vaši ljubavni stihovi

[obicna]

svoje osjećaje predočite u stihove....

u slijepoj ulici svoje tuge
u blagom snu žalosti
rodila se želja za drugim životom
punim ljubavi i sreće s tobom
koji me ne želiš uz sebe
da ti patnja bude manja
a radost da se rodi u duši mojoj
praznoj bez ljubavi tvoje
koju pružaš drugoj



duša moja boli jako
a tuga me mori odavna
zanos me napustio zauvijek
jer život trnje baca posvuda
a rane postaju sve veće
radost više ne postoji
a žalost najbolja sjena
koja prati sve do groba
i tužna uspomena


u rutini svakog dana
tuga prati moj gnjev
bijes me mori ali slabo
jer je žalost ipak tu
mržnja ne postoji sama
već spokoja davno nema
a nesanica trga moje tijelo
koje je bez njega u samoći
prepušteno brizi za novi dan


suza pada niz obraz moj
jer srušio se život taj
koji je tebi posvećen bio
svu radost oduzeo si ti
i nesreću u dušu ulio
da sada patim dane sve
bez utjehe bez molitve
prosti mi Bože na riječima tim
jer i u nevolji se živi
ali ne srcem svim


i kad svane na prozoru sreća
i cvijet procvate moj san
ti ćeš reći volim te
svanuti će novi dan
snovi će postati java
i molitva za utjehu našu
postat će molitva zahvale
ali sada dok mi kiša pada
oči pune suza slanih
tražim tebe za utjehu neku
no sama i dalje u tami

ovo su neki moji stihovi dalje neću jer vidite kakve pj pišem...

[Kent]

halo?
molim!
opalim te golim
??!
dušo, rekao sam samo da te volim


to nisu samo bolesna braća, već je i moj tata to uvijek govorio

[Elysium]

vjerojatno je Debeli Razlog zašto ovo nije na MLK-u već ovdje

[KCN]

obichna kaže:

svoje osjećaje predočite u stihove....

u slijepoj ulici svoje tuge
u blagom snu žalosti
rodila se želja za drugim životom
punim ljubavi i sreće s tobom
koji me ne želiš uz sebe
da ti patnja bude manja
a radost da se rodi u duši mojoj
praznoj bez ljubavi tvoje
koju pružaš drugoj



duša moja boli jako
a tuga me mori odavna
zanos me napustio zauvijek
jer život trnje baca posvuda
a rane postaju sve veće
radost više ne postoji
a žalost najbolja sjena
koja prati sve do groba
i tužna uspomena


u rutini svakog dana
tuga prati moj gnjev
bijes me mori ali slabo
jer je žalost ipak tu
mržnja ne postoji sama
već spokoja davno nema
a nesanica trga moje tijelo
koje je bez njega u samoći
prepušteno brizi za novi dan


suza pada niz obraz moj
jer srušio se život taj
koji je tebi posvećen bio
svu radost oduzeo si ti
i nesreću u dušu ulio
da sada patim dane sve
bez utjehe bez molitve
prosti mi Bože na riječima tim
jer i u nevolji se živi
ali ne srcem svim


i kad svane na prozoru sreća
i cvijet procvate moj san
ti ćeš reći volim te
svanuti će novi dan
snovi će postati java
i molitva za utjehu našu
postat će molitva zahvale
ali sada dok mi kiša pada
oči pune suza slanih
tražim tebe za utjehu neku
no sama i dalje u tami

ovo su neki moji stihovi dalje neću jer vidite kakve pj pišem...

ti očito imaš viška vremena
blago tebi

[Mrtva mrkva]

Elysium kaže:

vjerojatno je Debeli Razlog zašto ovo nije na MLK-u već ovdje

Je, moderatorice nije bilo blizu kompa

[katjaa]

Litzu

poluprazna srca i poluispijene duše
negdje ispod žutog neba
njegov je osmijeh dopirao do nje
za čistom ljubavi potreba

na jednom jedinom dodiru
u žednoj i pijanoj noći
ostača su dva nevina anđela
rođena iz pepela poslije ponoći

i sve što je ostalo samo je njihovo
ili možda ipak samo njeno
jer drugi je anđeo noćas tiho odletio
ostavivši njeno ime napola rečeno

ne, njegove riječi bitne nisu
niti su bitne njegove geste
na njoj je samo dodir ostavio traga
poput otiska nasred prašnjave ceste

[obicna]

KCN kaže:

ti očito imaš viška vremena
blago tebi

nemam nego me tuga prevelika mori

Poslije svega, još žudim za tobom
I osjećam da volim te još više
Znajući da davno sam ti "Zbogom"
prošaptala samo, tiho, najtiše

Sada oboje smo ostali sami
Zato jer tražili smo nešto bolje
prokleta sloboda što toliko nas mami
udaljuje protiv naše volje

Polako postali smo robovi samo
Robovi svojih nagona jadnih
Koji tjerali su nas uvijek tamo
Gdje čekali su nas nizovi iluzija gadnih

Za kajanje sada je prekasno
Kasno je za oprost i pomirenje
Mislim da posve nam je jasno
Nismo u drugima našli smirenje

Sreli smo se danas opet
Na livadi naših srušenih snova
Vratili smo se, svatko u svoj svijet
I tako završava priča ova...

he he. ja sam nova

[malady]

So untouched
So alone

Trying to get out
Trying to go home

Sometimes up
Sometimes down
(but more down than up)

So many disappointments
So many failures

Too much violence
In my life


Do you still want
To hold my hand
Even now when you know
Who I really am?

[tanyac]

Ne trebaju meni nocas sva ta svjetla ovog grada, dovoljno mi da kroz prozor, gledam kako kisa pada. Ne trebam ja krupne rijeci, puste snove, jake rime, trebam tvoje njezne ruke kad ti sapnem zagrli me.

Ne trebaju meni nocas te ulice sto me stezu, kao da su staze samo, necu da mi ruke vezu. Nocas trebam malo mira jedno rame i par pica, samo jedan dah svemira, tihi sapat dragog bica.

I ne pitaj zasto šutim samo jedan osmjeh daj mi, da prestanem bol da slutim, malo sebe mi pozajmi.

Sličnih stihova sam našla na http://www.stihovi.rs/stihovi/ljubavni-stihovi

[Jobi]

Kažem, Volim te
Ti šutiš
Cijeli dan na mene se ljutiš
Od jutra pa do mraka...
Od veze pa do braka?
Ja mira imat necu.

Dušo reci pa da znam
Hoću ostat il' bit sam
Ne znam, ne, još dugo
Izdržati dal hoću

Ti gledaš me
Ja blijedim
Ko iz snova plav,
U dubokome moru
Od jeze drhtim sav.

[UnknownSoldier]

Nemoj

...nemoj se truditi,
teško je to shvatiti,
nemoj pokušavati
vrijeme vratiti,
nemoj žaliti ni za čime,
samo pusti vjetar nek
odnese moje ime...

[Svjetlosni]

Onaj komad mene
koji nedostaje
Ti si
Treba mi taj
Pogled tvoj
Da rastvori
emotivni sloj

[Lebron77]

Tuga, tuga, što je tuga ?
dal to suncostaj miriše
dok ga taji cesta duga
kojom teku brojne kiše ?
Il to čari sjajne rose
što blistaju ponad čela
pijavice vatrom nose
da bi stijena odronjela.

Tuga, tuga, što je tuga ?
dal otrvnim trnjem lijeći ?
nek obijesni ja sam sluga
kad zaželim more prijeći,
plod ljubavi tog je luga.

Jer ugledah sve odjednom
i rosu ponad mekog čela
i u proljeću kako čednom
raspada se stijena vrela
od pijavice plamne velom.

Tugo, tugo, hajd odzveći !
o nevoljo drevna, stara,
s tobom čovjek progovara
sanjajuć o slatkoj sreći.

[Lebron77]

Mislim... jel dobro ovo, ovakvih bi' mog'o tisuću napisat, jel se sviđa ovo kome ??
Možda da se malo više potrudim pa objavim neku zbirkicu. ��

[DrGordonFreeman]

Tog jutra sam stigao
zračnom linijom
pa kući sa ukradenim biciklom
kroz oranice i žito

a prije poslovnog puta
prijatelja sam zadužio
da čuva dragu od muškaraca
i od samoga sebe

gurnuo sam ključ u bravu
al brava neće da ga primi
shvatim da je promjenila bravu
baš idem da nazovem i

došlo oni, šta da se priča
ostao sam kao kreč
a i oni kao impregnacija
tada spazim bebu koja nije moja

al ja sam stigao i briga njih
počeli su mucat, ja od bjesa pucat
al necu biti grub pred djetetom
necu razbiti ovaj bučni muk

al necu ni otici sam
prije nego iskoristim one bombe

pustite mi pjesmu, ostani đubre do kraja
neka mi toče, viskija flašu
znam da nije pjesma ova za veselje i radovanja
al ja moram psovati u transu

pustite mi pjesmu, sve je ostalo pepeo i dim
jer večeras će da promakne granata
popucati će čaše i bokali
padati će zidovi na zgradi
da ne budem samo ja taj, koji neće u raj

rijetko dolazim kući, iz zatvora izlazim rjeđe
ne vidim sunca, lice mi je bljeđe
i moj kolega u sobi me maltretira manje
nikom ne pričam o tome
brzo prođu godine ove

policija mi donosi juhu i cigare
oni nemaju Švedski stol
briga njih za mene
i njih pitam, da mi pjesmu puste po želji