Zbog čega postojimo, koja je svrha???

[shakti9]

shakti9 kaže:

svrha je da trazis svrhu i zivis svoj zivot

zaboravila sam reći -svrha je da trazis svrhu, da nađeš svrhu i zivis svoj zivot u skladu sa svrhom.

[DJ_10]

lol...pa vi ljudi iz ove teme radite cirkus !!!

[TGCVugi]

Hell'n kaze:
to sto sam napisala je samo jedna od pretpostavki koja meni ima dovoljno smisla.. istina je da ne znam sto tamo gore postoji, ali istina je da svakom covjeku treba duhovnost i odabire u sta ce vjerovati. ljudi se pitaju takva pitanja jer je znatizelja jedna od glavnih ljudskih odlika i to je sasvim normalno.
uostalom, jedan je filozof davno rekao da je uzrok svih ratova i zala na Zemlji ateizam.... no kako danas zivimo u navodno modernom i otvorenom svijetu, svatko ima pravo izabrati u sta ce vjerovati i to bi se trebalo postovati... mislim da bi trebali prestati razbijati glavu i nasladjivati se oko toga sto je smisao te poraditi na sebi... ali nazalost, ljudima ni vise od dvije tisuce godina ratovanja nije dovoljno...

Ateizam uzrok ratova??? Prije bi rekao suprotne vjere, buduci da sam sam za sebe najveci filozof,, svakakva izjave se dogadaju,, ali ako ih vlastito prekontrloliras prije svatis da su smesne,, ja nisam ni ateist ni vjernik,, recimo neka sredina

bionic_man kaze:
U modernom dobu čovjek je navikao gledati na proces razvoja ljudske vrste kao na kontinuirani i razlučivi proces i poistovjećivati progres čovječanstva sa razvojem tehnologije. No prije nego što nastavim s obrazlaganjem - ako bolje proučiš moj prethodni tekst, vidjet ćeš da nigdje ne govorim o boljem svijetu, prvenstveno stoga što je to vrijednosno obogaćen pojam čije pravo značenje nije ni izbliza tako jednoznačno i jasno kao što se čini. Može se govoriti o pojmu boljega i lošijega samo s obzirom na nešto drugo. Pretpostavljam da u svojem kontekstu postavljaš vrijednost preživljavanja vrste kao primarni uvjet korisnosti. No čak ni ovo pojednostavljenje nas ne dovodi pred svršen čin. Primjerice, nitko ne zna hoće li u konačnici napredak tehnologije dovesti do produljenja trajnosti čovječanstva - jednostavna zamisao o nuklearnom sukobu dovodi takav stav u pitanje. A sada se vraćam na osnovnu temu (nastojat ću biti kratak). Moj stav je kako ne valja razmatrati o smislu postojanja u okvirima čovječanstva, povezanost pojedinca s kojim spada u sferu mistike, a ne filozofije. Usredotočimo se na pratične okvire našeg života. Ja jednostavno kažem da trebamo prihvatiti slobodu koja nam je omogućena kako bismo kreirali vlastite svrhe u životu, pri čemu nam šira zajednica služi kao sudac o valjanosti naših prosudbi. Granice naše slobode pritom, naravno, počivaju na povredi tuđih sloboda.

Ni ja ne pricam o BOLJEM, nisam mislio u tom smislu, jer sugurno necemo ostavit boljeg, ostavit cemo goreg, zagadenijeg
Dada, zato kazem, zasto da stvaramo kada nas to na kraju moze da unisti, nema SVRHE,, hmm, sad ovo da ne valja razmisljat, pa nebi bas rekao da ne valja,, od misli na neobjasnjivo dolazo ponekad na objasnjenje
Ja se isto slazem da trebamo prihvatit slobodu zivljenja,, ali recimo:
Neko je genijalac, i celi zivot mu je u kurcu jer je posvecen nekom izumu, nitko ga ne cjeni, a s druge strane je neka budala koja se samo u zivotu zabavlja, nije pridonjela ni jednoj listu,, i na kraju oboje umreju, sad je meni pitanje zbog cega ovaj prvi da se trudi, kad je isto mogao uzivat u zivotu,, dali ce dobit zasluzeno mesto???
Ostalo

shakti9 kaze:
...ili mozda doista postoji zivot poslije smrti??

Potrudi se citaj bolje, nece ti skodit, i pritom razmisljaj sta citas...

dado385 kaze:
A da malo pojednostavite stvari, umjesto da se kompliciraju ...!

Svemir, materija, antimaterija, BUUM, gomila prašine, pa osnovni elementi, pa malo složeniji, pa prva sunca, gravitacija, nuklearna fuzija, pa toplina pa svjetlost, pa reakcija s tvari...
i tako dođemo do milijuna zvijezda, milijardi planeta i tko zna koliko pogodnih za prvi život..
Pa onda mali, pa veći, i na kraju veliki složeni bio-organizmi... pa duuugo niš, pa onda malo inteligencije, ...

I tu smo gdje smo danas.
Svrha?!?!

Pa rekao bih da je OSNOVNA SVRHA svake vrste razmnožavanje i preživljavanje. Sve ostalo su sporedne stvari.

Znam da će ovo samo potaknuti nove rasprave umjesto da "objasni" nešto što mi zapravo ne možemo objasniti, ali uzmite da je stvarno tako...

I zašto se brinuti. Napravite djecu, osnujte obitelj, uživajte u malim stvarima, odgajajte ih i gledajte kako rastu i pripremite ih na ŽIVOTVolite ih i brinite se za njih. Naučite ih svemu što smatrate vrijednim, neka i oni budu sposobni to isto prenijeti na svoju djecu.

I to je to!

Jednostavno, zar ne?

Da ja tebi pojednostavnim, ovo sta pricas se svi slazemo sa tobom, ali daj malo preispitaj sebe, zamisli da sada umiras, jel ti bi bilo svejedno dali je kraj ili ima nesto, ili da znas koja je bila svrha,, mislim da te produljenje nebi tjesilo??
Zato sam i stavio temu, a ne zato da dobim odgovor produljenje,,,
@ALL OSTALI:
Samo ste pokakali temu....

[arna]

Tsunade kaže:

Svrha života je biti zadovoljan u svakom trenutku. Možda čak i sretan, ali zadovoljan je dovoljno.

Ovaj odgovor me podsjetio na mamin odgovor kad sam je, kao kikićka, upitala: od kuda nastaju djeca? Od poljupca- rekla je. (A mene je u vrtiću baš poljubio jedan klinac! )

Koliko god jednostavno, površno i nezanimljivo zvučao, zapravo je ovo pravi i dobar odgovor na pitanje o svrsi života.

[VeronikaN]

papa štrumf kaže:

Bogu je dosadno bilo pa je stvorio nas muške, i vidio je kak nam je ljepo i da kak smo sretni i zato mu je opet bilo dosadno. Onda je stvorio žene da nas prcaju, e onda mu je bilo zanimljivo i od onda se zabavlja i crkava od smjeha.

i kako smo mu u međuvremenu ipak postali zamorni,
dao nam je ZNANOST pa ćemo se polako ali sigurno sami dokrajčiti,
a onda će Stvoritelj početi novo stvaranje....

zdravo ja sam novi. a filozofija je nešto najbolje.
naslov je strašno neoriginalan, ali to je možda najbolje pitanje koje će ikada čovjek postaviti. I možda kada nađemo odgovor, više nećemo postavljati pitanja. Možda postavljamo pitanja samo da bi odgodili suočavanje sa jedinim bitnim pitanjem. I kada se raspravlja o čovjekovoj svrsi smatram da se ne bi trebalo ići u područje fizike ili biologije. Kada fizičari otkriju najbitniji zakon iz kojeg proizlaze svi ostali to će biti nešto tipa t=x*w+21.3. i kaj ćemo s tim?

[outoftheblue]

Preživjeti do sljedećeg nivoa.

[plavushazg]

...je

a) Ljubav (voljeti i biti voljen)

b) novac ( biti uspjesan i bogat)

c) rad ( biti koristan i zrtvovati se )

c) sve po malo

d) nista od navedenog

e) nesto drugo

[LNP20]

f) konstanta promjenjiva od osobe do osobe

[Jackrabbit]

Sve i nista. Izgleda paradoksalno, ali tako je.

[No22]

Smisao života je raditi ono što voliš bez obzira šta to bilo.

[mrtva nevjesta]

glupo pitanje,previse americkih filmova

[Maynard]

zivot je smisao zivota
zivjeti zivot

[boks4ever]

mozda zivot nema smisao?

[Khonche]

smisao života je djecu napraviti i odgojiti ih, i da te se sjećaju jednoga dana kad te vise nebude. Smisao kao takav mozes traziti di hoces al cinjenica je da osim potomstva ti nis netrebas napraviti u zivotu, doli onih ciljeva koje si sam zacrtas. Ako u njima nađes smisao života, sretan si čovjek

[the_one]

Eto...da ija nešto napišem...

Postoje, očito, dvije mogućnosti...

Prva je... da je život konačan i završava smrću, a zatim prestajemo postojati...ako uzmemo da je tako, ja tu više nevidim problem...život onda nema nekog smisla... tu smo čistom slučajnosti...isto kako i sve druge životinje...

ali

uzmemo li da ovaj život nije kraj našeg postojanja, onda nam takva pretpostavka daje prostora za raznorazne teorije o njegovome smislu... sam se i nisam previše zamarao tim pitanjem...i treba mi podloga da skujem odgovor... polako... pogledat ću gore ima li što za citirat... ili pričekat da neko citira mene... neznam...

i...mislim da je zdravije pretpostavit da ima života poslije smrti, jer, rasprava je jako kratka kad dođeš do zaključka da prestaješ postojat...

[the_one]

plavushazg kaže:

...je
a) Ljubav (voljeti i biti voljen)

To bi mogla bit polaznička tvrdnja u nekom smijeru...iako bi ja rekao... Ljubav...voljeti i biti sretan... biti voljen nije nužno...zapravo, ovisi o definiciji ljubavi...

[Apsolut]

život nema smisao i u tome je njegova ljepota.pojam smisao zahtijeva umovanje,a život je sam po sebi život i ništa više.nešto samo po sebi postoji i samo je sebi svrha.to je bog.a bog je u svemu.bog je život,bog je ljubav.u pozadini svih stvari.evolucija je isto tako sama sebi svrha.što se tiče čovjeka,on je korak u toj evoluciji.prolazna stvar.ali vrijedna i važna.kao i svaki ostali životni oblik.ali opet u ponavljam,u pozadini svih tih životnih oblika je život,odnosno bog,odnosno duša.to je moje mišljenje.

TGCVugi kaže:

Svrha i zajednisko pitanje ovih pitanja je: Koja je svrha covjekovog postojanja ako sve jednom zavrsava, ostavit neki trag iza sebe?, u obliku loseg vremena?, uzalud potracen zivot, potrosena hrana, zrak.....?? Cemu???
...ili mozda doista postoji zivot poslije smrti??

A što će ti život poslije smrti? šalim se, ali čini se iz svih ovih pitanja, ono na kraju gdje pitaš: a možda doista postoji život poslije smrti? - kada bi se na njega moglo nekako potvrdno odgovoriti - kao da razrješuje pitanje postojanja i smisla ljudskog postojanja uopće.
Zašto je to tako? Ne pitam zapravo ovo tebe nego se pitam... Zašto bi čovjek toliko sumnjao u smisao i svrhu postojanja ovdje i sada, a ne bi se zapitao - ukoliko na primjer vjeruje da postoji i život poslije smrti - čemu svrha takvog postojanja? Zašto bi postojali i nakon smrti, čemu?

Ako i da, vjerujem da bi kao duhovi obilazili često ovu našu planetu i mjesta gdje smo živjeli, i jako jako žalili što smo sve propustili živjeti. Zapravo, čovjek upravo toliko se trudeći ispuniti svrhovitost koju mu zadaje ( nameće ) odgoj, obitelj, društvena zajednica u kojoj živi, tradicija, kultura i sl... - zaboravi slijediti onaj jedinstveni trag koji ga upućuje na ono što bi sam želio i kako bi želio živjeti. Od tog pitanja bih ja započela.

Možda ću sad s ovom pričom biti i offtopic ( nije važno ionako se svašta piše... ) ali jednom na jednom predivnom otoku, gledajući u svu tu harmoniju kojom je sve jedno s drugim u suglasju, pomislila sam da samo čovjek - ima zadaću ozvučiti svoj svijet - jer samo njemu nije " dat " ton kojim će se uklapati u tu veliku kompoziciju - harmoniju sfera. To čovjek mora sam, svatko za sebe ozvučiti svoj svijet tako da bude u suglasju sa sobom, svojom prirodom i Prirodom.

[planinar]

viviana kaže:

Možda ću sad s ovom pričom biti i offtopic ( nije važno ionako se svašta piše... ) ali jednom na jednom predivnom otoku, gledajući u svu tu harmoniju kojom je sve jedno s drugim u suglasju, pomislila sam da samo čovjek - ima zadaću ozvučiti svoj svijet - jer samo njemu nije " dat " ton kojim će se uklapati u tu veliku kompoziciju - harmoniju sfera. To čovjek mora sam, svatko za sebe ozvučiti svoj svijet tako da bude u suglasju sa sobom, svojom prirodom i Prirodom.