Duhovi

[FlowerPower :]]

vilijam kaže:

Opisi te nocne more?

Tu prisutnost koju osjetis, da li je toliko jaka da se najezis, da li je stalno prisutna i kada ste dobre i kada ste lose volje?

Sta si to osjetila danas?

Dali je sve to pocelo odmah nakon sto je ta osoba umrla ili tek nakon nekog vremena?

Da li je ta prisutnost muske ili zenske prirode, ili musko zenske energije? Ako si dovoljno otvorena mozes to osjetiti..

da. baš se naježimo i više kad smo loše volje.

pa onako nelagodu i sl.

pa ja mislim da je muška, a dečko kaže da je ženska.. ne znam.

za ostale stvari iskreno ne znam i ne sjećam se..

[vilijam]

FlowerPower :] kaže:

da. baš se naježimo i više kad smo loše volje.

pa onako nelagodu i sl.

pa ja mislim da je muška, a dečko kaže da je ženska.. ne znam.

za ostale stvari iskreno ne znam i ne sjećam se..

Pitam sve to jer sam uvijek bio tog uvjerenja da osoba sve to sugestivno dozivljava. Npr ako se ne bavis tim stvarima, odgledas komediju i nesto susne, neces dozivljavati strah zbog toga. Ali ako ti neko napuni glavu time da u toj sobi ima duhova, a uz to pogledas hororcic, i najmanji zvukic ce uciniti da dobijes infarkt

E ali meni se desilo nesto neobjasnjivo sto mi je razbilo takvo uvjerenje. Bio sam sa drustvom vani, subotom, nista nisam pio...dosao kuci super raspolozen ujutro u 4h, ukljucio mjuzu i lezao..kad ti odjednom osjetim s lijeve strane lica kao da mi se neko nagnuo i dasce mi..taj dah kao da je bio leden..nakostrijesio sam se od jeze..cekao sam da to prestane,ali nije prestajalo..da bih cuo lupanje u drugoj sobi i glasove..naglo se dignem i otrcim van sobe...svi ukucani spavaju, tv nije ukljucen...sjedio u svojoj sobi sa upaljenim svijetlom ali osjecaj te prisutnosti nije odlazio..nekako iznemogao zaspao sam oko 7h..

Ujutro u 9h stara ulazi u sobu vristeci: moj vrlo dobar prijatelj se ubio ujutro u 5h!..a tjedan prije toga je dosao kod mene na nekoliko dana da prespava..bio je u susjednoj sobi, iz kojeg su ovaj puta dolazili zvukovi...ne moram pricati da sam sljedecih 10 dana spavao sa upaljenim svjetlom vremenom sam zaboravio na to..sa mrtvim prijateljem se definitivno oprostio i pomolio se za njega..i vise mi se nikad nista slicno nije desilo...ali uvijek kad udjem u njegovu sobu malo mi bude neugodno!

[Golden lily]

Valjda nisam fulala mjesto za ovo... Necak mi ima 4 godine i ima neobjasnjivi strah od hodnika u svom stanu. Sve je zapocelo dok mu je jos bilo dvije godine i primjerili smo to tako da je puzajuci uvijek zatvarao vrata svih soba cak i ako su najmanje otvorena. Kad je prohodao i progovorio postalo je jos gore. Kroz hodnik je jedino pretrcavao i uvijek je drzao sva vrata zatvorena. Jednu vecer prije spavanja njegova mama je ostavila vrata otskrinuta, kad je to ugledao vrisnuo je i poceo je histericno govoriti kroz suze da zatvori vrata. Njegova treca godina je bila najgora, doslo je do toga da je plakao ako mora sam proci kroz hodnik. Nikad nikome nije rekao sto vidi, samo bi rekao "gleda me". Sada kad vidi otvorena vrata samo se ustane i bez rijeci ih ode zatvoriti i nastavi se igrati kao da se nista nije dogodilo. Inace ie jako osjetljiv i ukipi se kad cuje da se stariji raspravljaju ili sl. (ako to ima kakve veze)... Je li ima tko kakvu ideju koji k on vidi? Neke scene su bile poprilicno neugodne pa ako netko zna nesto...

[tanita]

Golden lily kaže:

Valjda nisam fulala mjesto za ovo... Necak mi ima 4 godine i ima neobjasnjivi strah od hodnika u svom stanu. Sve je zapocelo dok mu je jos bilo dvije godine i primjerili smo to tako da je puzajuci uvijek zatvarao vrata svih soba cak i ako su najmanje otvorena. Kad je prohodao i progovorio postalo je jos gore. Kroz hodnik je jedino pretrcavao i uvijek je drzao sva vrata zatvorena. Jednu vecer prije spavanja njegova mama je ostavila vrata otskrinuta, kad je to ugledao vrisnuo je i poceo je histericno govoriti kroz suze da zatvori vrata. Njegova treca godina je bila najgora, doslo je do toga da je plakao ako mora sam proci kroz hodnik. Nikad nikome nije rekao sto vidi, samo bi rekao "gleda me". Sada kad vidi otvorena vrata samo se ustane i bez rijeci ih ode zatvoriti i nastavi se igrati kao da se nista nije dogodilo. Inace ie jako osjetljiv i ukipi se kad cuje da se stariji raspravljaju ili sl. (ako to ima kakve veze)... Je li ima tko kakvu ideju koji k on vidi? Neke scene su bile poprilicno neugodne pa ako netko zna nesto...

dosta klinaca se boji hodnika jer su "mracni" (radi samog svog položaja)....uredite ga življim bojama i detaljima, i strah ce nestati...
pogotovo ako se radi o uskom dugom hodniku...hodniku koji vodi prema stepenicama...

[PattieBoyd]

Moj rodak kad je imao 2-3 godine stao je u hodniku u kuci moje bake i djeda gdje je umrla prije 5 godina moja prabaka. On je sjeo na pod hodnika i gledao u plafon i kad je moja tetka dosla da provjeri gdje je on je rekao kako prica s bakom Perom (tako se zvala) te kako ona ima sjedu kosu, mrsava je te mu nudi kiki bombone. A ona je stvarno tako izgledala i uvijek je djeci (svojim unucima) davala bombone. Znaci, ja ne znam sto je bilo u glavi tog malog, ali mene je to prestravilo jer je bio premlad i ona je umrla prije nego se on rodio.

[Lepti]

Sinoć sam šetala kraj potoka i slušala glazbu sa slušalicama, bilo je samo par ljudi koji su također šetali jer je bilo kasno i dosta mračno, s obzirom da nema osvjetljenja u blizini potoka, a blizu potoka je i šuma. Tako sam šetala i uživala, promatrajući prirodu oko sebe. I onda sam ugledala nekog čovjeka s kapuljačom, pomno sam ga promatrala jer je hodao tako blizu ruba potoka i to mi je bilo čudno, zašto hoda po rubu, kad ima puteljaka? Kako je bilo mračno, izgledao je više kao sjena, no ispočetka sam mislila da je to čovjek, da mi se čini kao sjena zbog mraka. Cijelo vrijeme sam ga promatrala, nisam ga ispuštala iz vida, a onda odjednom, nestao je, nestao je u trenutku kada je iz suprotnog smjera naišao par koji je trčao. Pogledala sam prema potoku, da nije možda pao, s obzirom da je bio tako blizu ruba, no nije ga bilo.

Sad ne znam što je to bilo, halucinacija? Osobno, u duhove ne vjerujem. Jeste li vidjeli ikad nešto takvo (ljudske figure,
nalik na sjenu)?

Pogledala sam i da nije to možda nečija sjena, no dok sam ga promatrala nije bilo nikoga, osim nas dvoje, a moja sjena nije mogla bit' jer nisam imala kapuljaču.

[Katayama]

"Sjene" postoje, da.
Možda je bilo to to, možda su te oči prevarile..svašta može biti.
Nemoj se bojati, išla je po svojem poslu; ubuduće samo pusti da prođe ili se ti makni i dobro će bit

[Lepti]

Katayama kaže:

"Sjene" postoje, da.
Možda je bilo to to, možda su te oči prevarile..svašta može biti.
Nemoj se bojati, išla je po svojem poslu; ubuduće samo pusti da prođe ili se ti makni i dobro će bit

Ne bojim se, nego me iznenadilo to, nikad prije nisam ništa takvo vidjela. Trebala bih se maknuti? Mene baš sad vuče da večeras opet odem u šetnju i možda vidim još koju sjenu.

[Katayama]

Lepti kaže:

Ne bojim se, nego me iznenadilo to, nikad prije nisam ništa takvo vidjela. Trebala bih se maknuti? Mene baš sad vuče da večeras opet odem u šetnju i možda vidim još koju sjenu.

Aa, mislio sam da ti je panika...ako želiš istraživati onda istražuj, naravno

[Lunor]

Golden lily kaže:

Valjda nisam fulala mjesto za ovo... Necak mi ima 4 godine i ima neobjasnjivi strah od hodnika u svom stanu. Sve je zapocelo dok mu je jos bilo dvije godine i primjerili smo to tako da je puzajuci uvijek zatvarao vrata svih soba cak i ako su najmanje otvorena. Kad je prohodao i progovorio postalo je jos gore. Kroz hodnik je jedino pretrcavao i uvijek je drzao sva vrata zatvorena. Jednu vecer prije spavanja njegova mama je ostavila vrata otskrinuta, kad je to ugledao vrisnuo je i poceo je histericno govoriti kroz suze da zatvori vrata. Njegova treca godina je bila najgora, doslo je do toga da je plakao ako mora sam proci kroz hodnik. Nikad nikome nije rekao sto vidi, samo bi rekao "gleda me". Sada kad vidi otvorena vrata samo se ustane i bez rijeci ih ode zatvoriti i nastavi se igrati kao da se nista nije dogodilo. Inace ie jako osjetljiv i ukipi se kad cuje da se stariji raspravljaju ili sl. (ako to ima kakve veze)... Je li ima tko kakvu ideju koji k on vidi? Neke scene su bile poprilicno neugodne pa ako netko zna nesto...

jadan mali...
a ništa, proći će. i ja sam imala šokove s tim hodnicima. morala sam pritom proći kraj jedne sobe iz koje me je uvijek "nešto" gledalo i ponekad i izlazilo...što je to bilo, ne znam. mora da su neke mentalne projekcije u pitanju, miješanje sna i jave, ili možda stvarni entitet...kad se prestane bojati toga, jednostavno će nestati. meni je trajalo do 6 godine, mislim. roditelji su bili van sebe. bilo je i plakanja, i batina...i oni su čak plakali

usporedbe radi, količina straha koju je to kod mene izazivalo bila je u rangu sa količinom straha (tj. odbojnosti) pri paralizi sna kad ti sjena polako ulazi u sobu kroz vrata i dolazi do kreveta i dotiče te, a ti ne možeš ispustiti glasa niti se pomaknuti.

e, da. i ja sam uvijek prvo zatvarala vrata od te sobe. tek onda sam mogla nastaviti hodnikom. da je bilo više vrata, vjerojatno bi ih sve pozatvarala jer te "to" odjednom odnekud saleti, ni ne snađeš se

[evelinzg]

Prije godinu dana u mojoj kući umrla je članica obitelji.
Ja u to vrijeme nisam bila doma.
Od tada je kuća bila prazna, nedavno sam krenula
renovirati cijelu kuću da se preselim natrag doma....
Ja ne znam da li to moja mašta radi meni čuda ili je
zbilja njen duh prisutan još uvijek u kući.
U sobi gdje je ona spavala i gdje je i umrla dešava se
da se zavjesa sama od sebe pomakne, tj. točno sam vidjela kako leluja,
a propuha niotkuda, vrata od ormara se zatvaraju i otvaraju....
inaće je voljela baš to, dok je bila živa, maknuti zavjesu i pregledavati
stvari po ormarima....
To sam za sad primjetila samo u toj sobi gdje je ona bila...
Ne znam jel si umišljam...ili ne... nije da me strah...ali ako ima neke istine
u tome, više bi voljela da joj se duh...duša...ode odmoriti.....negdje drugdje...

[Depeche E.]

Je li se ikome događalo da mu umre bliska osoba i dogode se oni trenuci kada taj gubitak proživljavaš iznova. Plač. Drhtavica i tako to. Klasika E, počela sam pratiti snove koje imam s njim i shvatila sam da su savršeno intenzivni tek nakon takvih situacija kada se osjećam baš slomljeno. Znači, snovi su predivni. Živopisni. Čujem njegov glas. Razgovaramo. Čujem njegov smijeh.. ma nešto neopisivo realno. Onakav osjećaj koji ne želiš pustiti nakon što se probudiš nego ostaneš u krevetu s osmijehom na licu Je li moguće da osoba preko snova može imati kontakt s bliskom osobom koja više nije tu? Jer nakon tih snova osjećam toliko pozitivne energije koja se ne može usporediti sa snovima sanjanim ovako na svakodnevnoj bazi. Štoviše, snova se vrlo slabo sjećam, a ovih s tatom do u detalja.

[white star 1]

Golden lily kaže:

Valjda nisam fulala mjesto za ovo... Necak mi ima 4 godine i ima neobjasnjivi strah od hodnika u svom stanu. Sve je zapocelo dok mu je jos bilo dvije godine i primjerili smo to tako da je puzajuci uvijek zatvarao vrata svih soba cak i ako su najmanje otvorena. Kad je prohodao i progovorio postalo je jos gore. Kroz hodnik je jedino pretrcavao i uvijek je drzao sva vrata zatvorena. Jednu vecer prije spavanja njegova mama je ostavila vrata otskrinuta, kad je to ugledao vrisnuo je i poceo je histericno govoriti kroz suze da zatvori vrata. Njegova treca godina je bila najgora, doslo je do toga da je plakao ako mora sam proci kroz hodnik. Nikad nikome nije rekao sto vidi, samo bi rekao "gleda me". Sada kad vidi otvorena vrata samo se ustane i bez rijeci ih ode zatvoriti i nastavi se igrati kao da se nista nije dogodilo. Inace ie jako osjetljiv i ukipi se kad cuje da se stariji raspravljaju ili sl. (ako to ima kakve veze)... Je li ima tko kakvu ideju koji k on vidi? Neke scene su bile poprilicno neugodne pa ako netko zna nesto...

Draga, nema dvojbe dijete vidi duhovni svijet..tj. duhovno biće iz nekog razloga zaostalo u hodniku. Vjerujte da dijete vidi a ne zna nikome objasniti jer je mali. A i da vam nešto kaže ne biste mu ni vjerovali.

Duhovni svijet je realniji od ovoga našega. Napokon to naučite i poštujte...svi koji ovo budu čitali.

Tko i što je zaostalo u hodniku..nećemo razglabati..ali pomoć je u kvalitetnom svećeniku koji ga može zamoliti da ode i vrati se u duhovni svijet u koji sada i pripada. To im je naime i posao..između ostalog..oni to dobro znaju.

Dijete se već naučilo odnositi prema tom entitetu i samo zatvori vrata..a što drugo i može..??
Dakle - vjerujte djetetu jer vam govori - istinu.

I drugo potražite pomoć - na pravom mjestu.

Jer entitet sam po sebi neće dobrovoljno - otići

lp

[white star 1]

Depeche E. kaže:

Je li se ikome događalo da mu umre bliska osoba i dogode se oni trenuci kada taj gubitak proživljavaš iznova. Plač. Drhtavica i tako to. Klasika E, počela sam pratiti snove koje imam s njim i shvatila sam da su savršeno intenzivni tek nakon takvih situacija kada se osjećam baš slomljeno. Znači, snovi su predivni. Živopisni. Čujem njegov glas. Razgovaramo. Čujem njegov smijeh.. ma nešto neopisivo realno. Onakav osjećaj koji ne želiš pustiti nakon što se probudiš nego ostaneš u krevetu s osmijehom na licu Je li moguće da osoba preko snova može imati kontakt s bliskom osobom koja više nije tu? Jer nakon tih snova osjećam toliko pozitivne energije koja se ne može usporediti sa snovima sanjanim ovako na svakodnevnoj bazi. Štoviše, snova se vrlo slabo sjećam, a ovih s tatom do u detalja.

Da, draga, može.

Naime razgovor s umrlom osobom u snu nije san ni magla - potpuno je realan.

I istinit. Umrle osobe nisu umrle. Svijest i ne može umrijeti - jer nikada ni nije bila rođena.
Uvijek i zauvijek ostaje a mijenja se samo fizički oblik iste energije.

Osjećaj tvoje obnovljene energije i smijeh nakon sna je - realan i dobrodošao.

Tvoj te tata voli i čuva i prati. Ne boj se.

lp

[white star 1]

evelinzg kaže:

Prije godinu dana u mojoj kući umrla je članica obitelji.
Ja u to vrijeme nisam bila doma.
Od tada je kuća bila prazna, nedavno sam krenula
renovirati cijelu kuću da se preselim natrag doma....
Ja ne znam da li to moja mašta radi meni čuda ili je
zbilja njen duh prisutan još uvijek u kući.
U sobi gdje je ona spavala i gdje je i umrla dešava se
da se zavjesa sama od sebe pomakne, tj. točno sam vidjela kako leluja,
a propuha niotkuda, vrata od ormara se zatvaraju i otvaraju....
inaće je voljela baš to, dok je bila živa, maknuti zavjesu i pregledavati
stvari po ormarima....
To sam za sad primjetila samo u toj sobi gdje je ona bila...
Ne znam jel si umišljam...ili ne... nije da me strah...ali ako ima neke istine
u tome, više bi voljela da joj se duh...duša...ode odmoriti.....negdje drugdje...

Da, moguće je.

Lijepo ju zamoli izgovori njeno ime glasno da ode u duhovni svijet gdje sada i pripada.

Možeš ti to.

U ime Isusa Krista, zamoli ju da - ode.

lp

[Depeche E.]

white star 1 kaže:

Da, draga, može.

Naime razgovor s umrlom osobom u snu nije san ni magla - potpuno je realan.

I istinit. Umrle osobe nisu umrle. Svijest i ne može umrijeti - jer nikada ni nije bila rođena.
Uvijek i zauvijek ostaje a mijenja se samo fizički oblik iste energije.

Osjećaj tvoje obnovljene energije i smijeh nakon sna je - realan i dobrodošao.

Tvoj te tata voli i čuva i prati. Ne boj se.

lp

Divno je ovo čuti od još nekog jer sam i sama uvjerena u to.
Makar bih i ja kao evelinzg voljela doživjeti takve neke opipljive stvari


Hvala ti

Nakon što je deda umro mama, pas i ja smo se doselili k baki da ne bude sama, a kako je bila zima pas je imao šal koji sam nakon povratka u stan ostavila na ormariću kod vrata, a kada sam kojih sat vremena kasnije ponovno prošla hodnikom zatekla sam njegov šal nasred istog

Stvar je takva da moj deda nije bio složan s time da udomim psa, A POGOTOVO ne bi bio sretan činjenicom da mu je pas u stanu haha Ali sada se to više ne događa. Ne moram ni reći da smo baka, mama i ja bile u šoku i da je svima bilo jasno tko je to protestirao

[therion666]

Koje vi gluposti tu pisete ljudima to je nesto prestrasno. Svaka prisutnost koja se pojavi moze biti vezana za osobu ili mjesto. Najgore stvari se desavaju pri gatanjima iz kave karata i sl, odnosno NEISPRAVNIH radova divinacije. Procitao sam nekoliko prica i vidim da nekima tu treba rad tjeranja. Bilo prostora ili njih samih. Sto se tice djece, djeca su anđeli, i najsenzitivnija bica. Ako dijete osjeca prisutnost onda je prisutnost nedvojbena. Pogotovo u prici s hodnikom. Tako malo dijete nezna odglumiti niti se moze prepasti samo manje osvijetljene prostorije. Potrazite pomoc mocnog okultista. Javite mi se u poruci i recite u kojem gradu zivite pa cu vam napisati kome da se obratite. Nije to nesto prestrasno, ali ukoliko ne reagirate na vrijeme, moze postati. Tuzno je kada ljudi u problemu dobiju krive odgovore jer time mozete cak i pogorsati. Najvaznije je da ostanete umno cvrsti, ne panicarite, ne ludujte i pronađite si nekog tko zbilja zna sto radi na tom podrucju znanja.
93

[therion666]

Nocne more u pravilu nemaju nista sa urocima i prokletstvima i sl. Mada ima iznimki.
Uroci i prokletstva se manifestiraju puno drugacije.
Nocna mora uglavnom znaci da nesto s nasim zivotom gadno ne stima i predkazuje eventualno grozotu koja ce se desiti nastavimo li tim putem. Moze biti problem u poslu koji radite, partneru-ici kojeg imate, mjesta gdje zivite, nacina na koji se ponasate. Ima tu puno potencijalnih okidaca. Nocna mora je ustvari grcenje uma koje ukazuje da ste gadno skrenuli sa svog istinskog puta po Volji.
Postoje cetiri faze svijesti.
Nesvijest, podsvijest, svijest i nadsvijest.
Dosta ljudi brka te faze u svakodnevnom zivotu. U slucaju nocnih mora preporucam da se povucete u tisinu na koji dan i preispitate se u cemu je problem. Ili obavite razgovor sa dobrim psihologom. Nije sramota, zivot bi bio mnogi jednostavniji kada bismo nekome katkada rekli sto nas muci.
93

[therion666]

Um spada pod element žive.
Nije potrebno puno da poludi. Uvijek trebate cvrsto stajati na svojim nogama. Ne dozvolite, ako se nesti zbilja i događa, da vam se poigrava s umom.
93

[muzički tobogan]

Therion, baš si lijepo ovo gore objasnio, posebno šta si ponudio pomoć, svaka čast.
Samo, moram te upozoriti, nema dobrog psihologa ispod 300 kuna sat.