Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca > Školarci i adolescenti

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 26.07.2016., 23:25   #1
Tinejdžer ne zna plivati

Uopće ne znam kamo bih sve mogla strpati ovu temu: u sport, u mentalno zdravlje, ovdje ili negdje drugdje.
Uglavnom, imam tinejdžera od 13 godina koji nije uspio naučiti plivati. Pokušavala sam od malih nogu, ali bezuspješno i uvijek sam se tješila da je i bicikl naučio relativno kasno bez pomoćnih (a neki njegovi frendovi još i kasnije), pa će takjo i to plivanje jednom doći na svoje mjesto. Po prirodi uopće ne naginje sportu, odlazak na treninge bio bi pravo mrcvarenje za njega, nogomet ga uopće ne zanima, europsko, svjetsko prvenstvo ga uopće
ne tangira. Jako je druželjubiv, još od vrtića na dalje, prihvaćen u društvu, odličan učenik i sve ok. Doduše, od prije godinu-dvije se malo primirio, druženja su se proširila na mreže, ali padaju dogovori za sastanak ekipe na školskom igralištu ili vožnje biciklom.
Njegova škola nema organiziranu obaveznu školu plivanja, ali kad su u četvrtom razredu išli u školu u prirodi na pet dana, bila je u to uključena i škola plivanja za neplivače. Iako se u početku veselio školi u prirodi, kad je čuo da je tu i škola plivanja, kategorički je počeo tvrditi da ne želi ići. Bilo je to početkom kalendarske godine i razrednica i ja smo se nadale da će se predomisliti kad počnu pripreme među djecom. No, umjesto toga, počeo je dobivati proljeve, temperaturu, zaboravljati zadaću. Onog dana kad sam mu rekla da ne mora ići ako ne želi, sve je to prestalo. (Kao novorođenče imao je dvije operacije crijeva i svaki poremećaj u probavi mi je crveni alarm.)
Vodila sam ga na tečaj u Jezerčicu, jedan na jedan, ali ništa. Sjećam se da mi je jednom rekao: "Mama, a možda ja nisam stvoren za plivanje, nego samo za razmišljanje." Pala je i izjava: "A zašto se ne rodimo s naučenim plivanjem?"

U šestom razredu pokazao je izraziti interes za odlazak na ljetovanje u organizaciji Crvenog križa. I tamo je bila škola plivanja, na kojoj se, kako sam čula, pojavio jednom i gotovo. Od plivanja ništa. Kad sam ga pitala što je radio dok su ostali plivali, rekao je da je jeo sladolede.

Znam da postoje strašne stvari koje našu djecu mogu zadesiti i ovo sigurno nije jedna od tih drastičnih. Poštujem i to da svako dijete ima svoj ritam razvoja. On je npr. progovorio tek s četiri godine. Sve bih si ja to nekako i posložila u glavi. Međutim, pritisak bliske okoline je strašan. Moja me mama izluđuje pričama da to dijete nije normalno, da nikako nije prihvatljivo to što on ne želi niti otići na plažu, ili ode, ali odbija ući u more. Jasno mi je da mu je sad sigurno i neugodno da ga učim plivati. Toliko sam već izluđena prigovorima da sam "za sve ja kriva", "kako ga to odgajam" i sl. da više ne znam što bih mislila.
Trebam li ići s njim na razgovor kod psihologa? Je li doista nenormalno da dijete ne nauči plivati sve do ove dobi ili je jednostavno statistički opravdano da neki ljudi ne nauče plivati?
Vidim na njemu da mu je to opterećenje koje očito ne može sam riješiti pa se prema tome odnosi kao prema nečemu nevažnom, a visoki ego mu ne dopušta da prihvati pomoć jer njemu je za mnogošto deviza "ja ću to na svoj način". (Geni su geni, i ja sam bila "na svoj način").
anita is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.07.2016., 09:45   #2
Quote:
anita kaže: Pogledaj post
Uopće ne znam kamo bih sve mogla strpati ovu temu: u sport, u mentalno zdravlje, ovdje ili negdje drugdje.
Uglavnom, imam tinejdžera od 13 godina koji nije uspio naučiti plivati. Pokušavala sam od malih nogu, ali bezuspješno i uvijek sam se tješila da je i bicikl naučio relativno kasno bez pomoćnih (a neki njegovi frendovi još i kasnije), pa će takjo i to plivanje jednom doći na svoje mjesto. Po prirodi uopće ne naginje sportu, odlazak na treninge bio bi pravo mrcvarenje za njega, nogomet ga uopće ne zanima, europsko, svjetsko prvenstvo ga uopće
ne tangira. Jako je druželjubiv, još od vrtića na dalje, prihvaćen u društvu, odličan učenik i sve ok. Doduše, od prije godinu-dvije se malo primirio, druženja su se proširila na mreže, ali padaju dogovori za sastanak ekipe na školskom igralištu ili vožnje biciklom.
Njegova škola nema organiziranu obaveznu školu plivanja, ali kad su u četvrtom razredu išli u školu u prirodi na pet dana, bila je u to uključena i škola plivanja za neplivače. Iako se u početku veselio školi u prirodi, kad je čuo da je tu i škola plivanja, kategorički je počeo tvrditi da ne želi ići. Bilo je to početkom kalendarske godine i razrednica i ja smo se nadale da će se predomisliti kad počnu pripreme među djecom. No, umjesto toga, počeo je dobivati proljeve, temperaturu, zaboravljati zadaću. Onog dana kad sam mu rekla da ne mora ići ako ne želi, sve je to prestalo. (Kao novorođenče imao je dvije operacije crijeva i svaki poremećaj u probavi mi je crveni alarm.)
Vodila sam ga na tečaj u Jezerčicu, jedan na jedan, ali ništa. Sjećam se da mi je jednom rekao: "Mama, a možda ja nisam stvoren za plivanje, nego samo za razmišljanje." Pala je i izjava: "A zašto se ne rodimo s naučenim plivanjem?"

U šestom razredu pokazao je izraziti interes za odlazak na ljetovanje u organizaciji Crvenog križa. I tamo je bila škola plivanja, na kojoj se, kako sam čula, pojavio jednom i gotovo. Od plivanja ništa. Kad sam ga pitala što je radio dok su ostali plivali, rekao je da je jeo sladolede.

Znam da postoje strašne stvari koje našu djecu mogu zadesiti i ovo sigurno nije jedna od tih drastičnih. Poštujem i to da svako dijete ima svoj ritam razvoja. On je npr. progovorio tek s četiri godine. Sve bih si ja to nekako i posložila u glavi. Međutim, pritisak bliske okoline je strašan. Moja me mama izluđuje pričama da to dijete nije normalno, da nikako nije prihvatljivo to što on ne želi niti otići na plažu, ili ode, ali odbija ući u more. Jasno mi je da mu je sad sigurno i neugodno da ga učim plivati. Toliko sam već izluđena prigovorima da sam "za sve ja kriva", "kako ga to odgajam" i sl. da više ne znam što bih mislila.
Trebam li ići s njim na razgovor kod psihologa? Je li doista nenormalno da dijete ne nauči plivati sve do ove dobi ili je jednostavno statistički opravdano da neki ljudi ne nauče plivati?
Vidim na njemu da mu je to opterećenje koje očito ne može sam riješiti pa se prema tome odnosi kao prema nečemu nevažnom, a visoki ego mu ne dopušta da prihvati pomoć jer njemu je za mnogošto deviza "ja ću to na svoj način". (Geni su geni, i ja sam bila "na svoj način").


ja sam naucila plivat na maturalcu u srednjoj znaci 18 godina a bome i dan danas se ne usudim daleko plivat.


Mozda postoji neki strah od vode. Jel se boji biti sam u dubljoj vodi? Jel uopce ulazi u vodu? Bazen? Rijeka? Ako se boji, mozda ga ne bi bilo lose odvesti psihologu pa da se vidi zasto se boji, ali ako ne, ne brini, doci ce mu.
ostoppbar is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.07.2016., 09:58   #3
Quote:
anita kaže: Pogledaj post


Trebam li ići s njim na razgovor kod psihologa? Je li doista nenormalno da dijete ne nauči plivati sve do ove dobi ili je jednostavno statistički opravdano da neki ljudi ne nauče plivati?
Vidim na njemu da mu je to opterećenje koje očito ne može sam riješiti pa se prema tome odnosi kao prema nečemu nevažnom, a visoki ego mu ne dopušta da prihvati pomoć jer njemu je za mnogošto deviza "ja ću to na svoj način". (Geni su geni, i ja sam bila "na svoj način").
Ima mnogo ljudi koji u odrasloj dobi ne samo da ne znaju plivati, već ne znaju ni bicikl voziti. Neki u svojoj mladosti nisu imali puno prilika za uvježbavanje tih vještina, neki nisu imali volje. Nekima ta vještina nedostaje (imam u svojoj okolini odraslu osobu koja ne zna ni plivati ni voziti bicikl. Vožnja bicikla bi joj dobro došla,plivanje joj nije bilo toliko bitno u životu), neki lako idu kroz život bez tih vještina.
Bitno je koliko je samom čovjeku to bitno. Ja bih rekla da djetetu stvarate prevelik pritisak s tim učenjem plivanja, te on stvara (u toj dobi pogotovo) averziju prema tome i racinalizira zašto mu ta vještina ne treba. Ono što bi mene smetalo je poruka koju mu okolina šalje (da nije dobar/normalan/spretan) ako ne nauči plivati. Dijete je počelo izbjegavati i sve prilike koje uključuju vodu (odlazak na plažu ili školu u prirodi ) jer osjeća da će ga se tjerati na nešto što njemu ne ide ili se ne osjeća ugodno.

Moje dijete sad uči plivati. Kako joj ide, ne mogu reći sa sigurnošću da će na ovom tečaju naučiti. Ima "dvije lijeve ruke" i kooordinacija joj nije na zavidnom nivou .
No veseli se bazenu, učenju, sva si je ponosna kako to njoj ide, kako se trudi, veseli je kako si je našla frendicu...dijete si je našlo nešto čemu se u toj aktivnosti veseli. Poslije ćemo probati još malo vježbati plivanje, no iskreno meni je bilo važnije da se oslobodi u vodi, da se ne prestraši kad treba ući u bazen (ili more), da se ne uspaničari ako slučajno upadne u vodu i tu vidim korist od tečaja. Mislim da će proplivati tek kasnije, a možda i nikad. Tko zna. Znam da je to korisna vještina, no nije za osuđivanje ako je ne posjeduješ.

Hoće li se loše osjećati ako je ne usvoji? Vjerojatno hoće kad bude u prilici da je treba, no treba shvatiti da je to samo jedan mali djelić u kome netko nema kompetenciju, ne određuje to čovjeka.

Moja mala isto tako kako nije spretna s plivanjem, nije spretna ni s penjanjem, skakanjem (jako joj je teško preskakati uže), bilo kakvom fizičkom aktivnošću. I da, nađe se povrijeđena kad vidi kak se netko može popeti na stablo, kako preskače uže ili visi sa neke sprave. A kaj možeš, nismo svi za sve. Mi je uvijek ohrabrimo da pokuša, nekad neke stvari i vježbamo s njom pa ih i savlada i tad je presretna i ponosna na sebe, a za neke stvari sama kaže da joj ne idu. Zna isto tako da je u nekim stvarima "jaka" i da joj idu te je potičemo da se njima bavi. Važno nam je da shvati da svi mi imamo takve jake i slabe strane i da nas nešto što ne možemo ne obilježava kao nenormalne osobe.
nightfall is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.07.2016., 11:25   #4
Vaši su me komentari učvrstili u vlastitom mišljenju u koje sam već posumnjala pod pritiskom moje mame (koja isto ne zna plivati).

On se ne boji vode. Razlog zbog kojeg sada ne želi ulaziti je taj što zna da ne zna plivati, a ono što mu ne ide, to uvijek izbjegava. Kad je imao par godina, mogao je skakutati po jednoj nozi, a po drugoj nije. I onda sam ga jednomn ulovila kako vježba skakutati po toj drugoj nozi (ali tako da nitko ne vidi) i ništa nisam rekla. Za par dana, evo njega sretnog, viče mi: "Mama! Vidi što mogu!"

Normalno je da se veseli svakom svom uspjehu. Ja u ničemu ne radim pritisak na njega, iako ga u svemu potičem. I za ocjene ne pravim nikakve probleme. Njemu je samome draže ako je ocjena bolja. Ako je loša, ne sipam mu sol na ranu. A ima djece u njegovom razredu koja imaju fiziološke probleme ako ih profesor prozove za ispitivanje.

Nadam se da će se u mozgu jednom dogoditi i taj klik za osjećaj u vodi, a ako se ne dogodi, sretna sam što je živ i zdrav.
anita is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.07.2016., 12:05   #5
nije da te tješimmoj dragi proplivao sa 30. imao je strah od vode, rođen pokraj rijeke u kojoj su se svi osim njega naučili plivati. on je naučio s 30. sad smo svake godine na moru a najbolji dio mu je jedrenje i kupanje na otvorenom moru
lea321 is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.07.2016., 13:18   #6
Joj prekrasno! Zamisli!
anita is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.07.2016., 16:01   #7
Ja sam isto kasno naučila plivati
voziti bicikl sam naučila brzo, čak se niti ne sjećam kako i kada, u biti se nitko ne sjeća, mama je samo jedno rekla: pa vi ste se to sve same učile.
tako je nekad bilo, nitko te ništa nije učio
no, htjela sam pitati, da li je možda nedonošće?
jer ja jesam i nekad nije bilo vježbi i toga svega i danas osjećam posljedice toga

i očajno sam trapava i dan danas
velim, jako teško sam naučila plivati, i bojim se vode
nikako da naučim voziti auto
da ne velim da nema šanse da uhvatim loptu meni bačenu, radije se izmaknem jer ne samo da je neću uloviti nego će me sigurno pogoditi u glavu

nemam ti šta pametno za reći
vlovrec is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.07.2016., 16:14   #8
Jednostavno pitanje - želi li on naučiti plivati?
__________________
hausfrau is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.07.2016., 17:20   #9
Pa ja bih rekla da želi jer sam ga više puta našla kako vježba pokrete plivanja na krevetu, na suhom.
Da ga sad pitam da mi kaže želi li to, sigurna sam da bi rekao da ne želi i sigurna sam da ne bi rekao istinu. Nije on dijete koje osjećaje daje "na tacni", pogotovo otkako je, dosta rano, ušao u pubertet. Dosta toga drži za sebe i u tome je na tatu. Osim toga, prije dvije godine mu je umro tata, i nakon toga je nekako naglo odrasao, kao da preuzima mušku ulogu u obitelji.I u školi su primijetili da se jako uozbiljio.
Nije nedonošće, ali je rođen dva tjedna prije termina carskim rezom nakon višemjesečnog čuvanja trudnoće na Preparu u bolnici. Prošli smo medicinsku gimnastiku na Goljaku u prvim mjesecima života, angažirali smo gospođu s Goljaka za privatne vježbe i stvarno smo se na vrijeme doveli u red koliko god se moglo.
anita is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.07.2016., 17:33   #10
Žao mi je zbog gubitka oca.

Znači on želi plivati, čak i radi potajice nešto po tom pitanju, ali neće ni tebi priznati radi toga što? Srami se? Nema samopuzdanja? Misli da to ne može? Možda malo općenito da poradite na tome, umjesto da se fokusirate na plivanje, pa će onda i to plivanje doći spontano na red?

Je li imao kakvu stručnu podršku radi gubitka oca? Ima li kakvog odraslog muškarca (rođaka, trenera, obiteljskog prijatelja..) s kojim je blizak i koji mu može biti autoritet ili neki uzor, oslonac?
__________________
hausfrau is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.07.2016., 17:38   #11
Imaš dosta tih malih bazena sad po Zagrebu (ako ste iz ZG) gdje bi ga možda htjeli naučiti plivati onak, van radnog vremena, jedan na jedan da ga nije sram pred drugima

ali prije naravno bi trebala doprijeti do njega i da on sam izrazi želju da nauči, no ako bi mu se to na ovaj način isprezentiralo - možda bi upalilo
__________________
Moj Zmajek je MPO beba i tako sam jebeno ponosna na to!!!
Istine i laži o MPO
Francesca is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.07.2016., 11:59   #12
Hausfrau, ne želi priznati jer misli da to ne može. A ono što on ne može, uvijek je prikazivao kao nevrijedno da ne bi ispalo da je neuspješan. Voli uspjeti i to je ok, svi to volimo, netko prizna, a netko ne.
Ja ga više ne forsiram. Nezgodno je što se to sad poklopilo s tinejdžerskim mušicama (bolje reći bumbarima), pa sve ide teže. Ali uvijek sam s njim imala jako puno strpljenja u svemu i nisam ga, pogotovo pred njim, uspoređivala s drugom djecom, nego s njim samim, prije i sada.
Glavno mi je da sam ovdje dobila potvrdu da to nije neko "alarmantno" stanje. Zapravo, ja se jedino bojim toga da se jednog dana kad počne sam odlaziti na ljetovanje, ne nađe u nekom društvu koje mu neće vjerovati da ne zna plivati, pa ga bez veze bace u vodu.
Mnogo mi je važnije da pokazuje veliki interes za vožnju auta. Njegov tata je bio vrhunski obrazovan, ali nije vozio auto i rekao je kako misli da on to nikada ne bi mogao. Ne voziti auto u današnje vrijeme veći je hendikep nego neplivanje.
Muških uzora u blizini nema. Ja sam uvijek bila supermama koja mora znati popraviti svaku igračku, poznavati sve likove iz svih crtića, obojiti stan, sastaviti namještaj... Jedino mi je za mateamtiku u prvom razredu začuđeno rekao: Otkud ti to znaš?
Sada mu onako u šali znam reći: Do kada misliš biti u tom pubertetu? Daj izađi što prije pa da sve opet bude normalno.
anita is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.07.2016., 12:24   #13
tvoje dijete je posvemu što si napisala rođeno kao neurorizično dijete.otud i problemi s motorikom. e sad neki lakše to riješe kod nekih je to duži put. na kraju se sve posloži. pusti ga da ide svojim tempom. ukoliko i ne svlada plivanje treba uvijek pristupati tome iskreno i upoznati recimo prijatelje da ne zna plivati. na kraju uopće nije toliki problem nešto neznati samo to trebaju i bližnji znati kako bi mogli ispravno postupiti u određenim situacijama. iako, kao majka neurorizičnog djeteta, koje je savladalo sve ali malo kasnije od vršnjaka , želim ti reći da mu samo daš vremena da nađe svoj način kako riješiti problem
lea321 is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.07.2016., 12:48   #14
Quote:
anita kaže: Pogledaj post
Ja ga više ne forsiram.
Ajde, baš lijepo.
Istina, nakon što si ga u tolikoj mjeri izmaltretirala oko tako nebitne stvari kao što je fuckin' plivanje da je dečko na nervnoj bazi fizički oboljevao zbog tvog pritiska i boji ti se iskreno reći što mu je na duši o toj temi, možda si malo i zakasnila.

Iza licemjerne tobožnje zabrinutosti kako će se on kao neplivač uklopit u svoje vršnjačko društvo, iz tvojih rečenica naprosto vrišti da brineš jedino o tome hoće li tvoja sredina i okolni promatrači prosuditi da si ti ona stereotipna "savršena" majka iz kataloga, sa stereotipnim "savršenim" djetetom iz kataloga.
Nije tebi problem što ti sin ne pliva, problem ti je što bi tvoja mama, prijateljica ili susjeda mogle prokomentirati "To je ona čiji sin još ne zna plivat". Jadno.
__________________
So you can stick your little pins in that voodoo doll, I'm very sorry, baby, doesn't look like me at all, I'm standing by the window where the light is strong.
Ace of Diamonds is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.07.2016., 12:57   #15
Quote:
anita kaže: Pogledaj post
Hausfrau, ne želi priznati jer misli da to ne može. A ono što on ne može, uvijek je prikazivao kao nevrijedno da ne bi ispalo da je neuspješan. Voli uspjeti i to je ok, svi to volimo, netko prizna, a netko ne.
Mislim da je jako važno da on zna da je potpuno savršeno u redu u nečemu biti neuspješan. I da je svaki super uspješan u nečemu neuspješan. I da nečija upsješnost ili neuspješnost nije ne smije biti uvjet prihvaćanja. Odnosno, da zna da je jednako voljen, vrijedan i prihvaćen pa makar nikad ne zaplivao.

Quote:
Ja ga više ne forsiram.
Ako si ga forsirala, ispričaj mu se radi toga i pojasni mu da si pogriješila.

Quote:
Glavno mi je da sam ovdje dobila potvrdu da tonije neko "alarmantno" stanje.
Nije alarmantno što ne zna plivati, ali je alarmantno njegovo nisko samopouzdanje, samosvijest i samopoštovanje.

Quote:
Muških uzora u blizini nema. Ja sam uvijek bila supermama koja mora znati popraviti svaku igračku, poznavati sve likove iz svih crtića, obojiti stan, sastaviti namještaj... Jedino mi je za mateamtiku u prvom razredu začuđeno rekao: Otkud ti to znaš?
Da ima i tri supermame, opet bi mu svakako koristilo da ima neki muški uzor.
__________________
hausfrau is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.07.2016., 13:21   #16
Anita sve će doći na svoje misto bez brige. Jednog dana će ti samo doći i reći da je naučio plivati. Moj sin nije znao voziti biciklu jer ja ne znam pa ga nisam učila, a tata je nažalost po tom pitanju bio nezainteresiran i nestrpljiv pa ga ni on nije učio. I tako moj sin sa punih 20 godina posudi od prijatelja biciklu i nauči u jedan dan. Evo zadnje dvije godine stalno vozi i u odličnoj je kondiciji. Znam da mu je smetalo dok nije znao i pomalo se bojao ali je u dan dva zapeo i naučio. Tako će i tvoj sin samo pusti da to ide samo od sebe.
__________________
u zalivu malom tom
sara100 is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.07.2016., 13:32   #17
Ja sve čitam i ne vjerujem. Moja je 11, ne zna plivati jer joj nije napeto i nikoga ne boli kuki. Ni bicikl ne vozi. I boji se mraka, a ni kosu si sama ne zna prati kako spada. Al se zato rola ko zmaj. I snima videoklipice za yubito. I sama ih editira. I govori engleski bolje od većine maturanata.

Pusti dijete na miru, valjda ima već ptsp i od plivanja i tebe i onih koji forsaju da nije normalan jer neke babe kažu da se plivati mora znati.
__________________
Oni koji znaju najmanje uvijek to znaju najglasnije.
shtefy is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.07.2016., 17:47   #18
Ma ljudi, zapravo se i ne bi moglo reći da sam ga forsirala time što sam mu htjela omogućiti različite prilike u kojima bi mogao naučiti, i koje je on prihvaćao. Inače nije dijete "na gumb" koje bezpogovorno sluša sve što mu se naredi. Odgajan je da ima pravo na vlastito mišljenje, pa otuda i rečenica "Ja ću to na svoj način".

Ace of Diamonds, ako je nešto jadno, onda je to tvoj treći odlomak! Totalno promašeni komentar.

Jasno je da ću čekati "da se dogodi". Kao što sam napisala, u svemu sam poštivala njegov tempo. Npr. dok se neki vole hvaliti kako im se klinci rješavaju pelena ne znam kako rano, moj mali je to napravio sa skoro četiri godine, sam od sebe. Jednostavno je rekao u vrtiću da njemu to više ne treba.

Sara100, uopće me ne bi iznenadilo da jednog dana samo kaže da je naučio plivati. To bi bilo skroz u njegovu stilu. I uopće ne bi tome pridavao posebnu važnost. Tako jedini u razredu dobije peticu iz testa, i to mi kaže nakon dva dana. Kao, pa nije to nešto posebno.

A dok se "to" ne dogodi, uživat ću u njegovoj konstataciji da sam "najbolja mama u cijelom svemiru". Lijepo je kad ti dijete kaže nešto takvog, zar ne?
anita is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.07.2016., 17:58   #19
Mozda se boji vode, ali nece priznati, ipak je to decko u pubertetu. Moja stara se panicno boji vode, razlog ne poznat, jedva je naucila plivat, sjedi na plazi s nogama u plicaku, nema sanse nju dobit u vodu, a ako i udjes imas osjecaj da se bude pokocila koliko je u grcu, mozda smao treba razgovarati s njim, jer ako ima panicni strah od vode, ne treba ga uopce siliti, jer ce smao kontra efekt imati.
placebo effect is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 05:12.