Psihoterapija - opća tema

[crazy child]

Čemu uopće služi psihoterapija?

Jasno mi je da ljudima pomaže kad upoznaju sebe i druge, te kad uvide djelomične uzroke svojih problema il krivih postupaka, ali šta dalje?

Što se tiče psihoterapije dalje nema ništa.
Tako da ovo- terapija- je 30 % istina. (gore navedeno)

Veća je učinkovitost ukoliko pacijent prima ljubav od psihoterapeuta, al tu ljubav može dobiti od bilo koga tako da opet tu ne leži njena stvarna učinkovitost.

Jer osnovne uzroke ne riješava ni psihologija/terapija nit bilo šta slično nego samo ... (to ću ostaviti vama)

Zapitajte se zašto se ljudi "boje dobra". (da, gledala sam Sanju )
I šta nakon uvida u problem radi pt.

Da me se krivo ne shvati, drago mi je što postoji ta djelatnost (i sama sam poznavaoc ljudske psihe), jer upoznavanje čovjeka i kako nastaje bolest je jako važno, ali liječenje (a i dublji, osnovni uzrok bolesti) je drugi par čarapa.

Pitanja-
Dal se slažete s mojim mišljenjem?
Kako zapravo liječiti sebe/druge?

meni osobno je psihoterapija napola pomogla.to kažem zato što sam mislila da je meni teško nositi se sa svojim problemima al kad sam vidjela i gore slučajeve malo me to promjenilo.
eto jedino kaj se tiče ovoga mi je pomogla a kaj se tiče psihoterapeuta,na psihoterapiji nisam bila zadovoljna psihijatricom kako se odnosila;samo mi je davala tablete bez da bi popričala samnom i sve ostalo.
sada sam kod drugog psihijatra koji mi je od svih najbolji i u kojeg imam povjerenja i odkad sam kod njega puno mi je bolje i dao mi je drugačiju terapiju od one kad sam bila na psihoterapiji.
tak da mislim da psihoterapija ne pomaže toliko koliko sam psihijatar.

[Magnesium]

crazy child kaže:
Čemu uopće služi psihoterapija?

Jasno mi je da ljudima pomaže kad upoznaju sebe i druge, te kad uvide djelomične uzroke svojih problema il krivih postupaka, ali šta dalje?

Što se tiče psihoterapije dalje nema ništa.
Tako da ovo- terapija- je 30 % istina. (gore navedeno)

Veća je učinkovitost ukoliko pacijent prima ljubav od psihoterapeuta, al tu ljubav može dobiti od bilo koga tako da opet tu ne leži njena stvarna učinkovitost.

Ima dalje, puno toga, ali krivo si upoznata s terminom psihoterapija. Psihoterapija nije upoznavanje sebe (samo) i besmisleno kopanje po psihi, nego TERAPIJA (služenje) klijentu/pacijentu u svrhu poboljšavanja njegovog života i pogleda na svijet. Ako misliš da je sav posao na psihoterapeutima, onda normalno da psihoterapija neće pomoći, kao što ni antibiotici ne bi pomogli pacijentu ako ih ne želi uzimati.

Psihoterapija je konstantni rad na sebi. Rad uz pomoć i podršku stručnjaka, nekoga da ti pomogne kormilariti i držati ravnotežu. Nadalje, postoji puno vrsta psihoterapija, i ne valja sve ih utrpati u istu ladicu.
Ista stvar kao kad treniraš i imaš trenera
Ljubav i prihvaćanje u psihoterapiji je bitno (pogotovo kod Rogersa), i ako se pacijent i terapeut ne "nađu" terapija neće biti uspješna. Ali pogrešno je reći da samo ljubav može svim ljudima pomoći da prevladaju neke svoje probleme. Mogu oni primati i beskrajno puno ljubavi, ali to će biti potpuno neučinkovito. Zašto?
Ne zbog toga što ljubav nije dobar lijek, nego zbog toga što oni ne znaju primati ljubav, ili se sprječavaju u primanju, ili ne žele, itd. I tu uskače terapeut da im pomogne shvatiti zašto se tako ponašaju, i da im pomogne otvoriti se. Ukratko, da im drži svijeću
(Ključna riječ - pomogne. A ne obavi posao za nekoga)
Svakako, neće svaka psihoterapija jednako djelovati na svakoga, pa treba izabrati što, kako, i kada za koga i zašto.

I još ću biti bezobrazan pa pripomenuti da neki ljudi imaju psihoterapeutski talent iako nisu psihoterapeuti, a nekim psihoterapeutima on stalno izmiče

I na kraju, pitanje za tebe. Koju tezu želiš dokazati? Da psihoterapija ne valja i da je neučinkovita? Ili si pročitala Vitza?

[Magnesium]

enter kaže:
na psihoterapiji nisam bila zadovoljna psihijatricom kako se odnosila;samo mi je davala tablete bez da bi popričala samnom i sve ostalo.

To nije bila nikakva psihoterapija, nego samo davanje lijekova. Zapravo, loš odnos prema pacijentu.

upravo to i govorim......a kaje najbolje svi psihijatri kod kojih sam bila radili su istu stvar;evo ti to i to,vidimo se za dva tjedna aj bok.
zato je mi je ovaj kod kojeg trenutno idem i kod kojeg ču i inače ići,najbolji što se tiče razgovora i svega ostaloga.

[spider jerusalem]

treba razlikovati psihijatriju, psihoanalizu i psihoterapiju.
Psihijatri te nafilaju tabletama i poslaju doma ili nazad u krevet.
Psihoanalitičari kopaju po nesvjesnom a da ne znaju što u stvari traže tamo.
Psihoaterapija te upoznaje sa samim sobom i u njoj terapeut nije onaj koji te liječi već koji ti pomaže da razriješiš svoje probleme.

[eena_]

spider jerusalem kaže:
treba razlikovati psihijatriju, psihoanalizu i psihoterapiju.
Psihijatri te nafilaju tabletama i poslaju doma ili nazad u krevet.
Psihoanalitičari kopaju po nesvjesnom a da ne znaju što u stvari traže tamo.
Psihoaterapija te upoznaje sa samim sobom i u njoj terapeut nije onaj koji te liječi već koji ti pomaže da razriješiš svoje probleme.

psihijatri su većinom psihoterapeuti, prednost je u tome što kod jako uzrujanih pacijenata mogu dati anksiolitike, ili i druge lijekove ako je potrebno. Ne možeš nekoga upoznavati samog sa sobom tek tako ako je on veći dio života proveo bježeći od toga, potiskivajući,... Postoje i psiholozi psihoterapeuti.

[BlackStallion]

eena_ kaže:
psihijatri su većinom psihoterapeuti

zar nisu u većini slučajeva pneumatolozi?

[eena_]

BlackStallion kaže:
zar nisu u većini slučajeva pneumatolozi?

možda ti se čini samorazumljivim da je psihijatar i psihoterapeut jedno te isto, sinonimi, ali to baš nije tako.

[crazy child]

enter kaže:
meni osobno je psihoterapija napola pomogla.to kažem zato što sam mislila da je meni teško nositi se sa svojim problemima al kad sam vidjela i gore slučajeve malo me to promjenilo.
eto jedino kaj se tiče ovoga mi je pomogla a kaj se tiče psihoterapeuta,na psihoterapiji nisam bila zadovoljna psihijatricom kako se odnosila;samo mi je davala tablete bez da bi popričala samnom i sve ostalo.
sada sam kod drugog psihijatra koji mi je od svih najbolji i u kojeg imam povjerenja i odkad sam kod njega puno mi je bolje i dao mi je drugačiju terapiju od one kad sam bila na psihoterapiji.
tak da mislim da psihoterapija ne pomaže toliko koliko sam psihijatar.

a kakvu terapiju, to me zanima?
dal postoje neke terapije koje stvarno pomažu i koje su isključivo zasluga psihoterapeuta ili su to terapije koje pacijent sam sebi može zadati.

Tebi je tvoj psihoterapeut pomogao i to je super, al mene zanima s čim konkretno, jer mišljenja sam da oni mogu riješiti (uz tvoje sudjelovanje naravno) samo jedan dio problema, a da o osnovnom (uzroku svih problema) nemaju pojma i da taj najvažniji problem nit ne tretiraju.

[crazy child]

Magnesium kaže:
Ima dalje, puno toga, ali krivo si upoznata s terminom psihoterapija. Psihoterapija nije upoznavanje sebe (samo) i besmisleno kopanje po psihi, nego TERAPIJA (služenje) klijentu/pacijentu u svrhu poboljšavanja njegovog života i pogleda na svijet. Ako misliš da je sav posao na psihoterapeutima, onda normalno da psihoterapija neće pomoći, kao što ni antibiotici ne bi pomogli pacijentu ako ih ne želi uzimati.

Psihoterapija je konstantni rad na sebi. Rad uz pomoć i podršku stručnjaka, nekoga da ti pomogne kormilariti i držati ravnotežu. Nadalje, postoji puno vrsta psihoterapija, i ne valja sve ih utrpati u istu ladicu.
Ista stvar kao kad treniraš i imaš trenera
Ljubav i prihvaćanje u psihoterapiji je bitno (pogotovo kod Rogersa), i ako se pacijent i terapeut ne "nađu" terapija neće biti uspješna. Ali pogrešno je reći da samo ljubav može svim ljudima pomoći da prevladaju neke svoje probleme. Mogu oni primati i beskrajno puno ljubavi, ali to će biti potpuno neučinkovito. Zašto?
Ne zbog toga što ljubav nije dobar lijek, nego zbog toga što oni ne znaju primati ljubav, ili se sprječavaju u primanju, ili ne žele, itd. I tu uskače terapeut da im pomogne shvatiti zašto se tako ponašaju, i da im pomogne otvoriti se. Ukratko, da im drži svijeću
(Ključna riječ - pomogne. A ne obavi posao za nekoga)
Svakako, neće svaka psihoterapija jednako djelovati na svakoga, pa treba izabrati što, kako, i kada za koga i zašto.

I još ću biti bezobrazan pa pripomenuti da neki ljudi imaju psihoterapeutski talent iako nisu psihoterapeuti, a nekim psihoterapeutima on stalno izmiče

I na kraju, pitanje za tebe. Koju tezu želiš dokazati? Da psihoterapija ne valja i da je neučinkovita? Ili si pročitala Vitza?

nisam krivo upoznata, znam to, zato se i zove terapija jer joj je svrha da liječi. Da bi to mogla nužno je poznavati područje koje liječi odnosno čovjeka i SVE vezano uz njega. Nažalost psiholozi, psihijatri i psihoterapeuti poznaju (djelomično) i usmjereni su samo na psihu, kemiju i slično, a ne poznaju ostale važne stvari koje bi im otkrile pravu bit i narav čovjeka, a to je najvažnije ukoliko mu se želi pomoći.


To mi se sviđa i sve je to o.k., al ponavljam još nekih stvari ima koje sadrže pravo i potpuno rješenje vezano uz čovjekovo zdravlje, radost, ispunjenje...

Šta želim reći- npr. ima ljudi koji znaju šta im je i znaju zašto im je te znaju neke metode (samo)izlječenja. Šta bi njima psihoterapeut mogao ponuditi?

Ne mislim da ne valja niti da je neučinkovita, mislim da može pomoći ali djelomično (nekom više nekom manje), a moj prijedlog je da se znanje ljudi koji se tim bave treba proširiti i na duh kako bi uz ostalo mogli reći pacijentima- slušaj, znaš zašto ti se događa to i to, il zašto imaš tu bolest? to je tvoj način kako se kažnjavaš, probaj ne griješiti i vidjet ćeš rezultate.
Kužiš?

nisam čitala Vitza.

[Patagonija]

crazy child kaže:
mišljenja sam da oni mogu riješiti (uz tvoje sudjelovanje naravno) samo jedan dio problema, a da o osnovnom (uzroku svih problema) nemaju pojma i da taj najvažniji problem nit ne tretiraju.

Ja mislim da je poanta baš u traženju (i riješavanju) tog osnovnog uzroka problema... Na temelju čega si ti zaključila da nije?

[crazy child]

Patagonija kaže:
Ja mislim da je poanta baš u traženju (i riješavanju) tog osnovnog uzroka problema... Na temelju čega si ti zaključila da nije?

uvijek je uzrok nekog problema i bolesti nešto što je osoba doživjela osobno i negativno. To može biti svašta.
Onda ovisno o doživljaju te negativnosti, o pogledu na to, suočavanju i prihvaćanju toga, te osobinama same osobe dolazi do manjih il većih bolesti ili uopće ne dolazi do bolesti nego se samo nešto nauči. (iako ovo drugo smatram gotovo nemoguće osim ako se rana ne izliječi, ljubavlju naravno)

I, eto, sad možemo reći- uvidimo zašto sam takav (čak i svaka mana je posljedica negativnosti), dajte mi puno ljubavi da mi se cijeli sustav dovede u stanje zdravlja i neke metode i djelovanja da sam okusim samopoštovanje tako da me i drugi koji to ne moraju vole.

Dal je to baš sve tako ili ima tu još nečega?

- poznavanje određene zakonitosti otkriva osnovni (univerzalni) uzrok svake bolesti i disfunkcije te potpuno rješevanje i liječenje istih.
osnovni uzrok bolesti je mržnja, neljubav, nepoštovanje od bilo koga tj. takav naš doživljaj (jer ima ljudi koje mržnja ne pogađa, odmah je voleći mrzitelja pretvaraju u ljubav).
a uzrok toga da nam se to događa je kršenje Zakona, tj. mi smo i sami nekom il sebi učinili nažao.

Neću sad ići u detalje i objašnjavati kako to sve skupa funkcionira, samo sam htjela reći da ima razloga i načina kako dobiti ljubav.

Naime to što bi nam svima ljubav pomogla ne znači da ćemo je i dobiti, a ima načina da smo uvijek u njoj, a to je ako poštujemo Zakon (ne ovaj ljudski) tj. ne griješimo.

[crazy child]

Zaključak cijele moje priče-
dobro i korisno je kombinirati sve što je Magnesium nabrojao +
poznavati zakonitosti kako funkcionira sve živo i što je moguće više djelovati po tim spoznajama, jer to je ono što i omogućuje da nam se događa sve pozitivno pa i npr. da si ostvarimo dobrog psihoterapeuta.

[Aranyani]

crazy child kaže:
nisam krivo upoznata, znam to, zato se i zove terapija jer joj je svrha da liječi. Da bi to mogla nužno je poznavati područje koje liječi odnosno čovjeka i SVE vezano uz njega. Nažalost psiholozi, psihijatri i psihoterapeuti poznaju (djelomično) i usmjereni su samo na psihu, kemiju i slično, a ne poznaju ostale važne stvari koje bi im otkrile pravu bit i narav čovjeka, a to je najvažnije ukoliko mu se želi pomoći.


To mi se sviđa i sve je to o.k., al ponavljam još nekih stvari ima koje sadrže pravo i potpuno rješenje vezano uz čovjekovo zdravlje, radost, ispunjenje...

Riječ terapija zaista dolazi iz riječi služenje , što bi po modernom riječniku mogli prevesti kao pomaganje.

Kao što je već spomenuto, postoji razlika između psihijatara, psihoterapeuta i psihologa. Psihoterapija je jedna nadogradnja na osnove medicine, psihologije, pedagogije, a možda i sociologije....Većina naših psihijatara i psihologa usmjerena je na mozak i kemiju, što ne znači da postoje i drugi psihoterapijski pravci, i psihoterapeuti koji na ljude i "ljudskost" gledaju drugim očima. Pa tako postoje psihoterapeuti teolozi (prvu ulogu psihoterapeuta imali su svećenici), psihoterapeuti šamani, psihoterapeuti filozofi.......mislim da se danas može naći terapeuta kakvog god trebaš i hoćeš. Ako hoćeš kemičara, ako hoćeš analitičara, ako hoćeš duhovnjaka

Šta želim reći- npr. ima ljudi koji znaju šta im je i znaju zašto im je te znaju neke metode (samo)izlječenja. Šta bi njima psihoterapeut mogao ponuditi?

Ako ja imam dovoljno novaca da si kupim što želim, nisam gladna, pa čak sam i upravo jela, što meni javna kuhinja može ponuditi?
Što kirurg može ponuditi zdravom čovjeku?

Ne mislim da ne valja niti da je neučinkovita, mislim da može pomoći ali djelomično (nekom više nekom manje), a moj prijedlog je da se znanje ljudi koji se tim bave treba proširiti i na duh kako bi uz ostalo mogli reći pacijentima- slušaj, znaš zašto ti se događa to i to, il zašto imaš tu bolest? to je tvoj način kako se kažnjavaš, probaj ne griješiti i vidjet ćeš rezultate.

To psihoterapeuti i rade - neki na razini psihe, a neki na razini, kako kažu, duha. A pogotovo sad postoji procvat psihoterapeuta duhovnjaka, a da ne zaboravim i nezaobilaznu Jungovu psihologiju, koja je na mala vrata uvela duhovnost i religiju i "nešto više" u psihologiju.

[Aranyani]

crazy child kaže:
a kakvu terapiju, to me zanima?
dal postoje neke terapije koje stvarno pomažu i koje su isključivo zasluga psihoterapeuta ili su to terapije koje pacijent sam sebi može zadati.

Za poboljšanje u bilo kakvom obliku psihoterapije, nije zaslužan samo psihoterapeut. Pacijent je tu alfa i omega, a psihoterapeut ono između . Hoću reći, i najbolji psihoterapeut neće ništa napraviti kod pacijenta koji ne želi surađivati, i koji još nije spreman za promjene. Ali su psihoterapeuti i savjetovatelji bitni za ljude koji traže njihovu pomoć. Jer oni tu pomoć trebaju, trebaju nekoga tko će im pomoći razumjeti, tko će ih dizati ako padnu, tko će ih držati. Nekoga tko ima iskustva i znanja u tome što njemu treba, i tko će ih uputiti prema izlazu. Put moraju preći sami.

Neću reći da su svi ljudi od struke, psiho -lozi, jatri, terapeuti - cvijeće, ima i njih različitih . Ali kad se u jednoj osobi poklopi znanje, volja i kada postoji obostrano razumijevanje, ta osoba u tom trenu utjelovljuje vodiča duše kojeg drugi čovjek traži.

Tebi je tvoj psihoterapeut pomogao i to je super, al mene zanima s čim konkretno, jer mišljenja sam da oni mogu riješiti (uz tvoje sudjelovanje naravno) samo jedan dio problema, a da o osnovnom (uzroku svih problema) nemaju pojma i da taj najvažniji problem nit ne tretiraju.

I mene bi zanimalo, samo želim prije svega poštovati tuđu privatnost, pogotovo u ovakvim temama, pa neću pitati.
No, dobro pitanje. Zaista, što je uzrok svih problema?
Kad bismo znali odgovor na to pitanje - a nije da se ljudi nisu trudili -bili bismo na više od pola puta na otkriću panaceje.

[eena_]

Aranyani kaže:
To psihoterapeuti i rade - neki na razini psihe, a neki na razini, kako kažu, duha. A pogotovo sad postoji procvat psihoterapeuta duhovnjaka, a da ne zaboravim i nezaobilaznu Jungovu psihologiju, koja je na mala vrata uvela duhovnost i religiju i "nešto više" u psihologiju.

mislim da je pogrešno jungovu teoriju promatrati na toj nekoj "duhovnoj" razini, taj dio jungovih istraživanja koja su se ticala boga i sinhroniciteta možda su samo psihičke funkcije, a ne "ono nešto" - zbog toga je jung možda slabo prihvaćen od znanstvenika, ali je zato privlačan nekima koji vole misterije, sf, ...
nekidan kod Stankovića je prof.Paar, fizičar, ispričao anegdotu sa Newtonom, koji je skoro pošandrcao kada se razigrao sa teoretiziranjem gravitacije pa izračunao da bi Jupiter mogao iskočiti iz svoje putanje i za sobom povući u svemir i zemlju, ali se smirio kada je sam sebi objasnio kako Bog to ne bi dopustio i rukom uhvatio I jupiter i Zemlju i vratio ih na svoje mjesto. Meni se ipak čini kako je "duhovnost" ipak funkcija psihe i predmet psihologije.

[Aranyani]

crazy child kaže:
uvijek je uzrok nekog problema i bolesti nešto što je osoba doživjela osobno i negativno. To može biti svašta.
Onda ovisno o doživljaju te negativnosti, o pogledu na to, suočavanju i prihvaćanju toga, te osobinama same osobe dolazi do manjih il većih bolesti ili uopće ne dolazi do bolesti nego se samo nešto nauči. (iako ovo drugo smatram gotovo nemoguće osim ako se rana ne izliječi, ljubavlju naravno)

I, eto, sad možemo reći- uvidimo zašto sam takav (čak i svaka mana je posljedica negativnosti), dajte mi puno ljubavi da mi se cijeli sustav dovede u stanje zdravlja i neke metode i djelovanja da sam okusim samopoštovanje tako da me i drugi koji to ne moraju vole.

Dal je to baš sve tako ili ima tu još nečega?

- poznavanje određene zakonitosti otkriva osnovni (univerzalni) uzrok svake bolesti i disfunkcije te potpuno rješevanje i liječenje istih.
osnovni uzrok bolesti je mržnja, neljubav, nepoštovanje od bilo koga tj. takav naš doživljaj (jer ima ljudi koje mržnja ne pogađa, odmah je voleći mrzitelja pretvaraju u ljubav).
a uzrok toga da nam se to događa je kršenje Zakona, tj. mi smo i sami nekom il sebi učinili nažao.

Neću sad ići u detalje i objašnjavati kako to sve skupa funkcionira, samo sam htjela reći da ima razloga i načina kako dobiti ljubav.

Naime to što bi nam svima ljubav pomogla ne znači da ćemo je i dobiti, a ima načina da smo uvijek u njoj, a to je ako poštujemo Zakon (ne ovaj ljudski) tj. ne griješimo.

S prvim dijelom mogu se složiti .

Samo ovo s osnovnim uzrokom kao mržnjom mi nije bistro, jer mržnja nije osnovna emocija. No recimo da si u pravu, ne želim se uvući u još jednu temu, ostavjaljući prvu još nerješenu.
Čak i ako imaš znanje o jedinoj i izvornoj istini i panaceji, to ne podrazumjeva da ćeš ljudima davati instant iscjeljenje i da će se oni odmah promijeniti. Ono što je tu ključno je sam pristup pacijentu, njegov uvid u vlastito stanje, razumjevanje, volja, zajedničko dolaženje do rješenja, i rad na sebi. Ukratko, ne možeš odgovoriti na pitanje u nečije ime, on to mora sam. Terapeut je tu da mu pomogne, i to olakša.

Tvoje me pisanje navodi na pomisao da si možda "alternativac"?
A Zakon je....?

[Aranyani]

eena_ kaže:
mislim da je pogrešno jungovu teoriju promatrati na toj nekoj "duhovnoj" razini, taj dio jungovih istraživanja koja su se ticala boga i sinhroniciteta možda su samo psihičke funkcije, a ne "ono nešto" - zbog toga je jung možda slabo prihvaćen od znanstvenika, ali je zato privlačan nekima koji vole misterije, sf, ...

Ne mislim da je pogrešno. Čak ni Jung to nije mislio. Čini mi se da bi se ovdje dovijeka mogli igrati igre pokreće li materija duh, ili duh materiju.
"Ono nešto",.......da, priznajem, pogrešan izbor riječi, mada uopće nisam htjela govoriti o Jungu u sklpou ove teme.
Sam Jung vjerovao je u Boga i da samo nešto više od same materije. Točka.

Privlačan onima koji vole misterije i SF?
Ne bih rekla. Za fanove misterija previše analitičan, a za SF fanove heretik. Naime, UFO fenomene uklopio je u moderne mitove.

[eena_]

Aranyani kaže:
Ne mislim da je pogrešno. Čak ni Jung to nije mislio. Čini mi se da bi se ovdje dovijeka mogli igrati igre pokreće li materija duh, ili duh materiju.
"Ono nešto",.......da, priznajem, pogrešan izbor riječi, mada uopće nisam htjela govoriti o Jungu u sklpou ove teme.
Sam Jung vjerovao je u Boga i da samo nešto više od same materije. Točka.

Privlačan onima koji vole misterije i SF?
Ne bih rekla. Za fanove misterija previše analitičan, a za SF fanove heretik. Naime, UFO fenomene uklopio je u moderne mitove.

Jung potječe iz religiozne obitelji, ali sam pročitala da se vezi boga, suma sumarum, nije mogao izraziti(izrazio se da se ne može izraziti). Ovo za mistike i sf nisam mislila doslovno, nisam bliska tim grupama. Mislila sam na razne alternativce.