"moje djete je najbolje"

[još jedna mudrica]

eto dogodilo mi se ono što mi je oduvijek išlo na živce (kvocanje mamica - moje djete je najpametnije, najbolje itd)....ali u stvarnosti moj mali je zbilja nejvjerovatan...

sa godinu dana znao je skinuti jaknu i kad mu kažem odnesi je na krevet on je fino digne i odnese na krevet...probala jednom - (kao to je slučajno bilo, problala drugi put, treći i svaki put uredno posluša. Obavezno nakon usisavanja zaboravim staviti zaštitu u šteker a on onda viće zamnom maaama i u ručici nosi prema štekeru da stavi zaštitu... ima još toga al mi se neda pisat.....


nakon toga sam porazgovarla sa psihologom koji je potvrdio da je mali "jako napredan i inteligentan za svoju dob, te koncentraciju koju ima od 15-20 minuta je fenomenalna, te da bi ga trebalo usmjeravat....


e tako zbog gore navednog mali je jako naporan, ima jaku volju (samo mi nemojte reći i moje djete isto....ali on je u stanju ujutro zatražiti nešto...ako mu nedam cendra, posljepodne se sjeti pa opet, pa cedra zapravo stavi prste preko očiju kao plaće, a kroz prtiće istovremeno špija šta ja radim i kako reagiram) i tako do navečer...dok mu volja nebude zadovoljena.

Naravno da ga uspoređujem s drugom djecom, koja ako im se nešto neda odustanu nakon 5-10 minuta cendranja, vrištanja itd...

Nitko nema autoriteta nad njim, NE ŽELIM GA TUĆI, jer ovako ima jednu dozu agresije u sebi...(bez pardona će mlatnut drugo dijete ako mu ovo želi nešto uzeti ili ga zafrkava)

Primjer iz parkića: Moj mali se igra sa zelenom lopaticom, dođe naka bebica starija od njega i uzme mu zelenu lopaticu na što ovaj moj pošizi i počne vikati prema njoj Ne ne ne. Na to mu ja objašnjavam kako mora podjeliti, a ovaj moj ni pet ni šest uzme crvenu lopaticu (1,3 godine ima) nosi ju prema bebaču daje mu crvenu lopaticu i uzima zelenu natrag... i ja i beba (valjda 3 godine stara) smo ostale zbunjene....beba se vrača po zelenu lopaticu i viće moja moja....a ovaj moj ni da trepne odgurne ju grubo u pijesak...i onda opet i opet i opet.... nemoj tako, nemoj

Imam osječaj da cijeli dan vičem nemoj nemoj, pusti to, što radiš,
nekad ga čak znam opaliti lagano po guzi...no on se samo smije na to i po svome... zbog svog osebujnog ponašanja u ulazu ga već zovu legenda, taj nadimak je zaradio s 8 mjeseci kad su počeli kontakti s drugom djecom. No što je ostalim roditeljima simpatično meni nije nimalo....jer život nosi svoje, i razmišljam na slijedeći način:

ako ću se derati, vikati i stalno galamiti i mlatnut ga po prstima (priznam i to sam napravila kad je gurnuo kod bake ruku u šteker, pa recimo da je opravdano) i guzi (kao što rade drugi roditelji - napraviti ću od njega samo još većeg agresivca, a to ne želim.

i što sad, šta da radim, kako da se ponašam, nisam bila spremna na "takvo" dijete ili su batine i dernjava sastavni dio odgoja...nije razmažen jer nije ga imao tko razmaziti...več jednostavno ima jaku volju (po horoskopu - škorpion i jarac). Ne želim ju slamati jer bi to imalo velike psihičke posljedice na njegov dalji razvoj...ali opet ja nemogu više (smršavila od poroda do sada 30 kila), otac isto tako... i kako onda da ga usmereavam normalno...??

molim za savjet i oprostite na ovako dugom postu.

[VelmaX]

još jedna mudrica kaže:
e tako zbog gore navednog mali je jako naporan, ima jaku volju (samo mi nemojte reći i moje djete isto....ali on je u stanju ujutro zatražiti nešto...ako mu nedam cendra, posljepodne se sjeti pa opet,

Čuj, moj je isti takav.

Škorpion - lav.

Ne znam što da ti kažem, morat ćeš izdržati. Nemoj slušati komentare drugih mama (osobito onih sa ženskom djecom ) i obeshrabrivati se već sada jer... bit će on takav još dosta dugo, a na tebi je da izumiš metode odgoja primjerene upravo tvom djetetu. Isprobavaj, pokušavaj razne stvari da vidiš što djeluje, ali sumnjam da ćeš postići da ti klinac postane baš miran i poslušan.

Jedino se trudi obuzdati mu agresivnost, to jest, usmjeriti je na nešto bezazleno ili konstruktivno, a sve ostalo mi ne izgleda zabrinjavajuće.

[Reebok]

ma bas je legenda

a sta cu, oprosti, mlad sam i neuk, al ja uopce ne vidim problem ovdje

dapace, vidim jako dijete... s puno mogućnosti ispred sebe... i puno potencijalnih zajeba... ali, ipak, po mom laičkom sudu, iznadprosječno dijete

[Reebok]

ali... mali savjet... nemoj pretjerivat kada on previše reagira na neku "nepravdu" njemu učinjenu...

mislim, recimo da je za to sto je onu drugu bebu odgurnuo, da je dobio batina...

ovo ti je pojednostavljeni mentalni sklop takve situacije:

1) neko veci od njega dolazi do njega i uzima mu nesto njegovo...

2) on reagira na nepravdu... mozda prejako, ali po reakciji vidis koliko ta "nepravda" ustvari njega "boli" (ustvari, zbunjuje)
sto burnija reakcija, to je taj dogadjaj njega vise povrijedio

3) a sad, zaplet - on biva kaznjen jer je reagirao na nepravdu njemu ucinjenu...

nije bitno kako mi gledamo na to da bi dva klinca u pjescaniku trebala dijelit lopatice... stvar je kako on to doživi, i to u godinama koje najviše oblikuju njegovo "ja"

na kraju krajeva, zamisli se ti u sličnoj situaciji - kolega s posla dolazi do tvog kompjutera jer mu je krepao miš, i uzima iz tvog kompjutera tvoj, a ti imaš također posla koji moraš obavit...
zar nebi popizdila?
a onda kad popizdiš, da ti recimo još šef oduzme 500 kuna od plaće... zato jer si ustvari htjela obavit svoj posao

mislim, malo puno karikiram, ali sta se može...

uglavnom, ono sto zelim reči je, kada reagiraš na njegove pretjerane reakcije, probaj mu objasnjavati da drugo dijete je pogrijesilo, ali da je i on pogrijesio... a ne samo da je on pogrijesio...

ono, mora znati, osjetiti, da ti podržavaš što se bori za sebe, ali da je pogrešno previše reagirati na drugu djecu...

i siguran sam da će se tako i brže naučit kako bi se trebao ponašat...

vjeruj mi, ja sam škorpion/bik

i imao sam baš takvih situacija u djetinjstvu... i dobro su mi se urezale u pamćenje (jedne od rijetkih stvari kojih se i sjećam iz djetinjstva), i moram ti rec da i dan danas dobrano svjesno i podsvjesno utjecu na dosta mojeg ponasanja i razmisljanja...

vjeruj mi, naglasak u takvim situacijama uvijek mora bit prvo na "da, ti jesi u pravu" a tek onda "ali nije pravedno tako reagirati i ponašati se"

inače možeš postići POTPUNO suprotni učinak...

[Lilly]

Slazem se sa Reebokom. Nemoj svoje dijete ogranicavati u reakcijama na nepravdu koju mu cini drugo. Ja sam se davno ustrucavala reagirati tom drugom djetetu, ali sad bih rekla: zelena lopatica je bila njegova, on se prvi igrao s njom, ti izvoli crvenu.

Nije lako, i ja sam grijesila na pocetku, ali za dobro tvog malca, shvati da je on fakat u pravu kad reagira, makar i burno, a ne drugi klinac koji mu otima.

Sto se tice ostatka, iz nedovoljno podataka da bih mogla imati cvrst stav, jedna stvar mi jeste stalno bila u mislima: on nastavljati traziti nesto i nastavlja sa trvdoglavim ponasanjem zato sto zna da cete kad tad (makar i kasno navece) popustiti za nesto sto je trazio ujutro. Ne popustaj i ne daj da te po zilioniti put gnjavi oko iste stvari. Nacin moras sama naci.

[još jedna mudrica]

eto po 1000 put googlam po inetrnetu i naiđem na zanimljive stvari.....motessory, waldorf, indigo djeca....


Mislim da je za mog klinju motessory dobar izbor....integriraju djecu s poteškočama u razvoju s njima, tako da i jedni i drugi imaju duhovnu dobit od toga...eto to mi se sviđa...pokušaću na taj način, možda dobijem kakvu reakciju


ovo zadnje, indigo djeca.....čula, čitala i upravo saznala da su u waldorfskim vrtičima bave čak i takvim temama, za malo jasnije obješnjenje evo ovih alternativnih stranica - iskreno pomalo vjerujem, pomalo ne ipak bih trebala racionalno objašnjenje za sve to ali činjenice stoje kako je napisano.

indigo djeca


Lilly,

ne želim tako.... jer frustracija djeteta je oštriji mač nego bilo kakav drugi. Da on odustaje nakon jednog dana bilo bi uredu, ali to može potrajati i čitav tjedan i mjesec...narodski rečeno: napiči se na jednu stvar i ne popušta dok to ne dobije, što u kasnijem životu može biti jako dobro...ali i loše za druge ljude oko njega, a time samim i on gubi..

reebok

dapace, vidim jako dijete... s puno mogućnosti ispred sebe... i puno potencijalnih zajeba... ali, ipak, po mom laičkom sudu, iznadprosječno dijete

.... i puno potencijalnih zajeba - to je ono što se bojim, a ja i otac smo tu da usmjeravamo. p.s. hvala na otvaranju očiju što se pravde tiće - eto vidiš koliko sam opetrečena da nisam to vidjela da nemogu ni sama povjerovat..

[Reebok]

ne znam... meni se čini da je mali sam sebe dobro usmjerio

a reci mi... jesi pokušavala s ignoriranjem? i to ne kratkim, poluuspješnim, nego doslovno ga ignorirati kad počne zajebavat?


čim ti ikako reagiraš na to, daješ mu do znanja da to može iskoristiti... ali ako se počneš ponašati "baš me briga", i to uvjerljivo, imam osjećaj da će nakon par takvih puta shvatiti da sav taj trud nije vrijedan ako se ti ponasas kao da se nista ne dogadja

moras ga nadigrat u njegovoj igri

p.s.
aj, drago mi je da sam ti bar malo pomogao

[još jedna mudrica]

VelmaX kaže:
Čuj, moj je isti takav.

Škorpion - lav.

Ne znam što da ti kažem, morat ćeš izdržati. Nemoj slušati komentare drugih mama (osobito onih sa ženskom djecom ) i obeshrabrivati se već sada jer... bit će on takav još dosta dugo, a na tebi je da izumiš metode odgoja primjerene upravo tvom djetetu. Isprobavaj, pokušavaj razne stvari da vidiš što djeluje, ali sumnjam da ćeš postići da ti klinac postane baš miran i poslušan.

Jedino se trudi obuzdati mu agresivnost, to jest, usmjeriti je na nešto bezazleno ili konstruktivno, a sve ostalo mi ne izgleda zabrinjavajuće.

ma ni meni sada osim što je malo eto...ali djetinjstvo prolazi, a kako je prošlo očitava se u njegovom kasnijem životu u koji opet ulaze drugi ljudi i nebih htjela da bude povrijeđen niti da ih on povrijedi

- npr svojom tvrdoglavošću - koju ako sada suzbijem konvencionalnim metodama šiba batina bih mogla pretvoriti u plašljivost, s time dolazi i nemogućnost razmišljanja svojom glavom i nessigurnost i time neodlučnost uopće suma sumarum svega - običan muškarac koji ne razmišlja svojom glavom već ide za osječajima, nametnutim veličinama, - mislim da me shvaćate, no isto tako ne želim od njega napraviti mekušca što očito niti mogu jer kod njega je ta muškost i agresivnost (e sad me ne napadajte idealima muško - ženskih odnosa) strašno izražena....i eto tu se gubim u odgoju...)

[Reebok]

još jedna mudrica kaže:
narodski rečeno: napiči se na jednu stvar i ne popušta dok to ne dobije, što u kasnijem životu može biti jako dobro...ali i loše za druge ljude oko njega, a time samim i on gubi..

gubi?

pa, čuj... nisam baš siguran u to...

jer, vidim dva moguća načina razvoja situacije:

1) zivot ce ga naucit da bas i nejde svaki put da kad se napicis na nesto to i dobijes... ali opet ce se nauciti upornosti

... ili ...

2) zivot ga nece na to nauciti

a to znaci da ce mu uglavnom poci za rukom sve na sto se namjeri... sto definitivno ne mozes nazvati necim losim

[Reebok]

btw... zato i postoji stari običaj - majke odgajaju kćeri, a očevi sinove

[još jedna mudrica]

a reci mi... jesi pokušavala s ignoriranjem? i to ne kratkim, poluuspješnim, nego doslovno ga ignorirati kad počne zajebavat?

naravno, ne pomaže

gubi?

ma da gubi, jer vidim da ima bujicu osječaja, a osim toga koja bi ga recimo žena trpila takvog (eto narodski opet), a on recimo uopće nebi shvatio zašto...

[monique]

još jedna mudrica kaže:
i što sad, šta da radim, kako da se ponašam, nisam bila spremna na "takvo" dijete ili su batine i dernjava sastavni dio odgoja...nije razmažen jer nije ga imao tko razmaziti...več jednostavno ima jaku volju (po horoskopu - škorpion i jarac). Ne želim ju slamati jer bi to imalo velike psihičke posljedice na njegov dalji razvoj...ali opet ja nemogu više (smršavila od poroda do sada 30 kila), otac isto tako... i kako onda da ga usmereavam normalno...??

molim za savjet i oprostite na ovako dugom postu.

Osjećala sam se jedno vrijeme upravo kao da sam histerična mama koja po čitav dan viče: nemoj to, nemoj tako, učini molim te ovo, ne, ne, ne...

Bili smo nezadovoljni i maleni i ja.

Tada sam snizila ton Kada cendra jer nešto hoće...a to je gotovo stalno, najprije u sebi odbrojim do deset, a zatim ga zovnem, i zahtjevam da me pogleda u oči dok razgovaramo. Istim, laganim tonom nastavim mu objašnjavati radi čega nešto nije u redu i radi čega ne može nešto dobiti. I pitam da li razumije. Redovito smireno razgovara samnom tako i shvati

Naravno da je u početku bilo teško. Nije se htio ni okrenuti. Stavljao je ruku na oči i kroz cendranje pitao što je kad sam ga zazvala. Ako je bio baš histeričan zagrlila bi ga i okrenula sebi, naslonila mu glavu na svoje rame dok se ne smiri i tada tek razgovarala s njim, kad je potpuno miran..

Ne može ti se dati pravi savjet u ovoj situaciji. Trebaš pokušavati na razne načine doći do njega bez upotrebe sile i vikanja. A inzistiranje da te gleda u oči dok mu nešto objašnjavaš je provjereno dobar način.

sretno

[još jedna mudrica]

monique,

i zahtjevam da me pogleda u oči dok razgovaramo. Istim, laganim tonom nastavim mu objašnjavati radi čega nešto nije u redu i radi čega ne može nešto dobiti. I pitam da li razumije. Redovito smireno razgovara samnom tako i shvati

hvala, ali moj bimbač ima 1 godinu i nenavršena 4 mjeseca

i nemogu tako s njim razovarati (pokušala i to) jer psiholog (a i pročitala sam)kaže da to nije dobro za dijete jer djete me razumije, pročita me samo uznemirenu, nemože dokučiti što ja govorim i taj zadatak je pretežak za njega .... znači opet fakin frustracija djeteta....e ježi ga znam da ga nemogu izolirati od svih mogučih frustracija ali bar one koja ja mogu izbjegavam...


no ipak se slažem s tobom da treba razgovor i razgovor i samo razgovor....no ponekad mislim da to nije doboljno (pogotovo u ovoj dobi)


ovo s očima, vidiš zanimljivo....

bimbač kad se rodio (prema doktorovoj priči) pogledao ga je ravno u oči - pa je zbog toga bio glavna atrakcija u rodilištu i kad bi mu sestre se obračala ovaj bi ih gledao ko da ih kuži..... baš je bilo guba....

Isto tako kad su mi ga donjeli prvi dan u rooming - gledao me ravno u oči majketi tako sve me bilo strah....(tu bi ja dodala i malo alternative ali neču, ma zapravo hoču :kao da je znao za sve moje grijehove)

inače i sada kad komunicira s nekim gleda ga ravno u oči.... i tu se razlikuje od druge djece...druga djeca isto gledaju u oči ali ne tako prodorno ili bar spuste pogled ako je mama ljuta.... viš moj ne on i dalje gleda u oči....ok probati ću i s tim..pa ko će dulje....nije jabuka pala daleko od stabla....

[SETRA Samoborček]

Moja teorija

95% sigurna

primjenjivati 12 puta na dan, svaka dva sata po 15 minuta

[oona]

SETRA Samoborček kaže:



Moja teorija

95% sigurna

primjenjivati 12 puta na dan, svaka dva sata po 15 minuta

Nadam se da nemas djece........

[SETRA Samoborček]

oona kaže:
Nadam se da nemas djece........

Ne, ali i ti bi, vjeruj mi, tako mislila, da pokraj tebe žive bosanci/šiptari/pitajbogakoji s 8 djece gdje se ''vozni park'' obnavlja čim se jedno rodi novo se ide proizvodit.

Pokraj njih sam, nažalost sve zamrzio, grozota

djeca

ali nažalost, sva su slična

[Rita]

Ti nisi normalan Daj se onda makni s ovog foruma jer tu uglavnom svi ili imaju ili ocekuju djecu. U najmanju ruku vole djecu za razliku od tebe. Ima neodgojene i agresivne djece ali takva uglavnom i nastaju tvojim metodama

[SETRA Samoborček]

Rita kaže:
Ti nisi normalan Daj se onda makni s ovog foruma jer tu uglavnom svi ili imaju ili ocekuju djecu. U najmanju ruku vole djecu za razliku od tebe. Ima neodgojene i agresivne djece ali takva uglavnom i nastaju tvojim metodama

Ma ne, volim ja djecu, bar sam volio prije, a ne kad ih je 6 na kupu, pa + cijelo susjedstvo, pod prozorom.

Osobno kad odem kod nekog doma i tamo je djete-dva sve je ok..

UPS; zajeb, nisam metnuo smajlića, pa ste sve krivo shvatili, majko moja

Idem ispravit grijehe

Volim djecu, ali su sva naporna, to je i bila poanta, i normalno je da kad su u društvu da se svađaju i da če se pobit ako neko ima crveni autić, a neko drugi želi baš taj crveni autić, sasvim niormalno i prirodno.

Kak mislite kaj se zbiva(lo) kod susjeda, kad je na 5 djece bila 1 lopatica?

Dakle, pojava iz prvog posta je čisto normalna

BTW. idem metnut smajlić

[Rita]

Setra koliko mi se cini ti imas pese.Znas tak je i meni bilo kad sam imala 9 Bullterier stenaca. Skoro sam ih sve podavila ali kad su svi otisli svojim familijama i imali svu paznju i brigu (jednog psa) bili su naj bolji psi na svijetu.Tak je i s klincima ko bi posvetio dovoljno paznje kad ih imas puno. Onda su svi na ulici i brinu se sami o sebi,zalosno.Znas kak kazu ,nisu djeca kriva a bome ni pesi .

[SETRA Samoborček]

njet nemam pesa, više od godinu dana

Ali imam mačka, kastriranog

Tak i tak moram s minivašom prat vrata za vrijeme tjeranja i slušat po noći koncerte, ali kako kažeš, nisu one (životinje) krive

Ma da, najgore je tako kad neko ima 6-7 djece u 10-ak godina, onda nemaju više love za ništa

bezveze

neka mačotradicija wannabe