HEGEL-LOGIKA, pitanja, konstatacije i odgovori.

[Korovjov]

Prebacujem ovdje s druge teme.
Hegel veli da su bitak po sebi i bitak za drugo momenti nečega. Nešto kao rezultat postojanja i određeno biće u momentu bitka predstavlja bitak po sebi, a u njegovoj odredbi nebića ono je bitak za drugo. Bitak po sebi odvojen je od bitka za drugo, no on je također negativan odnos do bitka za drugo, njegovo nebiće. Na taj način je bitak po sebi također bitak za drugo. Isto vrijedi za bitak za drugo, njegov odnos je negativan prema njegovom drugobivstvu -bitku po sebi, tako je bitak za drugo također bitak za sebe. To nešto kao konačno i promjenjivo prelazi u nešto drugo koje je i samo nešto itd itd. Nešto je isto što i drugo, drugo je također drugo drugoga. Sad kada imamo beskonačni progres koji predstavlja samo trebanje ukidanja konačnosti i koji nam pokazuje da sama konačnost predstavlja beskonačnost i obrnuto događa se prijelaz u bitak za sebe. Hegel kaže nešto kao "što se mijenja jest drugo, drugo drugoga, tako se ono u svome drugome sastaje samo sa samim sobom". Bitak za sebe tako predstavlja rezultat prave beskonačnosti koja se sastoji od stalnog održavanja, mijene u kojoj se ipak svaka negativnost odnosi prema sebi. Zanima me kako treba shvatiti njegovu kasniju usporedbu kvalitativne beskonačnosti s kvantitativnom, tamo kaže nešto ovako "kvalitativna određenost postoji kao neposredna i odnosi se prema drugobivstvu u suštini kao prema nekom svom drugom biću; ona nije postavljena tako da na samoj sebi ima svoju negaciju, svoje drugo." ? Zar se ne radi o tome da kvalitativna određenost ima upravo na sebi svoju negaciju, zbog koje i jest konačna i ograničena ?

[paklara]

Ovdje ima puno boljih hegelologa od mene, ali probat ću pojasniti.

Dakle kvantitativna određenost je također sadržana u tubitku kao pojmu stvari, a suprotna je od bitka kao takvog; ona je refleksija stvari sadržane u pojmu, a njena suprotnost tek je duh supstance, ali i tubitka u kojem je sadržan bitak. Ne može se apstrahiranjem bitka doći kvantitativne neodrađenosti ili do nebitka, jer bi to značilo da je nebitak bit bitka. Dok je bitak, naprotiv, krajnja apstrakcija, koja se ne može dalje apstrahirati. Zbog toga esencija ne može nikako biti "nebitak koji je iza svakog bitka". Jednostavno, bitak je esencija postojećeg kao takvog, odnosno bića. A esencija je bit onoga što se pojavljuje. Ili još jednostavnije: esencija je suprotnost pojavi, dakle upravo ono što nije pojava, ali joj je istodobno esencijalno baš to da se pojavljuje. Ili drugim riječima - nema esencije bez pojave, premda je esencija pojavi suprotnost ili "drugost", baš kao što nema bitka (ili nebitka) bez svog "drugog": nebitka (ili bitka). Ili tako nešto.

[ZEVS]

Kad bi čobanin sa Velebita, sa osnovnom školom, mogao da razumije ovo Hegelovo lupetanje, tek tada bi Hegel zaista, bio "faca". Drugačije, nikako. Zašto? Zato što su svi pojmovi sa kojima Hegel barata, apstrakcije. Ne može se, bez prethodnog šireg objašnjenja značenja njegovih termina, znati na šta se njegovi termini, ("bitak", "nebitak", "tubitak", "zabitak" itd.) konkretno u praktičnoj stvarnosti odnose.

Za mene samo jedan njeghov logički stav ima vrijednost i mislim da se cijela Hegelova logika oko toga vrti, ali samo kad se konkretno pokaže prstom na šta se ona u stvarnosti odnosi. Ta logika može da posluži kao Početna Istina i premisa iz koje mogu da se izvedu sve druge istine u vezi postojanja stvarnosti. To je logika pomoću kojeg Hegel želi da objasni šta je bitak, odnosno, šta je to što uistinu i apsolutno postoji. Za Hegela, to je ono što postoji kao PRVO, koje je za Hegela uvijek i JEDINO koje postoji. A sve DRUGO koje nastaje iz tog Prvog Hegel kaže da to uistinu i ne postoji, jer to su uvijek i samo oblici ili stanja Prvog. Ja ovu Hegelovu logiku objašnjavam na primjeru pijeska na plaži i kule koja je naporavljena od pijeska, gdje bi samo za pijesak mogli da kažemo da uistinu postoji kao Prvo, a da kula, kao nešto Drugo, koja je naprvaljena od pijeska istinski i ne postoji, već i dalje postoji samo pijesak, jer kula je samo oblik pijeska. Koji je postojao i prije kule, i u vrijeme dok se nalazio u obliku kule i koji ostaje da postoji i kad se kula sruši.

Danas, na osnovu znanja koje nam nude prirodne znanosti u vezi postojanja ovog svijeta, ova Hegelova logika ima mnogo šire značenje, po tome što ona sada može da posluži da pomoću nje saznamo ISTINU o postojanju stvarnosti, tj. istinu o postojanju materije, života i prirode, koja, kao što znamo, još uvijek nije poznata. Jer danas, u okviru fundamentalne fizike, mi konkretno znamo šta je to što postoji kao PRVO iz kojeg su nastali materija, život i Svemir kao nešto DRUGO. To je nematerijalni KVANTNI VAKUUM, u vidu kvantnog polja u kojem nema materije i nikakvih materijalnih formi. I sada, na osnovu onoga što je po načinu samonaprezanja i samopokretanja kvantnog vakuuma (Big-Bang) nastalo kao DRUGO, a to su materija, život i Svemir, mi veoma lako možemo da znamo šta je BITAK, tj. šta je to što postoji kao PRVO. Možemo vrlo lako da zaključimo da je kvantno polje iz kojeg je nastao Svemir, zapravo, polje ČISTE NEMATERIJALNE SVIJESTI. A samim tim, da je Čista Svijest i cijeli Svemir koji je kao Drugo nastalo iz te Čiste Svijesti, a to su materija, život i Svemir.

Kako možemo doći do zaključka da je kvantni vakuum polje čiste svijesti?

Možemo na osnovu činjenice da se materija, život i Svemir ne sastoje ni iz čega drugog do iz 7 fizičkih i psihičkih radnji. Fizičke radnje su naprezanje i kretanje, a psihičke su, opažanje tog naprezanja i kretanja, osjećanje, pamćenje, mišljenje i razumijevanje. Tih sedam vrsta fizičkih i psihičkih procesa su osnovni faktori Svijesti, zato što bez njih nikakve svjesnosti ne bi moglo da bude. Ove fizičke i psihičke radnje sa značenjem Posljedice, ne mogu postojati same po sebi bez vršioca ovih radnji sa značenjem Uzroka. Gdje uvijek imamo da samo Vršiloac radnji uvijek postoji, a ne i njegove radnje, bez obzira da li on te fizičke i psihičke radnje vrši ili ne vrši. Isto kao što je i pijesak na plaži taj koji postoji, a ne i kula od pijeska, koja je samo oblik pijeska, koja, kad se sruši i daljelje ostaje samo pijesak. Što važi i za materiju, život i cijeli Svemir, koji će kao fizičke i psihičke radnje da nestanu kad čestice i dijelovi Svijesti kao vršioci tih radnji prestanu da ih vrše. Da bi na KRAJU ostao samo čisti BITAK, tj. kvantni vakuum kao polje ČISTE SVIJESTI(=APSOLUT=BOG), koji je postojao i na POČETKU.

Ja lično mislim da se cijela Hegelova logika oko toga vrti, ali Hegel u svoje vrijeme nije rapolagao znanjem iz prirodnih znanosti kojim mi danas raspolažemo, pa zato nije mogao na praktičnom primjeru da nam je predoči i objasni. Bez čega ona, sama za sebe i ne može imati nikakvu vrijednost. NIje dovolno samo reći "bitak", "tubitak", "nebitak","zabitak" itd. ako mi u stvarnosti ne znamo na šta se to odnosi.

Isto ovo što sam ja naprijed rekao o "bitku" i "tubitku", rekao je i indijski fizičar Mahariši, tvorac svjetskog pokreta za transcendentalnu meditaciju. On kaže:

”U osnovi svijeta stoji ujedinjeno polje svih prirodnih
zakona. To je nešto nematerijalno, vanvremensko,
nemanifestovano, neaktivno. To je veliko ništa koje je
početak i uzrok svega. U njemu postoji sve, sve velikei
male stvari, svi svjetovi, svi oblici, svi odnosi, ali samo
kao princip, kao ideja, kao latentna mogućnost. To je
čista svijest. I kad se dio te čiste svijesti, makar i naj-
sitnija njena čestica, izdvoji i stupi u aktivno stanje,
kad postane dinamična, pretvara se u konkretnu
stvar, u materiju, u biće, u svemir. To ništa ima
potpunu svijest o sebi jer je čista svijest. Ima ogromnu,
beskonačnu moć samoorganizovanja, jer je kreativno,
jer je ujedinjeno polje svih sposobnosti, svih mogućnosti.
Njegova priroda je savršenstvo, sklad, harmonija,
blaženstvo, i sve sto nastaje iz toga zadržava
tu osobinu, ostaje blaženstvo.”

[Sigmund]

Korovjov kaže:

Prebacujem ovdje s druge teme.
Hegel veli da su bitak po sebi i bitak za drugo momenti nečega. Nešto kao rezultat postojanja i određeno biće u momentu bitka predstavlja bitak po sebi, a u njegovoj odredbi nebića ono je bitak za drugo. Bitak po sebi odvojen je od bitka za drugo, no on je također negativan odnos do bitka za drugo, njegovo nebiće. Na taj način je bitak po sebi također bitak za drugo. Isto vrijedi za bitak za drugo, njegov odnos je negativan prema njegovom drugobivstvu -bitku po sebi, tako je bitak za drugo također bitak za sebe. To nešto kao konačno i promjenjivo prelazi u nešto drugo koje je i samo nešto itd itd. Nešto je isto što i drugo, drugo je također drugo drugoga. Sad kada imamo beskonačni progres koji predstavlja samo trebanje ukidanja konačnosti i koji nam pokazuje da sama konačnost predstavlja beskonačnost i obrnuto događa se prijelaz u bitak za sebe. Hegel kaže nešto kao "što se mijenja jest drugo, drugo drugoga, tako se ono u svome drugome sastaje samo sa samim sobom". Bitak za sebe tako predstavlja rezultat prave beskonačnosti koja se sastoji od stalnog održavanja, mijene u kojoj se ipak svaka negativnost odnosi prema sebi. Zanima me kako treba shvatiti njegovu kasniju usporedbu kvalitativne beskonačnosti s kvantitativnom, tamo kaže nešto ovako "kvalitativna određenost postoji kao neposredna i odnosi se prema drugobivstvu u suštini kao prema nekom svom drugom biću; ona nije postavljena tako da na samoj sebi ima svoju negaciju, svoje drugo." ? Zar se ne radi o tome da kvalitativna određenost ima upravo na sebi svoju negaciju, zbog koje i jest konačna i ograničena ?

Nema na sebi svoju negaciju, jer je ograničena onim što je izvan nje. Kad bi imala negaciju na sebi ili u sebi, onda bi bila apsolutno samo-subzistentna, tj. njezina bi egzistencija bila potpuno samo-određena. Tako nešto može se pripisati samo apsolutu ( u kojem su pak sve određenosti "iznivelirane" ili međusobno poništene). "Nešto" ne može biti mišljeno bez "drugog". Bitno je uvidjeti da je i ovdje, kao i kod drugih kategorija i njihovih tranzicija u druge kategorije, u igri dijalektički odnos između suprotnosti (ili između "nečega" i "drugoga"). "Nešto" je jedinstvo kvalitete i negacije. "Nešto" je nešto postojeće, a ono što postoji, što egzistira, dakle realno biće, jest uvijek kvalitativna određenost, tj. determinirano biće. Ili, ako "nešto" shvatimo kao identitet (bitak-po-sebi), onda možemo reći da nema identiteta bez razilke (bitka-za-drugog ili samo "drugog"). Ili, determinirano biće "jest to što jest tako što nije ono što nije". Ili, kako kaže Erdmann, biti za drugog je u nečemu strana (ili aspekt) njegovog nebitka. Bitak po sebi bez onoga izvan njega bila bi gore spomenuta apsolutna samo-subzistencija, dok je u stvarnosti sve određeno (i ograničeno) svojim odnosima sa svim ostalim.

[ZEVS]

Sigmund kaže:

"Nešto" je nešto postojeće, a ono što postoji, što egzistira, dakle realno biće, jest uvijek kvalitativna određenost, tj. determinirano biće.

Bilo bi sve uredu kad bi Hegel i ti znali šta je to "Nešto" što postoji, što egzistira, što je realno, determinirano biće? Pogotovo kad bi znali KAKO i ZAŠTO postoji to "Nešto" što postoji? Bez toga cijela Hegelova filozofija je obično plamuđenje, kao i ovaj tvoj pokušaj da objasniš Hegelovu filozofiju. Jer da je Hegel znao šta je to "Nešto" što postoji, tj. šta je "bitak", fizičari koji izučavaju materiju bi danas znali šta je materija, biolozi koji izučavaju život bi znali šta je život, psiholozi koji izučavaju svijest bi znali šta je svijest, a milijarde vjernka koji širom svijeta vjeruju u Trojednog Boga bi znali šta je trojedni Bog. Međutim, činjenica je da još uvijek niti fizičari znaju šta je materija, ni bilozi, šta je život, ni psiholozi, šta je svijest, ni vjernici šta je Trojedni Bog.

A šta Hegel nije znao?

Nije znao da je Svijest to "Nešto" što postoji, Da je Svijest "bitak", da Svijest postoji sama po sebi kao svoj i uzrok i posljedica, od uvijek i zauvijek, tako što se vječito pretače kroz svoja TRI prirodna oblika i stanja, sve uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji naprezanja, kretanja, opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja.

Da je to Hegel znao, fizičari bi danas znali da je materija napregnuta i pokrenuta Svijest. Biolozi bi dnas znali da su organska i neorganska tijela od koji se Svemir sastoji, samo visoko organizovani, harmonični, živi i svjesni oblici kretanja i rada napregnutih dijelova i čestica Svijesti. Psiholozi danas ne bi tvrdili da materija proizvodi Svijest jer bi znali da su Svijest i materija jedno i isto, tj. da je materija napregnuta i pokrenuta Svijest. Kao što bi i vjernici širom svijesta znali da je Svijest taj svemoćni i sveznajući TROJEDNI BOG. I svi ljudi na svijetu bi danas znali da osim Trojedne Svijesti ni danas ničeg drugog nema, niti je ikada i bilo, niti će da bude. Odnosno, znali bi da je nematerijalni kvantni vakuum polje mirujuće Svijesti koja se odmara, a da su materija, život i Svemir samo visoko organizovani, harmonični oblici kretanja i rada dijelova i čestica napregnute i pokrenute Svijesti, napravljeni sa ciljem da se pomoću njih dostigne maksimum životnog ZADOVOLJSTVA i DOBRA, koji su jedina SVRHA, CILJ I SMISAO sveukupnog POSTOJANJA.

Samo kad ne bi bilo ljudi, koji ne znaju ko su i šta su, šta je svrha, cilj i smisao njihovog postojanja i kako se to postiže i koji u svom neznanju, sa ciljem da ostvare zadovoljstvo i dobro, na planeti Zemlji prave haos, nezadovoljstvo i zlo. A sve zbog toga što Hegel, Sigmund, Korovjov i drugi - osim Parsifala i još nekoliko njih - ne znaju šta je "BITAK", tj. ne znaju da je Svijest, Bitak i da je sve što postoji Svijest.Govoriti o Bitku, a ne znati šta je Bitak, nije nikakva filozofija, već najobičnija vjera. Isto kao što je obična vjera govoriti o Bogu, a ne znati šta je Bog.

[Korovjov]

paklara kaže:

Ovdje ima puno boljih hegelologa od mene, ali probat ću pojasniti.

Dakle kvantitativna određenost je također sadržana u tubitku kao pojmu stvari, a suprotna je od bitka kao takvog; ona je refleksija stvari sadržane u pojmu, a njena suprotnost tek je duh supstance, ali i tubitka u kojem je sadržan bitak. Ne može se apstrahiranjem bitka doći kvantitativne neodrađenosti ili do nebitka, jer bi to značilo da je nebitak bit bitka. Dok je bitak, naprotiv, krajnja apstrakcija, koja se ne može dalje apstrahirati. Zbog toga esencija ne može nikako biti "nebitak koji je iza svakog bitka". Jednostavno, bitak je esencija postojećeg kao takvog, odnosno bića. A esencija je bit onoga što se pojavljuje. Ili još jednostavnije: esencija je suprotnost pojavi, dakle upravo ono što nije pojava, ali joj je istodobno esencijalno baš to da se pojavljuje. Ili drugim riječima - nema esencije bez pojave, premda je esencija pojavi suprotnost ili "drugost", baš kao što nema bitka (ili nebitka) bez svog "drugog": nebitka (ili bitka). Ili tako nešto.

Shvaćam, iako još trebam raditi na esenciji i pojavi detaljnije, trenutno sam na nižim kategorijama. U tom je odnosu esencija ono do čega dolazimo posredovanjem, iako se ona mora pojaviti, a pojava je ono neposredno, ili bar neposrednije među njima?

[Korovjov]

Sigmund kaže:

Nema na sebi svoju negaciju, jer je ograničena onim što je izvan nje. Kad bi imala negaciju na sebi ili u sebi, onda bi bila apsolutno samo-subzistentna, tj. njezina bi egzistencija bila potpuno samo-određena. Tako nešto može se pripisati samo apsolutu ( u kojem su pak sve određenosti "iznivelirane" ili međusobno poništene). "Nešto" ne može biti mišljeno bez "drugog". Bitno je uvidjeti da je i ovdje, kao i kod drugih kategorija i njihovih tranzicija u druge kategorije, u igri dijalektički odnos između suprotnosti (ili između "nečega" i "drugoga"). "Nešto" je jedinstvo kvalitete i negacije. "Nešto" je nešto postojeće, a ono što postoji, što egzistira, dakle realno biće, jest uvijek kvalitativna određenost, tj. determinirano biće. Ili, ako "nešto" shvatimo kao identitet (bitak-po-sebi), onda možemo reći da nema identiteta bez razilke (bitka-za-drugog ili samo "drugog"). Ili, determinirano biće "jest to što jest tako što nije ono što nije". Ili, kako kaže Erdmann, biti za drugog je u nečemu strana (ili aspekt) njegovog nebitka. Bitak po sebi bez onoga izvan njega bila bi gore spomenuta apsolutna samo-subzistencija, dok je u stvarnosti sve određeno (i ograničeno) svojim odnosima sa svim ostalim.

Razumijem, moguće da sam se krivo izrazio kad sam rekao da na sebi ima vlastitu negaciju, nisam čitao niti jednu analizu logike, bi preporučio Erdmannovu?
Možeš li mi objasniti kakva je točno uloga onog “praznoga” koje se javlja kod jednoga, repulzije itd. Nisam uspio potpuno shvatiti taj dio jednog i praznoga, tj kako je jedno u sebi prazno.

[paklara]

Korovjov kaže:

Shvaćam, iako još trebam raditi na esenciji i pojavi detaljnije, trenutno sam na nižim kategorijama. U tom je odnosu esencija ono do čega dolazimo posredovanjem, iako se ona mora pojaviti, a pojava je ono neposredno, ili bar neposrednije među njima?

Meh, neda mi se više, potrošena je fora.

Što razumiješ? PoMo generator? Tekst je nasumično generiran i nema nikakvog smisla.

[paklara]

I Sigmund isto voli taj hoax sokalovskog tipa.

[Sigmund]

paklara kaže:

Meh, neda mi se više, potrošena je fora.

Što razumiješ? PoMo generator? Tekst je nasumično generiran i nema nikakvog smisla.

Nisu svi dijelovi teksta nasumično generirani. Npr. istina je da je bitak krajnja apstrakcija. A istinit je i cijeli ovaj dio teksta, kojeg si, pretpostavljam, prepisao iz nekog mojeg ranijeg posta:

"...esencija je suprotnost pojavi, dakle upravo ono što nije pojava, ali joj je istodobno esencijalno baš to da se pojavljuje. Ili drugim riječima - nema esencije bez pojave, premda je esencija pojavi suprotnost ili "drugost", baš kao što nema bitka (ili nebitka) bez svog "drugog": nebitka (ili bitka)."

U svakom slučaju, slažem se da je fora "potrošena". Zapravo od početka nije bila duhovita. Možda bi čak bilo nekih naznaka duhovitosti da si zaista uspio generirati nasumični, besmisleni tekst. Ovako je ispalo pomalo "lame".

[Sigmund]

Korovjov kaže:

Razumijem, moguće da sam se krivo izrazio kad sam rekao da na sebi ima vlastitu negaciju, nisam čitao niti jednu analizu logike, bi preporučio Erdmannovu?

Erdmannovu svakako.

Korovjov kaže:

Možeš li mi objasniti kakva je točno uloga onog “praznoga” koje se javlja kod jednoga, repulzije itd. Nisam uspio potpuno shvatiti taj dio jednog i praznoga, tj kako je jedno u sebi prazno.

Ne znam na što točno misliš. Može neki citat?

[paklara]

Nije toliko lame s obzirom da mislim da si ti neka vrst generatora i umjetne inteligencije dizajniranog od strane Sokalovog ili Boghossianovog tima.

[Sigmund]

paklara kaže:

Nije toliko lame s obzirom da mislim da si ti neka vrst generatora i umjetne inteligencije dizajniranog od strane Sokalovog ili Boghossianovog tima.

A kako znaš da nisam samo električna struja u tvom mozgu generirana od strane vanzemaljskog odašiljača na mjesecu?

[parsifal]

Sigmund kaže:

A kako znaš da nisam samo električna struja u tvom mozgu generirana od strane vanzemaljskog odašiljača na mjesecu?

Sigmund je mind parazit kojeg je opisao čuveni Colin Willson u čuvenom romanu Mind parasites

[paklara]

parsifal kaže:

Sigmund je mind parazit kojeg je opisao čuveni Colin Willson u čuvenom romanu Mind parasites

Ma Sigmund je jedna najobičnija legenda. Kad ne grinta, onda uglavnom ima dobar smisao za humor.

Divim se Sokal-Boghossian timu na vrhunsko obavljenom poslu. (sve do nedavno sam mislio da je pravi čovjek s druge strane )

Divim se i Hegelovoj vrhunskoj satiri. (CAR!)

[Sigmund]

Sigmund kaže:

U svakom slučaju, slažem se da je fora "potrošena". Zapravo od početka nije bila duhovita. Možda bi čak bilo nekih naznaka duhovitosti da si zaista uspio generirati nasumični, besmisleni tekst. Ovako je ispalo pomalo "lame".

Ovo sam odgovorio forumskom kolegi paklari, a poslije mi je palo na pamet, da bi taj odgovor bio adekvatan čak i u krajnje nevjerojatnom slučaju u kojem bi paklara bio bog koji me je stvorio. Zapravo u tom bi slučaju taj odgovor bio čak i adekvatiniji nego što je je u prethodnom sluačaju. Zanimljiv paradoks. A još bi čak bolje zvučalo kad bih tome dodao onu Einsteinovu opasku o kvantnoj teoriji (citiram po sjećanju): "Meni se to od početka nije sviđalo i žao mi je što sam imao bilo kakve veze s tim". Naravno, ako moram objašnjavati, ova opaska bi se u ovom kontekstu (hipotetskom) odnosila na moj odnos prema svijetu i životu.

[ZEVS]

Sigmund kaže:

Npr. istina je da je bitak krajnja apstrakcija.

Reći da je bitak "krajnja apstrakcija" je priznanje da Hegelova logika o bitku nema apsolutno nikakvu vrijednost. Taman toliko koliko i apstraktno slikarstvo kojim i majmuni mogu da se bave kad im se dadnu platno i boje.

Kad se kaže da je "bitak apstrakcija", to podrazumijeva da bitak svako može da zamišlja kako mu se prohtije, isto kao i vjernici Boga.

Logika nema nikakvu vrijednost ako je izmišljamo, tj. ako je temeljimo na "apstrakcijama", zato jer nikakva druga logika ne postoji, osim logika po kojoj postoji realna stvarnost. Takva logika nije apstraktna, jer se ne može izmišljati, već jedino otkrivati uz pomoć znanosti koja istražuje stvarnost, a time ujedno i sam bitak, kao nešto realno koje postoji kao najprvo, koje je suština i temelj svega što je kasnije u vidu pojave evolucijom iz njega nastalo.

Fundamentalna fizika koja se bavi istraživanjem materije od koje je evolucijom nastao cijeli Univerzum, kao i eksperimentalna psihologija koja istražuje fenomen zvani "Svijest", su jedine legitimne znanstvene oblasti koje istražuju upravo ono što treba podrazumijevati pod pojmom "bitak". I to što one istražuju i što bitak zaista jeste, ni po slučajno nije "apstraktno." I u toj oblasti znanosti Hehelova logika o "bitku" može da ima vrijednost samo ako je podudarna sa znanošću. Bez toga ona je bezvrijedna.

Osim za one čiji racio uopšte ne radi, koji u nerazumljivim Hegelovim apstrakcijama misle da ima nečega vrijednog, koji su i proglasili Hegela "facom" jer ga ne razumiju, pa ga uče napamet u nadi da će i sami postati "face". Kao na primjer ovaj naš mali Korovjov, postavljač ove teme, koji bi na "siluboga" želio da razumije o čemu to Hegel priča, pa moli Sigmunda "facu" da mu objasni Hegela, kako bi na taj našin i on uz Hegela i Sigmunda postao "faca".

Sigmund kaže:

"...esencija je suprotnost pojavi, dakle upravo ono što nije pojava, ali joj je istodobno esencijalno baš to da se pojavljuje.

Ova logika o esenciji koju si sada izrekao nema apsoliutno nikakvu vrijednost, dok god ne navedeš realan i praktičan primjer na kojem ta logičnost o esenciji može konkretno, putem iskustva da se provjeri, objasni i razumije. Dakle, dok god se ne pozoveš na znanost, tj. na fundamentalnu fiziku i dok ne objasniš da je nematerijalni, mirujući kvantni vakuum esencija. Koja je suprotnost materijalnom Svemiru kao pojavi, koji je ta ista esencija, koja sada više ne miruje, već se napreže i kreće i fizički se manifestira kao pojava, tj. kao materijalni Svemir.

Sigmund kaže:

Ili drugim riječima - nema esencije bez pojave, premda je esencija pojavi suprotnost ili "drugost", baš kao što nema bitka (ili nebitka) bez svog "drugog": nebitka (ili bitka).

Ima esencije i bez pojave - zašto je ne bi bilo? Kao da pijesak kao ecencija kule od pijeska ne može da postoji bez kule od pijeska kao pojave? Odnosno, kao da kvantni vakuum kao esencija iz kojeg nastaje Svemir kao pojava, ne može da postoji i bez Svemira kao pojave? S obzirom da je Svemir kao pojava samo napregnuto i pokrenuto stanje tog istog kvantnog vakuuma, kao esencije, koji je postojao i prije nego se pokrenuo i počeo da se manifestira kao Svemir, tj. kao pojava.

Sigmunde, Hegelova logika je bezvrijedna, ako se ne može primijeniti i objasniti kroz praktičnu stvarnost. Odnosno, možemo joj priznati vrijednost samo ako možemo da je demonstriramo na praktičnom primjeru. To je upravo ono što ja svo vrijeme činim. Ja ne izmišljam logiku po kojoj stvarnost postoji, već je otkrivam uz pomoć vrhunskih znanstvenih otkrića o stvarnosti. U mojoj logici sve je konkretno, provjerljivo i razumljivo nema ništa "apstraktno", neprovjerljivo, ni nerazumljivo.

[Korovjov]

Sigmund kaže:

Erdmannovu svakako.



Ne znam na što točno misliš. Može neki citat?

Evo stavim citat kroz dan.

[Korovjov]

ZEVS kaže:

Reći da je bitak "krajnja apstrakcija" je priznanje da Hegelova logika o bitku nema apsolutno nikakvu vrijednost. Taman toliko koliko i apstraktno slikarstvo kojim i majmuni mogu da se bave kad im se dadnu platno i boje.

Kad se kaže da je "bitak apstrakcija", to podrazumijeva da bitak svako može da zamišlja kako mu se prohtije, isto kao i vjernici Boga.

Logika nema nikakvu vrijednost ako je izmišljamo, tj. ako je temeljimo na "apstrakcijama", zato jer nikakva druga logika ne postoji, osim logika po kojoj postoji realna stvarnost. Takva logika nije apstraktna, jer se ne može izmišljati, već jedino otkrivati uz pomoć znanosti koja istražuje stvarnost, a time ujedno i sam bitak, kao nešto realno koje postoji kao najprvo, koje je suština i temelj svega što je kasnije u vidu pojave evolucijom iz njega nastalo.

Fundamentalna fizika koja se bavi istraživanjem materije od koje je evolucijom nastao cijeli Univerzum, kao i eksperimentalna psihologija koja istražuje fenomen zvani "Svijest", su jedine legitimne znanstvene oblasti koje istražuju upravo ono što treba podrazumijevati pod pojmom "bitak". I to što one istražuju i što bitak zaista jeste, ni po slučajno nije "apstraktno." I u toj oblasti znanosti Hehelova logika o "bitku" može da ima vrijednost samo ako je podudarna sa znanošću. Bez toga ona je bezvrijedna.

Osim za one čiji racio uopšte ne radi, koji u nerazumljivim Hegelovim apstrakcijama misle da ima nečega vrijednog, koji su i proglasili Hegela "facom" jer ga ne razumiju, pa ga uče napamet u nadi da će i sami postati "face". Kao na primjer ovaj naš mali Korovjov, postavljač ove teme, koji bi na "siluboga" želio da razumije o čemu to Hegel priča, pa moli Sigmunda "facu" da mu objasni Hegela, kako bi na taj našin i on uz Hegela i Sigmunda postao "faca".


Ova logika o esenciji koju si sada izrekao nema apsoliutno nikakvu vrijednost, dok god ne navedeš realan i praktičan primjer na kojem ta logičnost o esenciji može konkretno, putem iskustva da se provjeri, objasni i razumije. Dakle, dok god se ne pozoveš na znanost, tj. na fundamentalnu fiziku i dok ne objasniš da je nematerijalni, mirujući kvantni vakuum esencija. Koja je suprotnost materijalnom Svemiru kao pojavi, koji je ta ista esencija, koja sada više ne miruje, već se napreže i kreće i fizički se manifestira kao pojava, tj. kao materijalni Svemir.



Ima esencije i bez pojave - zašto je ne bi bilo? Kao da pijesak kao ecencija kule od pijeska ne može da postoji bez kule od pijeska kao pojave? Odnosno, kao da kvantni vakuum kao esencija iz kojeg nastaje Svemir kao pojava, ne može da postoji i bez Svemira kao pojave? S obzirom da je Svemir kao pojava samo napregnuto i pokrenuto stanje tog istog kvantnog vakuuma, kao esencije, koji je postojao i prije nego se pokrenuo i počeo da se manifestira kao Svemir, tj. kao pojava.

Sigmunde, Hegelova logika je bezvrijedna, ako se ne može primijeniti i objasniti kroz praktičnu stvarnost. Odnosno, možemo joj priznati vrijednost samo ako možemo da je demonstriramo na praktičnom primjeru. To je upravo ono što ja svo vrijeme činim. Ja ne izmišljam logiku po kojoj stvarnost postoji, već je otkrivam uz pomoć vrhunskih znanstvenih otkrića o stvarnosti. U mojoj logici sve je konkretno, provjerljivo i razumljivo nema ništa "apstraktno", neprovjerljivo, ni nerazumljivo.

Tako je tako je!! I mali Korovjov bi htio biti faca

[Sigmund]

Korovjov kaže:

Evo stavim citat kroz dan.

Nema problema. A na ovog Zevsa se ne obaziri. Shvati ga kao pozadinski šum.

@Ljubo
Zašto jednostavno ne prihvatiš da ti i ja nemamo zajednički jezik i da se nikako ne možemo razumjeti. Olakšao bi život i sebi i meni i svima ostalima na ovoj temi. Shvatio sam i prihvatio i u potpunosti osvijestio da ti je Hegelova Znanost logike bez veze, pa nema potrebe da to stalno ponavljaš jer se ništa novo neće dogoditi. Ako ne želiš raspravljati o Hegelovoj Znanosti logike, a ovo je tema o tome, zamolio bih te da ne ometaš mene i druge koje to zanima.