Prvi korak - Kako promijeniti život?

[Gama7]

Ja bi isto prijatelja.

[Nord80]

Bilo je i ima zena, i sve su slicne il skoro iste, a ta neka, eh kad bi ti mogao ono sto osecam nekako tako usnuloj u srce staviti jer reci su malo i ne postoje, to ti nikako ne umem reci. Ti si bozanstvo, ti si prica, ljubavna, slatka, draga prica, ti nisi zena jer ti si vise i moj zivot na tebe mirise al tako lepo mirise i to bas na tebe. kisss

[WithoutME]

Promjeniti život je lako , promjeniti sebe je teško . Tokom srednje skole sam se uprasio,uljenio,postao "tih" zbog nesreče koja mi se dogodila krivio sam sve osim sebe . Jednog dana je prekipjelo ,jednostavno nisam mogao bit takav u svojim očima a ni tuđim , sram me je bilo stvorenja u koje sam se pretvorio. Krenio sam u teretanu sa sto pet kila , vježbajuč, vozeći bicikl i zdravom hranomi spustio sam na 75 u par mjeseci (187cm) usto postajući zgodan ("arogantno" muhahahhaha). Nakon tog uspjeha dolazim na faks(vanredno) gdje kao "novi ja" kao takav jako brzo stječe prijatelje ... Upoznavajuči sve ! Nije bilo kave koju sam propustio , s tim nadoknađujući vrijeme provedeno u srednjoj skoli .Eh , mozgu moj a kako si se nadao pohvatat sve to? Navikavši na nekolicinu prijatelja kako se snalaziš u masi? Nikako... ubrzo se ekipe razdvjaju , dolazi do čistka na faksu i ostajem dobar samo s četvero ljudi tj. s nekolicinom i to mi zapravo i odgovara . Kako je prolazilo vrijeme uspijem se i zaposlit te s poslom dolazi i prijevozno sredstvo , mahinja kakvu nitko nema , stroj , pila kakvu večina i mnogo starijih od mene nema . I s tim dolazim do situacije kakvu bi večina mogla iti sanjati . No problem je u tome dolazi sto se ja zapravo nisam promjenio , unatoč svemu tome ja sam jos onaj dječarac iz srednje skole koji rješavajući problem za problemom teži idealu , i svaki put nađjem nešto novo što mi zasmeta oko sebe kao izgovor da živim. Neznam možda jednostavno trebam čekat da me prođje ... dat si malo više vremena prije akcije.

[Ghost Disaster]

Svi nađu cure prije mene. Niste fora.

[mala nemirna]

ghost, zakaj misliš da svi nađu cure prije tebe?
kaj postoji neki rok? nekam ti se žuri?

samo pomalo i sve bu v redu
nemoj samo nekaj forsirat jer to ne završi dobro

[Ghost Disaster]

Odustao sam od cura kompletno, jer sam skužio da ću ostati sam. Nisam za nikog zapeo cca godinu dana. Malo mi je krivo jer znam da sam dobra osoba, a svim ostalima sve ide k'o po traci, samo mene sve hebe.

[mala nemirna]

Ghost Disaster kaže:

Odustao sam od cura kompletno, jer sam skužio da ću ostati sam. Nisam za nikog zapeo cca godinu dana. Malo mi je krivo jer znam da sam dobra osoba, a svim ostalima sve ide k'o po traci, samo mene sve hebe.

gle, to kaj je neko u vezi ne znači da je zato sretan i da mu sve ide po špagi

bu došlo i tvoje vrijeme samo pomalo

[HubbleNaut]

Meni se jedan te isti obrazac stalno ponavlja. U koje god društvo upadnem - škola, faks, tečaj, volontiranje ili nešto drugo - uvijek nekako završim kao autsajder. Ono, bilo da izvalim kakvu glupost, bilo da je moj input nebitan, bilo da skužim da nisam uključen u internu spiku.

Donedavno sam mislio da je to stvar pronalaska prave niše (kao npr. US za Mikija). Međutim gore opisana situacija mi se češće dešava nego što se ne dešava.

[zrinkazg]

HubbleNaut kaže:

Meni se jedan te isti obrazac stalno ponavlja. U koje god društvo upadnem - škola, faks, tečaj, volontiranje ili nešto drugo - uvijek nekako završim kao autsajder. Ono, bilo da izvalim kakvu glupost, bilo da je moj input nebitan, bilo da skužim da nisam uključen u internu spiku.

Donedavno sam mislio da je to stvar pronalaska prave niše (kao npr. US za Mikija). Međutim gore opisana situacija mi se češće dešava nego što se ne dešava.

Priča mog života, uvijek autsajder.

[ludimomak]

E kod mene je uvijek bila suprotna stvar, uvijek glavni baja u drustvu, uvijek 100 ljudi oko mene, centar svega bio, sve se vrtilo oko mene..upoznam nju, budala odjebem sve ljude i prijatelje oko sebe, cijeli svijet se vrti oko nje, nitko drugi ne postoji...prekinemo nedavno poslije 5 i pol godina skoro i ja sad ko pale sam na svijetu..

[miki1988]

S obzirom na to da se forum navodno gasi, iako je to novinarska patka , odlučio sam dići ovu svoju temu, baš za taj zadnji dan.
Nedavno sam listao teme koje sam bio otvorio i sjetih se ove, te sam išao čitati postove i kako je to izgledalo prije 10 godina.
Dosta ekipe tu s foruma, koja je sad trenutno, tad nije bila ni registrirana na forum, ali za to vrijeme je Miki započeo neki proces promjena koje su rezultirale raznim iskustvima, lijepim i manje lijepim događajima i koliko se zapravo život uvelike promijenio u tih 10 godina.

Jedan od razloga za dizanje ove teme jest da možda opet nekog potaknem na razmišljanje i koliko su neke situacije, ma koliko god teške bile u životu, ipak tu privremeno i koliko zapravo imamo sve u svojim rukama. To vidim i sada kada sam opet u nekom težem razdoblju gdje se grcam u vodi, a zapravo ta voda nije toliko ni duboka.
I vjerujem da svi koji se s nečime bore zapravo pokušavaju plivati dok ne dođu na čvrsto tlo. Neki se uspješno bore s time, neki malo manje, ali bitno je plivati i ne potonuti jer teško je izvući se iz dubine nekog problema.
Tako je i kod mene trenutno, bacakam se, iako znam plivati, no nemam uvijek jednako snage za to, pa tu i tamo potonem. Dosad sam nailazio na čvrsto tlo i to je trenutno jedina misao ako se mislim održati iznad površine. da to tako slikovito opišem, ali valjda ćete shvatiti o čem ja trkeljam sad.

Promjene koje su započele prije 10 godina su bile nužne jer propadanje u dubinu iz koje se neću moći izvući je bilo neminovno. Zatvorenost, tvrdoglavost, zavist, jal, da su žene za sve krive, manjak samopouzdanja, sve je to vuklo prema dolje. Grozan osjećaj, grozan način razmišljanja, grozan pristup općenito prema životu. No, kako inače biva u životu, u određenim trenucima naših života, u taj isti život dolaze određene osobe. Ja to volim slikovito pokazati, da od našeg rođenja, te početne točke ide jedna crta, usporedno s drugim crtama i koje se u određenim trenucima križaju, te koje su prethodne odluke, ma kakve god one bile, dovele do tog križanja. Sad nakon toga se može dogoditi sljedeće, da crte, tj. ti putevi nastave svako svojim smjerom, a možda se dogodi da krenu paralelnim smjerom, da dvije crte zajedno krenu jednim putem. Tu dolazi do onoga što sam maloprije spomenuo, te određene osobe koje dolaze u naše živote. Hoće li one ostati, hoće li one nastaviti dalje, sve to ovisi o tim našim odlukama, akcijama i reakcijama. Kada treba pomoć, te osobe dođu u naš život. I znam da će nekima to biti patetično, da nema nekakvog temelja, ali meni se upravo tako događalo sve. I mislim da neke osobe s razlogom ulaze u naše živote.
Prije 10 godina mi je bila pružena ruka i da mi te osobe pokažu neki put i da ga sam stvaram. Prije 10 godina me auto skoro na pješačkom i doslovno su me par sekundi dijelile da ne završim pod autom. To su mi bili znakovi da nešto moram promijeniti i da život, kakav god da je u određenom trenutku, može nestati u sekundi, a da do tog trenutka kada bi se ta crta, taj put prekinuo i koji bi završio s točkom, zapravo sa životom nije napravljeno ništa posebno, niti vrijedno spomena.

Tu je nastalo buđenje.
To buđenje, taj neki reality check, on je potreban svima nama, s vremena na vrijeme, da osjetimo da smo tu, da smo živi i da usprkos svima nedaćama i dalje guramo, plivamo, tražimo neko čvrsto, suho tlo na kojem ćemo nešto novo napraviti. Kad gledam sve iza sebe, što se dogodilo zadnjih 10 godina, mogu reći da sam sretan da sam prošao sve to jer do dana današnjeg bi vjerojatno ostao isti onakav kakav sam bio prije 10-ak i više godina.
A takav ne bih htio opet biti, mada uvijek ostane komadić toga kaj izlazi na površinu nekad, ali brzo se to prereže i nastavi se dalje jer me podsjeća na ta vremena kada je bilo grozno.
Kad sam to sve u glavi sredio, iskustva su dolazila sama od sebe, čak i neka kada sam se najmanje nadao, veza pogotovo. Tu je bilo svačega, raznih druženja, hrpetine ljudi koje sam upoznao, raznih pozadina, raznih orijentacija, godina i da smo usprkos svemu ipak pojedinci, sa svojim crtama, sa svojim putevima koji su išli raznim smjerovima i da nismo ukalupljeni u jedan kalup i da za sve vrijedi isti pristup kad je život u pitanju. Imao sam i dobre "učiteljice" , kad su u pitanju žene i pristup prema njima, svojevrsni reset sam doživio. Nakon par godina završio i u vezi sa super i divnom osobom s kojom sam i dan danas u dobrom odnosu. Bilo je tu i solo stanovanja koje je bilo jedno onako, teško i čudno iskustvo gdje sam se borio s nekim stvarima u glavi, sam. Sad sam trenutno opet kod svojih barem još nekih 6 mjeseci, uskoro ću i ujak postati, onak, život je fakat nepredvidiv i neke stvari se jednostavno ne mogu planirati točno do u detalje. Postoje okviri, ali život nas zezne, na dobar, ali i na loš način. Čini nas jačima, otpornijima, da nam pokaže da će uvijek biti lijepih razdoblja, bez obzira na stanje koje je sada.

Život nije ravna crta. Nekima to može tako izgledati jer im se ništa u životima trenutno ne mijenja, ali do tog trenutka, te crte su vrludale, križale su se sa crtama drugih ljudi u životu, s drugim situacijama i da je doslovno jedno "NE" ili jedno "DA" moglo odvesti tu crtu u nekom totalno drugom smjeru.
Jedino što sad želim s ovime pokazati i poručiti, svima koji imaju nekakve borbe u svojim životima, u svojoj glavi, da nekad treba prerezati. To ja radim danas i ne želim da me opet odvlači sve to u dubinu, nego da tražim to čvrsto tlo, za dalje. Obratite pažnju na nove ljude koji vam dođu u živote, neki su s razlogom tu. Ako vam se pruži ruka i treba vam pomoć da se održite na površini i doplivate do suhog (opet slikovito, jel. ), uhvatite ju i izvucite se. Ja sam hvatao ruke kad su se pružile, ne samo za pomoć, već i za razna druženja, upoznavanja, iskustva, situacije, isplati se nekad i bacit lagano na glavu i riskirati. Probajte biti otvoreni i iskreni prema sebi, ali i prema drugima i promislite što vi želite od svog života, nemojte forsirati i na kraju će ipak sve biti ok. Ako će ovo sve opet pomoći jednoj osobi kao što je to bilo i zadnji puta, ja ću biti sretan. Toliko od mene.

[Sjenka]

Miki Nisam čitala ovu temu do sada ali evo, for what it's worth, ovaj tvoj post mi je danas baš trebao i baš sjeo, hvala ti I sretno

[Niska rasta man]

Miki, volim te čovječe

[Muddy]

miki1988 kaže:

da nekad treba prerezati.

Sve je na mjestu, izdvajam po feelingu ovo

[Dreamless.]

@ Miki - danas je bas trebalo ovo, hvala

[helixxxer]

miki1988 kaže:

Moja poruka svima jest ovakva. Život ovakav kakav jest, ipak je ruzan, izazovan i može se u njemu živcirati do kraja života. Ali uz to, život je prepun prepreka, krhkih ljudi koji u trenutku mogu nestati i samim time pokazuju koliko život treba cijeniti i iskoristiti ga maksimalno, borit se i ne posustajati, jer brzo će proći sve ovo, dočekat će nas starost i onda bi mogli žaliti za nekim sranjima. A vrijeme se ne može vratiti natrag.

Posto doticni od zivotnih problema ima samo sto ga je neka cura odbacila prepravio sam njegovu poruku da odrazava surovu stvarnost zivota.

[LaTiTeA]

Miki, jako lijep post si napisao.

I sretno sa svime.
Onako, iskreno.

[miki1988]

Sjenka kaže:

Miki Nisam čitala ovu temu do sada ali evo, for what it's worth, ovaj tvoj post mi je danas baš trebao i baš sjeo, hvala ti :nog ica: I sretno :five :

Niska rasta man kaže:

Miki, volim te čovječe :će rek:

Muddy Blues kaže:

Sve je na mjestu, izdvajam po feelingu ovo :m ig:

:fa jt:

Dreamless. kaže:

@ Miki - danas je bas trebalo ovo, hvala

Hvala vam na lijepim riječima.

Fakat kad vidim da je prošlo 10 godina i što sam pisao u uvodnom postu, fakat se vidi promjena i sretan sam kaj sam prošao sve, dobre i loše stvari, više cijenim neke stvari, neka mišljenja su se nadogradila, neka malo korigirali, ali do toga ne bi došlo da nisam prošao neka iskustva, razgovarao i upoznao mnoge različite ljude. To je bitno za ljude, da se nadograđuju, ko aplikacije, jer time postajemo i bolji ljudi. Ja još imam mjesta za nadogradnju, ali nisam stao s time. Za 10 godina ću vidjeti gdje ću biti i kakav ću biti.

helixxxer kaže:

Posto doticni od zivotnih problema ima samo sto ga je neka cura odbacila prepravio sam njegovu poruku da odrazava surovu stvarnost zivota.

Hvala i tebi na ovom odgovoru.

LaTiTeA kaže:

Miki, jako lijep post si napisao.

I sretno sa svime.
Onako, iskreno.

Hvala ti.

[zega lega]

Miki, zanimljivo te je čitati