Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani... |
|
|
18.11.2003., 19:48
|
#21
|
vof
Registracija: Dec 2002.
Postova: 4,890
|
Za budućih doba plemenitost burnu,
Za visoko ljudsko pokoljenje,
Na gozbi otaca ja čašu odgurnuh
I veselje svoje i poštenje.
Na ramena mi zaskače vijek-vučjak,
Samo što ja nisam krvi vučje,
Ušuškaj me bolje, ko kapu, u rukav
Od sibirskih stepa bunde vruće.
Da ne vidim potresa, ni kala,
Ni krvave u kotaču kosti,
Da lisica bijela cijelu noć bi sjala
U iskonskoj svojoj mi ljeposti.
U noć me odvedi, gdje Jenisej huči,
Gdje u zvijezde bor se može upit.
Zato što ja krvlju svojom nisam vučji,
I mene će tek jednaki ubit.
Osip Mandel'štam
|
|
|
20.11.2003., 09:20
|
#22
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2003.
Lokacija: Slavonija
Postova: 279
|
Dobriša Cesarić: Oblak
U predvečerje, iznenada,
ni od kog iz dubine gledan
pojavio se iznad grada
oblak jedan.
Vjetar visine ga je njih'o
i on je stao da se žari,
al' oči sviju ljudi bjehu
uprte u zemne stvari.
I svak je iš'o svojim pute
za vlašću, zlatom ili hljebom,
a on, krvareći ljepotu,
svojim nebom.
I penjao se sve to više
k'o da se kani dić do boga;
vjetar visine ga je njih'o,
vjetar visine raznio ga.
|
|
|
20.11.2003., 12:01
|
#23
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2003.
Lokacija: Gosposvetsko polje
Postova: 6
|
S. Gregorčič
Bratje, oh, nikar kopati
med tujinci groba mi;
tam ne morem mirovati,
tam pokoja zame ni!
Zemlji, ki me je rodila,
dajte moj umrli prah;
ona bodi mi gomila,
njen odeva naj me mah.
Tik ob Soči mal je griček,
tam očetje moji spe;
tamkaj, bratje, mal kotiček
moje naj kosti dobe.
__________________
Black white black is slovenian flag
|
|
|
24.11.2003., 20:52
|
#24
|
lunatica
Registracija: Jan 2003.
Lokacija: Family cemetary in Heptonstall
Postova: 55
|
Rodjendan
Rodjendan...
Dvadeset i peta opomena
za dugujuci zivot.
Vec - dvadeset i peta!
Kako se ludo okrece ova matora planeta,
kao zaljubljena siparica
blesava od srece.
Okreci se ti samo, stara,
okreci, okreci...
Sto se mene tice
- ja cu samo da zacepim usi,
pa i poslije stote opomene,
bicu opet duznik ravnodusni.
Ali da platim
- ne, nikako!
Radje
odlazim iz ovog gnijezda.
Hej,
zaustavite planetu,
ja hocu da izadjem,
idem u vjecnu skitnju izmedju zvijezda.
Sta?...Necete?...
O, ima i tome lijeka,
jer iako nijesam Galilej
ni Djordano Bruno,
ja sam covjek jednog svemocnog vijeka,
pa znam da ce morati,
lijepim il` bunom,
da padne taj jogunasti
sto ne da i steze,
dosta je samo da neko vrisne:
`Dolje apsolutizam zemljine teze!`
Uostalom,
vec su pocela da kevcu stenad po vasioni.
Hej,
zaustavite planetu!
Cujete li - zvonim...
Vito Nikolic
Jako volim ovu pjesmu. A pjesnik odavno seta medju zvijezdama...
|
|
|
26.11.2003., 16:38
|
#25
|
Brain Specialist
Registracija: Nov 2003.
Postova: 85
|
a.b. simic
PJESMA JEDNOG PRIJATELJA
O što ti sve ne dadoh!
Mog života, moje dušo pol!
Podijelih s tobom muku svog života
i svoje duše bol.
Ako iza lica ljubavi se mržnja skriva
i zavist iza udivjenja,
tomu mene ne smatraj za kriva;
to priroda je zemaljskih stvorenja.
Zar svaki put kad bio si u jadu
ne rekoh ti da u me imaš nadu?
I ako nikad ne pomogoh, zna se:
u ovom svijetu jedva se
čovjek može poskrbiti za se
i dosta je da prijatelju u njegovu jadu
poda nadu.
Još posljedne bih htio da ti dam
da to nemam sam:
da dobiješ od mene
kroz tijelo svoje žene
sifilis
Nek izmiješa se tako naša pobratimska krv
od ljubavi same
da u svom srcu čuvaš spomen na me
sve dokle jednom ne postaneš strv.
__________________
- Doctor! Doctor! DOCTOR! DOCTOR! Doctor! Doctor! Where is The Doctor?
|
|
|
30.11.2003., 23:23
|
#26
|
Ponekad nisam na forumu
Registracija: Nov 2002.
Lokacija: No server is available to handle this request
Postova: 8,276
|
MRTVA LUKA
Znam: ima jedna mrtva luka,
I ko se u njoj nađe
Čuti će ujutro pjevanje ćuka
I vidjet će umorne lađe.
Brodovi u njoj vječito snivaju
Kako se brodi,
Al´ njihova sidra mirno počivaju
U plitkoj vodi.
I tako u snovima gledaju sreću
A plovit se boje.
Na jarbole šarene zastave meću,
I - stoje.
Dobriša Cesarić
|
|
|
30.11.2003., 23:28
|
#27
|
Ponekad nisam na forumu
Registracija: Nov 2002.
Lokacija: No server is available to handle this request
Postova: 8,276
|
MORE
I gledam more gdje se k meni penje
i slušam more dobrojutro veli
i ono sluša mene ja mu šapćem
o dobrojutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobrojutro kažem more zlato
i dobrojutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se smijemo se moru
Josip Pupačić
|
|
|
05.12.2003., 16:01
|
#28
|
~~~~~~~~~
Registracija: Oct 2003.
Lokacija: NYC
Postova: 453
|
Povratak u djetinjstvo
U ono more duboko
pobjec cu iz svojeg mraka,
i smjelo sici u njeg
sa stapom carobnjaka
U zvjezdan zeleni zdenac
sto pun je neba i ptica,
da nadjem nemirnog sebe
u hrpi lutalica.
Brzo, i s malo paznje,
posadit cu jablan u oko,
i slusat cu kako se smije
vjetar u granju, visoko.
J. Pupacic
|
|
|
05.12.2003., 16:12
|
#29
|
~~~~~~~~~
Registracija: Oct 2003.
Lokacija: NYC
Postova: 453
|
Naranca
Dohvatih narancu sa stola,
I najedamput
U svijesti mi sinu:
Sada je zima.
Neprijazna, duga,
A ja u ruci drzim komad juga.
I zlati mi se naranca u ruci.
Sacuvala je malo juznog sunca
Na svojoj kori,
I smije se,
I mirise,
I gori.
D. Cesaric
|
|
|
09.12.2003., 14:17
|
#30
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jun 2003.
Postova: 47
|
Parafraza na Jesenjinove posljednje stihove:
Moje su nebo vezali žicom
Po mom mozgu crtaju sheme
Žele još jednu kopiju svoju
Da njome vrate nestalo vrijeme
Ali ja ne dam svoje ideale
I jest ću cigle umjesto hljeba
Ja svoju nesreću nosim sa sobom
Ona je dio mog slobodnog neba
__________________
..We want the world and we want it now..
|
|
|
11.12.2003., 14:01
|
#31
|
još nisam naučio
Registracija: Sep 2003.
Lokacija: Mediteran
Postova: 832
|
haiku
ne nisam umro
kraj je mog putovanja
jesenji sumrak
. . Basho
__________________
Scotty, beam them down !
|
|
|
15.12.2003., 15:01
|
#32
|
~~~~~~~~~
Registracija: Oct 2003.
Lokacija: NYC
Postova: 453
|
Kolajna XXXI
S ranom u tom srcu, tamnu i duboku,
s tajnom u tom trudnu i prokletu biću,
sa zvijezdom na čelu, sa iskrom u oku
gazi stazom varke, mrtvi Ujeviću;
Smrt je tvoja ljubav pri svakome kroku,
smrt je u tvom iću, u tvojemu piću,
smrt je u tvom dahu, i u tvojem boku,
smrt, i smrt, i smrt u Nadi i Otkriću.
Što ti vrijedi polet u vlastitu čudu,
što ti vrijedi volja i voljenje slijepo?
Srce bije, pluće diše uzaludu,
gle, bez fajde ljubiš sve dobro i lijepo;
kao sveli miris u razbitu sudu
pogiba u tebi pjev što si ga tepo.
Tin Ujević
|
|
|
02.03.2004., 23:14
|
#33
|
postpoderan
Registracija: Jul 2003.
Lokacija: Zagreb
Postova: 3,614
|
Mihail Ljermontov: I pusto i tužno (preveo Nikola Milićević)
I pusto, i tužno, i nikog da ruku ti dade
kada je duša raspeta...
Želje! ... Ta našto zaludne želje i nade?
A ljeta bježe - najbolja ljeta!
Ljubit... al koga? ... Privremeno - ne vrijedi truda,
a vječne ljubavi nema.
Pogledaš u se - prošlosti tamo ni traga:
tu bol i radost je nijema.
Strasti? - Uvijek je naslada bolesna i luda
pred umom u ništa pala.
A život, kad hladno pogledaš oko sebe svuda,
pusta je i glupa šala.
__________________
I think everything counts a little more than we think
|
|
|
08.03.2004., 08:51
|
#34
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2004.
Lokacija: doma
Postova: 75
|
MOLITVA DA SA MAGARCIMA ODEM U RAJ
Kad budem morao k tebi, o moj Bože, daj
Da to bude na blagdan, kad prašnjavi sjaj
Ovije selo, jer želim, ko što živjeh ovdje
Da put svoj izaberem i da njime odem
Gore, prema raju, gdje zvijezde danju sjaju.
Svoj ću uzeti štap i poći na dug put
I magarcima dragim reći ću, kad me vide:
Ja sam Francis Jammes i evo u raj idem,
Jer na postoji pakao u zemlji dobroga Boga.
Reći ću: Vi prijatelji neba plavetnoga,
Dođite drage životinje, koje zamahom uha
Osobađate se pčela i dosadnih muha.
Da k tebi dođem, Bože, s tim životinjama
Koje od srca volim, jer su blagost sama,
Kad milo spuste glavu, a kad naglo stanu,
Tako skupe noge da nas u dušu ganu-
Među bezbroj ušesa ja ću doći s njima
Što korpe nošahu na svojim bokovima,
S njima koji su vukli kola pelivana,
Il kola od bijelog lima, perjem nakrcana,
S njima što na sebi nose kante u muku,
S magaricama bređim što se jedva vuku,
S onima što im stave pantalone stare
Zbog pomodrjelih rana što stalno krvare,
Jer ih jata muha napadaju i more.
S tim magarcima, Bože, daj da dođem gore.
I nek nas u miru anđela ruke bijele
Povedu k potocima gdje drhte trešnje zrele,
Glatke poput puti djevojačke vedre.
U boravištu duša, na svetim jezerima,
Daj da budem posve jednak magarcima,
Koji će sliku svoje ubogosti smjerne
Ogledat u jasnoći ljubavi bezmjerne.
Francis Jammes (1868-1938)
__________________
Far away there in the sunshine are my highest aspirations
|
|
|
08.03.2004., 08:56
|
#35
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2004.
Lokacija: doma
Postova: 75
|
POSLJEDNJI TRENUTCI
Kada bih još jednom mogao proživjeti svoj život
U tom životu više bih grješaka činio
Bez želje da budem tako savršen,
Više bih se opuštao.
Bio bih budalast više no što sam bio,
I doista bih vrlo malo stvari
Uzeo k srcu.
Manje bih držao do čistoće.
Više bih živio s rizikom, više na putu,
Više bih gledao sunčeve zalaske,
Više na gore se penjao, više rijeka preplivao.
Posjetio bih ona mjesta gdje nikad nisam bio,
Jeo bih više sladoleda, manje graha,
Imao bih više stvarnih problema
A manje onih zamišljenih.
Bio sam jedan od ljudi koji žive
S razborom i s pažnjom da u svakoj minuti
Svoga života; jasno pri tom je bilo i
Sretnih trenutaka.
Al’ kad bih se vratio opet nastojao bih tada
Ostvariti samo ugodne trenutke.
Ako ne znate to, sav život je u tom
U tim trenutcima samo;
Nikad ne gubi sadašnjost.
Bio sam onaj koji nikud nije išao
Bez toplomjera i termofora uza se ,
Ni bez kišobrana i svega što štiti.
Kada bih ponovno mogao živjeti
Bosonog bih hodao već početkom proljeća
I završio tek u jesen.
Više bih se okretao na vrtuljku
I promatrao više svitanja,
S više djece veselo se igrao,
Kada bih drugi put živio.
Ali, da, sad je meni osamdesetpet
I znam da odlazim…
Jorge Luis Borges
__________________
Far away there in the sunshine are my highest aspirations
|
|
|
08.03.2004., 08:58
|
#36
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2004.
Lokacija: doma
Postova: 75
|
KRATKO PREDAVANJE O SLOBODI
Sloboda je, kažem vam,
Vjetar što se sječe drugim vjetrom.
A taj drugi vjetar je pravednost.
Oni koji govore o slobodi misle stalno
Na s v o j u slobodu, a ne na slobodu.
Ali je sloboda na račun drugih
Nepravda i zato nikakva prava sloboda.
Sloboda se mora dijeliti sa svima
I odrediti prema stvarnoj
Potrebi,
Inače postaje praznina , bezvrijednost.
Soboda je zato da se ispuni potreba,
Ali potreba mora biti stvarna,
Izmišljena potreba iskrivljuje slobodu
I čini je bezvrijednom.
Sloboda o d usklađuje se
Sa slobodom z a !
Soboda je uvijek ograničena
I ograničenje joj daje sadržaj.
Bezgranična sloboda je pustoš, ništavnost,
Te se ubrzo pretvara u apsolutno nasilje,
Pretvara se u smrt.
Stvarna sloboda je funkcija, ograničena,
Određena,
Sadržajna kao plod u svojoj ljusci.
Sloboda je također uvijek izbor
Nečega ispred nečeg drugog,
Ali i izbor možda određen
Unaprijed.
U odlučnim trenucima
Neminovnosti se prepoznaju
Pored svih prerušenja.
xxx
Za pticu u svemiru kažemo da je slobodna,
Ali mi nismo ptica
I ptičja sloboda ne može postati naša,
I kad bi mogla uskoro bismo u njoj
Otkrili nasilje:
Nasilje biti ptica na život i smrt,
Nasilje letjeti da se održi život.
Ili stablo:
Stablo u rastu ima svoju slobodu
Zatvorenu u svojoj nepohodnosti,
Ono nije ni gospodar ni rob,
Ali radi sa stabilnim sredstvima
Za opstanak stabla i za održavanje šuma.
Čovjek je svoju volju odvojio od potrebe,
Zato luta u praznoj slobodi.
Krivo shvaćena sloboda, prikovana!
Sloboda je kao plamen da se zavare okovi.
Sloboda je da se živi u svojoj danoj prisili
I da se svoj zatvor uredi udobno.
Sloboda je zavući se u svoju školjku
I njegovati svoj bolesni biser.
Sloboda je stajati sam
I žrtvovati svoje snage s protustrujama.
Životni uvjeti se mijenjaju neprekidno
Pa prema tome i potrebe, a s tim u svezi
I zahtjev za slobodu.
Istovremeno se mijenja izvana i iznutra
Nastupajući i kao glad
I kao ideje.
Gladan čovjek ne jede baš uvijek
Što treba, nego što smatra
Da treba.
Ali tek tad kad jede to što treba
Osjeća svoju snagu, dobija moć da raste.
Sloboda se sastoji u tom da se sraste
Sa svojom potrebom.
A da bi se osjetila svoja stvarna sloboda
Treba se zahtijevati prava sloboda.
Artur Lundkvist
__________________
Far away there in the sunshine are my highest aspirations
|
|
|
08.03.2004., 08:59
|
#37
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2004.
Lokacija: doma
Postova: 75
|
MRAV IZ ZAPRUĐA
Živeći od mrvica obojica smo neprepoznatljvi
Iako svakoga dana jedan durgome na tragu
Skrušeni užurbani razdvojeni tamom šutnje
Ti današnji ne razlikuješ se od onoga
Koji jučer otplovi s nečujnim kricima u slivnik kade
Naša tijela tako putuju cijevima
A lica su nam jednako čista: imamo još neki
Zadatak, možda pranje zubi večernja toaleta
Kakvo izvođenje mravlje kraljice
Ili jednostavno televizija
Vidi, ipak mi jedeš kruh
Nevidljivo i u malim zalogajima
Upravo to me izluđuje jer ne znaš odabrati
Uzimaš od onih koji znaju da su već toliko puta
Pokradeni prevareni
Umjesto u mravinjak mirno se naseljavaš
U mom tanjuru. Sve što mi poručuješ svojom šutnjom
O zajedničkoj zemlji prirodi klorofilu
O bratstvu svih nas koji dišemo istu tamu
Miriše na smetlište i uzaludnu smrt
Sve što jedemo unutrašnjost je
Naše vlastite kuće, njena tama i mržnja
Glad i očajenje. Tome pomoći nema
Sve dok je naša zajednička glad
Ne pretvori u prah i pepeo
Branimir Bošnjak
__________________
Far away there in the sunshine are my highest aspirations
|
|
|
08.03.2004., 09:01
|
#38
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2004.
Lokacija: doma
Postova: 75
|
POSLJEDNJE PUTOVANJE
… I ja ću otići. Ostat će ptice
pjevajući,
ostat će vrt moj sa svojom zelenom krošnjom
I bijelim zdencem.
Svake večeri nebo će biti modro I mirno
I zvonit će, kao što zvone večeras,
Zvona s zvonika.
Umrijet će oni koji su me ljubili
I zemlja će se obnavljati svake godine,
A u kutu mog vrta, rascvjetanog i okrečenog,
Lutat će moja sjetna duša.
I ja ću otići, ostat ću sam brz ognjišta
I krošnje zelene, bez bijela zdenca,
Bez neba modrog i mirnog.
Ostat će ptice pjevajući.
Juan Ramon Jimenez
(1881-1958)
__________________
Far away there in the sunshine are my highest aspirations
|
|
|
08.03.2004., 20:28
|
#39
|
ofskroz, tipkam!
Registracija: Jun 2003.
Lokacija: ja se ukljucim kad se iskljucim.. i onda odem u krevet
Postova: 235
|
ja ne znam kam da ovu stavim...pa nek bu tu..
u ocekivanju zore
ponekad
kada blizi se noc
kada samo snijeg se nazire na krovovima
pozelim da nestanem
da umrem i da me nema
da ne cujem rijeci
sto cekao sam godinama
ponekad
gledajuc u plamen svijece
trazeci obrise tvog lica
pozelim da nestanem
da umrem i da me nema
ponekad
kada lezim sam
kada samo misli narusavaju tisinu
pozelim da nestanem
da umrem i da me nema
da ne probude me ruke
sto na zagrljaj spremne nisu
ponekad
pozelim da nestanme
da umrem i da me nema
by:mario horvatin
__________________
s vremena na vrijeme
odi u zatvor i stopaj si vrijeme
|
|
|
20.08.2004., 15:16
|
#40
|
~~~~~~~~~
Registracija: Oct 2003.
Lokacija: NYC
Postova: 453
|
Pročitano u metrou prije mjecec-dva:
A coat
I made my song a coat
Covered with embroideries
Out of old mythologies
From heel to throat;
But the fools caught it
Wore it in the world’s eyes
As though they’d wrought it.
Song, let them take it,
For there’s more enterprise
In walking naked.
W. B. Yeats
|
|
|
|
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 21:57.
|
|
|
|