Inside Llewyn Davis (2013)

[Poncho23]

Najnoviji hit braće Cohen prati tjedan dana u životu mladog folk pjevača koji nastoji uspjeti na sceni Greenwich Villagea 1961. godine.

Llewyn Davis (Oscar Isaac) s gitarom u ruci našao se u hladnoj njujorškoj zimi te pred nizom naizgled nepremostivih prepreka, od kojih je neke sam stvorio. Pomažu mu prijatelji i stranci, a preživljava od onoga na što naiđe u nadi da će uspjeti na audiciji pred utjecajnim glazbenim producentom. Glazbu koja nas vodi u neko drugo vrijeme izvode Oscar Isaac, Justin Timberlake i Carey Mulligan te Marcus Mumford i Punch Brothers.

Trailer
Evo jedne zanimljive recenzije

Film je poprilično dobro prošao i kod kritičara.
Sve u svemu, djeluje vrlo zanimljivo.

[Nadopuna prehrani]

a napisao ju je suvi genije t-bone burnett.

[RoboWarrior]

Pokušavam ovaj film pogledati, majke mi, već tri tjedna. Čekam bar engleske titlove, ali još ništa.

[Hedonism_Girl]

meni najlošije ostvarenje coena. dosadno i predvidljivo, čak mi ni oscar isaac nije bio očekivano dobar. jednostavno bezvezan.

[Nadopuna prehrani]

Inside Llewyn Davis je i koherentan i konfuzan, pun referenci koje možda ne referiraju ni na šta partikularno, smešten u prošlost i baziran na stvarnom liku (Dave Van Ronk), ali nije naročito istorijski i bigrafski. On se drži coenovštine, u smislu teme, stila i filozofskog stanovišta (o kojem god periodu da se radi, za svakog koji je uspeo u nečemu, stotinu njih nije, i koji god period bio u pitanju, život je težak, bespoentan i apsurdan, ali može biti zabavan ili makar zabavan za posmatranje), a opet odustaje o tipične coenovkse ironijske distance prema likovima. Autori se identifikuju sa naslovnim junakom, i time dodaju jednu zanimljivu autobiografsku opasku, da talenti i naporan rad nisu garant uspeha, ta da su oni, četvorostruki oscarovci, morali da traže finansijere preko Atlantika, a opet, kao i glavni junak, niti žele, niti traže saosećanje za sebe. Jedan zaista čudan film.
Radnja je smeštena u 1961. godinu, u New York, oko folk revival scene u Greenwich Villageu. U pitanju je neka vrsta prelaznog perioda, kada su već nestajali beatnici, a nije se još uzdigao hippie pokret, folk scena oko Greenwich Villagea je pre uski kružok nego industrija, Bob Dylan se ne nazire ni u tragovima. Naravno, postoje folk umetnici koji su se probili pre svega flertujući sa pop scenom, ali Llewyn Davis nije jedan od njih. Nekada član ograničeno uspešnog dua, posle samoubistva partnera je ostao sam na sceni, bez krova nad glavom i bez kinte u džepu, prepušten na milost i nemilost prijateljima, poznanicima i kolegama.
Jasno nam je da će ga Coeni provući kroz stroj za mučenje, jer je naprosto atipično-tipičan coenovski luzer. Kao i Burton Fink, on je umetnik čija je egzistencija ugrožena, ali za razliku od njega, ima nedvosmisleni talenat za svoju granu umetnosti. Kao i Ulysses Everet McGill (O, Brother Where Are Thou), on luta po nemilosrdnom svetu, ali za razliku od njega, nema fiksni cilj. To nije odiseja, to je klošarenje. I konačno, kao Larrija Gopnika (A Serious Man), Llewyna tera neverovatni maler u životu, i “sve što on dodirne se pretvara u sranje”, kako kaže jedna replika, ali tu nije u pitanju kosmička ili religijska nameštaljka ili mogući greh predaka, nego je za svoja sranja Llewyn odgovoran uglavnom sam.

više na:
http://film-na-dan.blogspot.com/2014...wyn-davis.html

[Cahit]

Da je film nesto posebno odusevljavajuce bas i nije. Al nije ni los. Mozda 'najobicniji' Coeni do sada.

Ipak neke stvari su mi lijepo sjele SPOILERI recimo fakt da u filmu nema nekakvog isforsiranog klimaksa, prevrata, zaokruzivanja price. Film jednostavno tece.

S druge strane, sezdesete mi bas i nisu najvjernije prikazane. Ne znam zasto, al cijelo vrijeme sam imao dojam da se odvija u novijem vremenu, tek kad bi vidio koje staro auto bih se sjetio - ah da, sezdesete

7/10

[Crveni Mjesec]

Pogledala sam prije nekih tjedan-dva, i odmah mi je bio odličan. "Najobičniji" Coeni, to možda stoji jer je radnja prilično mundana, ali po svemu ostalom, čini mi se da su upravo tom običnošću dotakli neku novu razinu. Sviđa mi se i ovo što je nadopuna prehrani primijetio, nema tipičnog odmaka od glavnog lika, što je meni bilo jako dobro osvježenje (tu ne mislim čisto na estetski dojam).

Sada već danima slušam soundtrack, i još mi bolje sjeda. Možda je i stvar u tome što inače volim takvu muziku.

[mobilephone]

@nadopuna prehrani, dobar osvrt, ali za oko mi je ovo zapelo:

Bob Dylan se ne nazire ni u tragovima.

(djelomični) +++SPOILER+++

pa zar nije ono Bob Dylan na bini kada Davis izlazi vani da vidi koji ga to "prijatelj" čeka i dobije batine? i izvodi pjesmu Farewell? s obzirom na specifičan stil pjevanja, nema sumnje da je to Bob Dylan. osim toga, u tome ima multisimbolike. prvo, sam naziv pjesme koju Dylan izvodi. drugo, Bob Dylan kao pojava u svijetu folk glazbe. dok su svi ostali samo reciklirali starije folk pjesme ne unoseći u taj stil glazbe ništa novo, Dylan je definitivno odveo folk na jednu novu dimenziju i napravio revoluciju jer onako kako ga je on izvodio nitko dotad nikad nije. samim tim, filozofija kojom se Davis (ali i svi ostali tadašnji folkeri) nosio - "if it’s never new and it never gets old, it’s a folk song" je bila potpuno pogrešna.

doduše, moram priznati da me ova stvar s Dylanom malo zbunjuje jer radnja filma je u 1961-voj, a Dylan je snimio pjesmu Farewell 1963-će upravo u jednom od klubova u Greenwich Villageu.

+++KRAJ (djelomičnog) SPOILERA+++

sve u svemu, meni jako lijep filmić i dosta "dublji" nego što se to na prvi pogled može činiti. čak bih rekao da je pomalo netipičan tipični Coenovski film. definitivno nije zabavan kao većina drugih njihovih ostvarenja (s te strane potpuno razumjem Hedonism_Girl), ali opet meni ima neku posebnu draž. uživao sam gledajući ga i toplo ga preporučam.

[Nadopuna prehrani]

oprosti, možda se nisam dobro izrazio, bob dylan kao paradigma, baš ono što si pisao, a ne bob dylan kao konkretni autor ili čovek. scena u razvoju, pre eksplozije popularnosti. moguće je da mi je sam dylan promakao, moguće je da on tada bio jedan od mnogih folk revival anonimusa i relativnih gubitnika u potrazi za srećom. i moguće je da su ga coeni smestili u klub u "deep background" da bi poentirali zgodbu o llewynu davisu.

[LouReeth]

'Božansku' sam pojavu Dylana pri kraju filma shvatio kao rješenje za sve Llewynove probleme. Naime, premda korektan izvođač, Llewyn se, kao i njegovi (ne)prijatelji, uopće ne ističe u moru istih ili sličnih. Dylan, sve sa drukčijim vokalnim pristupom i autorskim iskazom, folk scenu diže u očima prosječna življa. On je na pijedestalu, dakako, no sa sobom povlači Joan Baez, Phila Ochsa i Judy Collins. Dakle, ako sam dobro shvatio taj kraj, Llewyn Davis će preživjeti. Uostalom, nije li njegov lik baziran na Daveu Van Ronku?

[Nadopuna prehrani]

je baziran na van ronku, ali ima coenovskog odmaka dovoljno da nije biopic. to što je van ronk preživeo i na kraju uspeo (makar elementarno, cenjen je na sceni, ali nikad nije dostigao široku popularnost), ne mora da znači ništa u kontekstu llewyna davisa, a naročito u kontekstu braće coen.

[mobilephone]

LouReeth kaže:

'Božansku' sam pojavu Dylana pri kraju filma shvatio kao rješenje za sve Llewynove probleme. Naime, premda korektan izvođač, Llewyn se, kao i njegovi (ne)prijatelji, uopće ne ističe u moru istih ili sličnih. Dylan, sve sa drukčijim vokalnim pristupom i autorskim iskazom, folk scenu diže u očima prosječna življa. On je na pijedestalu, dakako, no sa sobom povlači Joan Baez, Phila Ochsa i Judy Collins. Dakle, ako sam dobro shvatio taj kraj, Llewyn Davis će preživjeti. Uostalom, nije li njegov lik baziran na Daveu Van Ronku?

+++TKO NIJE GLEDAO FILM NEKA NE ČITA MOJE POSTOVE JER SADRŽE SPOILERE+++

je, baziran je na Daveu Van Ronku, na kraju krajeva on ima album Inside Dave Van Ronk, a omot ploče neodoljivo podsjeća na omot Davisovog albuma. međutim, mislim da neke bitnije poveznice ne treba tražiti jer nema govora niti o poluautobiografskom filmu. baš gledam na wikipediji njegovu karijeru, izgleda da je i lik s kojim je Davis svirao i imao album, a koji se ubio, potpuno fiktivan lik. opet me zbunjuje vremenski period filma jer vidim da je Inside Dave Van Ronk izdan 1964-te, a u filmu je radnja 1961-ve i Davis već tu ima album.

Što se tiče Dylanove pojave, ja sam je shvatio kao zadnji čavao u Davisov lijes njegove karijere i kao još jedan "šamar" u nizu koji će mu samo dodatno pojačati njegovu odluku da odustane. Jer pojavio se neki novi klinac koji rastura, a izvodi upravo pjesmu Farewell (u prijevodu zbogom). Na kraju, kad lik koji ga prebije otiđe u taksiju, Davis mu mahne i kaže "au revoir" što također u prijevodu znači zbogom (iako ta riječ može značiti i doviđenja, ali mislim da u ovom kontekstu znači zbogom). jasno, ostavljam mogućnost da sam potpuno u krivu.

eh da, jedno pitanje - koja je po vama uloga supružnika Gorfein u ovom filmu? na trenutak mi je palo na pamet da bi oni mogli biti roditelji od Davisovog kolege koji se ubio, ali vjerovatno sam malo zabrijao.

[Algolova]

spoiler alert!

Ja mislim da nisi zabrijao i da Gorfeini jesu roditelji preminulog kolege.

[Joshua]

Algolova kaže:

spoiler alert!

Ja mislim da nisi zabrijao i da Gorfeini jesu roditelji preminulog kolege.

Normalno da jesu. Mislim da je u jednoj sceni kad traži njihov broj u knjizi vidljivo da imaju prezime kao i njegov pokojni prijatelj. Pa ne bi ga bezveze primali stalno kod sebe i dočekivali raširenih ruku !?

[Joshua]

Nadopuna prehrani kaže:

oprosti, možda se nisam dobro izrazio, bob dylan kao paradigma, baš ono što si pisao, a ne bob dylan kao konkretni autor ili čovek. scena u razvoju, pre eksplozije popularnosti. moguće je da mi je sam dylan promakao, moguće je da on tada bio jedan od mnogih folk revival anonimusa i relativnih gubitnika u potrazi za srećom. i moguće je da su ga coeni smestili u klub u "deep background" da bi poentirali zgodbu o llewynu davisu.

Pa dobro kaj si ti zaspal pred sam kraj filma pa nisi uspio primjetit pojavu Dylana ?

[mobilephone]

Algolova kaže:

spoiler alert!

Ja mislim da nisi zabrijao i da Gorfeini jesu roditelji preminulog kolege.

da, ali svejedno mi je malo čudna Davisova reakcija na gospođu Gorfein ono kad ona zapjeva. mislim, histerizira na njegovu majku, malo mi je nelogično, ispada kao da je on pogođeniji njegovom smrću više nego roditelji.

josuha kaže:

Normalno da jesu. Mislim da je u jednoj sceni kad traži njihov broj u knjizi vidljivo da imaju prezime kao i njegov pokojni prijatelj. Pa ne bi ga bezveze primali stalno kod sebe i dočekivali raširenih ruku !?

e vidiš, ovo s knjigom mi je promaklo. dakle, definitivno onda jesu roditelji.

[iggy888]

Simpa film, jedan od onih koji su me fotografijom i glazbom toliko uvukli u radnju da mi je film proletio za čas. Odličan glavni glumac. IMDb kaže: "Prvi film braće Coen u kojem ne umre niti jedan glavni lik." I točno i nije... 8/10

[kockasta]

ja sam pocela al nisam dosla do kraja.. islo mi na zivce ono zavijanje vec od samog početka.
film je kopija searching for sugerman. samo kaj šugi bar zna pjevati

tapatalk

[mah11]

Malo dosadan, no zbog soundtracka i uvijek odlične režije Coena dobiva prolaznu ocjenu. Moram reći da sam očekivao ipak malo više.

[Puky Lee]

slabiji film braće Coen, tek ga sad pogledao...

ima simpatičnih momenata i crni humor u njihovom stilu, ali mi se ljudi ne ponašaju u stilu 60.-ih kaj se već htjelo prikazat.

duhovit na momente, glazbeni dijelovi na mjestu. dobar film, l niš više od toga...