A kakvi su vaši STAVOVI spram fiz. kažnjavanja djece?

[maristella69]

Ova tema nije isto što i 'ona prije'.
Moj stav je da načelno ne odobravam fizičko kažnjavanje djece i da mi to još do sada ne pada na pamet.
Naprosto mi to nema smisla.
Što su mi kćeri starije - to sam uvjerenija u to.
Žao mi je kad vidim da se 'zločesto' dijete namlati po guzici, jer ja u vrištećem, uplakanom i 'zločestom' djetetu vidim uvijek i samo - nesretno i nezadovoljno dijete...Frustrirano dijete, dijete koje nije shvaćeno.

Moja metoda koju sam i jučer navečer uspješno primijenila kada je starija (3 godine) počela ispoljavati bunt (leži na podu, odbija sve, duri se, maltretira mlađu), bila je - ZAGRLJAJ i ne da je upalilo nego se njen bijes ugasio u sekundi.

Eto.

[plavva]

a ovo se od onog drugog topica razlikuje po cemu?

[maristella69]

Meni je razlika, velika....
Jer, na onom topicu se trebalo govoriti o praktičnom iskustvu, a ovdje o stavovima.
Recimo, imaš roditelja koji i primjenjuju i odobravaju fiz. kažnjavanje djece, a ima onih koji ponekad udare dijete ali ne kao produkt svog stava, već trenutne impulzivnosti i nemoći.

Recimo - moj stav je već izrečen, ali smatram da bi trebale postojati specifične 'radionice' (workshop) na kojima bi se radilo na kanaliziranju bijesa kod roditelja i djece, da oni koji ne odobravaju fiz. kažnjavanje to zaista nikada ne učine.

Jer, želim se i praktično držati svog stava.

[VelmaX]

maristella69 kaže:
Moja metoda koju sam i jučer navečer uspješno primijenila kada je starija (3 godine) počela ispoljavati bunt (leži na podu, odbija sve, duri se, maltretira mlađu), bila je - ZAGRLJAJ i ne da je upalilo nego se njen bijes ugasio u sekundi.

Eto.

He he... dvije kćeri... blago tebi.

Ja sam protiv fizičkog kažnjavanja, iako je bilo situacija kad mi ruka samo što nije odletila prema dragoj guzi.

Desilo mi se nekoliko puta da ne odolim tom impulsu... još dok su pelene bile u igri, srećom po riticu... ali poslije sam se rasplakala skupa s djetetom i shvatila da taj način definitivno nije dobar.

Ali, moj mlađi sin se u trenucima bunta nikad nije dao grliti, ni u ludilu. On bi tek tad pobjesnio kad bih ga ja pokušala zagrliti... ma nisu ti svi klinci na isti kalup.

Na njega je najbolje djelovalo da se sjedne pored njega i strpljivo i u tišini odgleda predstava do kraja. Par minuta bi to trajalo, a tek zatim je bio raspoložen za zagrljaj.

Sad su moji dečki malo veći pa ipak možemo razgovorom rješavati probleme, huh... napokon.

[magic]

Mislila sam se ne javiti na ovaj topik, ali ne mogu previdjeti i preshutjeti spominjanje potrebe postojanja radionica...

Mjesto da se raspitujete o rasprodajama i jurite gradom u potrazi za puderima, prochitajte dnevni tisak, prosurfajte netom...

U svakom vecem gradu u Hrvatskoj postoje razlichite shkole, techajevi, radionice kakogod...(npr Radionica odgovornog roditeljstva temeljene na realitetnoj terapiji)

Konkretno za Zagreb znam da je u doba bozhicnih blagdana ( to su oni u kojima ja ne uzhivam ) pod podrshkom waldorfa u Kazalishtu drushtvene kritike odrzhana Radionica za roditelje koja je pochela predstavom 'Jingle Bells, Jingle Bells' gdje je u prvom planu istaknut strah djece zbog roditeljske vike.

U odvijanju predstave uchestvuju i svi polaznici Radionice aktivnim diskusijama.

Bespredmetno mi je nabrajanje ostalih jer ih ima doista mnogo - npr Otvoreno uchilishte 'Korak po korak' ima i svoj site, oa im se mozhete obratiti mailom.

Naravno da shkole i radionice i slichno postoje...samo treba malo volje da bi se ukljuchilo u rad.

[maristella69]

VelmaX kaže:

Ja sam protiv fizičkog kažnjavanja, iako je bilo situacija kad mi ruka samo što nije odletila prema dragoj guzi.

Desilo mi se nekoliko puta da ne odolim tom impulsu... još dok su pelene bile u igri, srećom po riticu... ali poslije sam se rasplakala skupa s djetetom i shvatila da taj način definitivno nije dobar.

Uf, napokon, to je ono o čemu želim razgovarati!
Dakle, ti tvoji porivi su se kasnije posve 'neutralizirali'?!

Ja sam isto tako par puta, dok je nosila pelene, imala taj poriv ali hvala Bogu to je gotovo nestalo iz mene.

Mislim da je stvar u tome što su me one napravile boljim čovjekom. Mogao je meni netko satima pričati da je fiz. kazna nepotrebna, ali u to se zapravo uvjerimo tek kada dođemo u napast.

[maristella69]

magic kaže:


Mjesto da se raspitujete o rasprodajama i jurite gradom u potrazi za puderima, prochitajte dnevni tisak, prosurfajte netom...

Hvala za informaciju, korisno je to znati, premda ćemo i dalje 'juriti za puderima'!


http://www.korakpokorak.hr/uciliste/

[magic]

I nije ti palo napamet to ranije uchiniti?

[VelmaX]

maristella69 kaže:
Uf, napokon, to je ono o čemu želim razgovarati!
Dakle, ti tvoji porivi su se kasnije posve 'neutralizirali'?!

Definitivno su se neutralizirali, nemam više takvih poriva.

Najgore je dok su djeca toliko mala da im ne možeš objasniti riječima, niti oni tebi mogu objasniti riječima u čemu je problem.

Onda reagiraš instinktivno i, ovisno o situaciji, takvi porivi su ponekad normalni... ako si impulzivna po prirodi.

Recimo, klinac samo što nije izletio na cestu pod jureći automobil... zgrabiš ga u zadnji čas, tlak ti trenutno skoči na 450 od straha i onda si u stanju kad ti riječi nisu od koristi a osjećaš snažnu potrebu da djetetu zauvijek utuviš u glavu kako se to više ne smije ponoviti.

To su teški trenuci iskušenja da ga naprašiš po turu... bar su meni bili.

[maristella69]

magic kaže:
I nije ti palo napamet to ranije uchiniti?

Evo, nije mi palo 'ranije'ali mi palo 'na vrijeme', osim ako to nisam trebala učiniti u fazi 'budućeg majčinstva', kada bi mi te SF stvari tada samo prošle kroz glavu.

[Lilly]

Kako to mislis jos ti nije palo na pamet a na trakavica topicu pises da ti dode da mladoj das po guzi kad joj presvlacis ukakanu pelenu ali ti starija ne da?


Moj stav je da kazne moraju postojati, fizicke ne smiju, a prije nego krene kaznjavati, roditelj mora razumjeti dijete. Dalje, kazna ne sluzi za to da se roditelj sto prije rijesi problema zlocestog djeteta (da ga skine s vrata tako sto ga zatvori u sobu i zabrani izlazak) nego da da vremena da se smire strasti.

Od kazne se nista ne nauci, sve sto se moze postici je frustracija. Ucenje dolazi kroz sve drugo sto nije kazna.

Dijete nece nauciti postovati kratko vrijeme koje roditelj ima na raspolaganju da nesto skuha ako ga se namlati kad smeta. Ali sigurno hoce ako roditelj jasno da do znanja da je vremena malo i da se dijete treba samo igrati ili pomoci.

[T@nja]

maristella69 kaže:
Evo, nije mi palo 'ranije'ali mi palo 'na vrijeme', osim ako to nisam trebala učiniti u fazi 'budućeg majčinstva', kada bi mi te SF stvari tada samo prošle kroz glavu.

Marice, ovim si sve rekla!

[maristella69]

Lilly kaže:
Kako to mislis jos ti nije palo na pamet a na trakavica topicu pises da ti dode da mladoj das po guzi kad joj presvlacis ukakanu pelenu ali ti starija ne da?

Joj, koji ćušpajz si napravila od fragmenata mojih postova...ali neka...nema veze, ta kužimo se, samo me zanima ovaj drugi dio tvog posta i pedagoški aspekti kažnjavanja 'koje nije fizičko'..
Ako tko može ozbiljno razgovarati bez da ga iritira nick autora topica, biti će korisno čitati vas!

[VelmaX]

Ja mislim da kazne nemaju nikakvog smisla same po sebi.

Jedino ako na neki način oponašaju prirodne posljedice lošeg ponašanja i iz njih se nešto da naučiti.

Recimo, dijete te ometa u kuhanju ručka i hoće da se s njim igraš. Onda se ti s njim igraš jer ga se ne uspijevaš nikako riješiti i onda stiže vrijeme ručka...

I gladno dijete biva kažnjeno - ručak nije gotov.

[ZgSash]

prvo , dijete se nikad ne kaznjava zato jer ste frustrirani ili jer vam je tlak skocio
od toga dijete moze jedino nauciti da izbjegava roditelja kad je lose volje
djeca imaju izuzetno izrazen osjecaj za fair-play i nezasluzena kazna ih boli trostruko
primjer sa cestom je jako dobar
roditelj ce posegnuti za kaznom zato jer se on preplasio , a dijete moguce uopce nece shvatiti zasto je kaznjeno
s druge strane , ako dijete shvaca sto je napravilo krivo , nema ni potrebe za kaznom , ili mozda tek da se zadovolji forma lose=kazna
vazno je za zapamtiti da su djeca isto ljudi , samo mali i da su razlicita i da razlicito reagiraju , kao i mi svi
kod bitnih stvari (radnje opasne po zivot ) najvaznije je da dijete shvati da se nesto NE MOZE , bez obzira da li je za to shvacanje dovoljno reci , objasniti ili i pojacati prigodnim udarcem po guzi
inace , osobno sam jako protiv mlacenja , dugotrajnih kazni i urlanja
kazna mora biti primjerena , brza i razumljiva , jer nije namijenjena nama nego djetetu

[maristella69]

Primjer trezvenog i pametnog odgovora koji nije iritantan i napadački!

[magic]

Mala napomena: Sasha nema djece, a necaka je udario kad je bio neposlushan.

Sasha, nish osobno

[maristella69]

Svejedno vas 'šiša' za pet kopalja.

[Miriam]

jednom sam vodila svoju malu rodicu kući. govorila sam joj da me primi za ruku prije nego li dođemo do glavne ceste. ona se smijuljila i izbjegavala da ju uhvatim. stala sam i pozvala ju da me primi za ruku prije nego li dođemo do ceste. i dalje je izbjegavala. krenula sam prema njoj objašnjavajući da na glavnoj cesti prijeti opasnost od automobila. konačno sam ju primila za ruku, a mala se u jednom trenutku smijuljeći istrgla i istrčala na cestu. kočnice su zaškripale. dotrčala sam prestravljena i instiktivno ju opalila po guzici vrišteći u panici:"Da nikada u životu nisi više istrčala na takav način na ulicu!"
Mala je plakala, ja sam plakal i zagrlila ju i zatim joj rekla:"Vidiš sada zbog čega sam te upozoravala da me primiš za ruku."

Jesam li ja monstrum? Mislim da nisam.

Mala danas ima 20g. Uopće se ne sjeća te epizode. Kad joj pričam, smije se.

Načelno, moj stav je da se djeca ni u kom slučaju ne smiju tući. Osobito ako u pozadini toga leži frustracija ili nezadovoljstvo nas samih nama samima.
Ali kao što sam rekla na onom predhodnom topicu gdje su se hude babe posvađale uzduž i poprijeko, riječ boli puno više od udarca po guzi.

A posljedice riječi koje "udaraju" ponekad se liječe i cijeli život.

[ZgSash]

nema problema magic , samo ima jos detalja o sashi koje ti neznas
npr. vodio je grupu od 20-oro klinaca na ljetovanje , cuvao je lijepi broj djece , itd , itd ...
uvijek smo nasli zajednicki jezik i nikad nije bilo vecih problema , a kamoli mrznje ili zlopamcenja
s druge strane , samo budala mora sve iskusiti na vlastitoj kozi , neki nauce i iz primjera , dobrih i losih , aponekad se je dovoljno sjetiti svojih dozivljaja i osjecaja iz djetinjstva