Što kad ti vlastiti roditelji postanu odvratni?

[antik]

Što Psihologija govori o vlastitim roditeljima?
Tj što govori kako se treba odnositi prema njima?
Otac mi ima 80, a majka 70 godina. Jučer smo imali zajednički nedjeljni ručak, Otac mi je bio niti u stanju doći za stol jer je bio već od ranog jutra pijan. A majka je donjela teletinu, jer ona to obožava, i meni je bilo odvratno gledati kako ona ždere tu teletinu, i kako mene i moju djecu truca da i mi to jedemo, a ja nisam to želio je ne volim teletinu, niti su moja djeca to željela jesti..i bila mi je toliko odbojna i odvratna u tom trenutku, da mi se tako urezalo u pamćenje, to njeno staro, izborano, oronulo lice..kako ždere.. i kako ona to misli da je to dobor za nju jer to jedu gospoda u nedjelju..a zaboravalja da je imala infarkt i da je bila na operaciji srca...Znamo da Kršćanstvo veli o roditeljima ovo „Poštuj oca i mater da ti bude dobro na zemlji“ . ok. treba ih poštivati a li što kad vidiš da oni tebe ne cijene..kad misle da su oni u svemu u pravu...kad otac, piša i sere u gaće jer je pijan, i žali se svaki dan na svoj život..i veli da mu je ovaj dan zadnji...a ja mu velim da njegov prijetelj iz Zagreba ima isto toliko godina, i piše knjige, na internetu je, koristi se mobitelom...a moj stari ništa..samo pije i jada se...a ima sve: njegu, ženu koje se brine o njemu, ima čak i kućnu pomoćncu, ima unuke...njegov frend to nema..
dakle
Što mi možete savjetovat u svezi o brige za roditelje? Što konkretno psihologija govori o roditeljiima? I odnosu prema njima?
Treba li ih napustiti? Poslati u starački dom? Ili se brinuti o njima do njihove "smrti"? Hvala

[Mantis Religiosa]

starci ko starci

mislim ne moze ti roditelj biti frend nikada

ako su te podigli is sve treba se jednako "zrtvovati " za njih kao i oni za tebe

zato su vecina njih i imali djecu da im budu pri ruci u danima nemoci i financijski kriticnim situacijama u starosti

treba postovati njihove zelje, i mogoguciti im cim vise sto bolju skrb i dostojnu starost

[majica_2008]

antik,čuj...ne moraš ti ama baš ništa...znaš.
psihologija kao takva nema tu nikakve odgovore vezane za tvpoju temu...ili reformuliraj pitanje
počeo si kao i većina (koja to nerado priznaje) prezirati roditelje koji su ti uvijek bili nekako nasilno ucijepljeni,niti si ti tražio takve niti si kriv za to što su takvi...osjećaš njihov jad i njihovo mrtvilo iznutra...to samo znači da si ti još uvijek živ...
dok su samostalni i sposobni brinuti za sebe, svedi te posjete njima na minimum...
roditelji su zlo da se razumijemo...neki manje ,neki veće....ali ih treba prihvatiti.ne trpiti i ne dati da ti njihova nemogućnost osmišljavanja života truje vlastiti život...
opusti se i ne osjećaj krivnju...meni su vlastiti roditelji što su stariji, sve straniji i zato sam i odredila kada i kako komunicirati s njima i kada se vidjeti s njima...
ono što smatram da sam im ''dužna'' to i dobivaju...i ništa više od toga, ako to mene košta i zdravlja i živaca( a koštalo me puno i dugo)...
kasnije-kada budu stari i nemoćni-dom i posjete.ni u kom slučaju ne bih živjela sa majkom ili ocem u stanu sa mužem i svojom djecom...i to je odluka moje majke kao i mog oca...svatko je odgovoran za vlastiti život i povlačenje granica ne znači ''napuštanje''

@Mantis-kao i nebrojeno puta do sada, fascinirana sam tvojom potpunom nesvjesticom kod razumijevanja, pisanja i shvaćanja tema na ovom forumu..oprosti ali zaista pišeš takve gluposti kakve rijetko tko piše...

[dudaa]

Mantis Religiosa kaže:

starci ko starci

mislim ne moze ti roditelj biti frend nikada

ako su te podigli is sve treba se jednako "zrtvovati " za njih kao i oni za tebe

zato su vecina njih i imali djecu da im budu pri ruci u danima nemoci i financijski kriticnim situacijama u starosti

treba postovati njihove zelje, i mogoguciti im cim vise sto bolju skrb i dostojnu starost

??????

[Paola0510]

Mislim da bi ih trebao i dalje koliko toliko posjećivati i pokušati poštivati iako ti se možda gade ili te živciraju.... jer kako bi tebi bilo da te tvoja djeca ostave?

[zenzo117]

antik kaže:

Što Psihologija govori o vlastitim roditeljima?
Tj što govori kako se treba odnositi prema njima?
Otac mi ima 80, a majka 70 godina. Jučer smo imali zajednički nedjeljni ručak, Otac mi je bio niti u stanju doći za stol jer je bio već od ranog jutra pijan. A majka je donjela teletinu, jer ona to obožava, i meni je bilo odvratno gledati kako ona ždere tu teletinu, i kako mene i moju djecu truca da i mi to jedemo, a ja nisam to želio je ne volim teletinu, niti su moja djeca to željela jesti..i bila mi je toliko odbojna i odvratna u tom trenutku, da mi se tako urezalo u pamćenje, to njeno staro, izborano, oronulo lice..kako ždere.. i kako ona to misli da je to dobor za nju jer to jedu gospoda u nedjelju..a zaboravalja da je imala infarkt i da je bila na operaciji srca...Znamo da Kršćanstvo veli o roditeljima ovo „Poštuj oca i mater da ti bude dobro na zemlji“ . ok. treba ih poštivati a li što kad vidiš da oni tebe ne cijene..kad misle da su oni u svemu u pravu...kad otac, piša i sere u gaće jer je pijan, i žali se svaki dan na svoj život..i veli da mu je ovaj dan zadnji...a ja mu velim da njegov prijetelj iz Zagreba ima isto toliko godina, i piše knjige, na internetu je, koristi se mobitelom...a moj stari ništa..samo pije i jada se...a ima sve: njegu, ženu koje se brine o njemu, ima čak i kućnu pomoćncu, ima unuke...njegov frend to nema..
dakle
Što mi možete savjetovat u svezi o brige za roditelje? Što konkretno psihologija govori o roditeljiima? I odnosu prema njima?
Treba li ih napustiti? Poslati u starački dom? Ili se brinuti o njima do njihove "smrti"? Hvala

Meni se nekako čini da ti svoje roditelje ne gledaš istim očima.Kažeš za oca da pijanac, a zašto ga ne pokušaš u tim godinama, ako nisi do sad liječit. Majku koja voli jesti teletinu opisuješ groznim riječima. Možda ona baš jede teletinu da se više ne mora brinut za tvog statog, nego da na "prirodan" način ode sa ovoga svijeta. Vidi žena kakvim je očima i ti gledaš.Tvoj odnos prema rodtiteljima nečeš više izgradit, ni ovakav ni onakav, prestar si za to.
Kad već imaju kućnu pomočnicu plati joj da se brine o njima. Tako češ sigurno
sa sebe skinuti taj strašan teret. Tako ih osim toga nečeš "napustiti" pa češ svoju savjest sasvim "lijepo" umiriti. Moći češ sa svojom obitelji imati nedjeljnje objede po vlastitom izboru. Jednog dana će tvoja djeca htjeti svoj
nedjeljnji objed bez tebe, ma koliko ti ne jeo teletinu.

[majica_2008]

zenzo, pišeš gluposti...ne znam jeli ova tema predodređena za to, bojim se da jest...
jesi li ti ikada možda bio u situaciji u kojem imaš oca alkoholičara od 60 godina? nisi?
majka koja ''jede teletinu da se ne mora brinuti za starog nego da ode na ''prirodan'' način''...

zaključak ti je ravan Monthyju Pythonu, but in a bad way...

[Tinkerbell 8]

koliko god da si to ružno opisao, ima nas još koji ih baš tako doživljavamo. očito su te toliko izj... u mozak tijekom godina, da su ti se jednostavno počeli gaditi.
ako možeš, plati im njegu pod stare dane, ali s obzirom na to da si vjerojatno već odnos s njima platio živcima, mislim da im ne duguješ ništa posebno. pomozi im financijski, ako im je potrebno i to je to. i eventualno održavaj neki relativno normalan odnos, ali ne viđajte se previše.

[kemik]

mene samo zanima kaj fali teletini? žena je za ručak skuhala nešto što voli jest, pa je to jela jer joj je bilo fino - što je točno u tome loše? (nagovaranje, naravno, jest loše i ide nakurac kad te netko forsa da moraš jesti nešto što nećeš), ali što fali tome da ona jede teletinu?

[Artificial]

antik kaže:

Što Psihologija govori o vlastitim roditeljima?
Tj što govori kako se treba odnositi prema njima?
Otac mi ima 80, a majka 70 godina. Jučer smo imali zajednički nedjeljni ručak, Otac mi je bio niti u stanju doći za stol jer je bio već od ranog jutra pijan. A majka je donjela teletinu, jer ona to obožava, i meni je bilo odvratno gledati kako ona ždere tu teletinu, i kako mene i moju djecu truca da i mi to jedemo, a ja nisam to želio je ne volim teletinu, niti su moja djeca to željela jesti..i bila mi je toliko odbojna i odvratna u tom trenutku, da mi se tako urezalo u pamćenje, to njeno staro, izborano, oronulo lice..kako ždere.. i kako ona to misli da je to dobor za nju jer to jedu gospoda u nedjelju..a zaboravalja da je imala infarkt i da je bila na operaciji srca...Znamo da Kršćanstvo veli o roditeljima ovo „Poštuj oca i mater da ti bude dobro na zemlji“ . ok. treba ih poštivati a li što kad vidiš da oni tebe ne cijene..kad misle da su oni u svemu u pravu...kad otac, piša i sere u gaće jer je pijan, i žali se svaki dan na svoj život..i veli da mu je ovaj dan zadnji...a ja mu velim da njegov prijetelj iz Zagreba ima isto toliko godina, i piše knjige, na internetu je, koristi se mobitelom...a moj stari ništa..samo pije i jada se...a ima sve: njegu, ženu koje se brine o njemu, ima čak i kućnu pomoćncu, ima unuke...njegov frend to nema..

Nekad ti je mišljenje o (prisilno) najbližima najbolje zadržat za sebe.Ljudi pogrešno povezuju da ako nekog volimo ili smo bili toliko ludi da smo ih voljeli da ih time neosporno moramo i simpatizirati...
Biti roditelj ne znači odmah i biti dobar roditelj.
Način na koji vas dočekuju puno govori o njima...ocu su uvijek nekako preče "prirodne potrebe",što može implicirat da je tako bilo oduvijek i u svim okolnostima,a majka je nametljiva i zove u posjetu goste kako bi im pripremila najomraženije jelo...Inače se dobri gostoprimci temeljito raspitaju šta im gosti vole (da bi ih razveselili),a posebno tek kad se radi o voljenoj djeci i još više unučadi,a ona unatoč svemu forsa nešto već očitovano kao odvratno i nepoželjno,jer bi se svijet trebao po njoj ravnat i prilagođavat...

Meni su moji isto odvratni kao osobe,al ajde sad kad su roditelji pretrpit će ih se,ali da mi nisu roditelji nikad mi ne bi bili (odabrani) da budu prijatelji- ni pod razno...

[majica_2008]

kemik kaže:

mene samo zanima kaj fali teletini? žena je za ručak skuhala nešto što voli jest, pa je to jela jer joj je bilo fino - što je točno u tome loše? (nagovaranje, naravno, jest loše i ide nakurac kad te netko forsa da moraš jesti nešto što nećeš), ali što fali tome da ona jede teletinu?

ti se šališ?ti stvarno misliš da je ovdje riječ o teletini?

Artificial je lijepo objasnio...

[marionbloom]

i bila mi je toliko odbojna i odvratna u tom trenutku, da mi se tako urezalo u pamćenje, to njeno staro, izborano, oronulo lice..kako ždere.. i

ovo sam izdvojila kao indikativno.

ne da ti je odvratna, ti svoju majku mrzis. ne brines se ti za njeno zdravlje kad ona"ždere" teletinu, nego ti nju ocima ne mozes vidjet.


moli Boga da ti docekas njenu starost i da se tebe ne budu gadili tvoji klinci.
znaci, moli boga da umres mlad, jer te ceka ista sudbina.

p.s.ako ti ne pase teletina, drugi put ponesi zelenjavu sa sobom, pa jedite i ti i djeca.

[Lyte-as-a-rock]

Uvijek se možemo tješiti jer ima ih i još "naprednijih"...

Kako je tek čovjeku koji ode u grad,roditelji mu pruže uvjete za minimalno obrazovanje (jer to po njima nije potrebno tj. nije bilo bitno-jer on je trebao biti sitni poljoprivrenik-ko recimo Dudek),a isti se svojim trudim izobrazuje do gospodina,doktora znanosti,a onda pođe na selo toj istoj materi kojoj je normalno da crnim trulim zubima čupa batake ko čovjekoliko prase uz komentare koji očito označavaju "Nikad dosta" ,da se masna i znojna (ali ne i nepokretna) ne pere mjesecima i da joj je najnormalnije da joj se istom rukom skupljaju brabonjci kojom će kasnije (neopranom) mjesiti tijesto za pogaču ili puniti kobasice...i naravno velikodušno nudit ljudima...

A ko zna,možda i brabonjak ubaci u kobasu

[Okej]

Teletina.

Moji ljepotani isto tak žderu. Pa mi jednog dana sjevnulo.
Sjela sam za stol, uzela juhu i srkala ko luda, usput malo i prolila po tepihu. Poslije toga sam se napila, popišala i posrala u gaće, isposovala im sve sa liste i ošla spavat pijana u šamac i to u vrijeme kad ljudi idu kući s posla.
Nakon toga, ljepotan me izbacio van iz kuće.

Poanta ove priče je pitanje. Zaslužuju li po tebi, tvoji ljepotani, da im napraviš istu stvar?
I koga briga šta psihologija kaže za njih. Ti najbolje znaš.

[leo mesija]

antik kaže:

Što Psihologija govori o vlastitim roditeljima?
Tj što govori kako se treba odnositi prema njima?
Otac mi ima 80, a majka 70 godina. Jučer smo imali zajednički nedjeljni ručak, Otac mi je bio niti u stanju doći za stol jer je bio već od ranog jutra pijan. A majka je donjela teletinu, jer ona to obožava, i meni je bilo odvratno gledati kako ona ždere tu teletinu, i kako mene i moju djecu truca da i mi to jedemo, a ja nisam to želio je ne volim teletinu, niti su moja djeca to željela jesti..i bila mi je toliko odbojna i odvratna u tom trenutku, da mi se tako urezalo u pamćenje, to njeno staro, izborano, oronulo lice..kako ždere.. i kako ona to misli da je to dobor za nju jer to jedu gospoda u nedjelju..a zaboravalja da je imala infarkt i da je bila na operaciji srca...Znamo da Kršćanstvo veli o roditeljima ovo „Poštuj oca i mater da ti bude dobro na zemlji“ . ok. treba ih poštivati a li što kad vidiš da oni tebe ne cijene..kad misle da su oni u svemu u pravu...kad otac, piša i sere u gaće jer je pijan, i žali se svaki dan na svoj život..i veli da mu je ovaj dan zadnji...a ja mu velim da njegov prijetelj iz Zagreba ima isto toliko godina, i piše knjige, na internetu je, koristi se mobitelom...a moj stari ništa..samo pije i jada se...a ima sve: njegu, ženu koje se brine o njemu, ima čak i kućnu pomoćncu, ima unuke...njegov frend to nema..
dakle
Što mi možete savjetovat u svezi o brige za roditelje? Što konkretno psihologija govori o roditeljiima? I odnosu prema njima?
Treba li ih napustiti? Poslati u starački dom? Ili se brinuti o njima do njihove "smrti"? Hvala

Iskustvo mi govori da su te "jebavali" cijeli život i ova netrpeljivost je normalna i razumljiva. Bilo bi čudno da nije tako. Ako te ne shvaćaju ozbiljno, ne cijene, ne primjećuju, samim tim šikaniraju, prave budalom pa kako bi ti bili dragi? Lijepo je vidjeti kad su roditelji zaista dragi svojoj djeci (i obrnuto), ali na žalost to je jako rijetka pojava! Jako rijetka (ako izuzmemo hinjenu ljubav iz straha prema autoritetu)!

[FIRST]

jasno je da ti je pun kufer oca alkoholičara i majke koja to tolerira.
kako ti uopće pada napamet voditi djecu kod njih kada je moguće da će ti otac biti u alkoholiziranom stanju? ne samo da se ne možeš emotivno udaljiti od staraca nego još i svojoj djeci radiš traume.nikad djecu ne vodi sa sobom. koji će im k u životu lekcija o pijanom djedu. nije edukativno već samo žalosno i emotivno iscrpljujuće.
izvoli roditelje posjetiti sam, svake prijestupne i pomogni im financijski tek kada budu u staračkom na način da ga platis, a sada tu i tamo mami daj koju kunu ako možeš da stari ne vidi.

[antik]

hvala ljudi. ovo je poanta: Lijepo je vidjeti kad su roditelji zaista dragi svojoj djeci (i obrnuto), ali na žalost to je jako rijetka pojava! Jako rijetka (ako izuzmemo hinjenu ljubav iz straha prema autoritetu)!

mislim da roditeljima treba reći istinu:
Stari smrdiš!

[soks]

zenzo117 kaže:

Možda ona baš jede teletinu da se više ne mora brinut za tvog statog, nego da na "prirodan" način ode sa ovoga svijeta.

ovo je moguće, neki ljudi niti ne liječe srce jer smatraju da se od srca lakše - ode.

a što reći, antik, vidio si samo ogromnu autodestrukciju kod svojih roditelja, starog koji se pokušava ubit alkoholom i staru koja bi rado otišla od srca. nije to ugodno gledati, bez obzira tko su ti ti ljudi.

[nesretnazena]

evo jedne priče koju je meni pričala baka davno, davno... neznam dali je istina ili ne ali moći ćeš izvući zaključak:
Oženio se sin i doveo snahu u kuću. Dobili i sina. Svakim danom otac mu je sve više i više išao na živce. Jednog dana odlučio je ocu napraviti korito na dvorištu ( mjesto iz kojeg jedu svinje) kako nebi sjedio s njima na stolu.
Prisao mu njegov mali sin i pita: Tata što to radiš? a tata će: pravim tvome djedu tanjur da ima iz čega jesti, na što je dijete odgovorilo: samo ti tata pravi tako ću i ja tebi!

[Ivanicapeca]

Ništa, ništa se ne može sa tako starim ljudima promijeniti. Nema razgovora, nema ultimatuma, nema molbi, ničega, osim prihvaćanja da su takvi kakvi jesu i da su to tvoji roditelji. Oni su odraz svega što su proživjeli, odgoja svojih roditelja, škole i društva u kojem su rasli i stasali....
Prihvati to i bavi se sa sobom, jer vjeruj mi, koliko god da su ti sada odbojni, jednom kad ih više ne bude, i to će ti faliti i peči te savijest što si se tada tako osjećao.
I ne zaboravi, i ti ćeš jednom ostariti, lice će ti biti izborano, sjediti ćeš za stolom i glođati pileći batak...što će tvoje dijete tada misliti o tebi?

p.s. teletina i nije tak loša