Nova blokovska podjela vs. globalizacija

[satnik]

dr. diego kaže:

moje mišljenje da će uvijek biti država, 'blokova', i određene podijeljenosti i suparništva među njima, ali istovremeno će ti blokovi surađivati na dobrobit cijele ljudske rase. To je jednostavno priroda ljudskog roda, ali i ostalih životinjskih vrsta, u što dalje nema smisla ovdje ulaziti.
Otkad je ljudske civilizacije, ljudi i ratuju i surađuju. Ekonomski, politički, vojno i tako će biti i dalje. Iz toga je proizašlo nekoliko svjetskih katastrofa koje su vratile svijet nekoliko koraka unazad (recimo 1. i 2. svjetski rat, pa i hladni rat), ali činjenica je da ljudska rasa ipak ide dalje i napreduje. Čak bih dodao da je umjerena razina suparništva između blokova poželjna i evolucijski gledano briše slabije blokove sa svjetske karte, a jače osnažuje.Naravno, ako se dogodi rat između blokova, stvari su se očito otele kontroli.

To je moj zaključak na sve ovo.

Slažem se, ali bih dodao da je puno više suradnje i napretka kad je institucija države suzbijena na uzak djelokrug i kad se makne s puta slobodnim ljudima.

Ljudi su vođeni racionalnim interesima, itekako su sposobni jedni drugima pružati traženo i sudjelovati u dobrovoljnoj razmjeni vrijednosti koja kao posljedicu ima napredak cijeloga društva. Princip dobrovoljne suradnje i individualne slobode nas je doveo tu di jesmo, da uživamo u prosperitetu nezamislivom našim djedovima a kamoli njihovim precima, ne i princip planskog društva.

[Diego Rivera]

Svi se slazemo da je kombinacija djelovanja drzave i slobodnog trzista najbolji sustav. A sad koliko drzave je potrebno, odnosno previse, diskutabilno je pitanje. Za sad je mozda stvarno najbolji neoliberalni kapitalizam, iako se i tamo drzava sve vise uplice ili barem nastoji (primjer je novi zdravstveni sustav). Za Kinu je zasad definitvno najbolji kapitalizam s jakom drzavom na celu, koja ce vjerojatno postepeno prepustati udio u gospodarstvu privatnom sektoru.

Poslano sa mog ZTE Blade Q Maxi koristeći Tapatalk

[tihobl]

dr. diego kaže:

Svi se slazemo da je kombinacija djelovanja drzave i slobodnog trzista najbolji sustav. A sad koliko drzave je potrebno, odnosno previse, diskutabilno je pitanje. Za sad je mozda stvarno najbolji neoliberalni kapitalizam, iako se i tamo drzava sve vise uplice ili barem nastoji (primjer je novi zdravstveni sustav). Za Kinu je zasad definitvno najbolji kapitalizam s jakom drzavom na celu, koja ce vjerojatno postepeno prepustati udio u gospodarstvu privatnom sektoru.

Neoliberalni kapitalizam je prevara. Unistis industriju, unistis proizvodnju, unistis stvarne vrijednosti i onda proizvodis bankarske proizvode (ma sta to znacilo). SAD blizu 20.000 milijardi duga, UK blizu 10.000 milijardi, ne racunajuci unutrasnje dugove koji su bar 3x veci. Svi zive na kredit i glume bogatase.
Pusti to, to je stranputica.
Ima bolji model:
Osamdesetih MMF predlozi Branku Milulicu da dopusti osnivanje malih i srednjih preduzeca do 500 radnika. To bi umalo proslo na SIV da neka budala nije izjavila da bi to unistilo samoupravljanje i skrenula raspravu sa ekonomskih u dogmatske vode. Da te recenice nije bilo puno toga bi bilo drugacije.
Kad sam usao u sta bi bilo kad bi bilo: prava stvar bi bila da je 10 godina ranije, recimo 1974. preslo se na mjesoviti sistem i da se dopustila privatizacija malih i srednjih preduzeca podjelom akcija radnicima (na taj nacin bi samoupravljanje dobilo novi oblik) uz dopustenje osnivanja privatnih preduzeca do recimo 1000 radnika (u to doba privatnik je mogao imati do 10 ili do 50 radnika koliko me pamcenje sluzi). Umjesto toga dobili smo feederalizaciju i seriju promasenih politickih fabrika (svaki politicar je u zavicaju dizao nekakvu fabriku). Da smo sedamdesetih presli na sistem gdje velike gigante i strateska preduzeca drzi drzava, a mala i srednja privatnici sad bi bili jedna od jakih drzava EU kao nekakva federacija u kojoj bi se malo ko zanimao politikom, a svi zaradjivanjem para.
Sluge okupatora, strani placenici raznih NVO nece se sloziti samnom i tvrdice da tad nista nije valjalo i da nam je dolaskom demokratije i reformi poteklo med i mlijeko. Presutice da su svedjani sezdesetih dolazili da proucavaju nasa rjesenja i kupili sve sto valja i ugradjivali u svoj model kapitalizma. Presutice i da su konezi nakon Maove smrti 1976. dosli kod Tita i da su se tu upoznali sa "socjalizmom sa ljudskim likom" i da su poceli razradjivati strategiju koja je dovela do onoga sto se zove "kinesko privredno cudo". Presutice da su se nase firme na medjunarodnom trzistu ponasale kao kompanije i da su se direktori ponasali kao menadzeri. Strani partneri nisu primjecivali da je postojao zbor radnika, OUR-i i sindikati koji dijele polutke. Ponasanje je bilo totalno kapitalisticko.

Zato ako ces traziti najbolji sistem uzmi kombinaciju svedskog i kineskog modela, i docices do onoga sto smo mogli imati da je Tito dodao dvije nule pa da privatnici mogu imati 1000 umjesto 10 radnika. Umjesto promasenih fabrika iz sedamdesetih bili bi privredno cudo koje bi drzalo najveci kolac trzista nesvrstanih zemalja.

[Diego Rivera]

tihobl kaže:

Neoliberalni kapitalizam je prevara. Unistis industriju, unistis proizvodnju, unistis stvarne vrijednosti i onda proizvodis bankarske proizvode (ma sta to znacilo). SAD blizu 20.000 milijardi duga, UK blizu 10.000 milijardi, ne racunajuci unutrasnje dugove koji su bar 3x veci. Svi zive na kredit i glume bogatase.
Pusti to, to je stranputica.
Ima bolji model:
Osamdesetih MMF predlozi Branku Milulicu da dopusti osnivanje malih i srednjih preduzeca do 500 radnika. To bi umalo proslo na SIV da neka budala nije izjavila da bi to unistilo samoupravljanje i skrenula raspravu sa ekonomskih u dogmatske vode. Da te recenice nije bilo puno toga bi bilo drugacije.
Kad sam usao u sta bi bilo kad bi bilo: prava stvar bi bila da je 10 godina ranije, recimo 1974. preslo se na mjesoviti sistem i da se dopustila privatizacija malih i srednjih preduzeca podjelom akcija radnicima (na taj nacin bi samoupravljanje dobilo novi oblik) uz dopustenje osnivanja privatnih preduzeca do recimo 1000 radnika (u to doba privatnik je mogao imati do 10 ili do 50 radnika koliko me pamcenje sluzi). Umjesto toga dobili smo feederalizaciju i seriju promasenih politickih fabrika (svaki politicar je u zavicaju dizao nekakvu fabriku). Da smo sedamdesetih presli na sistem gdje velike gigante i strateska preduzeca drzi drzava, a mala i srednja privatnici sad bi bili jedna od jakih drzava EU kao nekakva federacija u kojoj bi se malo ko zanimao politikom, a svi zaradjivanjem para.
Sluge okupatora, strani placenici raznih NVO nece se sloziti samnom i tvrdice da tad nista nije valjalo i da nam je dolaskom demokratije i reformi poteklo med i mlijeko. Presutice da su svedjani sezdesetih dolazili da proucavaju nasa rjesenja i kupili sve sto valja i ugradjivali u svoj model kapitalizma. Presutice i da su konezi nakon Maove smrti 1976. dosli kod Tita i da su se tu upoznali sa "socjalizmom sa ljudskim likom" i da su poceli razradjivati strategiju koja je dovela do onoga sto se zove "kinesko privredno cudo". Presutice da su se nase firme na medjunarodnom trzistu ponasale kao kompanije i da su se direktori ponasali kao menadzeri. Strani partneri nisu primjecivali da je postojao zbor radnika, OUR-i i sindikati koji dijele polutke. Ponasanje je bilo totalno kapitalisticko.

Zato ako ces traziti najbolji sistem uzmi kombinaciju svedskog i kineskog modela, i docices do onoga sto smo mogli imati da je Tito dodao dvije nule pa da privatnici mogu imati 1000 umjesto 10 radnika. Umjesto promasenih fabrika iz sedamdesetih bili bi privredno cudo koje bi drzalo najveci kolac trzista nesvrstanih zemalja.

Istina je da SAD ima toliki dug, ali je nažalost bolna istina također da SAD lakše servisira 20 000 i UK svojih 10 000 miljardi nego Hrvatska 50 ak milijardi ili Srbija upola manje. Da se to promijeni, morali bi se promijeniti temelji zapadne ekonomije, a to je ako ne nemoguće, a onda barem vrlo malo vjerojatno. I Kina je svjesna da joj je SAD dužan tisuće milijardi dolara, ali će posuđivati i dalje novac koji se nikad neće vratiti sve dok ne postane toliko jaka da joj eventualni bankrot SAD-a ne našteti puno. A to neće biti tako skoro jer ovise jedni o drugima kao karike u hranidbenom lancu. Istočni rade i daju kredite, zapadni troše i ne vraćaju ih.
Što se tiče bankarskih proizvoda oni su potrebni ovakvom svijetu jednako kao i tehnološki. Odnosno financijske inovacije (krediti, dionice, obveznice, fondovi) jednako su važne za napredak kao i "realni proizvodi" (automobili, računala, mobiteli itd...) To je jednostavno tako još otkad je novac izumljen u svojim prvotnim oblicima, odnosno preko nekoliko tisuća godina...Možeš se prilagoditi tome, ili se možeš protiviti tome isključivo na svoju štetu.
Osim toga općepoznato je da svjetske financijske institucije poput MMF-a i WB, napuštaju krajnji oblik slobodnog kapitalizma i skreću malo u socijalniji oblik. Nijedna krajnost nije dobra jer je ljudsko društvo umjetni sustav i ne vrijede isti principi kao u prirodi. (ovo je za satnika )

[tihobl]

Na ova tri pasusa tri odgovora:
- Hrvatska i Srbija teze otplacuju svoj dio duga jer moraju otplacivati i dio americkog i britanskog.
- Sto se tice potrebe za bankarskim proizvodima oni su potrebni koliko i sibicarenje. Komotno su mogli legalizovati sibicarenje kao bankarski proizvod i kad dodjes u banku da podignes svoje pare prvo moras pogoditi gdje loptica. Nasla bi se divizija uglednih ekonomista koji bi napisali pun kamion knjiga zasto je to neophodno kao sto su uradili sa vecinom bankarskih proizvoda koji su u biti presipanje iz supljeg u prazno (ja bez para kupim od tebe nesto, pa ti sutra prodam po duploj cijeni opet bez para, a prekosutra ti kupis od mene po duploj cijeni i tako svaki dan zaradjujemo i ekonomija raste).
- To skretanje u socijalniji oblik je preslabo i zakanjeslo. To je kao da spasavas Titanik sa jednom kantom i sa rupom. Da se zaokret napravio pocetkom devedesetih bila bi druga prica, ali tad su poslusali neokonovce i proglasili kraj istorije.

[Diego Rivera]

tihobl kaže:

Na ova tri pasusa tri odgovora:
- Hrvatska i Srbija teze otplacuju svoj dio duga jer moraju otplacivati i dio americkog i britanskog.
- Sto se tice potrebe za bankarskim proizvodima oni su potrebni koliko i sibicarenje. Komotno su mogli legalizovati sibicarenje kao bankarski proizvod i kad dodjes u banku da podignes svoje pare prvo moras pogoditi gdje loptica. Nasla bi se divizija uglednih ekonomista koji bi napisali pun kamion knjiga zasto je to neophodno kao sto su uradili sa vecinom bankarskih proizvoda koji su u biti presipanje iz supljeg u prazno (ja bez para kupim od tebe nesto, pa ti sutra prodam po duploj cijeni opet bez para, a prekosutra ti kupis od mene po duploj cijeni i tako svaki dan zaradjujemo i ekonomija raste).
- To skretanje u socijalniji oblik je preslabo i zakanjeslo. To je kao da spasavas Titanik sa jednom kantom i sa rupom. Da se zaokret napravio pocetkom devedesetih bila bi druga prica, ali tad su poslusali neokonovce i proglasili kraj istorije.

Komentirat ću smo treći odgovor jer se s time slažem.
Kad je 'pao' totalitarni komunizam u SSSR-u i ostatku istočnog bloka, najgore je što se moglo desiti je takav nagli prijelaz u kapitalizam kakav je bio u Rusiji, protiv čega su se borili Gorbačov i još neki ljudi u vrhu zadnjih godina SSSR-a. Tu su si Rusi sami krivi jer su zapravo sami se podijelili i srušili sistem u koji su vjerovali proteklih 100 godina. A zapadne zemlje su iskoristile priliku i dokrajčile Rusiju, i to je bila šteta za čitav svijet, jer i komunizam ima svojih prednosti i u suštini nije toliko loša ideja.
Zato je Kina u prednosti pred Rusijom jer se na vrijeme odvojila od takvog komunizma i kod njih je prelazak u kapitalizam sustavni i spor proces.
Tako isto smatram da bilo kakvo skretanje u socijalniji oblik kapitalizma u SAD-u i još nekim zemljama je puno puno bolje od nikakvoga i treba ga pozdraviti. Evo, Clintonova predlaže porez od čak 70% na najbogatije kakav je i bio 70-ih godina u vrijeme zlatnog doba kapitalizma u SAD-u.
No, što se tiče naših krajeva koji nisu ni Kina, ni SAD, a ni Rusija, odnosno prostor bivše Jugoslavije se može najviše usporediti sa Čehoslovačkom, koja je imala "gori" (ekstremniji) komunizam od Jugoslavije, ali su se razišli pod prvo mirno, bez rata, a pod drugo privatizacija je provedena kudikamo pravednije i sad imaju daleko zdravija gospodarstva.

[tihobl]

dr. diego kaže:

No, što se tiče naših krajeva koji nisu ni Kina, ni SAD, a ni Rusija, odnosno prostor bivše Jugoslavije se može najviše usporediti sa Čehoslovačkom, koja je imala "gori" (ekstremniji) komunizam od Jugoslavije, ali su se razišli pod prvo mirno, bez rata, a pod drugo privatizacija je provedena kudikamo pravednije i sad imaju daleko zdravija gospodarstva.

Cehe i Slovake spasio je geografski polozaj, a ne visi civilizacijski nivo ili miroljubivost. Sa SFRJ je bila duga prica zbog drugacijih planova spoljnih faktora. Jedan od razloga je i EU.
U to doba pravili su se planovi za pretastanje EZ u EU, a nije bilo pametno dopustiti da se SFRJ uclani u tu zajednicu. Razloga je puno. Jedan od njih je sto bi se mozda neka dobra rjesenja prosirila po ostatku Evrope, drugi sto je SFRJ imala dobre odnose sa citiavim nizom zemalja i EU bi dobila jaku diplomatiju u svoju sluzbu i ojacala bi uticaj u mnogim zemljama, a to se bas svakom ne svidja. Ima jos razloga o kojima nebih na forumu. U svakom slucaju sad vidimo da je EU nalik SFRJ, ali u mnogim stvarima sa losijim i nefunkcionalnijim resenjima. Mene niko ne moze uvjeriti da je to slucajno. Ako bi ja znao napraviti spisak dobrih rjesenja koja su funkcionisala u SFRJ daleko pametniji ljudi od mene mogli bi uraditi to isto i ugraditi u EU, sa tim da bi obratili paznju na losa rjesenja i svim silama izbjegli njihovu primjenu.

Mene brine gradacija eksperimenata. Cehoslovacka je bila jedan eksperiment, a SFRJ drugi, i izvukli smo deblji kraj. A onda je dosao ukrajinski eksperimet. Koliko vidim mozganje planera se krece od loseg ka gorem. Za sad se uzdam da libijski, sirijski i iracki eksperiment ostavit za zemlje treceg svijeta, a da ce se Evropa provuci sa ukrajinskim modelom (rasulo i velika pljacka).

[Challengerr]

- Jedna vijest je prošla ispod radara...

Dovođenje u pitanje Sporazuma koji definiše današnje granice Grčke i Turske je bio predvidljiv potez, ali tek nakon pada vlade u Damasku. Erdoganu i/ili njegovim mentorima iz sjene se žuri.

Ova vijest po svom skrivenom potencijalu može u potpunosti da zasjeni značaj aktuelnog konflikta u Siriji sa kojim je u direktnoj vezi i čiji je prirodni nastavak.

[satnik]

tihobl kaže:

Cehe i Slovake spasio je geografski polozaj, a ne visi civilizacijski nivo ili miroljubivost. Sa SFRJ je bila duga prica zbog drugacijih planova spoljnih faktora. Jedan od razloga je i EU.
U to doba pravili su se planovi za pretastanje EZ u EU, a nije bilo pametno dopustiti da se SFRJ uclani u tu zajednicu. Razloga je puno. Jedan od njih je sto bi se mozda neka dobra rjesenja prosirila po ostatku Evrope, drugi sto je SFRJ imala dobre odnose sa citiavim nizom zemalja i EU bi dobila jaku diplomatiju u svoju sluzbu i ojacala bi uticaj u mnogim zemljama, a to se bas svakom ne svidja. Ima jos razloga o kojima nebih na forumu. U svakom slucaju sad vidimo da je EU nalik SFRJ, ali u mnogim stvarima sa losijim i nefunkcionalnijim resenjima. Mene niko ne moze uvjeriti da je to slucajno. Ako bi ja znao napraviti spisak dobrih rjesenja koja su funkcionisala u SFRJ daleko pametniji ljudi od mene mogli bi uraditi to isto i ugraditi u EU, sa tim da bi obratili paznju na losa rjesenja i svim silama izbjegli njihovu primjenu.

Mene brine gradacija eksperimenata. Cehoslovacka je bila jedan eksperiment, a SFRJ drugi, i izvukli smo deblji kraj. A onda je dosao ukrajinski eksperimet. Koliko vidim mozganje planera se krece od loseg ka gorem. Za sad se uzdam da libijski, sirijski i iracki eksperiment ostavit za zemlje treceg svijeta, a da ce se Evropa provuci sa ukrajinskim modelom (rasulo i velika pljacka).

Mene uvijek fascinira mentalna gimnastika koju čovjek mora činiti i teorije zavjere te zavrzlame uma koje mora primijenjivati da opere ekonomski sustav propalih socijalističkih eksperimenata od krivnje za njihovo raspadanje.

Svaka socijalistička država je bila osuđena na ovakav ili onakav propast onog dana kada su planeri i preuzeli konce moći te oduzeli ekonomske i građanske slobode u ime kolektivističkih viših ciljeva i Marskističke dogme.

http://www.newsbusters.org/blogs/jos...etwork-stories

[Diego Rivera]

satnik kaže:

Mene uvijek fascinira mentalna gimnastika koju čovjek mora činiti i teorije zavjere te zavrzlame uma koje mora primijenjivati da opere ekonomski sustav propalih socijalističkih eksperimenata od krivnje za njihovo raspadanje.

Svaka socijalistička država je bila osuđena na ovakav ili onakav propast onog dana kada su planeri i preuzeli konce moći te oduzeli ekonomske i građanske slobode u ime kolektivističkih viših ciljeva i Marskističke dogme.

http://www.newsbusters.org/blogs/jos...etwork-stories

Slažem se!
Ali, postoji velika razlika kako je prošao totalitarni komunizam u SSSR-u, naspram onoga kako je prošao u Kini.
Plus toga, vidi se da ni totalitarni kapitalizam ne štima u potpunosti, pogledaj kolike su ekonomske razlike u SAD-u. Iako je ukupna količina novca tamo (nije tu samo zaduživanje u pitanju), daleko najveća na svijetu, pojedinci žive na prosjačkom štapu. Zato, opet zagovaram kombinaciju ova dva sistema. Težnja apsolutno treba biti na slobodi tržišta, a koliki udio treba imati država u tome (10,20,30%..?) treba odlučiti svaka država s obzirom na veličinu, prirodne resurse, mentalitet, ali i s obzirom na svoju prošlost kakva god da je.

[satnik]

dr. diego kaže:

Ali, postoji velika razlika kako je prošao totalitarni komunizam u SSSR-u, naspram onoga kako je prošao u Kini.
Plus toga, vidi se da ni totalitarni kapitalizam ne štima u potpunosti, pogledaj kolike su ekonomske razlike u SAD-u.

http://www.merriam-webster.com/dictionary/capitalism

Kapitalizam znači sloboda ugovranja, imovinska prava na stvorenu vrijednost i nenasilne dobrovoljne transakcije bez državne prisile. Znači on je antipod totalitarizmu. Jedan ne postoji gdje je drugi.

Komunizam je upravo totalitarizam, jer je država vlasnik ljudi i imovine.

Zato, opet zagovaram kombinaciju ova dva sistema. Težnja apsolutno treba biti na slobodi tržišta, a koliki udio treba imati država u tome (10,20,30%..?) treba odlučiti svaka država s obzirom na veličinu, prirodne resurse, mentalitet, ali i s obzirom na svoju prošlost kakva god da je.

Ne razumijem te. Evo da po tvojoj mjeri kažemo država A ima "30% u slobodi tržišta" - šta to točno znači u realnom svijetu? Što tih 30% posto omogućuje što 29% ili 20% ne omogućuje?

I zašto bi prepustili državi da odlučuje opseg svojih ovlasti nauštrb ekonomskih sloboda građana? Zašto bi tako nešto prepustili čak i demokraciji, jer smo vidjeli kako i to može završiti, samo pogledaj kakvi su režimi demokratskim putem došli do poluga moći.

[Diego Rivera]

satnik kaže:

http://www.merriam-webster.com/dictionary/capitalism

Kapitalizam znači sloboda ugovranja, imovinska prava na stvorenu vrijednost i nenasilne dobrovoljne transakcije bez državne prisile. Znači on je antipod totalitarizmu. Jedan ne postoji gdje je drugi.

Komunizam je upravo totalitarizam, jer je država vlasnik ljudi i imovine.

Ne razumijem te. Evo da po tvojoj mjeri kažemo država A ima "30% u slobodi tržišta" - šta to točno znači u realnom svijetu? Što tih 30% posto omogućuje što 29% ili 20% ne omogućuje?

I zašto bi prepustili državi da odlučuje opseg svojih ovlasti nauštrb ekonomskih sloboda građana? Zašto bi tako nešto prepustili čak i demokraciji, jer smo vidjeli kako i to može završiti, samo pogledaj kakvi su režimi demokratskim putem došli do poluga moći.

od 100 % tržišta u Kini je npr. trenutno 30% državno, 70% je privatno.
U SAD-u je 3% (ako i toliko) državno, ostalo je privatno. Državna je vojska, policija i to je ja mislim to
Po meni bi definitivno zdravstvo i školstvo trebalo biti državno i jednako dostupno svima u svim državama. Iako je to diskutabilno pitanje jer se općenito smatra da je privatni vlasnik bolji gospodar (poduzeća) nego država, ali to je onda dostupno samo onome tko to može platiti, bilo to usluga privatnog poduzeća, škole, klinike itd...
Nije ništa crno-bijelo, sve je na kraju u nekoj nijansi sive

[cestar]

dr. diego kaže:

Slažem se!
Ali, postoji velika razlika kako je prošao totalitarni komunizam u SSSR-u, naspram onoga kako je prošao u Kini.
Plus toga, vidi se da ni totalitarni kapitalizam ne štima u potpunosti, pogledaj kolike su ekonomske razlike u SAD-u. Iako je ukupna količina novca tamo (nije tu samo zaduživanje u pitanju), daleko najveća na svijetu, pojedinci žive na prosjačkom štapu. Zato, opet zagovaram kombinaciju ova dva sistema. Težnja apsolutno treba biti na slobodi tržišta, a koliki udio treba imati država u tome (10,20,30%..?) treba odlučiti svaka država s obzirom na veličinu, prirodne resurse, mentalitet, ali i s obzirom na svoju prošlost kakva god da je.

Putevi bivšeg SSSR-a i Kine bili su različiti, ali sustavi u kojima se sada nalaze imaju dosta sličnosti...
Ne bih koristio pojam 'totalitarni kapitalizam', slažem se sa satnikom, možda neoliberalni, korporativni ili netokratski.
Kombinacija države i tržišta (prilično reguliranog, može se reći) ti je već na djelu... kome je sve u korist takva regulacija, dalo bi se dosta pričati... često baš najvećim kompanijama, sa najvećom lobističkom snagom i utjecajem.

Što se nejednakosti tiče, GINI indeks raste... vidjet ćemo kamo će to dovesti ako se nastavi... ako već ne u totalitarnu, onda u oligarhijsku državu.

dr. diego kaže:

od 100 % tržišta u Kini je npr. trenutno 30% državno, 70% je privatno.
U SAD-u je 3% (ako i toliko) državno, ostalo je privatno. Državna je vojska, policija i to je ja mislim to

Ne znam, za SAD se ne bih složio... samo vojska i policija, kažeš...

https://en.wikipedia.org/wiki/Federal_lands

http://business.time.com/2013/02/05/...debt-problems/

The Federal Government’s $128 Trillion Stockpile: The Answer to Our Debt Problems?

The debate over federal government deficits and debt has consumed Washington for some time, but the arguments for the most part have focused on taxes and spending. One aspect, however, of the debate of American creditworthiness that doesn’t get discussed is what assets the federal government owns. After all, a borrower’s assets should be one of the main factors in determining the wisdom of its borrowing, but when talking about the U.S. government’s debt burden, it seems to get left out of the conversation entirely. And a recent report from the Institute for Energy Research (IER) makes some startling claims about how much U.S. taxpayers own in real assets. According to the report, the U.S. government owns:
- More than 900,000 separate real assets covering more than 3 billion sq. ft.
- Mineral rights, on and offshore, covering 2.515 billion acres of land, more than the total surface land in Canada
- 45,190 underutilized buildings, the operating costs of which are $1.66 billion annually
- Oil and gas resources on and offshore worth $128 trillion, roughly eight times the national debt of the country


But the federal government owns much more than just land and the minerals and oil beneath it. The federal government also has a very sizable stash of gold. In fact, at 261,498,926.247 oz., it’s the largest in the world. And, in case you haven’t noticed, gold is quite popular among investors who fear the debasement of government currencies in this era of worldwide, aggressive monetary stimulus. At the going rate of $1,660 per ounce, that stash is worth nearly $442 billion.


And finally, another big chunk of federal assets come in the form of student loans. According to the Federal Student Aid, the office in the Department of Education that manages the federal student-loan program, the feds own $948 billion in outstanding student loans.

Po meni bi definitivno zdravstvo i školstvo trebalo biti državno i jednako dostupno svima u svim državama. Iako je to diskutabilno pitanje jer se općenito smatra da je privatni vlasnik bolji gospodar (poduzeća) nego država, ali to je onda dostupno samo onome tko to može platiti, bilo to usluga privatnog poduzeća, škole, klinike itd...
Nije ništa crno-bijelo, sve je na kraju u nekoj nijansi sive

Ne možeš jedan vlasnički model primjenjivati potpuno niti na zdravstvo i obrazovanje... Nekakva participacija bi uvijek trebala postojati, a u skladu s njom i mogućnost utjecaja na npr. način upravljanja školom i obrazovne standarde.
Da, ništa nije crno-bijelo... svaka vlasnička i upravljačka politika može imati prednosti i mane.

[satnik]

dr. diego kaže:

od 100 % tržišta u Kini je npr. trenutno 30% državno, 70% je privatno.

Opet, što to znači u realnom svijetu? Odakle ti ove brojke? Kako se mjeri koliko je posto tržišta državno, a koliko privatno? Samo vlasništvo ili brojiš i broj regulacija, monetarnu politiku, vanjsko zaduživanje, porezno opterećenje, državne usluge, socijalni programi, ukupna redistribucija vrijednosti? Što to ima 30% državnog što nema 29% državnog i kako to mjerimo?

U SAD-u je 3% (ako i toliko) državno, ostalo je privatno. Državna je vojska, policija i to je ja mislim to

Ne znam odakle ti ova brojka. Samo udio državnog vlasništva? Jer i Švedska u tom slučaju ima manje od 5% državnog vlasništva industrije, ali i opsežniju socijalu i veće poreze od SAD-a.

Iako je to diskutabilno pitanje jer se općenito smatra da je privatni vlasnik bolji gospodar (poduzeća) nego država

Upravu si, čovjek troši i ulaže vlastiti novac puno pažljivije i odgovornije od birokrata kad troši i ulaže tuđi (oteti). Birkorat i politički uhljeb ne snosi rizik loših ulaganja tuđeg novca, ne riskira osobni bankrot ili propadanje ako uništi milijarde kao što su naši centralni planeri uništili u brodogradilišta ili spašavanjem nekonkurentnih tržišnih luzera. Zato i jeste svaka socijalistička rupetina propala i odvele su stotine milijuna u siromaštvo, dok su kapitalističke zemlje pružile bolji standard, lagodniji život i opći prosperitet svim građanima, uz slobodu da ideje spoje s financijama brže. Zato se Silicijska dolina rodila u Kaliforniji umjesto Vladivostoku, i zato su milijuni bježali iz socijalizma u kapitalizam, nikad u drgugom smjeru.

Ja pak tvrdim da bi i školstvo i zdravstvo bilo povoljnije, konkurentnije i kvalitetnije da je prepušteno slobodnome tržištu, jer birokratski aparat koji upravlja tim uslugama je trom, skup i administracija je prepuna rupetina za klijentelizam i korupciju, kao što vidimo kod nas gdje se čeka 2 godine na operaciju i 11 mjeseci na pregled. Sve besplatno kažu, no koliki je trošak i je li pravedno otimati radnim ljudima i davati poreznim parazitima? Evo laserske operacije očiju nisu zahvaćene državnim monopolom niti prisilnim financiranjem kroz porez, cijene neprestano padaju a usluga se neprestano tehnološki razvija.

Zamisli da primijenimo model državnog monopola na bilo koju drugu industriju, da plaćamo porez i primamo besplatnu hranu, ili da imamo izbor samo jednog smartphona na tržištu - koliko bi koštao Samsung i koliko bi bio pametan da država zabrani Apple i ostalu konkurenciju? Odakle motiv Samsungu da radi bolje i jeftinije?

[Diego Rivera]

satnik kaže:

Opet, što to znači u realnom svijetu? Odakle ti ove brojke? Kako se mjeri koliko je posto tržišta državno, a koliko privatno? Samo vlasništvo ili brojiš i broj regulacija, monetarnu politiku, vanjsko zaduživanje, porezno opterećenje, državne usluge, socijalni programi, ukupna redistribucija vrijednosti? Što to ima 30% državnog što nema 29% državnog i kako to mjerimo?

No, pa 30% firmi po tržišnoj vrijednosti su državne u Kini, a ostatak je privatno. S tim da se privatizacija nastavlja, i to je poželjno i u redu.
Ako na tih 30% dodaš zdravstvo, školstvo i vojsku, dobiješ da je omjer države u BDP-u cca 50%, a 50% je privatno.
Za SAD sam se malo prešao, mislim da je tamo udio državnih firmi doslovno zanemariv(to je ono što je u Kini 30%), ali samo vojska čini oko 4-5% BDP-a. ako tome dodaš zdravstvo, školstvo i ostale sektore na koje se troši federalni porez (koje niti u SAD-u nisu potpuno privatni), dobije se da država ima 40-ak % udio u BDP-u. 25% se ubire od poreza, a 15 % se namiruje zaduživanjem.
U Kini je državna potrošnja 24 %, od čega 19 % su porezi, a ostatak mi se čini da su profiti državnih tvrtki, koje također mogu biti profitabilne . Kina se ne zadužuje, oni gomilaju devizne rezerve i na taj način manipuliraju svojom valutom, održavajući inflaciju visokom. To je ono što ECB-u nikako ne polazi za rukom.
Zapravo, niti sustav kakav SAD imaju nije toliko loš kad se bolje razmisli, iako ga mi nepravedno kritiziramo. Porezi su visoki za uspješne tvrtke što je OK, jedino mi se ne sviđa što se toliki udio troši na vojsku. A što se tiče zaduživanja, ne znam što im to treba, i zašto im se tolerira toliki javni dug, ali dokle god ga mogu vraćati, nemam ništa protiv. Dug se najčešće vraća novim zaduživanjem koje se samim time povećava.

satnik kaže:

Ja pak tvrdim da bi i školstvo i zdravstvo bilo povoljnije, konkurentnije i kvalitetnije da je prepušteno slobodnome tržištu, jer birokratski aparat koji upravlja tim uslugama je trom, skup i administracija je prepuna rupetina za klijentelizam i korupciju, kao što vidimo kod nas gdje se čeka 2 godine na operaciju i 11 mjeseci na pregled. Sve besplatno kažu, no koliki je trošak i je li pravedno otimati radnim ljudima i davati poreznim parazitima? Evo laserske operacije očiju nisu zahvaćene državnim monopolom niti prisilnim financiranjem kroz porez, cijene neprestano padaju a usluga se neprestano tehnološki razvija.

Ovo je sad vrlo diskutabilno. Zdravstvo, jel. Kad bi bilo potpuno privatno (što ni u SAD-u niti nigdje nije i ne može biti), neki ljudi bi bili lišeni bilo kakve zdravtsvene zaštite i samim time osuđeni na smrt. Recimo da se neko dijete rodilo u vrlo siromašnoj obitelji ili je napušteno, u takvoj 'bogatoj i prosperitetnoj' državi. bilo bi mu jednako ko da se rodio u Somaliji, ako si ne može platiti zdravstvenu uslugu. Divlji kapitalizam se povodi za time da najjači opstaju i uspijevaju, ali samim time se potpuno brišu i umiru oni slabiji. To je tako u evolucijskoj biologiji, ali ne smije biti u modernoj ekonomiji. No, dozvolio bih dapače i privatne klinike i privatne škole, samo ih ne bih financirao iz državnog proračuna. Pa tko želi i može platiti privatnu operaciju neka plaća.

satnik kaže:

Zamisli da primijenimo model državnog monopola na bilo koju drugu industriju, da plaćamo porez i primamo besplatnu hranu, ili da imamo izbor samo jednog smartphona na tržištu - koliko bi koštao Samsung i koliko bi bio pametan da država zabrani Apple i ostalu konkurenciju? Odakle motiv Samsungu da radi bolje i jeftinije?

Naravno da to ne bi štimalo, to je totalitarni komunizam koji nitko normalan više ne zagovara. Ali, ne možeš primjeniti jednako načelo na sve aspekte ljudskog društva (zdravstvo, školstvo, industriju, poljoprivredu itd..)

[satnik]

dr. diego kaže:

Naravno da to ne bi štimalo, to je totalitarni komunizam koji nitko normalan više ne zagovara. Ali, ne možeš primjeniti jednako načelo na sve aspekte ljudskog društva (zdravstvo, školstvo, industriju, poljoprivredu itd..)

Kažeš da bi državni monopol nad mobilnim uslugama i aparatima bio "totalitarni komunizam", ali istodobno podržavaš upravo taj "totalitarni komunizam" u zdravstvu, školstvu, industriji, poljoprivredi itd..? Ako je "totalitarni komunizam" nešto loše, a slažemo se da jeste, zašto ga čas prezireš a čas podržavaš?

Ja ne bih nazvao državni monopol nad nekim uslugama totalitarnim komunizmom, ali nema rasprave da je država uglavnom lošiji gazda jer ne riskira ništa i troši tuđe, od toga nemože pobjeći, da ne spominjem koncentraciju moći i monopol nad silom što su glavne karakteristike te institucije. Opasno ju je pustiti s lanca, svjedoci smo šta se desi kad megalomani na vhu imajju podivljale ovlasti nauštrb sloboda i prava pojedinca.

Zdravstvo, jel. Kad bi bilo potpuno privatno, neki ljudi bi bili lišeni bilo kakve zdravtsvene zaštite i samim time osuđeni na smrt.

Pa i kad je potpuno državno ili miješano, unatoč haraču iz džepova poreznih obveznika (jer jedino tih 28% poreznih obveznika plaća svima zdravstvo) neki ljudi su opet lišeni zaštite ili umru čekajujući dvije godine na operaciju, džaba što su stotine tisuća bili prisiljeni uplatiti čitav radni vijek, čekat će kao i ostali. Zar je pravedno da je 28% posto ljudi prisiljeno svima plaćati ove usluge? Ako se protive, pendrek, kavez, možda i smrt.

No ne znam zašto nemaš povjerenje u dobru volju i charity organizacije za onaj miniskulni postotak ljudi koji si ne mogu priuštiti minimalno zdravstveno osiguranje? Ljudi su prirodno altruistični, voljni su pomoći nekom u nevolji. Pogledaj samo koliko love daju dobrovoljno, koliko vremena odvajamo da bi pomogli bližnjem, koliko imaš foruma gdje jedni drugima bez naknade pomažu bilo s tech pitanjima ili life hackovima ili što, pogledaj wikipediju, pogledaj kickstarter, pogledaj freeware...imamo stotine milijuna pimjera dobrovoljnog altruizma bez prisile države.

Država, s druge strane, prosipa preko dvije trećine plijena na birokraciju i da namiri uhljebe, ja bih rađe pomogao čovjeku direktno. Prisiljena solidarnost nije solidarnost, prisiljeni altruizam nije altruizam. I još gore, kad uvjeriš ljude da imaju "pravo" na plodove tuđeg rada, u ovom slučaju plodove rada doktora, tehničara, sestara, pa i inženjera koji proizvode medicinske alate - ljudi će zlouporabiti sistem, jer ih su političari uvjerili da imaju pravo na sadržaj tuđeg novčanika. Pravo se mora zadovoljiti, silom ili milom.

No, dozvolio bih dapače i privatne klinike i privatne škole, samo ih ne bih financirao iz državnog proračuna. Pa tko želi i može platiti privatnu operaciju neka plaća.

A jesu li oni koji ne koriste državno osiguranje prisiljeni financirati isto? Ako želim u privatnu kliniku, zar nebi bilo pošteno da ne me se ne tjera s puškom na čelu da plaćam i onu javnu?

Divlji kapitalizam se povodi za time da najjači opstaju i uspijevaju, ali samim time se potpuno brišu i umiru oni slabiji.

Griješiš o kapitalizmu opet. Sloboda razmjene vijednosti nije utakmica u kojoj netko mora izgubiti da bi netko drugi pobijedio. Ako ja proizvodim lopate a ti uzgajaš kokoške, dogovorimo se razmijeniti stvorenu vrijednost na obostrano zadovoljstvo. Tebi treba lopata, meni kokoška, bez prisile razmijenimo vrijednost i dobijemo ono što vrednujemo, jer meni više vrijedi koka od lopate a tebi vrijedi ta lopata. Tko je u toj transakciji pobijedio, a tko izbubio?

Konkretan primjer: ti si valjda dobrovoljno i bez prisile razmijenio više tisuća kuna za aparat preko kojeg tipkaš na ovom forumu, jer ti je taj laptop/mobitel/desktop/pad vrijedio više od tih par tisuća kuna(jer u protivnome ne bi ulazio u transakciju), a proizvođaču su vrijediji tvojih par tisuća od njihovog proizvoda.

Tko je pobijedio i tko izgubio? Obje strane su pobijedile, jer su dobrovoljno i bez prisile razmijenili vrijednost i dobili traženo.

To je kapitalizam, slobodno, dobrovoljno, racionalno, bez državne prisile i bez treće stranke u transakciji kojoj si prisiljen predati dio stvorene vrijednosti s puškom na glavi. I obadvije strane u transakciji pobjeđuju,jer ne bi u suprotnome ulazili u transakciju. To je tjna uspjeha slobodnoga tržišta i napretka kakvog danas uzimamo zdravo za gotovo..

[Diego Rivera]

satnik kaže:

Kažeš da bi državni monopol nad mobilnim uslugama i aparatima bio "totalitarni komunizam", ali istodobno podržavaš upravo taj "totalitarni komunizam" u zdravstvu, školstvu, industriji, poljoprivredi itd..? Ako je "totalitarni komunizam" nešto loše, a slažemo se da jeste, zašto ga čas prezireš a čas podržavaš?

Ja ne bih nazvao državni monopol nad nekim uslugama totalitarnim komunizmom, ali nema rasprave da je država uglavnom lošiji gazda jer ne riskira ništa i troši tuđe, od toga nemože pobjeći, da ne spominjem koncentraciju moći i monopol nad silom što su glavne karakteristike te institucije. Opasno ju je pustiti s lanca, svjedoci smo šta se desi kad megalomani na vhu imajju podivljale ovlasti auštrb sloboda i prava pojedinca.

Pa i kad je potpuno državno ili miješano, unatoč haraču iz džepova poreznih obveznika (jer jedino tih 28% poreznih obveznika plaća svima zdravstvo) neki ljudi su opet lišeni zaštite ili umru čekajujući dvije godine na operaciju, džaba što su stotine tisuća bili prisiljeni uplatiti čitav radni vijek, čekat će kao i ostali. Zar je pravedno da je 28% posto ljudi prisiljeno svima plaćati ove usluge? Ako se protive, pendrek, kavez, možda i smrt.

No ne znam zašto nemaš povjerenje u dobru volju i charity organizacije za onaj miniskulni postotak ljudi koji si ne mogu priuštiti minimalno zdravstveno osiguranje? Ljudi su prirodno altruistični, pogledaj samo koliko love daju dobrovoljno, koliko vremena odvajamo, koliko imaš foruma gdje jedni drugima bez naknade pomažu bilo s tech pitanjima ili life hackovima ili što.

Država, s druge strane, prosipa preko dvije trećine plijena na birokraciju i da namiri uhljebe, ja bih rađe pomogao čovjeku direktno. Prisiljena solidarnost nije solidarnost, prisiljeni altruizam nije altruizam.


A jesu li oni koji ne koriste državno osiguranje prisiljeni financirati isto? Ako želim u privatnu kliniku, zar nebi bilo pošteno da ne me se ne tjera s puškom na čelu da plaćam i onu javnu?

Griješiš o kapitalizmu opet. Sloboda razmjene vijednosti nije utakmica u kojoj netko mora izgubiti da bi netko drugi pobijedio. Ako ja proizvodim lopate a ti uzgajaš kokoške, dogovorimo se razmijeniti stvorenu vrijednost na obostrano zadovoljstvo. Tebi treba lopata, meni kokoška, bez prisile razmijenimo vrijednost i dobijemo ono što vrednujemo, jer meni više vrijedi koka od lopate a tebi vrijedi ta lopata. Tko je u toj transakciji pobijedio, a tko izbubio?

Konkretan primjer: ti si valjda dobrovoljno i bez prisile razmijenio više tisuća kuna za aparat preko kojeg tipkaš na ovom forumu, jer ti je taj laptop/mobitel/desktop/pad vrijedio više od tih par tisuća kuna(jer u protivnome ne bi ulazio u transakciju), a proizvođaču su vrijediji tvojih par tisuća od njihovog proizvoda.

Tko je pobijedio i tko izgubio? Obje strane su pobijedile, jer su dobrovoljno i bez prisile razmijenili vrijednost i dobili traženo.

To je kapitalizam, slobodno, dobrovoljno, racionalno, bez državne prisile i bez treće stranke u transakciji kojoj si prisiljen predati dio stvorene vrijednosti s puškom na glavi. I obadvije strane u transakciji pobjeđuju,jer ne bi u suprotnome ulazili u transakciju. To je tjna uspjeha slobodnoga tržišta i napretka kakvog danas uzimamo zdravo za gotovo..

Ne poržavam totalitarni komunizam. Podržavam socijalni kapitalizam. Dakle, određeni dio socijalne države mora postojati, ali s većim naglaskom na slobodu tržišta.
Zašto ne obratno, tj sa naglaskom na socijalu? Pa ipak vjerujem da više napretku pridonosi sloboda, nego sigurnost, ali određeni dio bih ostavio sigurnima i dostupnim svima. Zdravstvo i školstvo bih definitvno ostavio državnima, sa slobodom osnivanja privatnih klinika i škola. Loša birokracija u državnim bolnicama, je nedostatak vremena u kojem se događao taj sistem (bez digitalizacije) a ne komunizma kao takvog. Sad ćeš ti reć zašto se Silicijska dolina rodila u SAD, ne u SSSR-u.Pa SAD-ov kapitalistički sustav je bolji od SSSR-ovog komunističkog, ali to ne znači da je idealan. Prva industrijska revolucija je počela u Engleskoj, druga u Njemačkoj, treća u SAD-u, četvrta će možda u Kini.

Industrija bi bila potpuno 'slobodna', a poljoprivreda bi bilo dobro da je potpuno slobodna, ali onda bi mali poljoprivrednici potpuno izumrli, i sve bi preuzele korporacije. Što u suštini ne mora biti loše kada bi svi ti mali poljoprivrednici mogli naći zamjenski posao, u industriji ili poljoprivrednim korporacijama.

Je, to je nedostatak komunizma (jedan od), da država troši tuđi novac.
Kapitalizam pak ima nedostatak da se velika većina novca gomila u malom broju ljudi.

Kapitalizam je apsolutno najbolji način kad je u pitanju ukupna količina novca (dobara), ali je relativno loš, odnosno raspoređivanje tog novca je loše, nepravedno.
Adam Smith kao glavni teoretičar tog sistema je predviđao prelijevanje novca s vrha piramide u niže slojeve što se nije dogodilo, odnosno nedovoljno se dogodilo.

Zašto podržavam takav sistem? Ja recimo, ne bih ovisio o tuđoj dobroj volji kad je u pitanju moje obrazovanje i primarna zdravstvena zaštita. Jednostavno ne vjerujem da bi mi bilo omogućeno ono minimalno ako ne bi bilo ozakonjeno. Ne bih ovisio niti kad je pitanju osnovna hrana. Pogledaj prosjake u gradu koji si ne mogu/ne žele zaraditi i prljavi i smrdljivi prose i kopaju po smeću za malo bolji ručak, a nemaju niti smještaj. Držim da većina njih si može obezbjediti osnovno ako se potrude čak i kod nas, ali ipak ne svi. A što se tiće najnovijeg smartfona, tko može zaraditi nek si kupi, tko ne može neka krepa
Naravno, da totalitarni komunizam je uvelike naštetio svijetu,puno više nego totalitarni (neoliberalni) kapitalizam. Ali vidi se sada da niti taj sustav nije skroz dobar, i da ima rupa koje treba popraviti.

[satnik]

dr. diego kaže:

Ne poržavam totalitarni komunizam. Podržavam socijalni kapitalizam. Dakle, određeni dio socijalne države mora postojati, ali s većim naglaskom na slobodu tržišta.
Zašto ne obratno, tj sa naglaskom na socijalu? Pa ipak vjerujem da više napretku pridonosi sloboda, nego sigurnost, ali određeni dio bih ostavio sigurnima i dostupnim svima.

Zato jer sam doslijedan. Smatram da je nasilna pljačka neopravdana, pa makar pljačkaši trošili dio otete imovine u dobrotvorne svrhe.

Zašto podržavam takav sistem? Ja recimo, ne bih ovisio o tuđoj dobroj volji kad je u pitanju moje obrazovanje i primarna zdravstvena zaštita. Jednostavno ne vjerujem da bi mi bilo omogućeno ono minimalno ako ne bi bilo ozakonjeno.

Ja smatram da je iniciranje nasilja protiv miroljubivih građana koji nikog ne maltretiraju inherentno loše, ne mislim da je moralno otimati nekom stvorenu vrijednost jer poštujem integritet njegovog tijela i njegovo pravo na vlastitu imovinu.

Ne bih ovisio niti kad je pitanju osnovna hrana

Dakle i hrana, koja je prečnija od zdravstva, bi trebala biti državni monopol. Ajde, barem si doslijedan

totalitarni (neoliberalni) kapitalizam.

Liberalno je antipod totlitarnom, ne kontam zašto koristiš antipod nečemu da bi isto opisao.

Ali vidi se sada da niti taj sustav nije skroz dobar, i da ima rupa koje treba popraviti.

Ja ne vjerujem niti tebi, a kamoli državi, da pokrpa te "rupe" jer ne vjerujem niti jednom čovjeku koji bi bilom ospravljao rezultate dobrovoljne razmjene. Kažeš manjkavost slobodne razmjene vrijednosti je koncentracija novaca u rukama malog broja ljudi (što nije točno), ali se ne bojiš koncentracije prisile u rukama još manjeg broja političara koji ništa ne stvaraju te upravljau judima i njihovom imovinom, dok naravno jedan dobar dio podijele sebi i svojima. Tržište je ukupni ishod dobrovoljnih i nenasilnih transakcija, neki će uspjeti, neki neće, neki će imati sreće, neki neće, nekima će se rizik isplatiti, nekima neće - ali preraspodjela u bilo kojem trenutko je sama po sebi pravedna, jer proizlazi iz slobodnih i nenasilnih transakcija. Bill Gates ima više od nas dvojice, a tržište ga je dobrovoljno nagradilojer je niudio traženu vrijednost. Tko si ti, ili Božo Petrov ili tko već, da to ispravlja? A slobodno tržište je ujedno i dinamično i pruža najviše mogućnosti, aato prosječan čovjek živi višestruko bolje u kapitalizmu nego prosjećan čovjek u onim ekonomskim sistemima koji su se udaljili od tržišne ekonomije. I zato su masovno bježali iz takvih diktatura upravo u slobodu kapitalističkog poretka.

I niti jedan sustav nije "skroz" dobar, ne postoji niti savršenstvo, niti utopija, niti rješenje za sve životne probleme i bježi od svih onih koji takva "rješenja" nude. Postoji samo sloboda i nasilno zatiranje iste.

[Diego Rivera]

A gle, tko zna kakav će sustav izaći na kraju ovog stoljeća kao 'pobjednik'. Hoće li to biti kineski komunistički kapitalizam, ili američki neoliberalni.
U 20. stoljeću smo imali borbu dva suprotna sistema, dvije krajnosti za vrijeme hladnog rata. Ispao je neoliberalni kapitalizam kao pobjednik jer je bolji. I svi se slažemo da je. Ali nije savršen. Daleko je od toga. Zato ga treba zakrenuti malo u drugom smjeru.
Jer, https://en.wikipedia.org/wiki/List_o...tion_of_wealth po ovoj listi najveću jednakost imaju države koje imaju kapitalistički sustav gdje se država značajnije upliće u gospodarstvo. Kina je komunistička trenutno onoliko koliko Japan nije. Dva ulaza koja vode u istu kuću.I tamo je nejednakost velika, ali je manja nego u SAD-u. Zato i SAD skreće u socijalniju stranu, možda nedovoljno, a možda i je jer nijedna nagla promjena nije dobra.
Negdje sam pročitao članak da 85 najbogatijih ljudi posjeduje koliko i donja polovica najsiromašnijih. Svi ostali milijarderi posjeduju triput više. A preostali milijunaši koji spadaju u gornjih 1 % populacije još tri puta više. Ne možemo svi imati jednako, ali bi trebali svi imati dovoljno.
Ok, ti vjeruješ u donacije i charity organizacije. Ti vjeruješ u slobodu,što je ok, ako funkcionira, ali ja ne vjerujem u to. Ja vjerujem u slobodu i sigurnost.Vrijeme će pokazati tko je u pravu.
Eh, kamo sreće kad bi svi milijarderi, bili filantropi ko Bill Gates. Ako on zaista podijeli smisleno svoj imetak, a ja vjerujem da hoće, pa koga briga jel to on dobrovoljno radi, ili mu država to uzme i napravi umjesto njega

[satnik]

Negdje sam pročitao članak da 85 najbogatijih ljudi posjeduje koliko i donja polovica najsiromašnijih. Svi ostali milijarderi posjeduju triput više. A preostali milijunaši koji spadaju u gornjih 1 % populacije još tri puta više. Ne možemo svi imati jednako, ali bi trebali svi imati dovoljno.

Tvoj kompjuter bi mogao hraniti afričku obitelj pola godine, ako se zalažeš da se silom preraspodjeluje od drugih, zašto i sam ne doniraš svoju imovinu da bi drugi imali "dovoljno"?

Ti vjeruješ u slobodu,što je ok, ako funkcionira, ali ja ne vjerujem u to. Ja vjerujem u slobodu i sigurnost.Vrijeme će pokazati tko je u pravu.

Država koja vrednuje jednakost prije slobode neće imati niti jedno niti drugo, ona koja vrednuje slobodu iznad jednakosti će u velikoj mjeri imati i jedno i drugo - Milton Friedman.

Dovoljno je vremena prošlo da znamo da je bio apsolutno u pravu.