Natrag   Forum.hr > Društvo > Seniori

Seniori O ljubavi i seksu, životu i smrti. Ne preporučuje se mlađima od 50. Ali su dobrodošli.

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 23.09.2017., 15:28   #381
Dom Ježdovec - novo stanje

Poštovani, vidio sam stare postove vezane uz dom u Ježdovcu.

Ima li tko kakve info, može i na pp, kakvo je sad stanje tamo..?

Cijenio bih informacije o iskustvima sa osobljem i domom..

Zahvaljujem!

LP
kaiserjoseph is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2017., 22:32   #382
Pozdrav, ima li tko iskustva sa privatnim Domom za starije i nemoćne sv. Josip u Karlovcu?
Unaprijed hvala!<
pliline is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.10.2017., 11:09   #383
Citala sam iskustva na prethodnim stranicama i tesko je donijeti odluku.
Da li netko mozda zna vise o domu Sestre Mace, domu Stara Bistra i domu Omea, bila bi doista zahvalna jer nemam nikakva iskustva ali eto, zivot je nepredvidiv.
Moze i pp.
Hvala.
__________________
Ljudi će zaboraviti što ste rekli, zaboravit će i što ste učinili, no nikad neće zaboraviti kako su se osjećali zbog vas.
plagra is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.10.2017., 15:26   #384
Quote:
plagra kaže: Pogledaj post
Citala sam iskustva na prethodnim stranicama i tesko je donijeti odluku.
Da li netko mozda zna vise o domu Sestre Mace, domu Stara Bistra i domu Omea, bila bi doista zahvalna jer nemam nikakva iskustva ali eto, zivot je nepredvidiv.
Moze i pp.
Hvala.
Kad sam tražila smještaj za mamu, bila sam u Domu sestre Mace - i na mene je ostavila sjajan dojam - prostor je OK, imaju medicinsko osoblje u smjenama, uređen je okoliš. Jedini minus je udaljenost od javnog prijevoza - ja sam vozač, pa mi ne smeta, ali moja sestra ne vozi, pa bi joj posjećivanje mame javnim prijevozom bilo stvarno tlaka. Zato smo se na kraju odlučili za dom u Rugvici, i tamo je bila nekoliko mjeseci dok je čekala mjesto u gradskom domu (za koji se, srećom, na vrijeme prijavila).
__________________
I have an attitude, and I know how to use it!!!
BBlue is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.10.2017., 20:52   #385
Quote:
BBlue kaže: Pogledaj post
Kad sam tražila smještaj za mamu, bila sam u Domu sestre Mace - i na mene je ostavila sjajan dojam - prostor je OK, imaju medicinsko osoblje u smjenama, uređen je okoliš. Jedini minus je udaljenost od javnog prijevoza - ja sam vozač, pa mi ne smeta, ali moja sestra ne vozi, pa bi joj posjećivanje mame javnim prijevozom bilo stvarno tlaka. Zato smo se na kraju odlučili za dom u Rugvici, i tamo je bila nekoliko mjeseci dok je čekala mjesto u gradskom domu (za koji se, srećom, na vrijeme prijavila).

Super, hvala puno na informaciji jer mi svaka informacija itekako dobro dodje. Nama prijevoz nije problem, samo bi voljeli da je osobi kako treba biti, da ima svoje dostojanstvo i da se ipak koliko toliko brinu.
__________________
Ljudi će zaboraviti što ste rekli, zaboravit će i što ste učinili, no nikad neće zaboraviti kako su se osjećali zbog vas.
plagra is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.10.2017., 23:30   #386
Moja baka je smještena u Bjelovaru (Naš Dom). Inače smo iz okolice Zagreba, a cijene nam tamo nisu nikako odgovarale pa smo dobili preporuke za ovaj dom i baka se preporodila, imaju baš obiteljsku atmosferu i nije joj teško palo i brzo se navikla, paze na prehranu kako joj je određeno od doktora(dijabetes i masnoće) tako da joj je puno bolje jer prije toga praktički uopće nije pazila na prehranu! Mi plaćamo 2800 kuna, konstantno su sestre tamo i fakat su dobre nemam zamjerki jedino što nemaju je dvorište neko veće za šetnju, ali su barem blizu grada i voze svakodnevno tako da baka zna i u crkvu nedeljom. Nemam zamjerki za tu cijenu fakat daju sve od sebe, nije hotel, ali mislim da je i njoj bitnije da je u boljem okruženju nego u nekoj hotel kvazi bolnici.
JasminDav is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.11.2017., 12:59   #387
Dali znate za neki dobar privatni dom u Pgž-u, a da nije preskup i da mogu imat povjerenja u osoblje. Ako tata postane skroz nepokretan u krevetu bilo bi možda tako lakše nego da plaćam nekog da dolazi doma pomagat mami. Ima reklama i oglasa po internetu, ali ipak mi treba nešto iz prve ruke neki dom sa preporukom
nera076 is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.12.2017., 15:20   #388
Pozdrav svima

Bio bih zahvalan ako mi netko moze reci nesto vise o domom za starije i nemocne SV. KAMILO DE LELLIS u Vrbovcu.
Sutra idem na razgovor tamo i pogledati i volio bih imati vise informacija i sa strane. Uglavnom otac mi boluje od demencije i u zadnjih mjesec dana mu se stanje pogorsalo. Po slikama i sto sam procitao mi izgleda kao dobar dom. I imaju posebnu kucu za oboljele od demencije i alzheimera.
Uglavnom bio bih zahvalan ako bi mi netko rekao nesto o tome domu.
Globetrotter1 is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.01.2018., 02:23   #389
Domovi za starije osobe

Evo otvorio sam ovu temu kako bi mogli malo prodiskutirati o iskustvima kako bi nam lakše bilo odrediti koji Dom je najbolja opcija za svakoga ponaosob.Pa bi bilo lijepo da svatko napiše svoja iskustva iz Domova u kojima je boravio.
Iz mog dugogodišnjeg proučavanja domova po Zagrebu sam došao do zaključka da su moji prijatelji umirovljenici najviše zadovoljni sa Domom Centar Zagreb. To je vrhunski dom u centru Zagreba i nudi zaista velike mogućnost. Velika blizina svega potrebnoga kako bi život bio lakši. U blizi se nalazi i bazen u Hotelu West in gdje se održavaju tečajevi rastezanja skoro svakoga dana u cik zore. Trg Republike ili kako ga moderno zovu Trg Bana Jelčića je udaljen samo 2 i pol tramvajske stanice. Bolnice neophodne za produžetak boravka u Domu su isto relativno blizu. Iz razgovora sa stanarima Doma sam primjetio da su svi odreda jako sretni kaj imaju i finu birtiju koja je u sklopu doma gdje su cijene zaista jako pristupačne. Cijene smještaja se kreću od 4500 kuna na više. Ovisi o preferencama.Stoga bi svima preporučio da posjete ovaj dom na Dan otvorenih vrata u svim domovima!
Joshua is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.01.2018., 02:39   #390
Quote:
josuha kaže: Pogledaj post
Evo otvorio sam ovu temu kako bi mogli malo prodiskutirati o iskustvima kako bi nam lakše bilo odrediti koji Dom je najbolja opcija za svakoga ponaosob.Pa bi bilo lijepo da svatko napiše svoja iskustva iz Domova u kojima je boravio.
Iz mog dugogodišnjeg proučavanja domova po Zagrebu sam došao do zaključka da su moji prijatelji umirovljenici najviše zadovoljni sa Domom Centar Zagreb. To je vrhunski dom u centru Zagreba i nudi zaista velike mogućnost. Velika blizina svega potrebnoga kako bi život bio lakši. U blizi se nalazi i bazen u Hotelu West in gdje se održavaju tečajevi rastezanja skoro svakoga dana u cik zore. Trg Republike ili kako ga moderno zovu Trg Bana Jelčića je udaljen samo 2 i pol tramvajske stanice. Bolnice neophodne za produžetak boravka u Domu su isto relativno blizu. Iz razgovora sa stanarima Doma sam primjetio da su svi odreda jako sretni kaj imaju i finu birtiju koja je u sklopu doma gdje su cijene zaista jako pristupačne. Cijene smještaja se kreću od 4500 kuna na više. Ovisi o preferencama.Stoga bi svima preporučio da posjete ovaj dom na Dan otvorenih vrata u svim domovima!
Dom Centar možda i je dobar, ali imaju dislocirani stacionar koji je dno dna. Tako da doslovno nakon boravka u "raju" dolaziš u pakao, kada skroz onemoćaš.
ericsson is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.01.2018., 08:08   #391
Quote:
josuha kaže: Pogledaj post
Evo otvorio sam ovu temu kako bi mogli malo prodiskutirati o iskustvima kako bi nam lakše bilo odrediti koji Dom je najbolja opcija za svakoga ponaosob.Pa bi bilo lijepo da svatko napiše svoja iskustva iz Domova u kojima je boravio.
Iz mog dugogodišnjeg proučavanja domova po Zagrebu sam došao do zaključka da su moji prijatelji umirovljenici najviše zadovoljni sa Domom Centar Zagreb. To je vrhunski dom u centru Zagreba i nudi zaista velike mogućnost. Velika blizina svega potrebnoga kako bi život bio lakši. U blizi se nalazi i bazen u Hotelu West in gdje se održavaju tečajevi rastezanja skoro svakoga dana u cik zore. Trg Republike ili kako ga moderno zovu Trg Bana Jelčića je udaljen samo 2 i pol tramvajske stanice. Bolnice neophodne za produžetak boravka u Domu su isto relativno blizu. Iz razgovora sa stanarima Doma sam primjetio da su svi odreda jako sretni kaj imaju i finu birtiju koja je u sklopu doma gdje su cijene zaista jako pristupačne. Cijene smještaja se kreću od 4500 kuna na više. Ovisi o preferencama.Stoga bi svima preporučio da posjete ovaj dom na Dan otvorenih vrata u svim domovima!
koji je to centar? klaićeva?
tamo se čeka jedno deset godina..a onaj u crnatkovoj je dno. a oboje spadaju pod centar.
ako je to to. opećnito gradski domovi se ne grade, i jako rade veze i poznanstva i zato se na normalnije domove čeka cca 13 godina.
za ostale, privatne, svega ima. svega.
__________________
And although my eyes were open wide
They might have just as well been closed..
Kymatica is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.01.2018., 17:03   #392
Quote:
Kymatica kaže: Pogledaj post
koji je to centar? klaićeva?
tamo se čeka jedno deset godina..a onaj u crnatkovoj je dno. a oboje spadaju pod centar.
ako je to to. opećnito gradski domovi se ne grade, i jako rade veze i poznanstva i zato se na normalnije domove čeka cca 13 godina.
za ostale, privatne, svega ima. svega.
Ne postoje dva doma "Centar." Postoji jedan, onaj u Klaicevoj, a ona odvratna rupetina u Crnatkovoj je dislocirani stacionar doma iz Klaiceve. Zato sam i napisao da u domu "Centar" prelazis iz "raja" u pakao, u onom trenutku kad skroz onemocas.
ericsson is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.01.2018., 11:15   #393
Mene zanima kada i zašto se donosi odluka za odlazak u dom.
Osobno, sada, naravno , mislim da ne bih išla u dom, ali.. nikada ne reci nikada.

Isto tako imam mamu koja je 85 godina, teže pokretna i meni ne pada na pamet da je dam u dom.

Imala sam uvid u odlazak u dom dvije osobe iz familije, i jedan i drugi su poživjeli nepunih mjesec dva dana. Oba doma su iz Zagreba ( privatni), jedna osoba je imala Alzheimera, ne prestara, dobrog fizičkog zdravlja, otišla za dva mjeseca, druga je bila teško bolesna. Imali su dobrostojeću djecu i ja se pitam ako oni zbog posla nisu imali vremena za baviti se njima, zašto te novce nisu iskoristili pa uzeli njegovatelje za po doma.
Jedan dom je bio blizu Maksimirske, zaboravila sam koja ulica, katastrofa, bila sam tamo, ne hvala, drugi je bio u privatnoj kući u Gajnicama, isto sam zaboravila naziv i ulicu, lijepo je uređen, moderan sobe imaju i klime, ali ne bih voljela suditi o njezi i pažnji za starce jer nisam sigurna.

Znam da je starijim osobama jako teško mijenjati život, navike, poznati prostor i okolinu pa čak i stvari iz kuće, njima je rutina osnov za življenje, a odlazak u dom je totalni šok.
Moja mama je jako patila kada sam je zbog lakšeg života prebacila kod sebe u stan iz njenog malog stana, kako bih se brinula o njoj i kako ne bih trčala svaki puta kada ne čuje telefon pa se ne javi.
Iako je prošlo već 7-8 godina nikako se ne može naviknuti i stalno govori da je ona kod mene gost i sl. A za svaku boleštinu koja joj naiđe optužuje moj stan , ona to nije imala prije, naravno da nije jer nisu joj bile ni ove godine.

Dakle, htjela sam reći da mi se čini da je odlazak u dom nekako konačan i da je to samo stanica na kojoj se čeka zadnji tramvaj, a da življenje u vlastitom domu je ipak življenje pa nije bitno koliko dugo.
__________________
"I'm gonna make him an offer he can't refuse."
ribica0903 is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.01.2018., 12:01   #394
Quote:
ribica0903 kaže: Pogledaj post
Mene zanima kada i zašto se donosi odluka za odlazak u dom.
Osobno, sada, naravno , mislim da ne bih išla u dom, ali.. nikada ne reci nikada.

Isto tako imam mamu koja je 85 godina, teže pokretna i meni ne pada na pamet da je dam u dom.

Imala sam uvid u odlazak u dom dvije osobe iz familije, i jedan i drugi su poživjeli nepunih mjesec dva dana. Oba doma su iz Zagreba ( privatni), jedna osoba je imala Alzheimera, ne prestara, dobrog fizičkog zdravlja, otišla za dva mjeseca, druga je bila teško bolesna. Imali su dobrostojeću djecu i ja se pitam ako oni zbog posla nisu imali vremena za baviti se njima, zašto te novce nisu iskoristili pa uzeli njegovatelje za po doma.
Jedan dom je bio blizu Maksimirske, zaboravila sam koja ulica, katastrofa, bila sam tamo, ne hvala, drugi je bio u privatnoj kući u Gajnicama, isto sam zaboravila naziv i ulicu, lijepo je uređen, moderan sobe imaju i klime, ali ne bih voljela suditi o njezi i pažnji za starce jer nisam sigurna.

Znam da je starijim osobama jako teško mijenjati život, navike, poznati prostor i okolinu pa čak i stvari iz kuće, njima je rutina osnov za življenje, a odlazak u dom je totalni šok.
Moja mama je jako patila kada sam je zbog lakšeg života prebacila kod sebe u stan iz njenog malog stana, kako bih se brinula o njoj i kako ne bih trčala svaki puta kada ne čuje telefon pa se ne javi.
Iako je prošlo već 7-8 godina nikako se ne može naviknuti i stalno govori da je ona kod mene gost i sl. A za svaku boleštinu koja joj naiđe optužuje moj stan , ona to nije imala prije, naravno da nije jer nisu joj bile ni ove godine.

Dakle, htjela sam reći da mi se čini da je odlazak u dom nekako konačan i da je to samo stanica na kojoj se čeka zadnji tramvaj, a da življenje u vlastitom domu je ipak življenje pa nije bitno koliko dugo.
sve ovisi o glavi, kako gledaš na to.
ja vidim ljude u domovima koji se druže, razgovaraju, šetaju, čitaju, jednostavno živebolje nego doma sami. imaju ručak, pranje veša, spremanje sobe, i stalno društvo.
razlog im je taj da im djeca rade, imaju živote, a oni trebaju nekog cijeli dan, da im pomogne do wc, skuhaju ručak, i sl, i nekog s kim mogu razgovarati o njima bliskim temama.
__________________
And although my eyes were open wide
They might have just as well been closed..
Kymatica is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.01.2018., 12:16   #395
Quote:
Kymatica kaže: Pogledaj post
sve ovisi o glavi, kako gledaš na to.
ja vidim ljude u domovima koji se druže, razgovaraju, šetaju, čitaju, jednostavno živebolje nego doma sami. imaju ručak, pranje veša, spremanje sobe, i stalno društvo.
razlog im je taj da im djeca rade, imaju živote, a oni trebaju nekog cijeli dan, da im pomogne do wc, skuhaju ručak, i sl, i nekog s kim mogu razgovarati o njima bliskim temama.
To su te "olakotne" okolnosti.
Pomoć oko svakodnevnice , kao i dostupnost zdravstvenih usluga je sigurno ono što daju domovi i olakšavaju život, ali ovo ostalo oko druženja i aktivnosti svakako ovisi o osobi i njenim potrebama i prioritetima.

Koliko domovi uzimaju na privatnosti, koliko na slobodi, drugi je par rukava.
__________________
"I'm gonna make him an offer he can't refuse."
ribica0903 is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.01.2018., 12:42   #396
Dobro ti je Kymatica rekla, sve je u glavi

Godinama već sa psom volontiram u Domu i svako malo se iznenadim kakve sve usluge nude korisnicima uz one osnovne potrebe. Uz to imaš društvo svojih godina za druženje (čak vidim i hofiranje koji put ), nisi doma sam i usamljen pa prigovaraš djetetu jer je otišlo na kavu umjesto odmah s posla doma ili što neće satima pričati s tobom o prošlosti ili išijasu...

I dragi i ja jednog dana sigurno idemo u dom
atlantis is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.01.2018., 12:44   #397
A čuj, nije svako u mogućnosti se brinuti o teže oboljeloj starijoj osobi, jer radi i nema druge nego dom. Svakodnevni odlasi u posjet, popodne poslije posla su već iscrpljujući na na neki način ti narušavaju kvalitetu života jer ostale obaveze pate. Pogotovo kod ljudi sa malom djecom. Ili moji muški frendovi koji su nakon rastave solo, imaju još klince sahrpom obaveza i potrebite starce

Moji su udaljeni 400 km i nemam pojma što ću kad ne budu mogli sami. Kad ću ja bit u penziji, moji starci bi trebali bit oko stotke, tak da hm, nemam pojma kako u međuvremenu
__________________
@Anderlon: Ne sanjajte o demokraciji na Forumu. To nikad nije postojalo i neće postojati.
Mamekica is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.01.2018., 13:01   #398
Quote:
atlantis kaže: Pogledaj post
Dobro ti je Kymatica rekla, sve je u glavi

Godinama već sa psom volontiram u Domu i svako malo se iznenadim kakve sve usluge nude korisnicima uz one osnovne potrebe. Uz to imaš društvo svojih godina za druženje (čak vidim i hofiranje koji put ), nisi doma sam i usamljen pa prigovaraš djetetu jer je otišlo na kavu umjesto odmah s posla doma ili što neće satima pričati s tobom o prošlosti ili išijasu...

I dragi i ja jednog dana sigurno idemo u dom
Moja glava voli da joj vjetar mrsi kosu i ne pristajem na nikakav geto ( barem ja tako doživljavam domove, državne, a privatne još gore ).
A druženje sa vršnjacima i "hofiranje" meni nisu prispodobivi, ne kažem da drugima jesu.
Samoća i usamljenost su dvije različite kategorije.


Quote:
Mamekica kaže: Pogledaj post
A čuj, nije svako u mogućnosti se brinuti o teže oboljeloj starijoj osobi, jer radi i nema druge nego dom. Svakodnevni odlasi u posjet, popodne poslije posla su već iscrpljujući na na neki način ti narušavaju kvalitetu života jer ostale obaveze pate. Pogotovo kod ljudi sa malom djecom. Ili moji muški frendovi koji su nakon rastave solo, imaju još klince sahrpom obaveza i potrebite starce

Moji su udaljeni 400 km i nemam pojma što ću kad ne budu mogli sami. Kad ću ja bit u penziji, moji starci bi trebali bit oko stotke, tak da hm, nemam pojma kako u međuvremenu
Teže oboljele osobe su stvarno veliki problem, imam neke primjere i sada, a i prije u svojoj okolini. Imam primjere požrtvovane djece i primjere "narušavanja kvalitete života".
Ja se s tom teorijom ne slažem, jer smatram da život vlastitog roditelja je i tvoj život i da mu trebaš olakšati i uljepšati koliko možeš zadnje dane u tzv normalnom životu . Vi zajedno proživljavate kako vlastito djetinjstvo i njihovu starost i to je jedino normalno.

Meni nije lako s mojoj mamom i svakakvim dešavanjima koje njena starost donosi, ali... znam da ja činim najviše i najbolje što mogu za nju i da joj je svakako bolje sa mnom nego s nepoznatim ljudima koji bi ju sigurno živcirali.
Sa starcima nije lako i treba znati sve što prolaze i što misle a da ne mogu naći pravu rije i izgovorti ju, ali ih treba uključivati u dnevni život koliko se može.
Za sebe samo mogu reći, ne domu, ak me na silu ne vežu tamo.
__________________
"I'm gonna make him an offer he can't refuse."
ribica0903 is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.01.2018., 14:19   #399
Moj život nije život moje djece i previše ih volim da bi živjela s ikim od njih, dok postoji ikakvo drugo rješenje. Kad neću moć sama, dom mi se čini odličan
__________________
@Anderlon: Ne sanjajte o demokraciji na Forumu. To nikad nije postojalo i neće postojati.
Mamekica is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.01.2018., 14:48   #400
Quote:
ribica0903 kaže: Pogledaj post
Mene zanima kada i zašto se donosi odluka za odlazak u dom.
Osobno, sada, naravno , mislim da ne bih išla u dom, ali.. nikada ne reci nikada.

Isto tako imam mamu koja je 85 godina, teže pokretna i meni ne pada na pamet da je dam u dom.

Imala sam uvid u odlazak u dom dvije osobe iz familije, i jedan i drugi su poživjeli nepunih mjesec dva dana. Oba doma su iz Zagreba ( privatni), jedna osoba je imala Alzheimera, ne prestara, dobrog fizičkog zdravlja, otišla za dva mjeseca, druga je bila teško bolesna. Imali su dobrostojeću djecu i ja se pitam ako oni zbog posla nisu imali vremena za baviti se njima, zašto te novce nisu iskoristili pa uzeli njegovatelje za po doma.
Jedan dom je bio blizu Maksimirske, zaboravila sam koja ulica, katastrofa, bila sam tamo, ne hvala, drugi je bio u privatnoj kući u Gajnicama, isto sam zaboravila naziv i ulicu, lijepo je uređen, moderan sobe imaju i klime, ali ne bih voljela suditi o njezi i pažnji za starce jer nisam sigurna.

Znam da je starijim osobama jako teško mijenjati život, navike, poznati prostor i okolinu pa čak i stvari iz kuće, njima je rutina osnov za življenje, a odlazak u dom je totalni šok.
Moja mama je jako patila kada sam je zbog lakšeg života prebacila kod sebe u stan iz njenog malog stana, kako bih se brinula o njoj i kako ne bih trčala svaki puta kada ne čuje telefon pa se ne javi.
Iako je prošlo već 7-8 godina nikako se ne može naviknuti i stalno govori da je ona kod mene gost i sl. A za svaku boleštinu koja joj naiđe optužuje moj stan , ona to nije imala prije, naravno da nije jer nisu joj bile ni ove godine.

Dakle, htjela sam reći da mi se čini da je odlazak u dom nekako konačan i da je to samo stanica na kojoj se čeka zadnji tramvaj, a da življenje u vlastitom domu je ipak življenje pa nije bitno koliko dugo.

Puno je već rečeno o toj temi u svakodnevnom životu, i nijedan se razlog zapravo ne može generalizirati, kao niti nijedan zaseban slučaj procjenjivati i uspoređivati sa drugima.

Moja je svekrva u dobi u kojoj je samo pitanje vremena (vjerojatnije mjeseci nego godina) kada ćemo je preseliti u neki Dom. Ušla je u osamdeset šestu godinu, bolesna je i slabo pokretna, ali još uvijek živi sama. Još si može skuhati i obaviti kućanske poslove, a o svemu ostalome vodimo brigu mi.
Sada počinje jedna strana priče - sin njen (jedinac) i ja, žena mu, živimo sami u kući od sto pedeset kvadrata sa svim komforom stanovanja, a dvije spavaće sobe su već dvadeset godina prazne, samo se prašina u njima skuplja - djeca otišla svojim putem, skućila se....i bilo bi realno, u neka tamo prijašnja vremena i sasvim normalno da je preselimo k sebi i da uz nas dočeka kraj svoga životnog puta. Zapravo sam na to i ja računala do pred neko kratko vrijeme, no ne iz humanih pobuda - sada sam zaista iskrena do kostiju - već iz osjećaja poštovanja, a ponajprije zapravo zbog osjećaja obaveze i prema njoj kao majci moga supruga, i prema njemu kao suprugu. Bila sam spremna još prije godinu dana zanemariti sva neslaganja s njom proteklih četerdeset godina, sve dubioze proizašle iz njezinog teškog karaktera i sindroma "vegeta" svekrve, svih neugoda proisteklih iz toga.

Druga strana priče je poprimila svoj tok prošlog ljeta kada sam shvatila u vrijeme najvećeg radnog opterećenja da sam i fizički i psihološki posustala i da sam nepovratno krenula silaznom putanjom. Kada realno razmislim, taj je proces započeo nekoliko godina ranije neprimjetno, no, sada ubrzano ide naprijed i ja sam jednostavno uz fizičku sve veću nemoć izgubila i veliki dio tolerancije koja je prijeko potrebna za suživot nas dvije. Otežavajuća okolnost moje ne - volje da ona živi sa nama je i taj što ću ja koncem ove godine postati umirovljenica, a od slijedeće ili sasvim prestati sa poljoprivrednom proizvodnjom, ili je svesti na jednu krajnje ležernu mjeru koja će mi dopuštati maksimum slobodnog vremena. I, kao što sam već rekla, bilo bi realno da je uzmemo u naš dom.
No, ja se toga jednostavno bojim. Uz cjeloživotno zaista naporan i iscrpljujući posao i sve druge životne obaveze došla sam konačno u ležeran dio života, doba kada si ga mogu kreirati na način koji će biti podređen mojim zadovoljstvima, dopustiti si da ostvarim ono čega sam se često morala odricati , a sada će mi se opet ispriječiti jedna obaveza i uzeti mi određeni dio preostalog ležernog vremena - sve u meni vrišti protiv toga.

Pokušali smo joj organizirati pomoć u kući - dogovorili sa jednom gospođom četverosatni dnevni angažman četiri puta tjedno, no zbog njezine netrepeljivosti i nezadovoljstva morali smo nakon tjedan dana otkazati joj.
Sada je upisana u Dom umirovljenika, i na prvi znak ukazane potrebe smjestiti ćemo je tamo.

Treća strana priče je ta da sam i ja budući siguran korisnik Doma umirovljenika kada bude došlo vrijeme za to. Vodim se mišlju da će za mene tako biti bolje u doba kada više neću moći živjeti samostalno, na pomoć djece ne računam iz razloga što ne želim (sada tako mislim, ne mogu tvrditi da u starosti neću drugačije razmišljati, postati sebična) opterećivati ih i mjenjati im način života. A niti ne želim da svoj način života podređujem potrebi i kriterijima svoje djece.
Toplo se nadam da ih neću optetećivati niti financijski niti komocijski u doba kada će mi se ukazati potreba za tuđu pomoć.
A šta će mi život donjeti.....tko zna......
__________________
Kada zašutim, okrenem se i odem, to ne znači da si me pobijedio.
To znači da više nisi dostojan moga vremena.

BUKOWSKI
JOHABI is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 00:51.