Važna rasprava o tome tko kome smije što pisati. Da li je svaka žešća polemika sa ženom mizoginija? Ovdje je zadnji tekst Tene Šarčević koji u podužem tekstu sažima
što je rečeno. Tipični naslov
Jutarnjeg:
Šokantna svjedočanstva: ‘Tražio me fotku s istaknutim sisama i rekao da mu ne bih odoljela‘
Naslov književne kritike knjige "O drugima, o sebi" Velimira Viskovića, koja je objavljena u Jutarnjem listu, a koju je potpisala Jadranka Pintarić, razljutila je autora ove autobiografije. "Visković je pun energije. I u osmom desetljeću. Uostalom, mora biti: ima malu kćer na koju je zacijelo jako ponosan", glasi sporni naslov, o kojem se Visković oglasio na svojem Facebooku te pokrenuo lavinu komentara, od kojih su najveću pozornost privukli upravo - njegovi.
Visković, poznati esejist, kritičar i leksikograf, na svojem profilu piše kako je rođen 1951. godine, pa se uvrijedio što naslov kaže da je ušao u osmo desetljeće života, što smatra "ruganjem zbog godina". Nadalje, naglašava da autorica teksta nema nijedno dijete, a on ih ima četvero te smatra da se njegov izbor da bude otac ovim naslovom vrijeđa.
Kritiku, dao je do znanja, nije pročitao, niti to namjerava.
- U cijeloj priči ja sam puki objekt. Velimir Visković se sukobio sam sa sobom i svojim karakterom. Citiram Lenu Andersson: ‘Samokontrola je nešto što čovjek gotovo nikad ne požali‘. To je sve što imam reći o tome. Mogu još jedino poručiti da sam neizmjerno zahvalna svima koji su me javno podržali i viknuli protiv prostačke mizoginije, rekla nam je Jadranka Pintarić.
Na Viskovićeve su napise na Facebooku tekstovima u Jutarnjem reagirale kolegice Snježana Pavić i Jelena Veljača.
"Ma s tim se možeš samo zafrkavati, ne da mi se polemizirati s autoricom sapunica i (po)modnom ikonom", napisao je Visković potom o Veljači.
Kolegice i druge žene koje su ih podržale Visković naziva "ženskim lobijem".
"Razgovaram maloprije s jednim frendom koji također ima negativno iskustvo nedavnog polemičkog kleša s Veljačom i ‘ženskim lobijem‘. S njima nikad ne možeš raspravljati ‘jedan na jedan‘, odmah se sve okupe k‘o ptice i bilo koji pojedinac je nemoćan protiv tog orkestriranog graktanja. A zaštitne su riječi mizoginija, seksizam, zlostavljanje i slične fraze koje su one pretvorile u floskule", napisao je.
Ipak, sve sugovornice s kojima smo razgovarali smatraju da njegovi komentari jesu mizoginija. Ne samo oni vezani za novinske tekstove nego i drugi. Jani Fabijanić je, primjerice, poručio da bude lijepa jer joj to najbolje ide. Brojne su žene na njegovu popisu blokiranih; svaki je razgovor s njima prekinuo kad su iskazale neslaganje s njegovim mišljenjem. Među njima su Snježana Banović, Julijana Adamović, Đurđica Čilić, Ljiljana Mihaljević...
Brojne žene s kojima smo razgovarali iz različitih razloga ne žele javno izreći svoje mišljenje o Viskovićevu ponašanju iako ga osuđuju. Neke smatraju da su mu direktno rekle sve što imaju, neke sukobe s njim žele ostaviti u prošlosti, a neke su nam rekle da ne žele da njihovo ime bude stigmatizirano time što je on o njima rekao.
Novinarka Barbara Matejčić jedna je od onih koji smatraju da o neprimjerenom ponašanju ove vrste treba govoriti. Visković joj, kaže, već dugo nije na radaru, no dijeli priču koja se odvila prije 20-ak godina. Radila je u rubrici kulture te ga zvala u Leksikografski zavod za izjavu.
- Slijedom naših profesija, u to smo vrijeme bili u povremenom kontaktu, poznavali smo se. Zvala sam ga jer sam trebala informaciju, na što me on pitao kada ću doći u Leksikografski da uživa u prirodnim ljepotama. Rekla sam mu da, ako mu je do toga, ode na Mljet ili u neki drugi nacionalni park. Nasmijao se i rekao: ‘Ah, Splićanka‘ - priča Matejčić, naglašavajući kako je Visković u tom trenutku bio duplo stariji od nje.
- Prešao je i dobnu i profesionalnu granicu dobrog ukusa i ophođenja. To je razlika između komplimenta i seksualnog uznemiravanja - kaže novinarka.
Smatra da Viskovićevo ponašanje treba osuditi te da je to trebalo učiniti i ranije.
- Ne gledam ga kao osobu, nego kao metaforu odnosa prema ženama jednog anakronog i mačističkog stanja svijesti, za koje, na sreću, mislim da je u izumiranju, koje će ubrzati upravo ovakve javne bitke - govori Matejčić, koja dodaje da poznaje i jednu stranu kroatisticu koja joj se žalila da joj se Visković "znao lijepiti s neugodnim pogledima i komentarima".
- Nisam tip žrtve i nisam plodno tlo za repetiranje takvog ponašanja. Ono me ne tangira, ali me uznemirava što ga ima. Što ‘boys will be boys‘ još uvijek nismo u potpunosti zamijenili s ‘idiots will be idiots‘ - kaže Matejčić.
Neugodnu priču vezanu za Viskovića ima i književnica Selma Sarajlić Kanazir, koja ukazuje na to da leksikograf nije jedini kojemu se toleriraju seksizam i mizoginija. Svoja iskustva s mačistički nastrojenim muškarcima slikovito je naslovila "Od papirića do inboxa". Na nedavnom predstavljanju "Moje dote", romana Antonele Marušić, poznate i kao Nora Verde, njih su se dvije prisjetile jednog događaja koji se odvio krajem devedesetih.
- Naime, združenim snagama uspjele smo kao mlade studentice maknuti sa zadarskog Odsjeka za hrvatski jezik i književnost jednog profesora koji je za nama prilikom konzultacija i ispita zaključavao vrata, dahtao nam za vrat te nam slao lascivne poruke. Igrom slučaja, kao kći jedne pravnice, te sam papiriće sačuvala, što je, između ostalog, omogućilo da ga se trajno makne sa Sveučilišta u Zadru - prisjeća se Selma.
Dvadesetak godina poslije, zahvaljujući razvoju tehnologije, poruke su joj, govori, stigle u inboks.
- I to također od muškarca koji smatra da mu njegov položaj omogućava da nesmetano i bez imalo srama zatraži od mene fotografiju iz nekog ciklusa koji je pronjuškao na Facebooku, a na kojoj su istaknute moje sise u korzetu. Velimir Visković, književni kritičar, leksikograf (da ne nabrajam dalje bogatu biografiju) nije stao na tome, nego je također zaključio da mu ne bih odoljela danas, a pogotovo ne onda kada je bio u naponu snage.
Nekoliko dana nakon toga dogodila se ona strašna šovinistička erupcija na kritiku Jadranke Pintarić te me ponukala da izađem u javnost s mojom pričom. Kako to obično biva, nisam bila jedini slučaj, pokazalo se da su i druge kolegice dobivale iste, čak puno gore upite - kaže Sarajlić Kanazir.
Govori da Visković nije blokirao samo one žene koje su stale uz kolegicu Pintarić nego i one za koje dobro zna da im je slao lascivne poruke. Tako se i ona našla na popisu blokiranih.
- Unatoč izbrisanim tragovima i unatoč tome što se pojavljuju komentari tipa ‘ne mlatite sisama post festum‘, što me posebno žalosti, ili možda baš zbog toga, sad još i više, mislim da je ovo trenutak kada imamo priliku pokazati da nismo šutljive ženice koje će drhtati dok im netko sa svoje pozicije moći demonstrira svu plejadu boja i stilova svoje muškosti. Visković ili netko drugi, tako malo važno, ono što je važno jest da takvi tipovi shvate da nisu nedodirljivi - zaključuje književnica.
Novinarka Snježana Pavić kaže da joj je u cijelome "slučaju Visković" najgora šutnja njegovih kolega u Hrvatskom društvu pisaca.
- Šutnja pisaca i kritičara, kolega Jadranke Pintarić, koji se prave da seksističko vrijeđanje i iživljavanje nad kolegicom nema veze s njima. Kao da nije riječ o piscima, nego radnicima na razvrstavanju pošte, pa se boje da će i oni doći na red - kaže Pavić.
Nevjerojatno joj je, nastavlja, "da enciklopedist može popljuvati kritičarku zato što je nerotkinja, tvrdeći da mu ne pada na pamet pročitati članak".
- Koja je to profesionalna, intelektualna razina? Možda ugledni intelektualci ne žele reagirati jer otprije znaju da Velimir Visković nije ono za što nam se godinama predstavljao, čovjek koji je radom i primjerenim odnosom prema društvenim vrijednostima zaradio ugled, istaknuto mjesto u društvu i sve pogodnosti koje s time idu, od financijskih do medijske prisutnosti? No, opet su dužni o tome izvijestiti javnost, jer kako ćemo mi to znati ako nam nitko od njih to ne kaže? Sada mnogi kažu da nisu iznenađeni i da sve to znaju već jako dugo. Koliko još oko nas ima sličnih veličina - pita se.
Postavlja i pitanje bi li Visković, da je spornu književnu kritiku napisao muškarac, i njemu spočitavao broj djece.
- Već i sam pojam ‘nerotkinja‘ nosi sa sobom društvenu stigmu: nema joj pandana za muški rod. Izraz ‘nerotkinja‘ pripada svijetu u kojem se vrijednost žene mjeri majčinstvom, ona koja je rodila ne vrijedi, muž ima pravo otjerati je i dovesti drugu, koja će mu roditi nasljednika. Seksizam je i svaka reakcija na Jelenu Veljaču: koliko smo imali loših sapunica, zašto nijednog muškarca nitko neće s omalovažavanjem nazvati piscem sapunica? Tako ne bi reagirali da je riječ o muškarcu. Također, Viskovićeva reakcija na Janu Fabijanić, ‘neka samo i dalje bude lijepa i šuti‘: možete li zamisliti da tim riječima ušutka nekog zgodnog muškarca - govori Snježana Pavić.
Seksistički i mizogini ispadi u javnom prostoru nisu benigni, naglašava.
- Nije to sitnica koju ne treba prenapuhavati: stav da se žene dijele na majke i nerotkinje, da su lijepe žene glupe i da imaš pravo kolumnisticu dnevnih novina otpisivati zbog izgleda, odijevanja i rada za televiziju ide ruku pod ruku sa stavom da je seksualno nasilje nad ženama prenapuhana stvar, da te feministkinje pretjeruju, jer kome je pala dlaka s glave ako frajer tu i tamo nekome pošalje sliku svog spolovila u inboks, zgrabi te za sise ili ti gurne jezik u usta - kaže.
(ima još, ne stane u jedan post)
i umjesto da to podnese još više potone u svoj glib. 
bez obzira što je to mnogima stil života je ipak pokazatelj ukusa i izbora. 
, nadam se da ne čini to zbog uzvišenosti svog osjećaja nego je to jednostavno tako .. jest da se akcentuacija ne može izbjeći (ipak smo svi od krvi i mesa) 
)
Linearni mod
