Kad si jadna šupendara (priče iz prošlosti) Volume 2!

[Hodacica]

Ne sudi po sebi

[ex anais]

Ja nisam napisala priču gdje likujem jer je neki tip platio pičku u eurima, ti jesi.

[Hodacica]

Blaženi ignore :-) :-) :-)

[anđeo tame]

Hodacica kaže:

zašto nitko ništa nije komentirao na priču, buuu

kad ju pročitam i meni se čini nestvarna, ali drago mi je da je ovjekovječena na forumu, lakše se suočiti s vlastitom glupošću

Pa iskreno, ja ne vidim zašto je ova priča ovdje, na ovoj temi

[little-big-one]

Hodacica kaže:

pa ja sam se uvjerila da muškarce možeš piXXXom nagovoriti na svašta, od toga da krenu u rat, do toga da ti daju 10.000 eura

stvar je samo u tome da dobro znaš voditi igru i da ga na brzinu smotaš dok se ne osvijesti.

[KLCCLK]

anđeo tame kaže:

Pa iskreno, ja ne vidim zašto je ova priča ovdje, na ovoj temi

Pa, da. Veze s temom, veze sa šupendarstvom nema. Primjetih to još jučer ali rekoh neću bezveze gunđat, ali kad autorica već p(r)oziva zašto ne kažemo nešto...onda eto - priča uopće ne spada u ovu temu.

Tip te sjebao. To nije šupendarstvo. Šupendarstvo bi bilo, karikiram (ali ne previše), da se to dogodilo još 14 puta i da mu se usput ispričavaš.

[Hodacica]

Ma je to i moje šupendarstvo, ali sam ja preveliki naglasak stavila na tu poetsku pravdu pa je malo teže to sve razlučiti.

Evo, što se mene tiče, totalno sam suglasna da moderator to obriše, ako mislite da ne pripada tu.

[rana jesen]

nakod godina citanja raznih prica,odlucih i svoju podjeliti
vrijeme radnje prije cca 10 godina...
nedugo nakon razvoda upoznajem ljubav mog zivota...moju svemirsku ljubav,kakvu nitko osim nas nije dozivio
ne zivimo u istom gradu...ali to nije nikakav problem...ja i moja ljubav se vidjamo kad god ja stignem potegnuti 400km...on naravno nikad ne moze...jer ipak ona ima obaveza(nogomet,cuga s frenddovima) al meni to ne smeta,jer on mene voli i jedva ceka da se vidimo
nakon par mjeseci "veze" ja odlazim s klincima na more,naravno zovem i moju nuklearnu ljubav,da dodje s nama...al on ljetuje samo u rujnu,jer tada nema guzve..
naravno da ga razumijem..ma ne moze on trpiti sve one lude cehe...njemce,i ostalu bagru,koja ljetuje u sezoni
eto ja imam godisnji u kolovozu,a i dijete mi krece u skolu u rujnu,pa se ne mogu prilagoditi mojem najdrazem..
prvi dan ljetovanja zovem najdrazeg poslije 22,jer ne zivimo u istoj drzavi...pasu mi impulsi jeftiniji...cak i operatera mjenjam...(on mene nitijednom nije nazvao)
trazim ko mahnita internet caffe po otoku(jos nije bilo mobilnog interneta)da bi mogla provesti sate ljetovanja na komjuteru u kaficu(cak sam bila spremna potegnut trajektom na kopno,da nadjem net,al ipak sam nasla na otoku)
danima ja svako vece cetujem s njim...klinci s bakom i dedom...
jedno vece,moja najdrazi mi govori...
znas,ja sam prije tebe imao djevojku i sad se opet nesto kuva medju nama...ja ocajna...placem...ridam...kisa lije kao iz kabla...sat vremena stojim mokra do koze na ulici i ridam...ljudi mi prilaze u cudu...sta se desilo...ma nista,tuzna sam
dolazim u kucu,bosa i mokra,ko pokisla kokos...i dalje placem i trazim opravdanje za njegov postupak...
pa naravno da je opet s bivsom,kad sam ja tako bezobzirno otisla na more bez njega...
sljedeci dan ga opet zovem,a on mi kaze..pa sta si ti ocekivala? ti se vucaras po moru,a ja nek sam tu cubim
opravdavam ga u svojoj supendarskoj glavi...mada mi pamet govori da bjezim glavom bez obzira...
jer mi se volimo...to je svemirska..nuklearna ljubav...takvu nitko drugi nema
nastavljam odlaziti svako vece i internet caffe,do kraja ljetovanja i jedva ceka da se vratim kuci...
moja najveca ljubav i ja cemo ti rijesiti...naravno da ce on prekinuti s njom..
on mene najvise voli,a ovo je samo bila mala kriza...mali problem,koji se uvijek desi u raju...
on i dalje tvrdi da nikad nikoga nije volio kao mene...al ne zeli povrijediti curu..
ma nema veze,mislim si ja...predomislit ce se kad se vidimo...
naravno nije se predomislio..

[rana jesen]

idemo dalje...

on nije otisao na more, jer voli mene do neba i natrag(al ipak se sevi tu i tamo s onom "bivsom")al nije gad ko ja...da se ode zabavljat,dok sam ja doma...
potegnula opet supendara 400 km,do drugog grada,u drugoj drzavi da vidi svoju svemirsku ljubav, svoje najmilije...sunce najdraze(da tako sam ga zvala)
al on me ne zeli vidjeti...jer koj ku...si ja umisljam? samo tako da dodjem...
nakon milion poziva,on se drugi dan smiluje da me vidi...
ja spremna prekinuti...cijeli govor je spreman...bijesna sam ko ris...
al moj namiliji...najdrazi opet tvrdi da me voli...samo mene... nju ce ostaviti...samo kad se ukaze dobra prilika...
ja opet na sedamnaestom nebu...pa on mene voli...samo mene...on je ljubav mog zivota...sve probleme cemo rijesiti...i sretni i zagrljeni odjahati u suton...
odlazim kuci sretna ko malo dijete,kad dobije novu igracku...
naravno, od toga nije bilo nista...

[rana jesen]

i dalje...

dolazi nova godina...snijeg vije..minus dvjesto...al supendara ne mari...djeca su kod oca...kako da ne iskoristim dva tjedna solo...
"vozila sam cijelu noc,da mu kazem da ga volim"
al naravno nisam zaspala kraj njega...nego kod frenda,kojeg sam srecom imala u tom gradu..
on me opet otpilio...dodji za dva dana,kaze on meni u pol sest ujutro...400 km od moje kuce..
ali milo...ja te zelim vidjeti...volim te do neba i natrag...znas da sedam sati putujem..
a on meni: ali ja sad ne mogu...imam posla...znas da radim ujutro...cujemo se
dva tjedna prije toga mi je reko da je prekinuo sve odnose sa bivsom...mos mislit
supendara odlazi frendu na vrata...ko pokisla kokos...
frend je znao cijelu pricu...i reko mi da mogu doci kod njega kad ocu...al da ne zeli da vidjam onog idiota...jer ce me hitit kroz balkon,ako budem pravila budalu od sebe..
lazem frendu...pa dosla sam k tebi,na docek nove(naravno,nije progutao ppricu,al me ugostio)
odspavam,kolko sam uopce mogla...od sveg tog jada...
zovem moju srecu...svemirsku ljubav...a on se naravno ne javlja...
salje mi poruku,koj k... ga uznemiravam,kad on ima posla...on ce se meni javiti,kad bude stigao..
zove nakon dva sata,sav nervozan...da kaj si ja umisljam...da ne moze biti sve kako ja ocu...nek se strpim i on ce doci po mene...
glupaca se jos ispricava,sto sam ga inkomodirala...
naravno nije dosao po mene...niti se javio na telefon...
cijelu noc sam cvilila i tulila frendu na ramenu...(srecom pa nije poludio i stvarno me siknuo preko balkona )
drugi dan je petak...on je telefon iskljucio...i ne javlja se cijeli dan...ja luda ko siba...definitivno prekidam s kretenom...ne mogu ja vise to trpit...
navecer neko drustvo od frenda doslo...i natjerali me da idem s njima van...
moja ljubav me nazvala oko 23...tek sad je dosao doma...mobitel mu se ugasio...prazna baterija...
ja sikcem...vicem da mi je dosta...idem u provod,i ne zelim te vise vidjeti...
naravno nakon 10 minuta sam mu odgovorila na poruku gdje smo...
dolazi on...i odvodi me iz kluba..jer koji je meni vrag...sta ja radim takvom mjestu..
setamo gradom drzeci se za rucice...noc je ledena...dusa se smrzla u meni...ali mene moja ljubav voli...on je tu zbog mene...
dolazimo kod frenda u stan(srecom pa ovaj nije bio doma)...seksamo se...volimo se...pricamo...pa opet sve iznova...
ne mozemo kod njega,jer mu stan preuredjuju (prvi glas)ali ja svom namilijem vjerujem...ma i imam gdje biti...bitno je da on mene voli,kao nitijednu drugu...
on odlazi kuci...a ja ostajem kod frenda...
novu nismo zajedno cekali, jer je on dobio "gripu"...pa kakav bi on to bio covjek da svoju ljubav izlozi opasnosti...najbolje da ja idem doma u zg...i vidimo se kad on ozdravi..
on ce doci...jer on mene voli najvise na svijetu...
naravno da nije dosao...i da nije imao gripu...i nije prekinuo s bivsom...sadasnjom

[zeleni mentol]

Priča sama po sebi je ok, ali nešto mi stvarno ne ide u glavu. Dakle ti imaš dvoje djece i odlaziš 400 km daleko u drugu državu, (kako kažeš super da su djeca kod oca ili bake i dede) da bi se vidjela sa nekim bezveznjakovićem koji ti u životu ne predstavlja ništa, a ti njemu još manje od toga "ništa". Odeš sa svojom djecom na more, 10 dana u cijeloj godini, da bi tih 10 dana provela u internet caffe-ima i na mobitelu pričajući s njim. I još kao što kažeš "trčiš kao mahnita tražeći internet caffe..."?? Oprosti ali meni je već kao klincu od 15 godina kad sam došao na more bilo 100 puta ljepše ići na plažu ili bilo kamo drugdje nego biti u internet caffe-u. Nije ti palo na pamet da bi se djeca možda htjela kupati i igrati s mamom tih par dana u godini kad je mama slobodna i kad su svi zajedno na moru? Nije ti palo na pamet da bi djeca možda htjela navečer iza 22 sata prošetati s mamom po rivi i pojesti sladoled umjesto da mama tipka sa nekim random likom i razmišlja u stilu tinejdžerke da li on voli mene, samo mene ili možda još koga dok sam ja na moru?

Ja imam 24 godine i nemam svoju djecu, ali sam bio puno puta u prilici da pazim nečiju djecu, ili iz šire obitelji ili od susjeda kad nekamo odu. Mogu slobodno reći da mi je to vrijeme provedeno sa djecom bilo bolje nego neki izlasci sa društvom. Koliko su mala djeca znatiželjna i koliko ih sve živo zanima, jednostavno ti s njima ne može biti dosadno. I to govorim o tuđoj djeci, koja nisu moja. A ti svoju djecu s kojom dođeš na more gurneš baki i dedi da bi ti radila što? Evo stvarno mi to nije jasno.

I kao dijete koje je odraslo bez roditelja, mogu ti samo reći da su mi kao malom djetetu jako falili roditelji, i volio bih da sam imao prilike otići, recimo, s njima na more. Kao što smo i išli skupa na more dok su bili živi. Samo što sam ja znao da mame i tate više nema pa sam shvatio tu situaciju koja se nije mogla promijeniti. Tvoja djeca imaju tebe. A baka i deda ne mogu zamijeniti roditelje, niti roditelje može zamijeniti novac ili svaka igračka koju požele. Ja sam imao sve što mi je trebalo, ali roditelji su mi falili. Nemam baš ništa protiv tebe osobno i ne bih želio da ovaj moj post shvatiš kao nekakav napad na sebe, ali moj ti je savjet da svoje vrijeme i ljubav prije svega posvetiš djeci, jer će ti ona to itekako zapamtiti i uzvratiti, u to budi sigurna.

A takvih tipova i sapunica se ostavi, za Boga miloga, pa nemaš 16 godina.

[rana jesen]

Naravno da nemam 16 godina, ni tad kad se to dogadjalo nisam imala 16 godina...
Misliš da sam ponosna na to sto sam bila supendara?
Naravno da nisam, al to je tema i napisala sam svoja iskustva vezana za temu...
Da bi danas bila isto tako glupava, nebi...
Sve to zajedno ne znaci da sam zapostavljala djecu, i da se nisam njima bavila,kao sto si ti shvatio...
Zašto misliš da sam losa majka, jer su djeca bila 2 tjedna kod oca? Ne nisam ih uvalila ocu na čuvanje. Nego djeca imaju pravo na oba roditelja...pa eto ako 2 tjedna u godini o njima brine otac, majka je odmah zanemarivacica?
I ne, nisu ih odgajali bake i djedovi, nego ja potpuno sama.. i gle čuda, izrasli su, danas su tinejdžeri i ništa im nije falilo u životu...moje krive postupke prema sebi samoj nisu ni osjetili...
Naškodila sam samo sebi, nikome vise...


I da, po čemu si zaključio da imam dvoje djece? To nisam nigdje navela...Al očito ti je to bitna informacija...pa cu ti reci da imam troje...
I po čemu si zaključio da sam bila 10 dana na moru?
I da nisam vrijeme provodila s djecom?
Ovo sve sto se dogadjalo, dogadjalo se u večernjim satima...kad djeca spavaju...
Naravno da sam ih vodila na plažu...
wtf?
Odakle si iščitao sve te zaključke koje si donio?

Sent from my iPhone using Tapatalk

[Incongruity]

Hvala na priči, jeseni.

A i mentol će valjda jednom imati djecu i shvatiti koliko je besmisleno to što je napisao, baš na ovoj temi, od svih tema u univerzumu.

[rana jesen]

da ne zamaram sa slicnim iskustvima...kao u predhodnim postovima...
uglavnom moje supendarstvo je trajalo cetiri godine...(on mene nije posjetio nitijednom)
pa prelazim da pocetak kraja...
opet je nova godina...2010-ta cini mi se,on opet govori kako je raskrstio s bivsom-sadasnjom...dogovaramo sve...mjesto,docek..on je sve sredio..
ja sam opet presla preko svega,jer zaboga miloga...pa moje najmilije samo mene voli...ja njemu vjerujem...pa ne bi on mene lagao...
i tako...dolazim ja po ko zna koji put...zovem ga..ne javlja se..
odlazim kod frenda...jer sta cu...da lutam sama po gradu..pa javit ce se moja srecica meni...samo sada je sigurno u nekom poslu...pa ne cuje mobitel...
prolaze sati,al on se ne javlja..vec sam sama sebi smjesna u opravdavanju ne javljanja...al ja znam da me moja turbosvemirska ljubav voli...i da ce doci po mene...
odlazim sa frendom i njegovim drustvom na obliznji trg na docek...
sva sam unezvjerena od ljutnje...muke...mobitel mi je stalno u rukama...jer jos se nadam da ce se javiti...
javio se drugi dan...poslijepodne...
objasnjenje...pazi sad ovo..zapio se sa frendovima i izgubio mobitel...
ja opet gutam sva sranja i vjerujem mu...
nalazimo se...volimo se kao nikada do sada...cijelu noc je na mene mislio...trazio me po gradu
vracam se u zagreb...sretna sam jer me moj majmiliji voli...on ce sve ostaviti zbog mene...spreman je...obecao je...
na doceku sam upoznala novog cimera od mog frenda...simpa decko...upucavao mi se...ali ja volim samo jednog...jedinog...najdrazeg i najmilijeg...moju turbonuklearnu ljubav...koja ce sve ostaviti zbog mene i zivjet cemo sretni na ruzicastim oblacima...
prolazi mjesec dana...cujemo se svaki dan...on se sprema doci na valentinovo...uzeo je godisnji...ne moze izdrzati vise bez mene...
e sad dolazi najvece govno koje sam pojela...
zove me dan prije,nego treba doci...pali kameru na skajpu...sjedi mrtav ozbiljan i govori mi..
on: (ozbiljnim i mirnim tonom)mila,znas da ja tebe volim...zar ne?
ja: (raspekmezena od njegovih rijeci)naravno...pa to nikad nisam sumnjala
on: (jos ozbiljniji) ovo sto cu ti reci,nece ti se svidjeti...al znas da ti nikada nisam lagao
ja (osmjeh je splasnuo,shvacam da nece doci,al ni u najgorim nocnim morama ne slutim sto ce mi reci)ma naravno da mi nisi lagao...pa nemas potrebe za lazima...nasa ljubav je jaca od svega
on: (gasi kameru i pocinje pisati)znas...nisam se nadao da ce se ovo desiti,ali devojka mi je trudna!
ja: (umalo nisam pala sa stolice) ne mogu vjerovati...stipam se po obrazima...ma sigurno sanjam...pa rekao mi je da je gotovo to s njom...
ne nalazim rijeci sta da mu kazem,samo se odjavljujem...
salje mi SMS poruke...
mila,ali ja nju ne voli...ja samo tebe volim..ni sam ne znam sta da radim...
i sto je najtuznije,tada sam mu vjerovala,stvarno sam vjerovala da me voli...
al opet...prvi put se javlja glas razuma
prekidam komunikaciju...i tugujem ko nikada do tada...ne ladje..cijela flota je potonila...cak i podmornice..
ali on ne odustaje...salje poruke...da ce on sve napraviti samo da bude samnom...da mi budemo sretni...jer on nikoga nije volio ko mene..
i opet se javlja supendara u meni...pa nastavljam dopisivanje..
on se kune u vjecnu ljubav...s njom ce sve rijesiti kad se dijete rodi...jer ona mu nije bitna,al ne moze dijete zanemariti...
a ja...ja sam bila spremna preci preko svega za moju najvecu ljubav....
ali ipak je glas razuma prevladao...i pocela sam se udaljavati...
za prvi maj te iste godine,ja i frendica isle u njegov grad,s njim se nisam cula,nekih mjesec i pol...i tvrdila sam frendici da se ne nadam susretu s njim...(laz,potajno sam se nadala) i da mu se ne namjeravam javljati...
i nisam mu se javljala,ali drugi dan naseg boravla tamo...ujutro cujem SMS,pogledam u telefon i smrznem se..."milo,volim te i stalno mislim na tebe"
supendara u meni,opet se budi i odgovaram mu...
ja:kako si znao da sam ovdje?
on:gdje ovdje?
ja: pa u xy
on: pa nisam znao,ali osjecam te na svakom koraku(ah,ta patetika)
dogovaram da se vidimo potajno...
srecom frendica i frend su me sprijecili u toj ludosti....
super smo se zabavili tamo,zblizila sam se sa cimerom od frenda, koji me je posjetio za nekih 3 tjedna...
on mi je poslao jos par poruka...onako s vremena na vrijeme...
zadnja koju sam ja njemu napisala,je da se udajem(lagala sam)jer sam ga se htijela rijesiti...
odgovorio je"udat cu se i ja jednog dana,al tebe cu uvijek voljeti"
iskljucila sam taj broj...i ubila supendaru u sebi

[Earth Bender]

Samo sada još reci da ga se nekada sjetiš i da bi voljela s njim na kavu otići

[rana jesen]

Earth Bender kaže:

Samo sada još reci da ga se nekada sjetiš i da bi voljela s njim na kavu otići

naravno da se sjetim...pa nemres takvo govno bas lako zaboravit..
kava? ni u nagorim snovima

[Bistrooki Mutna Vida]

rana jeseni, je li taj grad u kojem je on Beograd?

[Incongruity]

rana jesen kaže:

odgovorio je"udat cu se i ja jednog dana,al tebe cu uvijek voljeti"

Jesi li ovo tačno citirala?

[ljutaViljamovka]

Dragi moji, priča koju sam namjeravao napisati davnih dana dobila je vremenski odmak… duuuug... predug…

U međuvremenu se izdogađalo sve i svašta…

Na svoju sreću nisam u tom periodu bio šupendara…

Na žalost drugih, bio sam Veliki šupak….. ovo slovo „V“ je s razlogom veliko…

Ali tu sam da podijelim svoje šupendarske priče, šupačke ću zadržati za sebe ili podijeliti na nekom prikladnijem mjestu…

*************

No, krenimo redom…

Prije svega treba se vratiti u priču, ovo je uvod, napisan i objavljen prije više od 2 godine



https://www.forum.hr/showpost.php?p=5...postcount=9429



Ledena i ja smo iz iste poslovne branše. Posao je bio zahtjevan i dinamičan tako se nismo susretali tijekom radnog vremena iako smo radili relativno blizu jedno drugome. Moja želja je bila da se ponekad vidamo nakon posla, ali ona je tvrdila kako nikad ne zna do kad će ostati u uredu tako da su viđanja jedino moguća isključivo navečer.

Ti naši večernji susreti su uglavnom značili da se čujemo oko 9-10 navečer i onda ja dođem do njenog kvarta da prošetamo/tj. izgubimo se na mračnom fukodromu/.

I onda ignor cijeli idući dan do večeri, pa opet gas na drugi kraj grada na fuk.

Početak je veze, ja pun entuzijazma nakon propasti veze s bivšim davežom. Nadao sam se da se i moja Ledena tko osjeća nakon svoje veze... Ali nada je kurva…

Nisam niti najmanje oklijevao i bio sam spreman uložiti svu svoju pažnju i energiju u nju, moju Ledenu. Napaćenu i izmučenu životom te turbulentnom vezom s njim, Überšupkom.

Nisam se osvrtao na znakove koji su se od početka javljali i kao crvene lampice palili nad mojom glavom. Pravdao sam si sve, ma to su ti traume i strah iz prošle veze, bivša je bila davež, ova ima više razumijevanja pa ti daje prostor za sebe, pa di ćeš takvu naći. Uživaj u slobodi i vrijeme troši na što god poželiš, cura te ne ograničava. Sreća moja, toliko joj je stalo da ne želi ni poruku poslati kako mi nebi smetala.

S druge strane, po glavi mi se motalo pitanje kako to da se kod nje baš svaki dan toliko puno radi da ni poruku ne smije/ne stigne poslati, a ja manje-više u normalno vrijeme završim sa svime. Sumnjao sam, a nisam vjerovao. Sebi.

Vrijeme lagano prolazi, ja i Ledena smo u vezi već 2 mjeseca. Meni ova noćna viđanja i cjelodnevni ignor sumnjivi skroz i pizdim lagano. Opet, držao me redoviti seks kojeg je u bivšoj vezi bilo jedva u tragovima. Svaki put poželim razgovarati o ovoj sumnji koja me izjeda a opet nakon svakog sexa na to zaboravim i potisnem u sebe. Jebeno muško, nećeš ti frajera. Ledena malo mrdne macom i ja sve zaboravljam. Ma ne može to više tako. Odlučim ja doskočiti toj vaginalnoj manipulaciji i iznijeti joj sve što me mori prije nego joj skinem gaćice.

I tako nađemo se mi po ko zna koji put debelo iza 22 h i ja odlučim propjevati.

ljV: Srećo, ja ne mogu više ovako, nalazimo se uvijek u kasne sate, pojebemo se i onda svako svojim putem.

Ledena: A da, ne sviđa ti se?

ljV: Sviđaš mi se i ti i sve što imamo, al nekako je to sve čudno i premalo. Srećo, zar je tako teško javiti se nekad kad završiš s poslom u normalno vrijeme, znam da nisi u uredu svaki dan do 8.

Ledena: Pa nisam, al uvijek imam nekih obveza i dogovora.

ljV: Pa eto, možeš bar odgovoriti na moju poruku kad pošaljem, osjećam se kao debil koji tipka sam sebi i ne dobiva odgovore. Kakvih si obveza danas imala pa nisi mogla odgovoriti?

Ledena: Bila sam kod bivšeg.

ljV: Mooolim??? Kod njega doma???

Ledena: Pa da…. znaš, teško mu je od kad smo prekinuli, baš mi ga je žao.

ljV: (umjesto da je izbacim iz auta i pokupim se doma) Pa on je tebe odbacio i rekao da te ne želi više, kako možeš?

Ledena: Šta kako mogu, ne misliš da ću ti ovako umorna večeras objašnjavati. Vidiš koliko je sati a ujutro rano moram na posao. Ajde, jebi me srećo.

… onako sav u šoku sjedim i razmišljam što sve meni ovo treba… tko zna koliko je već puta bila kod njega… Bog dragi zna što radi kad je tamo (sigurno se ne mole)… Naravno, od takvog šoka i misli mi se ne diže. U biti svejedno mi je što mi se ne diže, osjećam da to ne mogu…

ljV: Ne diže mi se, ne mogu…

Ledena: Daj ne izmišljaj, koji ti je kur.., ajde jebi me.

ljV: Ne mogu ja to tako, mislio sam da smo u vezi i da te ne dijelim s nikim.

Ledena: I ne dijeliš me s nikim, al ako me ti ne izjebeš otići ću još večeras njemu.

ljV: Moooolim???

Ledena: Daaaaa…. rekao mi je da sanja dan kad će čuti moje korake pred svojim vratima… to mi je tako napaljujuće…

ljV: Znaš šta mala, previše je ovo za mene, imam neke principe i norme, idi ti di hoćeš, ja ovo ne mislim trpiti…

Ledena: Tako lako dižeš ruke od mene? Onda me ni ne zaslužuješ… ajde, vozi me doma… ako se tvoj ne diže onda znam koji se sigurno diže…

I tako, šupendara ju nakon svega vozi doma.

Kroz par minuta smo bili pred njenom kućom. Samo je izašla iz auta i kroz zube procijedila „laku noć“

Otišao sam bez pozdrava ne osvrćući se, al krajičkom oka sam u retrovizoru ulovio njenu siluetu kako drži mobitel na uhu i ulazi u svoj auto…

*********

Gdje je provela noć ne znam. Ili bolje rečeno nisam ni želio znati.

Glavno da me ujutro dočekala poruka na mobu „Fališ mi. Vidimo se poslije posla oko pol 6?“

Odgovor mi je fakat bed napisati

To be continued….

[rana jesen]

Incongruity kaže:

Jesi li ovo tačno citirala?

Od rijeci do rijeci


Sent from my iPhone using Tapatalk