Quote:
Ri§ kaže:
nego, on misli na netu nać nešto o tome a pojma nema što će ga prof/ka točno pitat
|
Pitat će ga o obliku jezika u doba HNP imožda zagrebačke škole.
Odgovor je:
-Ljudevit Gaj je uveo novi slovopis, po češkomu uzoru (č,ž,š), poljskom (ć), neka je slova preuzeo iz starije hrvatske grafije (lj, nj), a neka je stvorio kasnije (dž). Veći je dio vremena rabio rogato e,ě, iz češke gradije za oznaku jata, tako da se dělo moglo čitati kao: djelo, delo, dilo.
-jezik je bio novoštokavski, a od kraja 1830-ih novoštokavsko-jekavski oblikovan po uzoru na jezik dubrovačke književnosti (Gundulić itd.)
-od sadašnjega jezika razlikovao se po tom što je imao različite oblike za padeže u dativu, lokativu i instrumentalu množine (što je izjednačeno i novoštokavštini- konjima, s konjima, o konjima), te morfonološki ili "etimološki" pravopis u kojem nije bilo raznih jednačenja (sladko, odkloniti, razstaviti, uredničtvo,..)
-dulje vremena zadržalo se rogato e (děte, věra,..) i samoglasnik uz slogotvorno r (karv, kerv; parst, perst,..)
-došlo je do razvitka terminološke djelatnosti i bogaćenja rječnika novotvorbom i posuđivanjem iz drugih, napose slavenskih jezika
Ilirce je zamijenila Zagrebačka škola, a nju tzv. hrvatski vukovci.
Iz ilirskoga razdoblja ostaku trajne zasluge za hrvatski:
-stvaranje općehrvatskog jezičnoga standarda novoštokavsko-jekavske fizionomije
-konačna stabilizacija hrvatske latinične grafije
-obogaćenje leksika i stilističkih mogućnosti hrvatskoga, te konačna integracija starijih hrvatskih regionalnih književnosti
Odpale su ili su nestale dvije ilirske jezične značajke:
-različiti množinski padeži
-tzv. etimološki ili "korijenski" pravopis (tvorbeni, morfemski)