Opet žene...

[Da Kang]

15:11 ja: princezo !
dobar dan *smiley*
15:13 Davorka: bok
ja: http://www.youtube.com/watch?v=PC9tgxm9BMM
meni tako draga pjesma...
Davorka: nije loša *smiley*
15:14 ja: a ovu si, pretpostavljam, već morala čuti
http://www.youtube.com/watch?v=MgNkJfTfHa4
hit svih hitova *smiley*
Davorka: jesam da i tako reć bila mi je himna ljeti :P
ja: sva životna mudrost i filozofija sažeti u jednoj pjesmi
15:15 š'a ima kod tebe ?
koš ti prčki ?
Davorka: a stigla doma, i samo sam stigla usisat kuću
15:16 ja: aha...sređuješ...i ja bih morao
baš gledam da je kažin
Davorka: to je bilo to za danas *smiley*
ja: nikad kraja tom čišćenju aaaaa
Davorka: ma nisam mislila čistit to sam radila pred neki dan, samo moram naprviti krevet
ja: uvijek sve iznova, i sve isto
Davorka: uvijek i svaki dan isto
ja: da
krevet ne radim
15:17 baš me briga, svako veče liježem i opet ga razbacam
Davorka: a ja da, ipak je lijepo navečer leć u krevet a jjoš ako je napravljen,mmmmmmmm
ja: a možda i zato jer sam se tolko kreveta naradio u životu *smiley*
Davorka: ha ha ha ha
može bit
ja: lijepo je leć u krevet. točka
Davorka: ok, kako ti kažeš
ja: napravljen ili ne....bo
hahaha
bit će kako ja kažem !!!
Davorka: danas sam zaspaa za na delo
ja: a da ?
Davorka: probudili su me u 8
15:18 ja: to ni dobro...
Davorka: a ne ne nije ali u 8:20 sam već bil na delu i pila kavu
ja: kad smo već kod toga, bit će kako ja kažem, šaljem ti neki mail
Davorka: da i to vidimo *smiley*
15:19 (mail i kako ti kažeš) *smiley*
15:20 zanimljivo
ja: jako...
15:21 Davorka: ovi su stvarno odvratni
ja: baš su slatki
15:22 Davorka: ne nisu slatki
ja: ne sviđaju ti se ?
Davorka: ovaj drugi mail ne
15:23 ali ne volimo svi isto
*smiley*
ja: misliš, ovi odvratni vicevi , to ?
kako li se već zove mail
Davorka: da mislim
na viceve
ja: prejaki su
posebno onaj o oralnom sexu
Davorka: *smiley* da
15:24 ja: poslah ga jutros pa su ga čitali na radiu
slušaš maestral ujutro možda ?
od 7 do 9 ujutro je todor, neki tip šta ima stand-up komediju
pankerija
uglavnom, takva je sprdnja ujutro i pišanje od smijeha
da to nije istina *smiley*
15:25 imaš live stream ako ne fataš frekcvenciju
Davorka: ne slušam radio maestral, slušam otvoreni radio
ja: http://www.radio-maestral.hr/
Davorka: thx *smiley*
ja: probaj poslušatjedno jutro, oduševit ćeš se
Davorka: ok, budem možda sutra ako se sjetim
ja: cijeli grad umire od smijeha od 7 do 9
Davorka: e a ove kuće su strava
ja: tip je prejak
da
15:26 kuće su hard core
Davorka: :9
ne znam koja mi se više sviđa
šta imaš u planu popodne osim učiti
15:28 ja: sad da ću malo sredit stan po urice
onda učenje od 4 do 6
onda možda lagani đir do premanture, 20 km
15:29 pa tuširka, večerica ( corn flejks i jogurt, my favourite )
a onda mi u 8 dolazi frend
na pivo , fkors *smiley*
Davorka: isplanirano sve do detalja *smiley*
svaka čast
ja: hahaha
takav je plan
a sad
15:30 kako bi rekli mudri ljudi - jebeš čovjeka koji se nezna predomislit
Davorka: nešto ti fali u tom tvom planu
ja: što ?
Davorka: razmisli?
15:31 ja: s čime *smiley*
Davorka: a sada *smiley*
ja: bo...neznam na što ciljaš
Davorka: ma ništa
ja: ček, srijeda je....bo ?
nemam niš isplanirano
15:32 Davorka: *smiley* lol
ja: neznam na što ciljaš ?
pomozi mi...
Davorka: na ništa ne ciljam
ja: ja ciljam školjku svako malo
Davorka: *smiley*
ja: pa opet kixam *smiley*
Davorka: jučer si do kasno bio on line
15:33 ja: uvijek sam do kasno online
Davorka: aaaaaaaaaa
ok onda
15:34 ja: rijetko kad idem na spavku prije 12
12 ipo
1
pa onda ujutro psujem *smiley*
Davorka: ujutro smo svi isti
ja: ali zato je tu Todor da nas razbudi smijehom *smiley*
Davorka: vidjela sam da si bio na iskrici od 00:30 pa zato pričam
15:35 ja: aha
jesam
Davorka: a šta da radim kada te imam u vip grupi
i vidim
15:36 ja: yeah
vip grupa
oro ja njivu
Davorka: ne zezam se
da da mogu mislit
ja: hahaha
Davorka: oro ti nešto drugo a ne njivu *smiley*
ja: a?
15:37 nos ?
Davorka: ne znam ja ali njivu nisi sigurno
ja: hahaha
nisam
nikad
Davorka: nisam ti u planovima večeras na to sam ciljala
15:39 ja: aha
pa frend će bit sat dva pa giba
ima još večeri kolko oš
a na iskrici sam od nedjelje
i upoznajem nove ljude, cure tojest
to ti smeta ?
Davorka: u to ne sumljam
ne ne smeta mi
15:40 ja ne mogu ništa napravit
ja: pa i nebi bilo u redu
Davorka: a i bolje da mi kažeš nego da lažeš
ja: mislim, nije da si mi cura *smiley*
da jesi, bila bi druga priča
onda nebih ni bio na iskri
ali ovako...
Davorka: ma imaš pravo raditi šta želiš
15:41 ja: fkors
Davorka: ali tvoja nije zadnja
ja: osim toga, toliko sam navikao na svoju slobodu
da me smeta ako mi se netko ili nešto nameće
Davorka: a ha
15:42 ja: moja zadnja ?
Davorka: ne nije
ja: u vezi čega ?
Davorka: imala bi ja još za reć
*smiley*
uvijek
ja: a ?
pa reci
Davorka: ne ne neću
ja: ehhh
Davorka: ahhhh
sada glumim dobricu ali otkirijem se tek kasnije :P
15:43 ja: maske...kao u grčkoj drami
svjestan sam toga apsoštrumfno
svi ih nosimo
Davorka: da ali u tragediji
15:44 moram si napravit danas nešto za jest a nemam ideju
si ručao ti?
15:45 ja: sori
mailam nešta
15:46 ručah palentu sa džigericom i radić
Davorka: aaaaaa nice
ja: volim kuhat ali ne samome sebi
Davorka: wow, ti znaš i kuhat
ja: paaaa, ne baš puno stvari
ali znam
15:47 i učim konstantno
vidiš
Davorka: pašta na ovaj i onaj način, meso na žaru itd
ja: ja planiram učit do kraja života, štogod
to mi je špica
*smiley*
Davorka: to sam skužila
ja: ta ljudska odlika mi je tako jaka
Davorka: do sada
ja: ono što neznamo možemo naučit *smiley*
Davorka: e da da
ja: ništa nij e teško, zašto bi bilo
15:48 još s eljudi skanjuju da muško čisti i pere, sprema, kuha
so fucking what ?
što bih trebao ? imat spremačicu ?
i kad bijah u braku uvijek sam radio
podjela poslova
ne želim da mi je partnerica robinja
to je šovinističko zastarjelo sranje
15:50 Davorka: super jer ni ja to ne zelim biti partneru a ni partner meni
15:51 ja: pašta i meso...
kažeš
ah...teškoje udovoljiti djeci
Davorka: pa ne znam sam sam pitala
ja: kad jedu 5 jela u križ
Davorka: bečka i pomes = djeca
ja: fuj
nastojim spremat što zdravije
15:52 Davorka: povrće
ja: sec---mob
15:55 evo i drugog kandidata za večeras
sad već nije pivo-dva nego se uzima burence hahaaha
Davorka: nice, ugodna muška večer
ja: postat ću alkos, issa mi
Davorka: *smiley*
ja: moram lupit šakom o stol i poslat sve kvragu
Davorka: pizza i pivo = dobitna kombijancija
ja: pizza ?
15:56 to sam doktorirao
Davorka: tako sam rekla
ja: pečem pizze redovito
Davorka: eto vidiš
ja: rekoh ti da je kod mene vajka fešta
Davorka: reko si da
morat ću i ja nešto isplanirati za večeras onda
ja: kad su već 3 nas, zovem dalje
kad je bal ...
15:57 što, ti si planirala nešto za nas dvoje ?
Davorka: ne nisam,
nazvat ću i ja frendice pa da odemo negdje večeras
ja: moraš mi reć dan unaprijed
Davorka: tj možemo i za sat - dva
ma ne nisam mislila ništa ozbiljno
15:58 ne mogu planirati kada nemam auto
ja: računaj na mene kad hoćeš, ako želiš neko druženje ili ptogod
samo mi javni unaprijed, da se znam organizirat
Davorka: drženje ili ?
ja: votevr
Davorka: *smiley*
ok, može da
vidim da si jako tražena roba
ja: ej, odoh na učenje...već mi se kenja kad pomislim da je u pon ispit
ma vraga...čini ti se
Davorka: ajde odi idem i ja nešto radi
15:59 ja: ja sam najobičniji klaun
Davorka: to si ti rekao
ja: običan, najobičniji tip iz susjedstva
mediokritet
sredina
neprimjetna
Davorka: wtw
ugodno učenje
pozzz
ja: thx
pozz
*smiley*

[Da Kang]

22:00 ja: hej
tu si ?
Davorka: oj
ja: šta ćemo ja i ti ?
Davorka: jesam ali pričam na tel
22:01 kako misliš šta ćemo?
ja: a ono...
nekako nam ta veza ide u kurac...čini mi se
22:02 Davorka: a ne zam
mislila sam doć sutra do tebe
ja: po mob...
Davorka: vidjeti te
ja: opaaaa
I'm honored
*smiley*
22:03 kad dolaziš ?
Davorka: popodne
ja: koliko ?
Davorka: bo
kada tebi odgovara
22:04 ja: bo
*smiley*
Davorka: oko 5
22:05 ja: 5 ?
Davorka: da moram do dm-a pa sam mislila da se nađemo
ja: može
22:06 u 5
a gdje ?
Davorka: di tebi odgovara
ja: čemo ič prošetat ?
Davorka: i?
di?
22:07 ja: WHEREVER
Davorka: da se znam obuć
*smiley*
ja: obuci štiklice i minjak
i dekoltej
Davorka: ha ha mene i minjak
ja: oli nemaš lipe noge ?
prođi po mene pa moremo do rta ako ćeš
ufatit još malo dana
Davorka: imam malo deblje noge
22:08 ja: aaaaaa
onda dogovoreno...
22:09 Davorka: ok, budemo išli na kavu
22:11 ja: kako ćeš
radije bih šetao...
Davorka: ma nije tko
ok čemo ići onda prošetat
22:12 ja: u 5 prođi do mene pa idemo
Davorka: možda če biti imalo kasnije jer moram u grad
ja: hm...
22:13 Davorka: moram obuć patike a moram u grad lol
ja: hm...nije mi to baš jako
ti šuplji dogovori
22:14 onda dođi kasnije
oko 7....7 ipo
________________________________________ 5 minuta
22:19 ja: oj ženo ?
ču li me ?
Davorka: ej tu sam
razgovaram na tel
22:20 ja: aha
samo ti pričaj
ja odoh
se vidimo sutra
Davorka: ma mogu i sa tobom
nije bed ona vodi monolog
ja: mda...ali idem nešto gledat
vidimo se sjutra
kad onda ?
jel može kasnije ?
7 ?
Davorka: ok čujemo se u toku sutrašnjeg dana
ja: 7 ipo ?
Davorka: kada budem nešto znala
22:21 ja: dio
Davorka: ok pozz

[Da Kang]

22:09 ja: pupa
si rivala ?
Davorka: ej koka
ja: htjedoh prvjerit dal si stigla *smiley*
22:10 Davorka: jesam da prije 10 min
ja: još d ami pošalješ onu sliku gdje smo zajedno...
Davorka: zašto
ja: eto tako
volio bih je imat
Davorka: ok, budem ti je poslala onda
ja: thx
22:12 pupa...
Davorka: oj
ja: je sve 5 ?
22:13 Davorka: bit
će
22:14 ja: znači ipak je pala suzica putem ?
*smiley*
pupa...daj
nemoj da si tužna
Davorka: nije pala suza
ja: si gutala knedle ?
Davorka: a tužna jesam
22:15 ne nisam
ja: nemaš zašto bit tužna
Davorka: imam osjećaj da sam bezveze dolazila
ja: nisi bzvz dolazila...
zašto to misliš...nemoj tako
22:16 Davorka: nisam dolazila sa tom namjerom
ok neću
ja: http://www.youtube.com/watch?v=5UZEqXz3BEw
nisam ni ja baš veseo...da ti budem iskren
22:18 Davorka: e ja sam tužna, baš tužna
ja: pa ako ćeš iskreno...
ja brišem suzice *smiley*
Davorka: mogu mislit
22:19 ja: a što...misliš da sam ja od kamena ?
ja sam u stvari ful emotivac
i baš zato ću sad opet bit solo
22:20 kvragu...koliko je lijepo...toliko je i teško
Davorka: zaboljelo me šta nisi ništa rekao kada sam odlazila
ja: sori...mrzim rastanke
Davorka: ne znam da si rekao samo neku sitnicu bila bi ostala
22:21 a nisam ni ja od kamena
mislim da si mogao skužit da mi je stalo do tebe
ja: htio sam da odeš...u jednom me trenu oprala tuga
Davorka: jednostavno se nisam mogla suzdržati
htio si?
a ok
22:22 ja: htio sam...da....
počelo mi je u jednom trenu bit teško
Davorka: teško?
ja: jbg
Davorka: dok sam bila kod tebe
ja: da...
to je ona situacija kad imaš flaster na dlakama
22:23 bolje ga je skinut odjednom brzo
nego polako
zato sam želio da odeš
a sad..niš
idemo dalje
život teče dalje
i nećemo se bedirat *smiley*
trebamo bit sretni
22:24 jedno novo iskustvo, jedno novo prijateljstvo
sve je i bit će super....
Davorka: ok, po svim tim tvojim riječima mislim da mi više ne treba vrijeme.
niš javit ću ti se kada budem u gradu pa možemo na kafe
idem sada spavat
nadam se da se čujemo
22:25 pusa
ja: gibaš ?
nadam se da nisi nešto krivo shvatila ?
Davorka: a čemu se više ni dopisivat danas, ja ne znam
ja: nemoj tako...
Davorka: ne nisam valjda
ja: vrijeme ?
22:26 Davorka: šta sa njim? ono leti i ne čeka nas ma koliko mi to željeli
ja: da...ali ako ti treba vremena da shvatiš nešto što ti je pred nosom...
možda nije pitaje vremena...možda si ti u pitanju
Davorka: ok ja sam
nije bed
22:27 hvala na savjetu
ja: vrijeme ti neće pomoći...nije to u pitanju
ne idi...ionako nećeš moć zaspat...
bar još 5 min
22:28 Davorka: znam da neću
ja: kad razmišljam o nama...tužan sam....žao mi je....
22:29 a s druge strane...
ne možeš glavom kroz zid
ma neznam...kenjam bzvz
neznam....zbunjen sam....bed mi je....
Davorka: ja ne znam šta da kažem
nemam riječi
ja: tužan sam....ljut malo i na samoga sebe
22:30 Davorka: žao mi je i znam da ću bit u bedu ali šta se može
ja: hej...ajmo bit pozitivni
nemojmo se bedirat
22:31 Davorka: ok
evo šaljem ti sliku
ja: možda vrijeme zaista pomogne
fak....slika....
kud će suza neg na oko *smiley*
Davorka: oćeš ili ne
ja: da
Davorka: ok onda ti sada šaljem
22:32 ja: ljuta si malo...osjećam
razočarana ?
Davorka: razočarana
ja: jbt...stvarno sam se razdeblja
22:33 Davorka: *smiley*
ja: poslat ću ti je nazad izfotošopiranu *smiley*
Davorka: *smiley*
ja: napravit si pločice umjesto pivskog *smiley*
Davorka: ha ha ha ha
se možemo čut sutra
stvarno ne mogu sada
ja: ok
22:34 možemo se čut kad hoćeš
Davorka: lijepo mi spavaj
pusa
ja: ok...i ti
pusa
Davorka: *smiley*
ja: <3

[Da Kang]

da zalijepim priču gdje joj je i mjesto...(nhf mod )

Odvezoh auto mehaničaru u 7 ujutro. Rekao je da će do podne biti gotov. Zvao sam ga u podne, rekao mi je da ga nije ni pipnuo i da će sigurno biti gotov oko 3-4. Zvao sam ga u 4, taman je počeo raditi, kaže mi da dođem ubrzo. Auto je bio gotov u 6. Otiđoh ga registrirati, žena mi kaže da nisam platio porez. Naslijedio sam auto i sad na to moram platiti porez. Drugog jutra probudio sam se oko 7, posrao pa zaputio u grad u porezno. Žena u kancelariji je bila krajnje nadrkanai otresita, pokušao sam mirnim putem ali ona je, čini se, imala pms pa se htjela iskaliti na meni. Lupio sam joj dvadesetak šaka u glavu a onda je silovao te naposlijetku vezao za radijator i popišao joj se po faci. Usput sam na rješenje o nasljeđivanju polupao sve pečate koje sam našao u kancelariji. Nije me bila volja ići na registraciju a i baš sam se osjećao nekako jebežljivo toga jutra pa sam otišao doma na quickie drkicu. Drkao sam 15-ak minuta ali nikako da svršim pa sam zato upalio laptop te nasurfao pedere. Nekako najbrže svršim kad gledam kako ga tip puši tipu. To neko najveće, najgluplje poniženje je valjda to što pali čovjeka pa ga tjera na pederastiju. Nije mi to neki tabu, u stvari, još bi me više napalilo da tip ševi moju ženu ispred mene pa da mu ga onda zajedno popušimo. Tip obavezno mora bit kurati atleta inače bih lako došao u napast da ga odrobijam. Fiksacije me odvedoše stepenicu dalje pa sam zamiješao zobene pahuljice sa herbalajfom. Neznam više što bih jeo, najradije bih teti u dućanu rekao da mi nareže od svake salame po jednu fetu i to mi složi na kanapee izrezuckane od svih kruhova iz dućana. Gadi mi se sva ta kemija što je unosim u sebe hranom, često razmišljam da postanem beskućnik, onda si nekako prisiljen jesti govna, čak si i sretan zbog toga. Otišao bih u samostan meditirati ali mrzim religiju i ne shvaćam kako nešto tako evidentno glupo može zaslijepiti tolike mase. Na skype mi se javlja frendica iz Milana, pička ipo sa tvrdim sisama broj 4. Periodički imamo phone sex, u stvari skype sex. Ševim je kad dođe kući za praznike, ako je njezin dečko moreplovac na brodu. Tip ima ogromnu kitu ali je glup ko kurac. Svejedno, ona više voli moju prosječnu 16 cm-tarsku nego njegovu glupu. Pa ipak, neće ga napustiti, valjda zato jer je i pored doktorata iz medicine i sama glupa ko kurac. Valjda žene vole te neke sirovine koji ih ograničavaju i gnjave, nameću im svoja pravila. Ne trudim se razumjeti, odjebavam je tipkajući. Neda mi se razgovarati, nekmoli opet drkati. Kad bi bar negdje postojalo dugme za ugasiti taj glupi i dosadni spolni nagon što tjera ljude da se ponašaju kao debili. Mislim, čovjek će sve napraviti, trpjeti kojekakva govna i gluposti samo da ga umoči u pičku. Nakon toga se osjeća kao da je pobijedio, prestane glumiti pa se počne ponašati kao idiot, jer u stvari i jest idiot. Čovjeku je dosadno sa samim sobom pa traži nekog drugog s kime bi se dosađivao. Onda se dosađuju zajedno. E sad kad je pojebao, on ženi nameće pravila a ona ga pokušava zadržati. Kad je već ubrao njezin cvjetak, bar da ga pokuša zadržati onoliko vremena koliko je potrebno da se on navuče na kolotečinu i poklekne. Neposlijetku on bježi na pivo ispred dućana dok ona upija reklame za ariel i tampone između sapunica. Na karticu rade špežu za blagdane, potpisuju račun na rate, sve će se sutra riješiti samo od sebe. Doći će supermen na vlast, postrijeljati svu postojeću garnituru i osnovati transparentno vodstvo po uzoru na šveđane. Pregrmit ćemo tih godinu-dvije da bismo zatim uživali u standardu sjevera na cijenama juga. Sad me frendica iz Milana zove na mob, zarađuje bijesne pare pa si to može priuštiti. Odjebavam je, ovaj put zauvijek. Ona plače, ne razumije što mi je. Niti ja ne razumijem, jebote, zar sve uvijek treba razumjeti ? Zar sve mora biti po nekim pravilima? Odjebi glupačo, lijepa si ali te ne mogu više trpjeti jer si krpa. Dvolična si, kažem joj, trebala bi mi zahvaliti na iskrenosti ali ne, ona preferira hipokriziju. Ljuti se i povrijeđena je a prije mjesec dana me šutnula iz stana. Zvala me na pijanku, popio sam 3 pive, ona se htjela jebati a meni se nije dizao. Sve češće mi se to dešava pa kupujem vijagru. Teta iz apoteke me uvijek ispituje : što će vam vijagra gospodine ? Ne diže mi se kurac, gospođo. Imate li slabo srce? Nemam gospođo, samo imam mekan kurac. Milana, kako je volim zvati, me htjela izbaciti iz stana a ja sam bio još žedan. Nije više imala pive pa sam eksirao par deci ruma za kolače. Bilo je to jedino što sam našao. Ona je vrištala pa sam joj odvalio šamarčinu i silovao je. Digao mi se upravo spektakularno dok sam joj kidao odjeću i širio joj noge na silu. Kad sam začuo da kuja stenje od užitka, opet mi se spustio. I opet nije shvatila nego me i dalje naziva. Mislim, koliko moraš biti glupa kokoška da shvatiš da si glupa kokoška ?

[Da Kang]

Ego je moj neprijatelj, otkad sam to shvatio, borim se protiv njega. Ništa se pametnog ne može izroditi iz ega. Samo glupost. Zato obožavam pojedina rubna stanja uma kada ego nestaje. Jedno od tih stanja je orgazam. U orgazmu nema individualnosti, nema ega, nema povijesti, kulture, mainstreama, novca, nema žutila, TV-a, politike, skupog benzina, nema autobiografije. Nema ničeg osim sadašnjosti, u orgazmu sam potpuno ovdje i sada, uživam u trenutku. Nemam svoje ja, svoj ego, nemam svoje individualnosti, tada sam to uistinu samo ja, čovjek, ispunjen, pomlađen, osvježen, kajnda ponovno rođen. Nakon orgazma, ovisno o tome kakvog je intenziteta bio, ostajem u tišini, potpuno sam opušten. U tim potonjim trenucima ne zanima me ništa osim tog blaženog osjećaja ispunjenja i sreće. Uživam u sadašnjosti, neopterećen prošlošću ni budućnošću. Nažalost, ego se ubrzo budi i počinje djelovati. Želi zauzeti moje mjesto i uspijeva. Tada ja dobivam ime, prezime, radno mjesto, status, bankovni račun...Ego je zauzeo mene, ja sam nestao ubrzo nakon orgazma a na moje mjesto došao je on. Drugo stanje uma u kojem ego nestaje je stanje opijenosti drogom. Prvi put kada čovjek uzme drogu, ona ga obuzme pa čovjek istinski uživa. Lebdi na lahoru opijenosti, omamljen osjećajem sreće, nema povijesti, nema budućnosti, samo sada i ovdje. Droga i jest dobra upravo zato što zatomljuje ego. Nestaje individualnost i ostaje samo uživanje, čisto i besprijekorno, immaculato. No, i tome ima kraja jer ubrzo se ego navikne na drogu pa se sve više javlja i u stanju opijenosti. Ego se navikao na drogu i opet preuzima kontrolu. Tada čovjek posiže za većom dozom, želi povratiti onaj osjećaj istinskoga i neopterećenog. Mnogi se ne uspiju othrvati pa zaglave u paklu tražeći onaj prvi osjećaj. Nisu svjesni da je ispravan put samo onaj srednji, da je ključ svega umjerenost. Nažalost, malo je onih koji su toliko jaki. Malo je onih koji ne podliježu masi, koji s godinama ne postanu kruti, tvrdi i zategnuti. Malo je onih koji ne žive u strahu, koji se ne skrivaju u izbi svojega jastva ukrućujući pritom svoj um i svoju prirodno fleksibilnu energiju. Sloboda uma je protuteža inertnoj sklonosti da slijedimo društveno potvrđene običaje i ideje. Ego nas sputava da poletimo, socijalno nas okruženje izopćuje ako iskačemo iz kolosijeka. Ukoliko se ne ponašamo u skladu sa sveopće prihvaćenim vjerovanjima i poimanjima, ukoliko odskačemo od uvriježenog mišljenja, postajemo „čudni“. Nitko u stvari ne preispituje uvriježeno mišljenje jer se ono samo po sebi smatra ispravnim. No što ako uspijemo odbaciti ego koji nam je nametnut od rođenja, što ako uspijemo pogledati direktno u sunce, bez „zaštitnog“ sloja između ? Što ako postavimo pitanje ? Tada sliujemo konvencije, postajemo nasilni, društvo nas izopćuje, deklarira kao neprijatelja, nerijetko i luđaka. A možda smo samo otvorena uma, možda samo vidimo malo unaprijed i žalimo što tonemo u glibu ljudskoga ega i gluposti...

[Da Kang]

Kartezijanski dualizam ili ne, moje tijelo i um su u konstantnoj borbi. Dok se um ufa biti dostojanstven i gospodin, dotle tijelo upravo grozno prizemljuje um nedostacima što vremenom postaju sve izraženiji. Vremenom se svi otromboljujemo, omlohavljujemo, postajemo sve više obješeni i mekani. Još nisam toliko ostario ali i na sebi primjećujem danak vremena. Svake godine se udebljam kilo više i tu kilu ne mogu skinuti. Glava zna da nije dobro ali trbuh stalno pita hrane, posebice sam navučen na slatko i pivčinu. Naravno da se od toga konstantno debljam ali nije me volja vježbati i izgladnjivati se radi estetike. Vježbam ono što volim a da ću se trudit pumpat željezo samo kako bih se dopao drugima – ne pada mi na pamet. Trbuh još nije toliki problem koliko tjelesni otvori poput šupka i želuca. Upravo spektakularno podrigujem baš kad ne treba, zanimljivo je da pritajenim podrigom u najnezgodnijem trenutku uvijek uspijem izvući smrad kobasica i češnjaka što sam ih jeo pretprošlog tjedna. Isto tako, često mi prdež smrdi po jajima koja naravno, jedem iznimno rijetko. Najgora je kombinacija grah na salatu sa jajima i kapulom gdje je krajnji produkt suzavac. O jedenju ljute hrane ne moram posebice tipkati. Najbolje je to sažeto u onoj olfo mađarskoj uzrečici : jedeš peče – sereš peče. Neznam zašto, valjda bi to Murphy bolje znao, ali uvijek mi se specijalno prdi ili kenja kada sam sa curom, posebice nekom koju sam tek upoznao. Ako smo u njenom stanu, molim nebesa da ima balkon pa onda svako malo odem „uhvatiti zraka“. Nezgodno je kad ona dođe za mnom netom nakon olakšavanja, jer, naravno, baš tada plinovi dugo ostaju u zraku. Ovisno o situaciji, tada do izražaja dolaze mašta i snalažljivost. Ako smo kod mene, onda mi se pak spektakularno prisere. Kako su današnji stanovi građeni od papira, tako se iz wc-a uredno čuje ako se glasnije kenja. Posebice kad se još opali koji overshit rafal plinova. Naravno, u tim slučajevima često imam rasprskavajuće govno. To je ono govno što izleti iz guzice u tiru, pukne pritom poput petarde a manifestira se točkicama po cijeloj školjci, ponekad i uokolo, nekako poput spreja samo sa većim točkicama. Rasprskavajuće bi se govno dalo iskoristiti za božićne dekoracije. Od kartona se napravi šablona pa se rasprskavajućim govnom obojaju prigodni oblici na predviđena mjesta. Rasprskavajuće govno je najgori oblik osvete omrzlom konobaru koji vam se zamjerio. Ukoliko mu se želite osvetiti, valja se najesti šiptarskog bureka, zaliti to sa pola litre jogurta te na sve to ispiti još par piva. Nakon toga se pokenjate rasprskavajućim govnom omrzlom konobaru u wc tako da ovaj nakon smjene mora čistiti još barem sat-dva. Ako i ne želite riskirati sa rasprskavajućim, možete posrati i klasično govno koje ste, sasvim slučajno, izasrali pored školjke. Najgore neugodnosti su one iznenadne, kada prdneš a tek kasnije shvatiš da si se usro. To se u pravilu dešava među gomilom ljudi, posebice cura. Zanimljivo mi je kako se ljudi stide stvari koje se svima dešavaju. Ima li nekog a da se nikad nije usrao u gaće ili da mu nije slučajno pobjeglo malo pišaline ? Zašto nas je sram kad pišamo pored puta a netko nas vidi ? Zgodno je i kako nam se uvijek šmrče kad nemamo maramice, zanimljivo je i kako nam izleti slina dok pričamo s nekim, najčešće prilikom nekog važnog razgovora. Često tada sugovornika pogodimo točkicom sline baš po licu. Tih izlučevina nikad dosta, znoj šiba na sve strane, ispod pazuha je poplava čim malo zatopli. Onda genijalci naliju litru parfema a ne stave stik ispod pazuha pa šire uokolo novu liniju parfema – Znoyardi. Noge su posebna priča po pitanju smrada, o tome nebih u detalje. Primjetio sam da stariji ljudi imaju specifičan smel po prčetini koji je nemoguće otkloniti. Da se zapali starački dom i izgori do temelja, jedino bi se smel po prčetini zadržao na zgarištu. Izlučevina ima još podosta, govanca u nosu ima za kopat kao u rudniku, mnogima za to služe semafori. Nekima se radi marmelada u ušima što je također svojevrstan problem. Možda čak više onome koji to primijeti jer se toga u pravilu uvijek sjeti baš prilikom jela. U pupku se skupljaju mucice od robe a između nožnih prstiju svakodnevno nastaju one neke nedefinirane nakupine što užasno smrde, koliko god se kupao i ribao. Zvukovi tijela su također zanimljivi. Baš dok se sa novopečenom curom ljubite, iz trbuha počne zavijanje i kruljenje, čak i ako niste gladni. Zanimljivi su i zvukovi koje sami ispuštamo. Kakav god dogovor ili obavezu imali, onaj mali dio tijela je uvijek jači od uma pa ne možemo odolijeti iskušenju. Sve, ali baš sve pada u vodu radi penisa i tako mi na svakojake načine mijenjamo planove a sve da bi došli u situaciju da se znojimo nad osobom suprotnog spola, te sa njome zajedno dašćemo i ispuštamo neartikulirane zvukove, često nalik životinjskima. Taj mali dio, tih 1 % tijela je odgovorno za najveće neugodnosti i sramote priređene umu. Higijena penisa mora biti redovita jer se inače ispod glavića stvara skuta, no to je najmanji problem. Najveći je ipak onaj poznatiji kao „mlohava ćuna“. Nema muške osobe kojoj se to nije desilo, problem je samo kako se izvući iz navedene situacije. Možda ćemo u budućnosti imati mozgove u staklenkama, poput onih iz futurame. Do tada, osuđeni smo na svoje tijelo i na sve njegove nedostatke i s time se valja pomiriti.

[Da Kang]

- Pazi ovo gore, jbt. Uništio si dobar materijal za priču svojom aljkavošću i brzopletošću. Opet !!!
- So fucking what ? Nijesam ti ja Kafka pa da pišem remek djela. Jednostavno puno čitam pa ta slova, I guess, negdje moraju i izaći. Znaš ono: što uneseš u sebe, mora i van...
- Svejedno, ne možeš napisati dobru priču u 10 minuta i onda je samo jednom pročitati radi lekture. I to uvijek činiš u sitne sate kad je mozak ionako već iscrpljen, pod utjecajem melatonina blabla...ubacujem tu namjerno nerazumljive riječi da bar ovo zvuči malo teže.
- Teške riječi i teško štivo je dosadno. Zanimljivo štivo mora biti pitko i jasno, inače ubrzo dozlogrdi. Jbt, za čitati Fromma moraš napravit lobotomiju, Aristotela ne razumije ni on sam. Zato je valjda najviše knjiga napisano o knjigama. Knjige koje nama tupsonima objašnjavaju što znače one druge knjige.
- Svjestan si da te sutradan sramota i da žališ što si tako aljkav. Žao ti je jer ponekad ubodeš dobar materijal a nemaš ga strpljenja razraditi kako treba.
- Strpljenja ? Za napisati nešto zaista dobro trebaju dekade. A i onda treba odležati par sto godina da bi ljudi shvatili da je štivo genijalno. Osim toga, ja sam jednostavno nezainteresiran za takvo što. Treba se tome u potpunosti posvetiti inače ispadaš diletant. Nadalje, masa genijalaca se bavila samo time a u današnje vrijeme je prioritet brinuti o egzistenciji.
- Tko zna dali bi ti i u par dekada uspio napisati štogod suvislo...
- Eh, mislim da svatko prosječan ima izgleda za to. Ne treba za to nikakva posebna inteligencija, ljudi prečesto sami sebe skenjavaju misleći „nemam dara za to“. Svatko ima dara samo se valja tome i posvetiti. Najbolji recept je po meni sročio Nietzsche: Treba izraditi stotinjak skica za roman, od kojih nijedna nije duža od dvije stranice, ali su tako jasne da je svaka riječ bitna; svaki dan treba zapsisivati anegdote dok ne nauči kako da ih najsadržajnije i najučinkovitije sroči; treba neumorno skupljati i opisivati ljudske tipove i karaktere; prije svega treba pripovjedati drugima i slušati kako drugi pripovjedaju, pazeći širom otvorenih očiju i ušiju kako to djeluje na nazočne, treba putovati kao slikar krajobraza ili kostimograf [...] naposljetku, treba razmišljati o pobudama ljudskih postupaka, ne prezreti nijedan putokaz da ih bolje upozna i danomice skupljati te stvari. Tom se mnogostranom vježbom treba baviti desetak godina; što tada nastane u radionici [...] može izaći u svijet.
- Yeah, ima čovjek pravo. Nije taj ni toliko blesav koliko mu gadno izgledaju brčine. Znaš li da je svugdje hodao sa bilježnicom i olovkom jer, tvrdi on, samo u „letu“ padaju prave stvari na pamet.
- Eto vidiš. Imao je čovjek svašta za reći, i rekao je, napravio je to kako treba. Po onom gornjem receptu. Problem je danas što svi žele sve na brzinu. Sve mjerim po sebi pa tako znam da bih želio mnogo toga reći a teško je naći pravi način. Ponekad poželim izaći iz svoje kože zbog nemogućnosti kvalitetnog komuniciranja sa mnoštvom, zbog nemogućnosti da sročim sve ono što mi se mota po mislima. To je razlika između genijalaca i nas običnih smrtnika – oni su to znali lijepo uobličiti. Neki pisanjem, neki glazbom, neki slikanjem. Svakako su ostavili pečat svog vremena, svakako su govorili uopćeno, govorili su o svima nama, govorili su ono što puno nas misli a nezna izraziti.
- Ključ uspjeha je upornost.

Pa onda budi!...Uporan.
Volim te čitat i jesi, originlan si i dobar.
Premda pomalo posustao.
Je, lajf iz a bič!
Pa šta?!
Idemo dalje!


Stvvvvvvarno te gušt čitat, pa makar i o prdežu pis'o...

[Da Kang]

Hej, pa to je prvi pozitivni komentar u mom životu ! A nebiš ti meni bila cura ? Pored toga, danas sam dobio i zanimljivu partiju šaha gdje je tip potegao Qd3, ja njemu Bc6, zatim je frajer uzvratio sa Bf5 da bi ja njemu odigrao krucijalni exf5. Tip još nije kužio u kojem je sranju pa je odigrao Rxe7 našto sam ja mrtav hladan povukao c4 a on predao...što je drugo mogao? Danas je, čini se, moj sretan dan, kao i svaki drugi dan kad se probudim živ i zdrav. Meni je svaki dan nova godina i tijelovo. Prestao sam spominjati sretan dan otkad mi je, jednom kad sam to izjavio, umro djed. A opet, možda je bio sretan kad se uzme u obzir da se čovjek mučio pa su mu prekinute patnje. Sada je na nekom drugom, zasigurno ljepšem mjestu, mora biti tako jer mi to tako volimo zamišljati. U nekoj drugoj dimenziji, stopljen u neku zajedničku energiju kamo odlaze duše nakon što umre tjelesno. Zašto se ljudi opterećuju smrću, to nikada neću shvatiti. Ako se zaista ugasimo, poput televizora, onda ionako nismo više svjesni ničega, dakle, ono čega nismo svjesni kada se dogodi, samo nepotrebno i glupo izaziva uzaludnu bol u iščekivanju. Besmisleno je unaprijed se uzrujavati zbog stanja koje nećemo nikad iskusiti. Toga treba biti istinski svjestan pa nam niti za života ništa ne može biti strašno. Kao de facto ateista ipak vjerujem u nešto, imam neku svoju teoriju pa vjerujem da život ipak nije samo put između dvije bolnice, idem toliko daleko pa vjerujem da je smrt vrhunac života. Možda si time samo egoistično olakšavam život, nešto kao alternativa vječnome mraku. Dakle, ako se ne gasimo, onda vjerujemo u nešto ljepše. U oba slučaja situacija je povoljna, zašto onda ne biti sretan ? Ljudi moraju u nešto vjerovati, to im ulijeva nadu, makar i lažnu. Kao što je rekao moj profesor filozofije, ako želite umrijeti sretni, nakon 60-te godine života morate početi vjerovati u boga. Tako se moj djed iz dalmacije u 85-toj preobratio na katolicizam a do tada je bio zadrta komunjara, svojedobno čak i oznaš. Moj otac je imao silno strahopoštovanje prema njemu dok sam ja uživao u njegovom društvu. Nazivao me cvjećićem dok bi svirao violinu na domaćem pršutu, pravom dalmatinskom sa trećinom bijeloga. Obožavao sam njegove nepravilne, gdješto i debele, nožem narezane fete. Djed bi mi tukao mendule na dvoru i pričao svakojake priče što mi ponekad fragmentalno u flešu prođu glavom. Kažeš da sam posustao ? Nebih znao, vjerovatno jesam ako ti to tvrdiš. Teško je biti objektivan prema samome kao što je i najteža borba protiv samoga sebe. Tako se ja svakoga jutra pitam ustati ili odustati. Da se opet poslužim frazom što mi ju je otipkao Wall – pisanje je poput pišanja. Kad se napuniš, kad osjetiš potrebu – izbaciš to iz sebe. Osim toga, glupo mi je pisati samo da bih pisao, larpurlartizam kod mene ne drži vodu jer smatram da je gotovo sve što sam ikad otipkao smeće. A ako bih zaista sve što mi padne na pamet otipkao, bilo bi to ispraznije i dosadnije nego što je trenutno pa bi onda imalo još manje smisla. A opet, ima nas svakakvih pa ti voliš čitati moje literarne isprdke. Zbog tebe je bolje da posustajem zato što ti omogućujem iščekivanje a ono je često ljepše od sreće same. Kisi kisi

[Mila_78]

Imaš još fanova, imaš

Da Kang kaže:

Danas je, čini se, moj sretan dan, kao i svaki drugi dan kad se probudim živ i zdrav. Meni je svaki dan nova godina i tijelovo. Prestao sam spominjati sretan dan otkad mi je, jednom kad sam to izjavio, umro djed..... Kao de facto ateista ipak vjerujem u nešto .... – pisanje je poput pišanja. Kad se napuniš, kad osjetiš potrebu – izbaciš to iz sebe.

Vau! Prvo majo pjozno djejce posvećeno, tj. upućeno meniii!!!
Ma bila bi ti ja cura da cura jesam ko što nisam.(osim u dubuni...)
Jer ti se meni takinikaki baš dopadaš.
Kad rekoh da posustaješ mislila sam-ne da ti se.
Al' moraš!...mokriti!
Nemoj držat u sebi:nije dobro za prostatu!
Pa kad dođe starost...
Pusti mlaz!! slobodan, nesputan, žut, smrdljiv i nezaustavljiv.
Ne mo'š protiv prirode!
Šta te briga kome se sviđa il' ne sviđa?!
Et meni činiš dobro. (ne kažem narcisoidno umišljeno-ajd piši za mene)
Čitaju te i sviđaš se i drugima, al im, ono, lino stiskat puljke...mrcine
Žao mi dide i ža pršuta; šta'š...
Ja vjerujem da svi ćemo "Bogu na istinu"...onih zadnjih par ura šta ostane...
Ma ja vjerujem u svašta!
Imaš pusu od mene!
Ajd olakšaj se!

[Da Kang]

Baš nekako na pola Buco čokolade mi se prisralo. Mrzim kad sam uvaljen i namješten pa se moram dizat. Često se iz ge pozicije na kauču ne javljam na telefon ni mobitel. Prvi sam mobitel kupio još davne 99-te, imao sam ga godinama, čak sam svojevremeno mijenjao mobitele, dodavao bih još šoldi pa se đorao za bolje. Jedne sam večeri, zbog živčanoće prouzrokovane nedostatkom marihuane, bacio nokiju u pod. Nakon toga nisam imao mobitel nekih godinu ipo – dvije. Ljudi su me gledali sa kombinacijom nevjerice i čuđenja : Nemaš mobitel ? Kako to ? Eto nemam, odgovarao bih. Najviše se zabezeknuo tip iz porezne. Po oblejki sam odmah posumnjao da je gejčina a kad me žicao broj moba da mi javi nešto u vezi poreza, znao sam koliko je sati. Bilo je točno 13:27. I kao što će danas sutra biti jučer, tako je tip ostao kao posran. Gledao me nekako sa sažaljenjem dok sam se ja slavodobitno pocmjehivao. Podosta su mi za nedostatak mobitela kenjali prijatelji, također bezrazložno jer me uvijek mogu dobiti na kućnjaka. Najviše me kod mobitela nervira ono vječno prvo pitanje: Di si ? Evo, upravo su me lansirali u orbitu. Di si ? U bunaru sam, popravljam semafor, jebote, šta te boli dupe di sam, šta hoćeš ? Prije nekih 10-tak godina nitko nije imao mobitel pa smo svi bili živi. Dogovorili smo se nešto i tako je bilo. Ako je dogovor bio da se nađemo u utorak u 10 tamo i tamo, našli bismo se. Danas za to treba 13 poziva i 6 poruka. Se nađemo sutra ? Joj čekaj, neznam još, nazovem te kasnije pa ti javim. Joj, još neznam, ovaj mi se ne javlja. Joj, javim ti se sutra ujutro, neznam dal ću morat sa starim kod proktologa. U 9 ipo javlja porukom da će kasnit 10 minuta. Onda dođe u 10 ipo pa zove da vidi gdje sam točno. Obožavam slučajne susrete u gradu sa poznanicima. Jaoooo, di si, šta si, nismo se vidjeli sto godina, moramo se nać jedan dan, hajde da razmijenimo brojeve. Naravno, takvi se nikad ne javljaju. Počeo sam u zadnje vrijeme ljudima otvoreno nakenjavat: šta da ti dajemo broj kad me ionako nećeš zvat ? Za otprilike 7 minuta zaboravit ćeš da smo se sreli a za godinu dana ćeš promijenit mobitel pa izgubit sve brojeve. Ionako ti je moj broj samo nepotrebno opterećenje memorije u mobu. Ja od dvjestotinjak brojeva koje imam, koristim možda 5-6. Primjetio sam da kad tako otvoreno nakenjam ljudima, najčešće se i jave. Tuži mi se neki dan frendica kako joj je skupa struja. Grije se na klimu i rata joj dođe nekih 300 kuna. Pitam je koliko troši na mobitel, kaže da nikad ispod 300 kuna. I što sad reći, ima li smisla objašnjavati ako sama ne kuži ? Za nepotrebno lajanje bez kojeg je normalno živjela do prije 10 godina ona bez imalo beda iskešira 300 kuna. S druge strane, za struju za koju tamo negdje prže uran, bez koje se nakon što padne mrak nebi mogla ni pošteno posrati, za to joj je bed dati 300 kuna. Skupo joj je, kaže ona. Da, imaš pravo, zaista je skupo. Najbolje je da ukineš struju, što će ti to osim da puniš mobitel ?

[Da Kang]

Mariamagdalena kaže:

Ma bila bi ti ja cura da cura jesam ko što nisam.(osim u dubuni...)

zašto mi, kuiš, nebi bila cura ? čak i ako već imaš nekog, ja nisam ljubomoran.
Osim toga, ful sam slatki, znaš...
evo, vid me pa se uvjeri i sama

Da Kang kaže:

Osim toga, ful sam slatki, znaš...

Kromanjonac.

Razočarana

I zašto mi već sad u začetku...nečeg...što smo možda mogli imati, nešto veliko, sveto i samo naše, šalješ svoje obnažene fotografije?
Radi li se to?
Može li to tako?

Doveo si nas do ruba.
Kraj.
Provalija... (si se )

Niiisi ne nikako, nisi moj tip.
Previše dlaka, previše testosterona, previše crnila...(hoba)
A i pokrij se!!!za boga miloga...

Ma idem sad na sladoled s curama!
Fuj!
Ajd bok!

[Da Kang]

Mariamagdalena kaže:

Niiisi ne nikako, nisi moj tip.

možda bi ti se više svidio moj stari look, vratim ga za tebe, samo ako želiš...

Ubit ću...tebe pa sebe!!!!!

Neeeeećuuuuuu teeeeeeee!!!!!!!!!!!

Ružžžžžžžžžžžžžan si i dlakav i crrrn!!!
Fuuuuuj!!!!!!

Gle.
Znaam da sam se prenaglila.
Ishitreno sam reagirala; al takva sam.
Sad kad malo bolje pogledam...hm
I nisi tako loš
Al ja ti baš ne padam na vanjštinu, ono , markantan, snažan, brkovit i sve to...
Meni ti je važna-duuuša! Il neke iznutrice...
U glavnom, ža mi je što sam te popljuvala (paloma...)
Nemoj sad opet otić tamo u ćošak i pisat ružno o ženama!
Ma nisu sve baš kuje...ono...ma nisu!
Ja nisam...svaki dan...

Jesam li ti malo podigla brkić?
Ne ljuti se...

Samo tvoja.....

[Da Kang]

Oscar Wilde je rekao da moramo uvijek praštati neprijateljima jer ih ništa ne ljuti više od toga. Ipak, psihologija kaže da je ignoriranje nešto najgore što možemo čovjeku napraviti. Neka pak druga znanost je nedavno rasvjetlila jednu od mojih većih nedoumica po pitanju žena. Ustanovljeno je, naime, da žene imaju fond riječi koje moraju izblebetati u jednom danu. Taj fond čeverostruko nadmašuje onaj što ga muška populacija ima potrebu izreći. Sudeći po svojemu iskustvu, mislim da je omjer i puno veći. Moja je bivša žena radila sa svojom rođenom materom svakoga dana 7-8 sati. Kada bi došla kući, nije moglo proći sat vremena a da se ne čuju telefonom. Tada bi opet naklapale barem po urice. Sestra od bivše žene je čisti prototip naklapače. Redovito me ometala u popodnevnom chillanju bezrazložnim mnogostrukim pozivima. Pokušavao sam ustanoviti što je posrijedi ali nikada nisam uspio prodrijeti u srž i shvatiti što to zahtijeva toliku pažnu, toliku priču.. U stvari, ustanovio sam da samo nepotrebno blebeću. Navodno to sve vuče korijene još iz špilja, kada su muški morali šutjeti dok su lovili a žene što su po pećinama odgajale podmladak, morale su nekako kratiti vrijeme. Špilja ili ne, nikada nisam mogao shvatiti žene a vremenom sam shvatio da je to u stvari nemoguće. Žene su tako posebne i drage, usudio bih se čak reći svete. Svoju bih voljenu najradije držao na pijedestalu u kući, na posebnom mjestu, u ormaru, iza debelih stakala, da se ne prlja. Vadio bih je praznicima, pokatkad i vikendom. Bila bi to idealna žena, posebice ako staklo u potpunosti prigušuje njezin glas. Ponekad bih otvorio ormar i pustio je da malo priča, da se podsjetim koliko je ugodnija alternativa. Zašto su žene takve, pitao sam se pa na kraju zaključio da je sve to zbog straha. Kao što su vjernici motivirani strahom na religiju, tako se strah u žena očituje posesivnošću. Muškarac se manje boji i zato je manje posesivan. Ženskome je umu strah prirođen pa se uvijek nekog kurca i plaši. Zbog tog straha žena je posesivnija i nije sretna dok potpuno ne posjeduje muškarca. Sa druge strane, kad ga napokon slomi, što se neizbježno mora desiti jer svaki muškarac prije ili kasnije poklekne pod kvocanjem, opet ne može biti sretna jer čovjek je tada mrtav. On tada postaje krpa i papučar a to je nešto što žena još više prezire. Iz muške perspektive, taj se gordijski čvor da riješiti na dva načina: ili treba ženi dopustiti da misli kako radi po svom, pritom joj često i dopuštai da radi po svom, što zahtijeva svojevrsne žrtve, druga je solucija da žene treba redovito mijenjati. Pod redovito mislim na ono vrijeme koje je potrebno da kod žene padnu sve maske, da otkrije svoju pravu stranu i počne kvocati. Ne kažem da je to pravilo za sve žene ali iz iskustva znam da su iznimke rijetke. Negdje sam to već spominjao pa navodim nekih optimističnih 10 % iznimaka. Zaista sam vječni, nepopravljivi optimist i romantičar koji vjeruje u pravu, iskrenu ljubav. Prava je ljubav poput cvijeta što se iz ljepote pupoljka otvara i izrasta u predivnu ružu koja zatim leluja na vjetru, kiši i suncu te naposljetku nestaje pod smirajem noći. Mnogi su ljudi kukavice pa umjesto prave ruže radije biraju plastičnu, onu što pruža utjehu i sigurnost očitovanu u vječnosti. Nažalost, plastična ruža ne može zadovoljiti pa ljudi ostaju jadni u lažnoj i ispraznoj sreći. Ljubav je iskrena i duboka ljudska potreba bez koje ne možemo živjeti i zato često radimo ustupke pa umjesto prave ljubavi nalazimo nadomjestke koji nam bar privremeno daju osjećaj zaljubljenosti. Moguće je uživati i u lažnoj ljubavi, no prije ili kasnije postajemo svjesni apsurda. Oni hrabriji odbacuju takvu ljubav, odbacuju lažno u potrazi za pravim. Kukavice idu liijom manjeg otpora pa se zadovoljavaju privremenim lažnim osjećajem redovito mijenjajući ljubavnike. Nije čudno da se velike ljubavi ugase, da se ljudi rastanu. Baš poput uvele ruže, i ljubav je dala svoje i uvenula. Treba biti zahvalan na svoj onoj ljepoti što nam je pružila i rastati se u sreći.

[Mila_78]

Ja nisam plastična-za groblje-ruža!

Pa idi!