Redukcionizam je antihumanizam

[Sigmund]

addx kaže:

Opet si mene preskocio Sigmunde, to je sad vec simptomaticno ��

Nije namjerno, majke mi. Budem poslije, ali ne danas. Danas ne mogu ništa.

[Jednostavko]

Frogger kaže:

Jednom kad jedan Gargazodlak ima teoriju svega i tehnologiju kojom može simulirati svjetove, onda tih svjetova može biti koliko hoćeš, a samo onaj Gargazodlakov svijet je stvaran, i to samo ako je to prvi Gargazodlak ikad.

Problem je u tome što čak ni taj prvi Gargazodlak ne bi mogao ni po čemu zaključiti da je prvi, odnosno ne bi mogao znati da je njegov svijet stvaran. Iz takve "teorije svega" proizlazi da nitko ne zna ništa, jer ako je upitno jesmo li mi sami stvarni, onda je upitno i sve drugo, uključujući i "teoriju svega".

Gargazodlak nije neka luda priča koju je neki prevarant prodao ovcama kako bi njima upravljao, nego je Gargazodlak znanje i tehnologija koju znanost upravo otkriva.

Upravo je suprotno, jer iz gornjeg je jasno da se radi o mračnjaštvu i antihumanizmu. Nigdje ni traga nekakvom svjetlu istine, štoviše ona se pokazuje kao principijelno nemoguća.

[addx]

Jednostavko kaže:

Problem je u tome što čak ni taj prvi Gargazodlak ne bi mogao ni po čemu zaključiti da je prvi, odnosno ne bi mogao znati da je njegov svijet stvaran. Iz takve "teorije svega" proizlazi da nitko ne zna ništa, jer ako je upitno jesmo li mi sami stvarni, onda je upitno i sve drugo, uključujući i "teoriju svega".

To da ovaj svemir postoji (na nekakav nacin) nije upitno. Teorija svega nije teorija svega svega nego svega U svemiru. A sta je izvan, ne znamo, ne znamo ni da li je to adekvatno pitanje.... ali mozemo tolerirati to neznanje, to ne cini upitnim sunce na nebu ni zemlju pod nogama.

Mozda cini upitnim "pravo znacenje" sunca na nebu. Mozda kruzenje sunca oko zemlje puni gorzodlakov mobitel, a mi smo tu slucajno da on ni ne zna za nas. Ali i to se moze tolerirati.

Tako da nije nista upitno, to je obicna demagogija.

Upravo je suprotno, jer iz gornjeg je jasno da se radi o mračnjaštvu i antihumanizmu. Nigdje ni traga nekakvom svjetlu istine, štoviše ona se pokazuje kao principijelno nemoguća.

Jebi ga, ako svjetla istine nema, onda ga nema. Mozes ga ti izmislit, ali ga i dalje nema. Mi smo bica koja traze istinu (zapravo svrhu), ali konacne istine nema, jer nije poanta u kraju potrage nego cijelozivotnoj potrazi.

Mehanizam "trazenja svrhe" je upravo ono najljudskije sto evoluiralo da omoguci ljudima kompleksna drustvena usustavljanja. Covjek trazi svrhu od drustva, svoje mjesto pod suncem. To je "zadano stanje" covjeka - da trazi svrhu.

To sto je ljudski intelekt napredovao i osvjestio to trazenje svrhe i apstrahirao i uzdigao na "trazenje istine" i sad hoce to povezati s ne znam ni ja cim, tolatiteima, duhovima je obicna zabluda, nepoznavanje onog sto je covjek i fantaziranje onog sto nije. I nije to nikakav antihumanizam. Nisu ljudi nikakva magicna bica, to je antihumano prema onom sto ljudi zbilja jesu.

[Nea--]

U redukcionizam spada i kada se inzistira na čisto i isključivo logično-razumskom diksursu bez uplitanja emocija, tj kada se želi strogo odvojiti emocije od racionalnog jer emocije tobože zamagljuju i iskrivljuju pravu sliku dočim suhoparni razum sve super objektivno osvjetljava i razjašnjava ...

[Jednostavko]

addx kaže:

To da ovaj svemir postoji (na nekakav nacin) nije upitno. Teorija svega nije teorija svega svega nego svega U svemiru. A sta je izvan, ne znamo, ne znamo ni da li je to adekvatno pitanje.... ali mozemo tolerirati to neznanje, to ne cini upitnim sunce na nebu ni zemlju pod nogama.

Mozda cini upitnim "pravo znacenje" sunca na nebu. Mozda kruzenje sunca oko zemlje puni gorzodlakov mobitel, a mi smo tu slucajno da on ni ne zna za nas. Ali i to se moze tolerirati.

Filozof ne bi bio filozof kada bi bio "tolerantan" prema nerazlikovanju stvarnog od nestvarnog.

Jebi ga, ako svjetla istine nema, onda ga nema. Mozes ga ti izmislit, ali ga i dalje nema. Mi smo bica koja traze istinu (zapravo svrhu), ali konacne istine nema, jer nije poanta u kraju potrage nego cijelozivotnoj potrazi.

Ako istine nema onda je besmisleno tražiti. To je kao cjeloživotno skakanje u bazen u kome nema vode.

Poanta je u tome da prava stvarnost jest spoznatljiva, jer ono što je istinito ne može biti skriveno samo od sebe.

[Jednostavko]

Nea-- kaže:

U redukcionizam spada i kada se inzistira na čisto i isključivo logično-razumskom diksursu bez uplitanja emocija, tj kada se želi strogo odvojiti emocije od racionalnog jer emocije tobože zamagljuju i iskrivljuju pravu sliku dočim suhoparni razum sve super objektivno osvjetljava i razjašnjava ...

Razum nije "suhoparan" nego su ga neki učinili takvim. Po mom mišljenju razum jest emocionalan, inače bi se samo vrtio u praznim apstrakcijama. Takav odvojeni ravnodušni razum uopće ne može realno postojati.

[addx]

Jednostavko kaže:

Ako istine nema onda je besmisleno tražiti. To je kao cjeloživotno skakanje u bazen u kome nema vode.

Vode ima koliko hoces i bazena. Covjek moze pronaci svoju svrhu. Pa je moze i izgubiti i ponovo pronaci itd. To nije besmisleno, to je ono sto je stvorilo civilizaciju, ljudi koji pronalaze svoju svrhu u drustvu. To je univerzalno i jedino ono sto (covjek) *treba* inace prestane biti covjek makar bio u tijelu covjeka. To je ono o cem ovisi ljudskost. To je ono zbog ceg se ljudi samoubijaju - nepripadanje, beskorisnost, nikom ne vrijedis nista, nitko te ne cijeni. To je ono sto izgubljeni ljudi zamjere drustvu kad se izoliraju od njega u neku svoju antisocijalnu izmaglicu ludila. To je nasa stvarnost, nije ni prava ni kriva nego naprosto je takva. I nije nista antihumano u tome sto kazem, ali nije nista ni "uzviseno", nego je naprosto to sto je. Nema nikakve kozmicke Istine koja ce nam dati tu svrhu koju trazimo.

[Jednostavko]

addx kaže:

Vode ima koliko hoces i bazena. Covjek moze pronaci svoju svrhu. Pa je moze i izgubiti i ponovo pronaci itd. To nije besmisleno, to je ono sto je stvorilo civilizaciju, ljudi koji pronalaze svoju svrhu u drustvu. To je univerzalno i jedino ono sto (covjek) *treba* inace prestane biti covjek makar bio u tijelu covjeka. To je ono o cem ovisi ljudskost. To je ono zbog ceg se ljudi samoubijaju - nepripadanje, beskorisnost, nikom ne vrijedis nista, nitko te ne cijeni. To je ono sto izgubljeni ljudi zamjere drustvu kad se izoliraju od njega u neku svoju antisocijalnu izmaglicu ludila. To je nasa stvarnost, nije ni prava ni kriva nego naprosto je takva. I nije nista antihumano u tome sto kazem, ali nije nista ni "uzviseno", nego je naprosto to sto je. Nema nikakve kozmicke Istine koja ce nam dati tu svrhu koju trazimo.

Ma sve je to OK što ti kažeš, samo mi je nekako smiješno sebe zamišljati kao simulaciju u mobitelu Gargazodlaka.

[addx]

Jednostavko kaže:

Ma sve je to OK što ti kažeš, samo mi je nekako smiješno sebe zamišljati kao simulaciju u mobitelu Gargazodlaka.

To je filozofija

[Jednostavko]

addx kaže:

To je filozofija

Zezaš! Radi se o dobro poznatoj priči koja se zove "stvar po sebi". Samo što je u ovoj verziji multiplicirana.

[addx]

Jednostavko kaže:

Zezaš! Radi se o dobro poznatoj priči koja se zove "stvar po sebi". Samo što je u ovoj verziji multiplicirana.

A o tome je sve rekao Hegel, ako postoji stvar po sebi, onda spoznaja nije moguca i te fore jel?

[Nea--]

Jednostavko kaže:

Razum nije "suhoparan" nego su ga neki učinili takvim. Po mom mišljenju razum jest emocionalan, inače bi se samo vrtio u praznim apstrakcijama. Takav odvojeni ravnodušni razum uopće ne može realno postojati.

Pa da.
Redukcionisti su ga takvim učinili.
Oni se tako čvrsto drže logike materijalnih dokaza da im sasvim izmiče jedna druga, mnogo važnija logika, a to je osjećaj iznutra, intuicija, ono što čovjeku govori da je nešto takvo kakvo uistinu jest. Ta se intuicija na kraju uvijek poklopi sa razumom, oni surađuju, ali kod redukcionista gdje nje nema, razum djeluje kao nešto kruto, suhoparno, strogo, neumoljivo, nekakva tobožnja činjenica neovisna i nepovezana sa bilo čim ljudskim ...
Ja to osjećam kad čitam postove određenih forumaša: sve im štima, logika pet, izlaganje argumenata pet, uzroci i posljedice poredani ispravno ko domino, jedino šta u svemu tome nedostaje ono najbitnije a to je subjekt. Duh. Ono nešto živo iz čega bi sve ovo gore nabrojano moralo proizlaziti ...

[Templarski red]

Nea-- kaže:

Pa da.
Redukcionisti su ga takvim učinili.
Oni se tako čvrsto drže logike materijalnih dokaza da im sasvim izmiče jedna druga, mnogo važnija logika, a to je osjećaj iznutra, intuicija, ono što čovjeku govori da je nešto takvo kakvo uistinu jest. Ta se intuicija na kraju uvijek poklopi sa razumom, oni surađuju, ali kod redukcionista gdje nje nema, razum djeluje kao nešto kruto, suhoparno, strogo, neumoljivo, nekakva tobožnja činjenica neovisna i nepovezana sa bilo čim ljudskim ...
Ja to osjećam kad čitam postove određenih forumaša: sve im štima, logika pet, izlaganje argumenata pet, uzroci i posljedice poredani ispravno ko domino, jedino šta u svemu tome nedostaje ono najbitnije a to je subjekt. Duh. Ono nešto živo iz čega bi sve ovo gore nabrojano moralo proizlaziti ...

Aj m in lov!

[Nea--]

Mashalah

[Jednostavko]

addx kaže:

A o tome je sve rekao Hegel, ako postoji stvar po sebi, onda spoznaja nije moguca i te fore jel?

Filozofija se ne bavi "forama".

[addx]

Ipak, maloprije ti je bilo smijesno ono s gorzodlakom

Sent from my HTC 10 using Tapatalk

[Jednostavko]

addx kaže:

Ipak, maloprije ti je bilo smijesno ono s gorzodlakom

Pa jest smiješno, ali to nema veze s filozofijom. Ne znam zašto, ali asocira me na dikobraza.

[cestar]

Jednostavko kaže:

Razum nije "suhoparan" nego su ga neki učinili takvim. Po mom mišljenju razum jest emocionalan, inače bi se samo vrtio u praznim apstrakcijama. Takav odvojeni ravnodušni razum uopće ne može realno postojati.

Idem malo u školsku klupu i pitam... možemo li reći kako je razum emocionalan ? Radi se o nekim apstraktnim konceptima, naravno da čovjeku trebaju i razum i emocije, ali, da li to znači kako za potrebe rasprave smijemo izjednačavati to dvoje ?

Nea-- kaže:

Pa da.
Redukcionisti su ga takvim učinili.
Oni se tako čvrsto drže logike materijalnih dokaza da im sasvim izmiče jedna druga, mnogo važnija logika, a to je osjećaj iznutra, intuicija, ono što čovjeku govori da je nešto takvo kakvo uistinu jest. Ta se intuicija na kraju uvijek poklopi sa razumom, oni surađuju, ali kod redukcionista gdje nje nema, razum djeluje kao nešto kruto, suhoparno, strogo, neumoljivo, nekakva tobožnja činjenica neovisna i nepovezana sa bilo čim ljudskim ...
Ja to osjećam kad čitam postove određenih forumaša: sve im štima, logika pet, izlaganje argumenata pet, uzroci i posljedice poredani ispravno ko domino, jedino šta u svemu tome nedostaje ono najbitnije a to je subjekt. Duh. Ono nešto živo iz čega bi sve ovo gore nabrojano moralo proizlaziti ...

Blaise Pascal...

"Srce ima svoje razloge koje razum ne poznaje."

"Sve naše umovanje svodi se na to da popuštamo osjećanjima."

"Znati ne znači biti. Naučeno morate pokušati prenijeti u svakodnevni život."

Zapravo, problem nastaje kada se takav izbrušen i steriliziran niz "materijalnih dokaza" želi "povezati sa nečim ljudskim".

Postavljeno mi je pitanje od wanda, npr., "Koji bi konkretno projekt razvoja AI zaustavio ?". Pretpostavka je, naravno, da na to pitanje ne mogu odgovoriti, što je istina.
Sve što imam je neugodna slutnja, po meni opravdana.

Na primjedbu kako bi se trebali barem složiti da problem postoji, dobijem slijeganje ramenima... "A što se zapravo može učiniti ?"
Što se može, drugo je pitanje, možda rješivo, možda ne...

Npr., projekt razvoja vozila bez vozača... možete li zamisliti koliko pitanja se ovdje postavlja...
Da li ćemo uopće nakon nekog vremena smjeti sami voziti ?
Što u slučaju nepredviđenih situacija u prometu, da li će program sam birati koga će pregaziti ili će se zabiti u zid i ubiti putnika (bivšeg vozača) kako bi izbjegao sudar sa grupom školaraca ?
Da li će se kao odgovor ograničiti kretanje i pješacima ?

Po čemu je takav razvoj događaja racionalan ? Recimo, kad bi u čamcu koji se približava vodopadu neki veslači i dalje veslali iz sve snage, rekli bi da su ili gluhi jer ne čuju slap ili ludi...
Dakle, kada je čamac dovoljno velik, ta se intuicija nažalost kod mnogih gubi...

[Jednostavko]

cestar kaže:

Idem malo u školsku klupu i pitam... možemo li reći kako je razum emocionalan ? Radi se o nekim apstraktnim konceptima, naravno da čovjeku trebaju i razum i emocije, ali, da li to znači kako za potrebe rasprave smijemo izjednačavati to dvoje ?

Nije to izjednačavanje. Razum i emocije nisu nekakvi odvojeni entiteti koje koristimo kad nam koji treba. Tvrdnja da je razum emocionalan znači da su emocije nešto mu pripada kao njegovo vlastito. Nitko ne može misliti a da baš ništa ne osjeća.

[mravac8]

cestar kaže:

Radi se o nekim apstraktnim konceptima, naravno da čovjeku trebaju i razum i emocije, ali, da li to znači kako za potrebe rasprave smijemo izjednačavati to dvoje ?

Da li ćemo uopće nakon nekog vremena smjeti sami voziti ?

Ne radi se o izjednačavanju osjećaja i razuma, dvoje je uvijek dvoje, već o prihvaćanju jednostavne činjenice kako funkionira biološko biće koje zovemo čovjekom. Ne da mi se ponavljati barem ne danas, možda drugi puta. Uglavnom, znanstveno je dokazano da nema racionalnog mišljenja bez emocija u pozadini i da su sve naše djelatnosti uključujući racionalno razmišljanje prožete emocijama. Kod mnogih djelatnosti pa i kod razmišljanja emocije su stišane pa ih zovemo pozadinske emocije.

Što se tiče ovog drugog problema, očito je da se bojiš gubitka slobode. Međutim, slobodnu jednom čovjeku ili jednoj grupi ljudi u pravilu uzima druga grupa ljudi, a ne strojevi.

Danas imamo vešmašine i nitko se ne osjeća manje slobodan jer mu vešmašina pere veš. I iako svatko od nas može slobodno veš prati sam, nitko se ne odlučuje na to, iako vešmašina opere veš prema svom programu a ne onako kako bi ja možda željela.

Sva tehnika do sada pružala je čovjeku više a ne manje slobode. Dok mi vešmašina pere veš ja mogu raditi ono što je ljudskije a ne taj dosadan monoton posao koji se mora obaviti ako želim biti čista i zdrava.

Isto je i sa kalkulatorima i sa kompjuterima. Mogu ja zbrajati, množiti, dijeliti i bez kalkulatora, mogu, podatke umjesto na internetu potražiti u knjižnici, ali ovako ću biti brža a time i slobodnija. Jer vrijeme mogu trošiti na nešto drugo.

Zato i dalje ne vidim opasnosti od tehnike koju će nam donijeti budućnost. Ali vidim u ljudima, vidim u rasizmu, konzumerizmu, kapitalizmu, u ratovima, terorizmu .....