|
|
19.04.2015., 14:31
|
#4001
|
Perverzni djevac
Registracija: Mar 2007.
Lokacija: Strawberry Fields / Penny Lane
Postova: 9,151
|
Što pisanje ne može?
Ponekad sam svjesna da dok pišem metafore svog nevidljivog života, onog koji nije kuća, poso, birtija … metafore onoga što sam htjela, što sam mogla, onoga što sam zahvatila, što je iscurilo kroz prste, a što je ostalo kao mastan talog od kave, promašujem toliko potpuno da je gotov proizvod gotovo kao epitaf onoj drugoj sebi.
A pišući se u svojim tekstovima znam čak i to da jako riskiram, jer dok se pišem tu neku davniju, slutim da vjerojatno gubim neku po Život važnu lekciju iz tekućeg Života.
I oduvijek je bilo tako:- Matić, ovo ti je matematika. Ajde ti izađi lijepo van na hodnik, pa si ga tamo piši koliko te duša želi!
A kako duša uvijek želi previše, Život kaska za gradivom. Pa skoro da mi je svaka ispisana priča dala životni minus u bar jednom svom retku. Ipak, ne znam hoću li ikada postati bolja za pametniji stav,
ali ja cijeli život ustvari živim protupitanje: – Što život ne može? I slažem se, od samo nekoliko riječi moguće je napraviti i brak i djecu i na koncu čak promašeni život, ali po meni to samo govori o snazi riječi, a to što poslije život može ispasti promašen i lažan – e to je slaba točka života. Uglavnom, ja nikada neću degradirati riječi. Ja ću uvijek pisati iznad svog života, a život neka se onda lijepo potrudi da to dosegne.
A i što je to stvarni život, uostalom? Od časa u kojem sam se ipak napokon uspjela pomiriti sa svojim pisanjem, tako mi je strano napisati to – “stvarni“. Jer kao da na primjer ovo tu, što nas dvoje eto sada razgovaramo, što Vam govorim u nadi da ćete me Vi, a poslije i oni koji će to čitati razumjeti… – kao da to trenutno nije stvarnije od svega. A koliko su tek onda bile stvarne te priče koje sam napisala potpuno uronjena u sebe/tekst.
Uistinu, ništa u mom životu nije bile “stvarnije“ od njih.
Suzana Matić
__________________
Nije bitno ciljati u metu. Bitno je metati u cilj...
|
|
|
29.04.2015., 22:45
|
#4002
|
Nevidljiva
Registracija: Feb 2012.
Postova: 1,341
|
"Čovjek nije istkao tkanje života, on je samo nit u njemu. Što god čini tkanju, čini sam sebi." Poglavica Seattle
__________________
“You can’t make the same mistake twice. The second time you make it, it’s no longer a mistake – it’s a choice.” ... Dust in the Wind
|
|
|
01.05.2015., 12:38
|
#4003
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2014.
Lokacija: Orlovo gnijezdo
Postova: 28,644
|
Pa čemu te vijesti,rad čega ta zvoja,
tko im je krila dao da mi proljeca mute
tko im je noževe dao da mi krvare dane
tko im je pravo dao da mi razore pute
Pupačić
__________________
And peace all around may be your fortune.
Ostat ćemo sami ti i ja u svijetu kome rod i ne treba
|
|
|
06.05.2015., 23:37
|
#4004
|
✨
Registracija: Mar 2014.
Postova: 3,155
|
Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.
Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.
Tin Ujević, Igračka vjetrova
|
|
|
15.05.2015., 19:10
|
#4005
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2009.
Postova: 1,347
|
Quote:
Jensen Ackles kaže:
Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.
Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.
Tin Ujević, Igračka vjetrova
|
Predivno!
Što više ljudi upoznajete, sve je manje fasciniranja, manje istine. I shvatite da je fascinacija ono što ste sami izmislili.
-Alka Vuica
|
|
|
15.05.2015., 19:31
|
#4006
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2015.
Postova: 6
|
"And then came, as if to my final and irrevocable overthrow, the spirit of PERVERSENESS. Of this spirit philosophy takes no account. Yet I am not more sure that my soul lives, than I am that perverseness is one of those indivisible primary faculties, or sentiments, which give direction to the character of man. Who has not, a hundred times, found himself committing a vile or a silly action for no other reason than because he knows he should not? Have we not, in the teeth of our best judgement, a perpetual inclination to violate that which is Law, merely because we understand it to be such? This spirit of perverseness came, I say, to my final overthrow. It was this unfathomable longing of the soul to vex itself - to offer violence to its own nature - to do wrong for the wrong's sake only - that urged me to continue and to consummate the injury I had inflicted upon the unoffending brute."
Edgar Allan Poe: The Black Cat
|
|
|
17.05.2015., 14:56
|
#4007
|
Okajava grijehe
Registracija: Mar 2015.
Lokacija: Narod ne postoji. Postoji sporazum pojedinaca. Distopija. Nesvrstanost. Neopredjeljenost.
Postova: 5,164
|
Jer na koncu-kaže jedan moj stih
-sve se svodi na sranje ili umiranje.
Ovisno kojim putem zagrabiš.
Možda sam zapravo svemu ja kriv,
a kažu da obično jesam.
Robert Roklicer
|
|
|
20.05.2015., 19:15
|
#4008
|
I am here for you-always.
Registracija: Dec 2012.
Postova: 12,318
|
Sto sam? Ko sam?
Ja sam samo sanjar,
ciji pogled gasne u magli i memli,
zivio sam kao usput, kao da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.
Jesenjin
__________________
~The world is big and I want to have a good look before it gets dark. ~
|
|
|
21.05.2015., 20:50
|
#4009
|
Je ne suis pas d'ici.
Registracija: Jun 2014.
Lokacija: Access denied
Postova: 2,947
|
'There are fires, vast and endless, that burn in me for you. And I will carry them until you are ready to walk through the flames of me.'
William C. Hannan
__________________
Na rubu pameti ... Otišla sam sa živcima, ne znam kad se vraćam.
I don't want it to be normal, I want it to be right. - Josh Homme
|
|
|
22.05.2015., 08:58
|
#4010
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2012.
Postova: 31
|
"Ko sam i što sam, što ću, koga volim, što tražim, kuda idem, za čime lutam? Uzaludno nebo za odgovor molim, uplašen sobom svoje suze gutam, tajanstveno stvari i života zebe, ne poznam ništa, a najmanje sebe."
"Bila sam u tihoj potrazi za mrvicama pažnje. Tko me primjećuje? Na koga sam ostavila dojam? Tako mi je poklonio pogled divljenja? Tko me smatra vrijednom? Imati nekoga. Što to uopće znači imati nekoga? Ponekad u svoj toj želji "imati nekoga" zaljubila bih se u taj osjećaj, i tražila sam ga svugdje. U paničnom strahu od suočavanja sa sobom, sa zakupljenim obavezama, nekim davnim obećanjima koja sam dala sebi bježala sam bilo gdje. U utrobi je i dalje bio osjećaj grčevite praznine. Nisam željela prihvatiti kapitualaciju. Vrtjela sam film i razmišljala zašto se nisam pomakla s mrtve točke Jesmo li osim ovisnosti o hrani, piću i ljudima razvili i ovisnost o ljubavi? Jesu li sve ovisnosti u konačnici vapaj za ljubavlju? Ima li univerzalnog rješenja? Koliko su odnosi u obitelji oblikovali naše poglede na ljubav? Tko nas je uvjerio da smo sami necjeloviti?"
Neda Dropulić, 'Težina ljepote
|
|
|
27.05.2015., 18:29
|
#4011
|
Samsara
Registracija: Jun 2013.
Postova: 171
|
Poznajem sebi slične. Često sam u njihovim odsutnim i praznim očima iščitavao vlastitu, neizrečenu sudbinu, ili se u pauzama njihovih pogleda odmarao od svojih pobuna. Njihove mi muke ipak nisu strane. Oni bez prestanka žele, žele. A kako se nema što željeti, išao sam njihovim stopama nalik na bodlje; moja je staza vijugala blatom njihovih žudnji i smiješnom aureolom izbljeđivala njihovo uzaludno traganje.
Oni ne znaju da su raj i pakao cvjetovi trenutka, samo trenutka, i da ništa nije jače od siline uzaludne ekstaze.
Na putu tih smrtnika svodom trenutaka nisam naišao na vječnu postaju.
Vidim stablo, osmijeh, zoru, uspomenu. Nisam li u svakome od njih neizmjeran? Čemu bih se još mogao nadati
ako ne tomu konačnom pogledu, pogledu koji ne mari za vremenski bljesak?
Ljudi pate zbog budućnosti, bacaju se na život, bježe u vrijeme, traže. Ništa me ne boli koliko njihove oči,
lakome i isprazne, iako lišene ispraznosti.
Znaju da je sve konačno, da postoji samo trenutak, svaki trenutak, da je stablo života prasak vječnosti,
reverzibilne samim činom postojanja.
Stoga više ništa ne želim. U mraku, onome crnome mraku što predočava samo dno svijeta, često se pitam kako ću znati jesam li ili nisam. Može li se tad uopće biti ili ne biti? Uhvaćen u maglovitost glazbe, izgubljen u njoj, oslobođen slučajnosti disanja, kako bih uopće i mogao nalikovati na sebi slične ?
Imati samo jedan cilj: biti uzaludniji od glazbe. U njoj ne postoji ni on jest ni on nije. Gdje smo kao žrtva njezinih čari? Nije li ona možda zvučna nigdina?
Emil Cioran
|
|
|
29.05.2015., 01:24
|
#4012
|
pixel specimen
Registracija: Nov 2008.
Lokacija: Nibelheim
Postova: 2,306
|
"Love is a temporary madness; you have to make a decision. You have to work out whether your roots have so entwined together that it is inconceivable that you should ever part. Because this is what love is. Love is not breathlessness, it is not excitement, it is not the promulgation of eternal passion. That is just being in love, which any fool can do. Love itself is what is left over when being in love has burned away, and this is both an art and a fortunate accident. Those that truly love have roots that grow towards each other underground, and when all the pretty blossoms have fallen from their branches, they find that they are one tree and not two."
Louis de Bernières
|
|
|
31.05.2015., 20:38
|
#4013
|
«·|·»
Registracija: Mar 2005.
Lokacija: You'll find me in a sea of dreams, where no one cares about my words
Postova: 3,245
|
Night flight to San Francisco; chase the moon across America. God, it’s been years since I was on a plane. When we hit 35,000 feet we’ll have reached the tropopause, the great belt of calm air, as close as I’ll ever get to the ozone. I dreamed we were there. The plane leapt the tropopause, the safe air, and attained the outer rim, the ozone, which was ragged and torn, patches of it threadbare as old cheesecloth, and that was frightening. But I saw something that only I could see because of my astonishing ability to see such things: Souls were rising, from the earth far below, souls of the dead, of people who had perished, from famine, from war, from the plague, and they floated up, like skydivers in reverse, limbs all akimbo, wheeling and spinning. And the souls of these departed joined hands, clasped ankles, and formed a web, a great net of souls, and the souls were three-atom oxygen molecules of the stuff of ozone, and the outer rim absorbed them and was repaired. Nothing’s lost forever. In this world, there’s a kind of painful progress. Longing for what we’ve left behind, and dreaming ahead. At least I think that’s so.
― Tony Kushner, Angels in America
__________________
There are only wrong choices. I’m finally seeing it for the first time. Nothing good can happen in this fucked-up world that we’ve made for ourselves. Can it?
AQUArium
|
|
|
31.05.2015., 22:12
|
#4014
|
I am here for you-always.
Registracija: Dec 2012.
Postova: 12,318
|
...
I've seen marvelous things, Sunday. I've looked back from the edge of the system and seen this planet, this Earth, reduced to a tiny dot of pale blue. I know what that feels like. To think that dot is where we came from, where we evolved out of the chaos and the dirt. And I know what it feels like to imagine going further. To hold that incredible, dangerous thought in my mind, if only for an instant. To think: what if I don't go home? What if I just keep traveling? Watching that pale-blue dot fall ever further away, until the darkness swallowed it and there was no turning back. Until Earth was just a blue memory...
Blue remembered Earth.
__________________
~The world is big and I want to have a good look before it gets dark. ~
|
|
|
31.05.2015., 22:36
|
#4015
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2013.
Postova: 2,071
|
Vrline jednog čoveka mi primamo i cenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara našim shvatanjima i sklonostima.
__________________
србија
|
|
|
31.05.2015., 22:42
|
#4016
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2013.
Postova: 2,071
|
Ne govorite ono što mislite ako živite od toga šta govorite.
__________________
србија
|
|
|
31.05.2015., 23:03
|
#4017
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2013.
Postova: 2,071
|
Nešto sam razočaran ovih dana. Proći će… ili neće… jedno od to dvoje
__________________
србија
|
|
|
31.05.2015., 23:21
|
#4018
|
Nevidljiva
Registracija: Feb 2012.
Postova: 1,341
|
"Postoji nešto prokleto u nama ljudima. Postoji neka bolesna želja, da izađemo iz sebe, iz onoga što jesmo, i postanemo ono što nismo, za one koji nisu bitni." Ingrid Divković
__________________
“You can’t make the same mistake twice. The second time you make it, it’s no longer a mistake – it’s a choice.” ... Dust in the Wind
|
|
|
01.06.2015., 22:29
|
#4019
|
sapiosexual pogonophile
Registracija: Feb 2009.
Lokacija: tamo gdje je more bistrije od naroda, i gdje nije sve što diše živo
Postova: 3,358
|
Quote:
matka417 kaže:
"Ko sam i što sam, što ću, koga volim, što tražim, kuda idem, za čime lutam? Uzaludno nebo za odgovor molim, uplašen sobom svoje suze gutam, tajanstveno stvari i života zebe, ne poznam ništa, a najmanje sebe."
"Bila sam u tihoj potrazi za mrvicama pažnje. Tko me primjećuje? Na koga sam ostavila dojam? Tako mi je poklonio pogled divljenja? Tko me smatra vrijednom? Imati nekoga. Što to uopće znači imati nekoga? Ponekad u svoj toj želji "imati nekoga" zaljubila bih se u taj osjećaj, i tražila sam ga svugdje. U paničnom strahu od suočavanja sa sobom, sa zakupljenim obavezama, nekim davnim obećanjima koja sam dala sebi bježala sam bilo gdje. U utrobi je i dalje bio osjećaj grčevite praznine. Nisam željela prihvatiti kapitualaciju. Vrtjela sam film i razmišljala zašto se nisam pomakla s mrtve točke Jesmo li osim ovisnosti o hrani, piću i ljudima razvili i ovisnost o ljubavi? Jesu li sve ovisnosti u konačnici vapaj za ljubavlju? Ima li univerzalnog rješenja? Koliko su odnosi u obitelji oblikovali naše poglede na ljubav? Tko nas je uvjerio da smo sami necjeloviti?"
Neda Dropulić, 'Težina ljepote
|
Neopisivo... Savršeno. Hvala ti na ovom
__________________
Permanentna insuficijencija satisfakcije i perspektive.
|
|
|
02.06.2015., 10:44
|
#4020
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2013.
Postova: 2,071
|
I za hiljadu godina čovjek će isto ovako uzdisati: „Ah, teško je živjeti” – i u isti mah ovako isto kao i sada, bojaće se i neće htjeti da umre
__________________
србија
|
|
|
|
|
Tematski alati |
|
Opcije prikaza |
Linearni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 01:15.
|
|
|
|