ima rok trajanja, izgleda...
haram is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 09:10.