Kako je raditi u ministarstvima?

[Malko]

zna li netko možda kako je biti vježbenik u Ministarstvu obrane?

[rope]

Blue kaže:

Da je tvoj prijatelj ostao u MVP-u nešto dulje, sad bi iz stana od stotinjak kvadrata u elitnom dijelu grada radio gospodski posao u nekoj od svjetskih metropola sa cca. 15,000 kuna plaće te uživao u diplomatskom statusu i povlasticama zemlje primateljice poput kupovanja bez poreza. Zanimljivo je kako uspijevate čak i takav državni posao proglasiti gorim od posla u privatnom sektoru

Kao što je Vojki napomenuo, idealiziraš. Ne uzimaš u obzir mnoge, sasvim opipljive varijable koje prethode i slijede diplomatskom mandatu. Da ne ulazim u detalje, biti diplomat na mandatu, ako se pomiriš s mnogim "sitnicama" nije loše, nećeš se obogatiti, nećeš niti biti siromašan, no treba na vagu staviti uloženo/dobiveno da bi se moglo objektivno o tome pričati.

Da bude jasno govorim isključivo o legalnim prihodima, usponu kroz hijerarhiju i ostalo.

[Blue]

Koje su to "sasvim opipljive varijable koje prethode i slijede diplomatskom mandatu" i na što misliš kad govoriš o "sitnicama" s kojima se treba pomiriti na mandatu?

[rope]

Blue kaže:

Koje su to "sasvim opipljive varijable koje prethode i slijede diplomatskom mandatu" i na što misliš kad govoriš o "sitnicama" s kojima se treba pomiriti na mandatu?

Ovako. Kao što vjerojatno i sam znaš, svaka karijera ima svoje zakonitosti, ali neke su stvari svim većim sustavima (tvrtkama, institucijama) zajedničke. O podmetanjima i zakulisnim igrama u privatnoj poslovnoj sferi ne treba previše pričati, no ovdje se radi o tijelu državne uprave, čije bi funkcioniranje, a prema zakonu jest, ipak trebalo biti zasnovano na malo drugačijim načelima. Transparentnost i profesionalnost su riječi koje uglavnom ne vrijede u ovom smislu, što je zapravo priličnop frustrirajuće.

Konkretno, ako nisi "politički" ili "obiteljski", zaista je teško dobiti mandat u "nekoj EU metropoli", pogotovo ako si mladi diplomat. Sasvim precizno, govorim kao osoba koja je s tim sustavom imala izravne veze i sasvim svjesno i ciljano, više nema. Šanse da kao mladi diplomat, ako nisi "politički" ili "obiteljski", dobiješ mandat u "jednoj od EU-metropola" je zaista, zaista mala. Sustav odabira prema internom natječaju je totalno netransparentan, ali totalno, a kadrovira se tajno. Eto.

Pravom profesionalcu bi trebalo biti svejedno da li na prvi mandat ide u Albaniju ili Njemačku, no oni koji briju na profesionalizam i izazove u poslu, često shvate da su namagarčeni. Naime, dok se oni prekaljuju po Albaniji (bez uvrede Alabaniji, ali uvjeti života su nebo i zemlja) i sl. njihove kolege uživaju u Berlinu. Kad se vrate, nema mjerenja učinka, uspješnosti, sposobnosti. Meritokracija uglavnom ne postoji. Svi su "naročito uspješni" pri ocjenjivanju, a ovaj koji je, recimo, bio u Albaniji se čak i smatra redikulom jer se "nije umrežio" pa je završio u pripizdini. Nije to uvijek tako, alo veoma često jest.

I da, kao attache ili 3. tajnik (diplomatski činovi) nemaš niti veliku plaću, niti pravo na veliki stan. Stanovi se prema pravilinku određuju brojem soba, koji pak ovisi o veličini obitelji. Ako si sam - "1 bedroom" - dakle 2-sobni. Ako vas je dvoje (pri čemu supružnik uglavnom ne može raditi) - "2 bedroom", dakle 3-obni i tako dalje prema načelu: 1 član obitelji=1 spavaća soba više. Ako si oženjen/udana onda supružnik zbog mnogih pravnih problema uglavnom ne može raditi, a ako se radi o VSS osobi, probaj sebe zamisliti da 4 godine sjediš doma.

Što se neplaćanja poreza tiče, niti to baš nije tako jednostavno. Većina zemalja ima maksimalni godišnji limit povrata tj. neplaćanja poreza i on nije spektakularan. Recimo Austrija ti daje ili paušalno svaki mjesec 110€ (na račun na tvoje ime) ili uzimaš neki postotak koji je, ja mislim godišnje 2500€. Nećeš se na tome obogatiti!

Što se tvog drugog potpitanja tiče... Pod "sitnicama" smatram činjenicu da su naše ambasade uglavnom mali kolektivi, dobrim dijelom regrutirani politički ili obiteljski i veoma često s ambasadorom koji je na to mjesto došao izvan sustava. To konkretno znači da su svi prema svima nepovjerljivi, da ti nitko ne garantira da veleposlanik nije luđak, neuk, nesposoban i zločest, da s tim ljudima moraš raditi svaki dan, često vikendom 4 godine i da je nekima to teško podnijeti zbog "100 m2 stana u nekoj od EU metropola", koje ionako kao mladi diplomat - nemaš!

Ako si "politički" ili "obiteljski", onda je sve u redu. Ako pokušavaš biti profesionalac, onda su ovo realne primjedbe o kojima valja dobro promisliti.

Na kraju, to je zanimljiv posao za ljude koji su spremni dosta žrtvovati ili imaju sreću imati životne okolnosti takve da sve izazove uspiju pomiriti (konjske živce, nemaju obitelj i sl.).

[zamantana]

Imam 7 godina staža, a od toga 5 godina u mom ministarstvu. Sve su mi ocjene naročito se ističe jer ne mogu sebe zamisliti da surfam po internetu od 8.30 do 16.30. Svoj posao odradim dobro i profesionalno. Radim poslove višeg stručnog savjetnika, ali sam raspoređena na mjesto stručnog savjetnika. Plaća mi je 4.782 kn. Višeg stručnog savjetnika trenutno ne mogu dobiti jer, prema unutarnjem ustrojstvu, nema slobodnog mjesta. Podstanarka sam, znači mama i tata mi nemogu kupiti stan.

Šta me drži u ministarstvu? Nekoliko stvari. Puno toga sam naučila o procedurama, organizaciji. Pohađala razne stručne seminare u inozemstvu (Njemačka, Austrija, Makedonija). A najbitnije, čekam novu klasifikaciju o radnim mjestima i Zakon o državnim službenicima. Ako mi plaća bude ispod 7.000, ljudi moji good bye. Valjda će se naći netko u Zagrebu, tko će me zaposliti.

Što se tiče veza, znam masu ljudi (ja spadam u njih) koji su putem natječaja ušli u državnu službu. Jednostavno su bili uporno. Jedno ih je ministarstvo odbilo, javili su se natječaj drugog, trećeg ministarstva i upali. Kao što je Vojky rekao, državna služba služba pati od kroničnog nedostataka ljudi svih profila. Pravnici nakon položenog pravosudnog napuštaju ministarstva, uprave i sl. Ekonomisti prelaze u banke. Građevinari neće ni pomisliti na rad u državnoj službi. U mom ministarstvu su tražili profesore engleskog. Dvije osobe su ušle u finalni krug i odustale jer su shvatile da će im plaća biti manja nego u školi, a nemaju ni praznika kao prosvjetari. Tražili smo prevoditelje, ali nitko neće raditi za tu plaću. Zašto i bi kada? Kao freelanceri mogu zaraditi i 10.000 kn, a sami određuju radno vrijeme.

[moses]

Ja ne radim u ministarstvu, ali znam nekoliko ljudi koji su zaposleni u Min. kulture. Karikirano, situacija je takva da od deset ljudi dvojica rade, trude se i tegle za svih. Ostalih osam prodaje zjake, a uglavnom su to starčad koji vise na radnim mjestima niže klase jer im se netko smiluje da ne odu na cestu nakon 25 godina staža i ostali koji su na više pozicije uglavnom došli političkom vezom pa rade tek toliko da kažu da su bili taj dan na poslu. Plaće za VSS su za plakati tako da skidam kapu pravim trudbenicima.

[zamantana]

moses kaže:

Ja ne radim u ministarstvu, ali znam nekoliko ljudi koji su zaposleni u Min. kulture. Karikirano, situacija je takva da od deset ljudi dvojica rade, trude se i tegle za svih. Ostalih osam prodaje zjake, a uglavnom su to starčad koji vise na radnim mjestima niže klase jer im se netko smiluje da ne odu na cestu nakon 25 godina staža i ostali koji su na više pozicije uglavnom došli političkom vezom pa rade tek toliko da kažu da su bili taj dan na poslu. Plaće za VSS su za plakati tako da skidam kapu pravim trudbenicima.

A da ne govorim o tome kako je teško dobiti otkaz. Žalosno

[Vojky]

rope kaže:

Na kraju, to je zanimljiv posao za ljude koji su spremni dosta žrtvovati ili imaju sreću imati životne okolnosti takve da sve izazove uspiju pomiriti (konjske živce, nemaju obitelj i sl.).

Na žalost, moram se složit. To je posao za ljude koji imaju riješena neka životna pitanja (stan, auto...) i mogu raditi godinama za malu plaću da bi dobili koje namještenje vani.

Dodao bih u vezi bračnog partnera, kod viših zvanja se dobiva neki dodatak za bračnog partnera (mislim 10-20% plaće), za njegove protokolarne dužnosti. Naglasak na viših diplomatskih zvanja...

Ima tu puno i problema i nepotizma i još svačega. Uostalom, dosta je malo proguglati slučaj Gašpar prije dvije godine.

[Vojky]

zamantana kaže:

Pravnici nakon položenog pravosudnog napuštaju ministarstva, uprave i sl. Ekonomisti prelaze u banke. Građevinari neće ni pomisliti na rad u državnoj službi. U mom ministarstvu su tražili profesore engleskog. Dvije osobe su ušle u finalni krug i odustale jer su shvatile da će im plaća biti manja nego u školi, a nemaju ni praznika kao prosvjetari. Tražili smo prevoditelje, ali nitko neće raditi za tu plaću. Zašto i bi kada? Kao freelanceri mogu zaraditi i 10.000 kn, a sami određuju radno vrijeme.

Je, svugdje isto...

No, meni nije jasno zašto se uza sve to neki ljudi postave kao da je posao u ministarstvu san snova i da su oni tamo neki sa super-vezama i privilegirani... Mislim, veća je plaća prodavača u DM-u, nego višeg savjetnika (VSS + dosta staža) u ministarstvu!

[rope]

Vojky kaže:

Na žalost, moram se složit. To je posao za ljude koji imaju riješena neka životna pitanja (stan, auto...) i mogu raditi godinama za malu plaću da bi dobili koje namještenje vani.

I onda još godinama biti strpljivi da dosegnu neki viši diplomatski status (doduše "nekima" treba malo manje) koji znači i ozbiljniju plaću. Da ne pretjeramo. Nitko nije siromašan. I najniže rangirani diplomati (attache, treći tajnik) normalno žive, ne moraju razmišljati o tome koji jogurt kupiti u trgovini, ali da će se obogatiti i uživati u svili i kadifi dok su vani (a javnost često misli da je baš tako) - ne. Smiješno je to što mnogi uštede jer zbog činjenice da su naše ambasade relativno male, često hodaju po domjencima i prijemima pa tamo ručaju/večeraju-

Dodao bih u vezi bračnog partnera, kod viših zvanja se dobiva neki dodatak za bračnog partnera (mislim 10-20% plaće), za njegove protokolarne dužnosti. Naglasak na viših diplomatskih zvanja...

Dobiju svi taj dodatak, od attache-a do veleposlanika. Ne sjećam se više je li baš postotak plaće ili se nekako drugačije obračunava, a ne da mi se kopat po propisima. Iznos dodatka ipak nije nadomjestak za pravu plaću neke visokoobrazovane osobe koja je stručnjak u svojem području. Jednostavno, jedan bračni partner mora potpuno žrtvovati svoju karijeru zbog dipl. karijere drugoga. To sa sobom vuče još 100 drugih problema, probaj samo zamisliti (dosada, ne da Bože loši odnosi u ambasadi i nervoza, nepotpuno zdravstveno - tu mislim na zubno osiguranje - zvuči smiješno, ali nije, problemi s djecom - škole, školarine). Ponavljam, radi se o zanimljivom poslu za točno određeni tip ljudi, a naš sustav nema gotovo nikakve kriterije filtriranja, informiranja i "održavanja" već se uglavnom radi stihijski uz dosta nekolegijalnosti i puno poslovičnog politiziranja tamo gdje tome nije mjesto.

Stupanj razvoda i broj samaca je u diplomaciji općenito (ne samo hrvatskoj) prilično velik što samo za sebe govori o tome kakav se tip ljudi traži.

Ima tu puno i problema i nepotizma i još svačega. Uostalom, dosta je malo proguglati slučaj Gašpar prije dvije godine.

Hmmm. Zanimljiva tema, porema mojim saznanjima zloupotrebljena i od medija i od ministarstva i od samog Gašpara. Istina je, kao i obično, negdje u sredini. Ali, s obzirom na navike i običaje u MVPEI-u, veliku "spretnost" u treniranju strogoće nad nekima, a toleriranje ozbiljnih prekršaja drugih - tko će ga znati. Luda kuća je taj Zrinjevac. Luda. Uz časne iznimke.

[Vojky]

rope kaže:

I onda još godinama biti strpljivi da dosegnu neki viši diplomatski status (doduše "nekima" treba malo manje) koji znači i ozbiljniju plaću. Da ne pretjeramo. Nitko nije siromašan. I najniže rangirani diplomati (attache, treći tajnik) normalno žive, ne moraju razmišljati o tome koji jogurt kupiti u trgovini, ali da će se obogatiti i uživati u svili i kadifi dok su vani (a javnost često misli da je baš tako) - ne.

Mislim da je, kome je to napeto, bitno sigurnije završit recimo FER i naći posao u metropoli gdje želi...

[rope]

Vojky kaže:

Mislim da je, kome je to napeto, bitno sigurnije završit recimo FER i naći posao u metropoli gdje želi...

Javio sam se jer primjećujem (ne kod tebe ili ovdje na forumu, nego općenito) stav o tome kako je državna služba laganini zajebancija, a diplomacija isto to uz genijalnu plaću u ogromnom stanu u nekom divnom velikom gradu.

Državna služba može biti laganini zajebancija, ali ima i onih koji itekako rade i to za malu plaću, uz "dobitak" u obliku visokog stupnja sigurnosti. To, naravno nije zanemarivo, ali stavljeno na vagu - a imam iskustva i u radu za državu i na tržištu i u samostalnom privređivanju - državni posao ne izgleda kao premija.

Isto vrijedi i za diplomaciju. Ako čovjeka ne pojedu kolege, nepotizam, neorganiziranost, loša plaća, politika i razni čudni ljudi koji tumaraju hodnicima bez da itko zna čemu oni služe - vjerojatno će ga pojesti obiteljski problemi, dosada diplomatskog posla (jer je u načelu to dosadan posao, osim na par mjesta). Oni koji se ovome othrvaju su ljudi koji su zaista stvoreni za taj posao, a takvih je malo i oni stvarno mogu uživati. Ova spika - zaposli se u MVPEI, laganini par godinica pa - opa! - Berlin, Pariz, London, 100m2 stan, 2,3 somića eura u džep i sve na finjaka - to je toliko pogrešno da boli.

Naravno, opet ponavljam, govorim o profesionalcima koji karijeru grade znanjem i trudom, a ne članstvom u stranci ili obiteljskim vezama.

[rope]

Vojky kaže:

Je, svugdje isto...

No, meni nije jasno zašto se uza sve to neki ljudi postave kao da je posao u ministarstvu san snova i da su oni tamo neki sa super-vezama i privilegirani... Mislim, veća je plaća prodavača u DM-u, nego višeg savjetnika (VSS + dosta staža) u ministarstvu!

Prema mojem iskustvu jer ogroman broj ljudi koji rade u privatnom sektoru vapi za sigurnošću kojeg pruža državna služba. Budimo iskreni - jako je teško, praktički nemoguće dobiti otkaz u ministarstvu i ostalim institucijama. Ako dolaziš na posao redovito, i ne činiš ništa što bi predstavljalo težu povredu službene dužnosti .- siguran si ne ko lički medvjed nego ko panda u zoolškom vrtu. Za ljude koji su praktičkui pred prijetnjom otkaza svaki dan, bez obzira koliko zarađuju (pogotovo ovi trgovci i sl., koje vlasnici smatraju totalno zamjenjivima) to je san snova. Sigurnih 3 ili 4 tisuće, fiksno radno vrijeme i prostora za fuš koliko hoćeš.

To je logika i što je najgore, činjenice to potvrđuju. Za oambicioznije, visokoobrazovane ljude, koji se trude biti stručnjaci, stvari izgledaju drugačije jer ako nešto znaš nisi baš u svakom trenutku zamjenjiv pa je i nesigurnost manja, a onda u igru ulazi plaća i ostale stvari čime drž. služba ni iz daleka ne može konkurirati privatnom sektoru.

Jedina iznimka su poslovi vezani za EU. Plaće nisu nešto, ali se puno radi i i nauči (imat će bolje plaće, kad donesu novi zakon) i predstavlja sjajnu osnovu za dalje. Kad krenu konzultantske firme zapošljavat po Hrvatskoj, onim najboljima će biti super, a ovim drugima neće biti loše jer će im se otvoriti neka mjesta.

[Vojky]

rope kaže:

To je logika i što je najgore, činjenice to potvrđuju. Za oambicioznije, visokoobrazovane ljude, koji se trude biti stručnjaci, stvari izgledaju drugačije jer ako nešto znaš nisi baš u svakom trenutku zamjenjiv pa je i nesigurnost manja, a onda u igru ulazi plaća i ostale stvari čime drž. služba ni iz daleka ne može konkurirati privatnom sektoru.

Da, slažem se u potpunosti. Raditi kao SSS u trgovini za 3000, pa i 3500 kuna ili raditi kao administrativni referent za 3300 kuna - ovo drugo je definitivno ugodnije. No, ako si VSS stručnjak, ako želiš brzo napredovati, pristojna primanja i izazove, državna služba nažalost nije za to. I to je u Hrvatskoj problem, jer bez kvalitetnih stručnjaka nema kvalitetne državne službe. Dodatno, ako si stručni kadar u privatnoj firmi koja radi na nekim većim projektima - nije te lako ni zamijeniti. Danas već sve više naručitelja traži da kod ugovora daš listu stručnjaka koji će raditi na projektu, i moraš posebno obrazlagati ako nekog hoćeš zamijeniti. Ako ti odu dva-tri, može otići i milijunski projekt. Naravno da si onda u odnosu prema gazdi kakav neki ne mogu ni sanjati.

rope kaže:

Jedina iznimka su poslovi vezani za EU. Plaće nisu nešto, ali se puno radi i i nauči (imat će bolje plaće, kad donesu novi zakon) i predstavlja sjajnu osnovu za dalje. Kad krenu konzultantske firme zapošljavat po Hrvatskoj, onim najboljima će biti super, a ovim drugima neće biti loše jer će im se otvoriti neka mjesta.

No, to opet dođe na ono što sam pisao - doći i usavršiti se. Evo, imam vrlo svjež, pomalo zabavan slučaj: moja poznanica je radila na upravo takvim poslovima, izniman kadar, VSS, znanje jezika, znanje stručne terminologije, zaista i zna i voli radit, ono netko koga bi svatko volio u firmi. Našli se prije dva mjeseca, pričala kako ima problema s automobilom, vozilo napunilo dosta preko 10 godina. I prošli tjedan s društvom na kavici - kažu, otišla iz državne službe. Naravno, u Zagrebu s 4500 kuna koliko je po prilici imala ne može ni skromniji auto kupiti, a privatnik (pa čak i neke državne firme ili gradovi) će za njen profil dati početno 7000 kn, pa i više.

[rope]

Vojky kaže:

I to je u Hrvatskoj problem, jer bez kvalitetnih stručnjaka nema kvalitetne državne službe. Dodatno, ako si stručni kadar u privatnoj firmi koja radi na nekim većim projektima - nije te lako ni zamijeniti. Danas već sve više naručitelja traži da kod ugovora daš listu stručnjaka koji će raditi na projektu, i moraš posebno obrazlagati ako nekog hoćeš zamijeniti. Ako ti odu dva-tri, može otići i milijunski projekt. Naravno da si onda u odnosu prema gazdi kakav neki ne mogu ni sanjati.

Ako država nešto brzo ne promijeni, ostat će bez doslovno svih stručnjaka na mnogim poljima, a prvo će nastradati područje EU-a. Sada svi tavore jer skupljaju iskustvo i reference. No pazi što ti kažem, kad uđemo i kad krenu privatni konzultanti u potragu - cap!

Očito državi to nije važno jer drugog objašnjenja nemam.

No, to opet dođe na ono što sam pisao - doći i usavršiti se. Evo, imam vrlo svjež, pomalo zabavan slučaj: moja poznanica je radila na upravo takvim poslovima, izniman kadar, VSS, znanje jezika, znanje stručne terminologije, zaista i zna i voli radit, ono netko koga bi svatko volio u firmi. Našli se prije dva mjeseca, pričala kako ima problema s automobilom, vozilo napunilo dosta preko 10 godina. I prošli tjedan s društvom na kavici - kažu, otišla iz državne službe. Naravno, u Zagrebu s 4500 kuna koliko je po prilici imala ne može ni skromniji auto kupiti, a privatnik (pa čak i neke državne firme ili gradovi) će za njen profil dati početno 7000 kn, pa i više.

Da. Iako to nije bio plan - i ja sam iskoristio drž. službu, radio na sebi, skupio neke refernce i znanja i (čak prekasno) - otišao. I da, kad sam prihvatio prvi posao (u međuvremenu radim sam), skoro sam dobio srčani udar. Naime, ponuđena plaća bila je 2x veća od one koju sam imao, a posao jednako zahtjevan!

Smiješno je bilo to da su ljudi koji su mi ponudili posao toliko neinformirani da nemaju pojma o državnim plaćama. Kad su vidjeli moju reakciju malo su se pokolebali i mislili da su ponudili premalo

Kad nekome objasnim da neki moji poznati s 4,5 godina staža u drž. upravi imaju 4600kn + 1000kn za prekovremene (maksimalne, a odrade i više i nitko ih ne pita mogu li) i rade odgovorne poslove na pitanjima EU integracija i da govore 3 jezika, puno ih ima poslijediplomski - nitko mi ne vjeruje. Slijedeće je pitanje: pa koji kukac je išo na faks? Nakon 4, 5 godina, ona sigurnost drž. uprave bne znači NIŠTA.

[zamantana]

Doduše, ne znam je li to istina, ali sam nedavno saznala da kada uđemo u sve te integracije, ljudi će se moći izravno javljati na njihove natječaje. Tek tada će državna služba ostati bez dobrih ljudi jer će ljudi otići za veću plaću, a oni sigurno neće primati neradnike. BTW, mislim da se sada plaće kreću oko 3.500 EUR za Bruxelles, 90 % smještaja plaća RH, bračnom partneru 700 EUR, a za svako dijete 500.

BTW, Vojky je spomenuo DM. A zamisli moja kozmetičarka naplaćuje čupanje obrva 30 kn (bez računa). To ti je posao od 10 minuta. Ispada da joj je satnica 180 kn. Koji faks?

[rope]

zamantana kaže:

Doduše, ne znam je li to istina, ali sam nedavno saznala da kada uđemo u sve te integracije, ljudi će se moći izravno javljati na njihove natječaje. Tek tada će državna služba ostati bez dobrih ljudi jer će ljudi otići za veću plaću, a oni sigurno neće primati neradnike.

Nije baš tako. Kada uđemo postojat će kvote za zapošljavanje hrvatskih državljana u institucijama EU. Natječaji su grozni i teški, mjesta će biti malo, ali da, oni koji ulete imat će posao iz snova - malo posla, velika plaća. Ovo o neradnicima ne bih komentirao jer ako nisi imala posla s euro-birokracijom.... Ukratko, svaka je birokracija slična jedna drugoj. Ova euro je bolja od naše, ali i tamo ima onih koji rade puno i onih koji se švercaju.

BTW, mislim da se sada plaće kreću oko 3.500 EUR za Bruxelles, 90 % smještaja plaća RH, bračnom partneru 700 EUR, a za svako dijete 500.

U krivu si. 3500€ može imati viši profesionalni dipmlomat: od savjetnika nadalje (attache, 3., 2. tajnik - ne). Tek toliko da znaš, 1. tajnik postaješ nakon 10 godina relevantnog radnog staža (ili ako te netko "gura" - ja govorim o ovom prvom slučaju). Dakle 10 godina da budeš 1. tajnik i onda teško imaš 3500€. Ali pazi, čak i da nakon 10 godina relevantnog staža imaš 3500€ (što nemaš) radi se o 10 godina rada u uvjetima kakve sam opisao (koji meni subjektivno izgledaju katastrofa). Ko je izdržao toliko dugo i bio uporan - svaka mu čast. Ne zaboravi da se nakon mandata vraćaš u Zagreb na plaću od 5000kn i opet se moraš laktariti za slijedeći mandat za 2 ili 2.5 godina koji ne može biti u istom gradu u kojem si bio (osim za neke). Ima tu puno nepravde...

S time da napredovanje po diplomatskim statusima nije automatski i većina ljudi s 10 godina staža (relevantnog) NEMA status koji bi mogli imati po papiru tako da, barem što se većine ljudi tiče, ova priča pada u vodu.

Država ti plaća 85% (ili 80%) stana, režije plaćaš sam, a dodatak za bračnog druga se obračunava prema nekakvom postotku. Mislim da nije 20%, nego 10 ili najviše 15% (za dijete je nešto manje). Država ti plaća i školu za klince (javnu školu te zemlje). Ako si u Japanu u kojem je nastava na japanskom, a želiš klinca dati u američku ili britansku školu - odbiju te (bio je točno taj slučaj) jer je preskupa pa te preusmjere na indijsku ili pakistansku inačicu.

[te@]

rope kaže:

Javio sam se jer primjećujem (ne kod tebe ili ovdje na forumu, nego općenito) stav o tome kako je državna služba laganini zajebancija, a diplomacija isto to uz genijalnu plaću u ogromnom stanu u nekom divnom velikom gradu.

Državna služba može biti laganini zajebancija, ali ima i onih koji itekako rade i to za malu plaću, uz "dobitak" u obliku visokog stupnja sigurnosti. To, naravno nije zanemarivo, ali stavljeno na vagu - a imam iskustva i u radu za državu i na tržištu i u samostalnom privređivanju - državni posao ne izgleda kao premija.

Isto vrijedi i za diplomaciju. Ako čovjeka ne pojedu kolege, nepotizam, neorganiziranost, loša plaća, politika i razni čudni ljudi koji tumaraju hodnicima bez da itko zna čemu oni služe - vjerojatno će ga pojesti obiteljski problemi, dosada diplomatskog posla (jer je u načelu to dosadan posao, osim na par mjesta). Oni koji se ovome othrvaju su ljudi koji su zaista stvoreni za taj posao, a takvih je malo i oni stvarno mogu uživati. Ova spika - zaposli se u MVPEI, laganini par godinica pa - opa! - Berlin, Pariz, London, 100m2 stan, 2,3 somića eura u džep i sve na finjaka - to je toliko pogrešno da boli.

Naravno, opet ponavljam, govorim o profesionalcima koji karijeru grade znanjem i trudom, a ne članstvom u stranci ili obiteljskim vezama.

Potpisujem.

Već sam negdje dala svoje viđenje odnosa snaga u državnoj službi:

Ovisno o instituciji - imaš između 20 i 30 posto ljudi koji su stručnjaci, pravi šljakeri, proaktivni, pouzdani, ljudi "s klikerom" i ambicijama.

Onda ide ona "siva masa" od cca 40 do 50 posto zaposlenih koji će svoj posao odraditi, 'ajmo to uvjetno reći - korektno, ali bez minumuma dodatnog inputa, truda. Ono - spika: 16.30 i ja sam na izlazu iz firme.

A onda ide 20 do 30 posto apsolutnih neradnika, ekipe "žali bože zraka što ga troše".

E, da je meni jedno 10 minuta vlasti.... : staljin :

[zamantana]

rope kaže:

Nije baš tako. Kada uđemo postojat će kvote za zapošljavanje hrvatskih državljana u institucijama EU. Natječaji su grozni i teški, mjesta će biti malo, ali da, oni koji ulete imat će posao iz snova - malo posla, velika plaća. Ovo o neradnicima ne bih komentirao jer ako nisi imala posla s euro-birokracijom.... Ukratko, svaka je birokracija slična jedna drugoj. Ova euro je bolja od naše, ali i tamo ima onih koji rade puno i onih koji se švercaju.



U krivu si. 3500€ može imati viši profesionalni dipmlomat: od savjetnika nadalje (attache, 3., 2. tajnik - ne). Tek toliko da znaš, 1. tajnik postaješ nakon 10 godina relevantnog radnog staža (ili ako te netko "gura" - ja govorim o ovom prvom slučaju). Dakle 10 godina da budeš 1. tajnik i onda teško imaš 3500€. Ali pazi, čak i da nakon 10 godina relevantnog staža imaš 3500€ (što nemaš) radi se o 10 godina rada u uvjetima kakve sam opisao (koji meni subjektivno izgledaju katastrofa). Ko je izdržao toliko dugo i bio uporan - svaka mu čast. Ne zaboravi da se nakon mandata vraćaš u Zagreb na plaću od 5000kn i opet se moraš laktariti za slijedeći mandat za 2 ili 2.5 godina koji ne može biti u istom gradu u kojem si bio (osim za neke). Ima tu puno nepravde...

S time da napredovanje po diplomatskim statusima nije automatski i većina ljudi s 10 godina staža (relevantnog) NEMA status koji bi mogli imati po papiru tako da, barem što se većine ljudi tiče, ova priča pada u vodu.

Država ti plaća 85% (ili 80%) stana, režije plaćaš sam, a dodatak za bračnog druga se obračunava prema nekakvom postotku. Mislim da nije 20%, nego 10 ili najviše 15% (za dijete je nešto manje). Država ti plaća i školu za klince (javnu školu te zemlje). Ako si u Japanu u kojem je nastava na japanskom, a želiš klinca dati u američku ili britansku školu - odbiju te (bio je točno taj slučaj) jer je preskupa pa te preusmjere na indijsku ili pakistansku inačicu.

Znači, krivo su me informirali. Nema veze.

[Blue]

Frend mi radi u MVP-u. Pitao sam ga za ove stvari koje Vojky i Rope pišu, kaže da su to (citiram) "uglavnom polu-informirane tendenciozne tvrdnje uz mnoštvo faktografskih netočnosti".