Postoje ljudi koji vjeruju da je punk rođen 1976., a umro 1977. To je naravno zabluda, iako je vjerojatno i oblik glazbe za koji vjerujete da punk polaže. Ako želite luđake poput Sex Pistolsa i Buzzcocka. Ako želite Reggae-infused stvari koje izlaze u različitim dobima bendova kao što su The Clash i Stiff Little Fingers. Ili dolazite u bend kao što su Misfits, koji može biti ili punk, ili hard hard, ili mješavina, ovisno o tome želite li ih stvarno pokušati uokviriti u stereotip. Bez obzira na žanr ili razlog ili uzrok, ono što je u biti označeno kao 'album prvijenac' Misfitova kombinacija je koja čini pravdu masovnoj raznolikosti za koju punk može tvrditi da je.
Postoji mnogo dokaza koji upućuju na to da su sve pjesme napisane usred njihovog rasporeda turneja. Po tome govorim o "Woahhh-wooooaahh woah-oooooohhh" koji prožima nekoliko pjesama kroz album. Tu je za sve da čuju u pjesmama poput 'I Turned into a Martian', 'Hatebreeders', 'Night of the Living Dead' i 'Astro Zombies'. Na prvi dojam bilo bi lako shvatiti zašto bi neki ljudi mogli shvatiti da im to ide na živce i to prilično brzo, jer to mora biti konstanta. Unatoč tome, ako ga ne budete mogli prihvatiti i pustiti da se vozi, ne samo da nećete uživati u ovom albumu, već ćete i propustiti neke izuzetno ugodne trenutke.
Ovo je sjajna zbirka pjesama. Sa samo trinaest njih razbijenih za 25 minuta, znate što dobivate od samog početka. To je teško, brzo i melodično. Spakirani u brzo osnovno bubnjanje Arthura Googyja dolaze bas i gitarski rifovi Jerryja Onlya i Doylea koji lete, a svi su na vrhu čudesno kultiviranih vokalnih akorda Glenna Danziga koji se mogu kretati između vrsnih tenorskih vriskova do njegovih niskih dometa bariton njegove ličnosti 'Evil Elvis'. Energija benda nailazi na svaku pjesmu, i unatoč vrlo kratkom rasponu albuma, u njoj se nalazi sjajna mješavina melodija. Početna pjesma '20 Eyes' probija se ravno kroz zvučnike, savršeni ripot punk zvuku, dolazi brzo i teško s malo prostora za diskurs. 'I Turned into a Martian' kreće se istom brzinom, prije nego što ga 'All Hell Breaks Loose' pokupi, poboljšavajući sve što je prije njega stiglo. U glazbi možete čuti utjecaj rock n'rolla iz 1950-ih i 1960-ih, nešto što se nije izgubilo u punk i hard core stilu iz kojeg ovo proizlazi. 'Vampira', 'Hatebreeders' i 'Braineaters' maksimalno iskorištavaju svoju kratku dužinu spakirajući se koliko god mogu.
Povrh svega, 'Mommy, Can I Go Out and Kill Tonight' i 'Skulls' ostaju jedne od mojih najdražih pjesama svih vremena od Misfitsa. Jednostavni bubnjevi, ritam i riff, osnovni vokal na vrhu, melodija pojačanog tempa. Obje pjesme u svojim tekstovima su namijenjene zabavi i treba ih tako shvatiti (imajte na umu sve uporne idiote koji čitaju stihove i vjeruju da su napisani s doslovnom namjerom).
To nije visokoobrađeni materijal, bilo lirski ili glazbeni. No, to je zabavan način da provedete dvadeset i pet minuta uz lako pjevanje. Unatoč činjenici da su The Misfits u osnovi Ramones, ako su bili mlađi i odrasli na horor filmovima, teško je precijeniti povijesni značaj ovog benda. Misfits nisu komplicirani. Nikad nisu bili. Punk rock sa afinitetom za kampiznu smiješnost 50-ih / 60-ih znanstveno-fantastičnih / horor filmova. Čista je, nepatvorena, slavna glupost. Kako ne voljeti Glenna Danziga kako pjeva 'Želim tvoju lubanju ... TREBAM tvoju lubanju' ili nebrojene "Whoa-oh-oh" koji čine ovaj album? Ovaj album je salva za sva sranja samoozbiljnosti u koja je uronjen ovaj svijet.
Tracklist:
A
1. "20 Eyes"
2. "I Turned into a Martian"
3. "All Hell Breaks Loose"
4. "Vampira"
5. "Nike-A-Go-Go"
6. "Hate Breeders"
7. "Mommy, Can I Go Out and Kill Tonight?"
B
1. "Night of the Living Dead"
2. "Skulls"
3. "Violent World"
4. "Devils Whorehouse"
5. "Astro Zombies"
6. "Braineaters"
Linearni mod
