|
|
05.07.2007., 14:52
|
#1
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2007.
Postova: 164
|
Razmišljam o rastavi
Kako znati kada je stvarno došlo do kraja. Moj M je upoznao mene, rastavio se, mi se oženili. Imamo zajedničkog klinca i njegovog od 17.g iz prvog braka(živi a mamom). Sve je bilo više manje ok., međutim nakon što sam rodila počeli smo se konstantno svađati, ja ˝polu neuračunjljiva˝ od poroda, on taman ostao bez posla....poslje se sve sredilo, klinac raste, on dobio posao, ali mi se nekako nismo skrpali. Sve mi je to dosadilo, svađe, nemam volje za sex ama baš nikakve, ne znam...da li ga uopće još volim. Kad sam mu i spomenula rastavu, poludio je...bilo mi je žao pa sam odlučila da nastavimo , ponajprije radi klinca. Nemam drugog, akobitko pomislio na to, ali ...teško mi se boriti s mišlju da li ga još volim , da li ću se ikad rastaviti od njega...tako se ne može naprijed u braku. Kao da mi je ljepše kad ga nema doma, kad je na putu...užas! , ne maltretira me, ne pije, obiteljski je čovjek, voli djecu, nije za izlaske(to mi ipak fali- bar jednom mjesečno)! Jedva čekam na godišnji sama s klincem...kao da će mi biti ljepše tako. Dajte pametni savjet.
|
|
|
06.07.2007., 17:04
|
#2
|
mudrac
Registracija: Feb 2006.
Postova: 1,977
|
Donekle te razumijem jer sam u sličnoj situaciji....kako sam osoba inače dosta otvorenih i slobodnih stavova, i k tome još relativno premlada, dosta sam se teško odlučila na brak, puno sam premišljala oko toga, ali kad smo se prije malo više od godinu i pol dana ipak vjenčali odlučila sam raditi na sebi. Inače sam dosta odgovorna i realna, pa sam, kad sam već učinila takav korak, ozbiljno shvatila taj brak. I ozbiljno sam shvatila naš odnos. Iako su mi neke stvari vrlo teško padale (početak zajedničkog života kod njegovih roditelja, nevolje s njegovim poslom).
Nedavno sam shvatila da sam prenaglila i pogriješila s odlukom o ulasku u brak. Otkrila sam da je moj suprug koji je navaljivao na vjenčanje i td, a stariji od mene, zapravo još pravo dijete, nezreo, slabo odgovoran, i još uvijek lebdi u oblacima. U posljednje vrijeme se još pojavio i problem s alkoholom, gubitkom posla.... tako da i ja već par mjeseci mozgam i mozgam i opet premišljam što učiniti.....ali ovaj put puštam vremenu da odradi malo sa svoje strane....ovaj put neću nagliti kao s vjenčanjem, iako mi se sad rastava čini najjednostavnije i najlogičnije rješenje, nastojim prvo dobro dobro odvagnuti sve....jer sve se da prevladati od ostalih problema, ali isto kao ti, više nisam sigurna da li ga uopće još volim, jer ne pašu mi više ni dodiri, ne želim ni bliskost, ni seks, niti mi nedostaju...nekako sam najmirnija kad ga nema blizu...nažalost. E sad, može li se natrag odavde, od te točke, ili je to znak kraja, to nitko ne zna....ostaje nam samo razmišljati i vagati i jednom ipak donijeti neku konačnu odluku.
|
|
|
06.07.2007., 18:08
|
#3
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2006.
Postova: 844
|
Nisam u braku, ali sam bila u dugoj vezi u kojoj su se problemi gomilali, a nisu rješavali, u kojoj sam patila, a nisam to naglas govorila, u kojoj je i on patio na svoj način, ali si nije znao pomoći, i došli smo do faze u kojoj sam ja odbijala bilo kakav tjelesni dodir, u kojoj me bilo sram intimnosti s njim, u kojoj jako dugo nisam bila sigurna dal ga još volim ili ne, u kojoj sam počela emotivno i fizički bježati od njega, u kojoj sam iskakala iz kože i htjela van, ali sam se bojala da ne pogriješim... i onda je puklo. Danas, s odmakom od nekoliko godina sam sigurna da smo oboje trebali biti pametniji i pokušati možda čak i terapijski svak ponaosob ili zajedno spasiti ono što smo imali. Jer smo se ipak jako voljeli i ta me spoznaja i držala dugo u nedoumici. Jer sam stalno preispitivala gdje je nestala ta ljubav i nisam mogla pojmiti kako se čovjek u jednom trenutku može naći obavijen potpuno dijametralnim emocijama. Kad smo počeli razgovarati ja sam (u sebi) već bila odustala od te veze.
Zbog toga se prvo dobro preispitajte, prisjetite se svega zajedničkoga što ste prošli i prolazite, dokučite što je dovelo do ovoga sada, onda sjednite i razgovarajte s vašim muževima, napišite im ako ne žele razgovarati, uložite puuuno truda i puuuno vremena (vrijedi za obje strane - mušku i žensku). Ako su postojale snažne emocije pokušajte otkriti na kojim su temeljima počivale i ako su bile ispravne ne dajte im da samo tako odu.
|
|
|
06.07.2007., 19:16
|
#4
|
mudrac
Registracija: Feb 2006.
Postova: 1,977
|
e pa to je ono.....toga se svi bojimo: što ako odemo, a onda kad steknemo odmak od svega shvatimo da smo trebali zadržati tu osobu....osim toga svi smo kukavice kad treba ostati sam, pa trpimo svašta iz straha od usamljenosti. barem ja. jedan dan pomislim: ma što mi ovo treba, pa zaslužila sam bolje, a drugi dan: a što ako nema bolje?
|
|
|
09.07.2007., 13:10
|
#5
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2007.
Postova: 164
|
Svaka je sutiacija za sebe, i što je , bar u mom slučaju istina: moj muž je i vrijedan i nije sklon ni alkoholu ni ženama...i baš zato mislim da trebam dati sve od sebe da uspijemo, a da ne govorimo o prekrasnom sinčiću koji ga obožava i kojeg muž obožava. A kad se zapitam, koga bi i našla. Možda mi je to neka faza, ja sam društvena, volim izlaske, on je malo statičan, radije ide doma gledati TV, ali s druge strane kad sam se udavala za njega to mi se i svidjelo, nakon propale duge veze, par usputnih vezica, godina izlazaka i bančenja, sa 27 sam shvatila da su mi ti izlasci na neki način dosadili, postalo je sve uvijek isto i znala sam da želim brak i dijete. To sam i dobila! Što bi sad ja? Da i počnem izlaziti uvjerena sam da bi mi sve brzo dosadilo, čovjeka privlači ono što nema, kako bi se reklo ˝nikad zadovoljan i što bih sama? Ne čini mi se da prinčevi na bijelim konjima šetaju naokolo, a da ne kažem da onaj tko mi se u početku svidi uglavnom ispadne totalni šmokljan koji mi po ničemu ne odgovora...Ne znam...mislim da je pametnije za sada dalje ploviti ˝mirnijim morem˝ jer kakve sam sreće naišla bi na takvo nevrijeme ....a imam i dijete! i t je velika razlika. Hvala na podršci...
|
|
|
15.07.2007., 20:04
|
#6
|
Pacijent
|
Ljudi, nemojte se rastajat! ! !
Dijete sam rastavljenih roditelja i 15 godina nakon toga dan danas mi je teško. Svaka veza ima dobrih i loših dana. I sama sam dovoljno odrasla, 6 mjeseci sam u braku i ne mogu reći da obećajem sebi, njemu, Bogu da će to vječno trajati. Ali kad pogledam svoje starce, imaju oko 60, oboje su solo, veza koja je dovela do raspada braka nije se održala... Znam da je trava uvijek zelenija s druge strane, ali oduprite se! I ta trava jednom gubi sjaj kad zakoračiš na nju. I kaj na kraju preostaje? Život u samoći, rodbina, frendovi, svi te pomalo zaborave kad si sam. A tko na kraju pati? Djeca čiji rodtelji nisu bili dovoljno jaki da se othrvaju bračnoj buri!
Nisam 100 % protiv rastave, nemojte me krivo shvatiti!
Žene, nemojte trpiti bračno nasilje. Ali, kada vidite da stvari odlaze krivim pute, pričajte s partnerom, otiđite na savjetovanje, bilo što, samo da spasite brak. Možda se na kraju pokaže da je to bila trenutna kriza.
|
|
|
16.07.2007., 10:13
|
#7
|
ja sam dijete mašte
Registracija: Oct 2006.
Postova: 78
|
Quote:
shakira kaže:
Ljudi, nemojte se rastajat! ! !
Dijete sam rastavljenih roditelja i 15 godina nakon toga dan danas mi je teško. Svaka veza ima dobrih i loših dana. I sama sam dovoljno odrasla, 6 mjeseci sam u braku i ne mogu reći da obećajem sebi, njemu, Bogu da će to vječno trajati. Ali kad pogledam svoje starce, imaju oko 60, oboje su solo, veza koja je dovela do raspada braka nije se održala... Znam da je trava uvijek zelenija s druge strane, ali oduprite se! I ta trava jednom gubi sjaj kad zakoračiš na nju. I kaj na kraju preostaje? Život u samoći, rodbina, frendovi, svi te pomalo zaborave kad si sam. A tko na kraju pati? Djeca čiji rodtelji nisu bili dovoljno jaki da se othrvaju bračnoj buri!
Nisam 100 % protiv rastave, nemojte me krivo shvatiti!
Žene, nemojte trpiti bračno nasilje. Ali, kada vidite da stvari odlaze krivim pute, pričajte s partnerom, otiđite na savjetovanje, bilo što, samo da spasite brak. Možda se na kraju pokaže da je to bila trenutna kriza.
|
sve sam probala nije išlo...i tu sebi nemam što prebacivati.
trpila i nasilje...čak...sad znam da sam sve još davno prije trebala prekinuti..!
Istina je djeca pate, ali još više pate kad vide da roditelji žive zajedno a u domu nema one obiteljske hramonije, topline, smijeha...tada je njihova bol još veća..
__________________
....tijelom ja sam covjek...
....a dusa mi je more....
|
|
|
16.07.2007., 13:47
|
#8
|
mudrac
Registracija: Feb 2006.
Postova: 1,977
|
ja nemam djece pa mislim da je možda sad najbolji trenutak da raščistimo naše probleme, jer kad djeca dođu, onda se uglavnom svašta pretrpi radi njih...
|
|
|
16.07.2007., 19:46
|
#9
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2007.
Postova: 15
|
Quote:
shakira kaže:
Ljudi, nemojte se rastajat! ! !
Dijete sam rastavljenih roditelja i 15 godina nakon toga dan danas mi je teško. Svaka veza ima dobrih i loših dana. I sama sam dovoljno odrasla, 6 mjeseci sam u braku i ne mogu reći da obećajem sebi, njemu, Bogu da će to vječno trajati. Ali kad pogledam svoje starce, imaju oko 60, oboje su solo, veza koja je dovela do raspada braka nije se održala... Znam da je trava uvijek zelenija s druge strane, ali oduprite se! I ta trava jednom gubi sjaj kad zakoračiš na nju. I kaj na kraju preostaje? Život u samoći, rodbina, frendovi, svi te pomalo zaborave kad si sam. A tko na kraju pati? Djeca čiji rodtelji nisu bili dovoljno jaki da se othrvaju bračnoj buri!
Nisam 100 % protiv rastave, nemojte me krivo shvatiti!
Žene, nemojte trpiti bračno nasilje. Ali, kada vidite da stvari odlaze krivim pute, pričajte s partnerom, otiđite na savjetovanje, bilo što, samo da spasite brak. Možda se na kraju pokaže da je to bila trenutna kriza.
|
Ne slažem se u ovoj konstataciji. Ja sam dijete roditelja koji su se odlučili rastati nakon 30 godina braka, nisu to željeli učiniti prije zbog mene i brata. meni kao dijetetu je bilo strašno gledati njihove svađe, prepiranja, nezadovoljstvo...Sad su rastavljeni svako živi svoj život. Mama mi se preporodila, a stari se nastavio kurv...,ali više nema ženu pa mu to ne možemo zamjeriti. Ja sam se rastala i moram reći da se puuuno bolje osjećam bez utega oko vrata, momentalno sam u vezi i prekrasno mi je opet znam što je sex, a u braku moramo priznati to malo po malo odumire i ostaje neka bračna obaveza...drago mi je da je moj brak jedna zatvorena knjiga, jer ako ljudi ne mogu naći zajednički jezik bolje da nisu zajedno. Treba pokušati spasiti brak, ali ako stvarno ne ide, ako nema strasti,razumjevanja...čemu se mučiti? A što se djece tiče vjerujte mi bolje da imaju dva sretno rastavljena roditelja, nego 2 roditelja koja su u lošem braku i svađaju se.
__________________
Winnie the Pooh
|
|
|
16.07.2007., 21:43
|
#10
|
mudrac
Registracija: Feb 2006.
Postova: 1,977
|
i moji roditelji su se rastali nakon 32 godine braka....isprva mi je bilo žao jer sam uvijek mislila da će zauvijek ostati zajedno....ali sad kad vidim koliko olakšanje je doživjela moja stara, koliko je rasterećena i puno zadovoljnija sama sobom...i ona je vjerojatno nesvjesno čekala da odrastemo, jer oni su se rastali kad smo mi djeca odlepršali iz kuće.
sad mi je jedino žao zašto nisu to i ranije napravili jer bi možda imali još šanse naći bolje partnere, ovako će ostarjeti sami kao prsti, oboje.
ja sam upravo pred razvodom, odnosno, nisam još odustala, ali to postaje sve izvjesnije....nekako to mi je misao vodilja, bolje sad dok smo još dovoljno mladi za novu šansu, nego živjeti u ravnodušnosti i neiskrenom braku, samo radi djece ili sl.
|
|
|
25.07.2007., 13:56
|
#11
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2007.
Postova: 6
|
Quote:
solara kaže:
Kako znati kada je stvarno došlo do kraja. Moj M je upoznao mene, rastavio se, mi se oženili. Imamo zajedničkog klinca i njegovog od 17.g iz prvog braka(živi a mamom). Sve je bilo više manje ok., međutim nakon što sam rodila počeli smo se konstantno svađati, ja ˝polu neuračunjljiva˝ od poroda, on taman ostao bez posla....poslje se sve sredilo, klinac raste, on dobio posao, ali mi se nekako nismo skrpali. Sve mi je to dosadilo, svađe, nemam volje za sex ama baš nikakve, ne znam...da li ga uopće još volim. Kad sam mu i spomenula rastavu, poludio je...bilo mi je žao pa sam odlučila da nastavimo , ponajprije radi klinca. Nemam drugog, akobitko pomislio na to, ali ...teško mi se boriti s mišlju da li ga još volim , da li ću se ikad rastaviti od njega...tako se ne može naprijed u braku. Kao da mi je ljepše kad ga nema doma, kad je na putu...užas! , ne maltretira me, ne pije, obiteljski je čovjek, voli djecu, nije za izlaske(to mi ipak fali- bar jednom mjesečno)! Jedva čekam na godišnji sama s klincem...kao da će mi biti ljepše tako. Dajte pametni savjet.
|
i meni je teško ja već više od godine razmišljam o razvodu on je dobar nikad se ne svađamo i mogu sve što hoću, ali jednostavno meni je to dosadno nemaš s kim pričati s kim se i porječkati nemam volje za sex najbolje mi je kad ga nema, uz to u međuvremenu sam se počela intezivno družiti sa bivšim i mislim da ga sve više volim luda sam već. imam malu od tri god. i sve bi nekako kao spasila zbog nje ali svakim danom ja sve više tonem nemogu više podnositi njegovo disanje kraj mene a bojim se rastave i sve mislim da se nekako još može spasiti, samo ne znam kako
|
|
|
25.07.2007., 16:50
|
#12
|
Nešto
Registracija: May 2006.
Postova: 16,812
|
Quote:
shakira kaže:
Ljudi, nemojte se rastajat! ! !
Dijete sam rastavljenih roditelja i 15 godina nakon toga dan danas mi je teško. Svaka veza ima dobrih i loših dana. I sama sam dovoljno odrasla, 6 mjeseci sam u braku i ne mogu reći da obećajem sebi, njemu, Bogu da će to vječno trajati. Ali kad pogledam svoje starce, imaju oko 60, oboje su solo, veza koja je dovela do raspada braka nije se održala... Znam da je trava uvijek zelenija s druge strane, ali oduprite se! I ta trava jednom gubi sjaj kad zakoračiš na nju. I kaj na kraju preostaje? Život u samoći, rodbina, frendovi, svi te pomalo zaborave kad si sam. A tko na kraju pati? Djeca čiji rodtelji nisu bili dovoljno jaki da se othrvaju bračnoj buri!
|
ni ja se ne bih s ovim nikako slozio, osim s cinjenicom da ne treba olako dici ruke.
ali ako stvari ne funkcioniraju - ne funkcioniraju. ako nekog ne volis - onda ga jednostavno ne volis i ne mozes naucit da ga volis ili se na to prisilit.
za djecu je najbolje da odrastu u braku punom ljubavi i razumijevanja, ali ako toga nema razvod je daleko bolja opcija od braka u kojem to nedostaje.
i puno puno sjebanije su osobe koje su zivjele s roditeljima koji se ne vole, nego one koje su imale razvedene roditelje koji su bili civilizirani medjusobno i djeci obostrano pokazivali ljubav bez ograde.
sto se autorice tice - ne znam, krize su moguce, krize se dogadjaju i prolaze, pa necu reci da odmah dignes ruke. ali ako nekog ne volis...jebiga, tesko je, ali moras se razvest. nisi taoc ni braka, ni toga sto je on dobra osoba, pa u krajnjoj liniji nisi ni taoc svoje djece (niti bi ti ona to zeljela).
|
|
|
25.07.2007., 16:56
|
#13
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2006.
Postova: 694
|
Quote:
moses kaže:
Donekle te razumijem jer sam u sličnoj situaciji....kako sam osoba inače dosta otvorenih i slobodnih stavova, i k tome još relativno premlada, dosta sam se teško odlučila na brak, puno sam premišljala oko toga, ali kad smo se prije malo više od godinu i pol dana ipak vjenčali odlučila sam raditi na sebi. Inače sam dosta odgovorna i realna, pa sam, kad sam već učinila takav korak, ozbiljno shvatila taj brak. I ozbiljno sam shvatila naš odnos. Iako su mi neke stvari vrlo teško padale (početak zajedničkog života kod njegovih roditelja, nevolje s njegovim poslom).
Nedavno sam shvatila da sam prenaglila i pogriješila s odlukom o ulasku u brak. Otkrila sam da je moj suprug koji je navaljivao na vjenčanje i td, a stariji od mene, zapravo još pravo dijete, nezreo, slabo odgovoran, i još uvijek lebdi u oblacima. U posljednje vrijeme se još pojavio i problem s alkoholom, gubitkom posla.... tako da i ja već par mjeseci mozgam i mozgam i opet premišljam što učiniti.....ali ovaj put puštam vremenu da odradi malo sa svoje strane....ovaj put neću nagliti kao s vjenčanjem, iako mi se sad rastava čini najjednostavnije i najlogičnije rješenje, nastojim prvo dobro dobro odvagnuti sve....jer sve se da prevladati od ostalih problema, ali isto kao ti, više nisam sigurna da li ga uopće još volim, jer ne pašu mi više ni dodiri, ne želim ni bliskost, ni seks, niti mi nedostaju...nekako sam najmirnija kad ga nema blizu...nažalost. E sad, može li se natrag odavde, od te točke, ili je to znak kraja, to nitko ne zna....ostaje nam samo razmišljati i vagati i jednom ipak donijeti neku konačnu odluku.
|
Za nevjerovat .
Kao da sam ovaj post ja pisala .
|
|
|
25.07.2007., 17:03
|
#14
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2006.
Postova: 694
|
Quote:
Medo Winnie kaže:
Ne slažem se u ovoj konstataciji. Ja sam dijete roditelja koji su se odlučili rastati nakon 30 godina braka, nisu to željeli učiniti prije zbog mene i brata. meni kao dijetetu je bilo strašno gledati njihove svađe, prepiranja, nezadovoljstvo...Sad su rastavljeni svako živi svoj život. Mama mi se preporodila, a stari se nastavio kurv...,ali više nema ženu pa mu to ne možemo zamjeriti. Ja sam se rastala i moram reći da se puuuno bolje osjećam bez utega oko vrata, momentalno sam u vezi i prekrasno mi je opet znam što je sex, a u braku moramo priznati to malo po malo odumire i ostaje neka bračna obaveza...drago mi je da je moj brak jedna zatvorena knjiga, jer ako ljudi ne mogu naći zajednički jezik bolje da nisu zajedno. Treba pokušati spasiti brak, ali ako stvarno ne ide, ako nema strasti,razumjevanja...čemu se mučiti? A što se djece tiče vjerujte mi bolje da imaju dva sretno rastavljena roditelja, nego 2 roditelja koja su u lošem braku i svađaju se.
|
Imas li ti djece?
|
|
|
26.07.2007., 10:28
|
#15
|
Nešto
Registracija: May 2006.
Postova: 16,812
|
sto zelis rec Dasha, da je za djecu zapravo bolje da su s roditeljima u losem braku koji se stalno svadjaju, nego da imaju dva sretno rastavljena roditelja koji ih vole?
|
|
|
26.07.2007., 15:33
|
#16
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2006.
Postova: 694
|
Quote:
KLCCLK kaže:
sto zelis rec Dasha, da je za djecu zapravo bolje da su s roditeljima u losem braku koji se stalno svadjaju, nego da imaju dva sretno rastavljena roditelja koji ih vole?
|
Nisam nista htjela rec. Samo sam postavila konkretno pitanje .
Zar nezadovoljstvo zene u braku mora znaciti da su svadje i neredi?
|
|
|
26.07.2007., 18:08
|
#17
|
AUTOBANIRAN
Registracija: Apr 2006.
Lokacija: Lutalica u potrazi za istinom i pravdom- nepopravljivi optimist
Postova: 6,782
|
shakira zrelo razmiśljaś i podrżavam Te.
__________________
AUTOBANIRAN - iz vlastitog izbora vise ne sudjelujem na forum.hr u znak protesta, radi nezasluzenog kartona od 100 bodova, koji me je direktno odveo u moj prvi ban.
Ponosan sam, da je moj kompletni post „vrijedan” 100 bodova, bio odbrana nevine Djece od tih politicara, koji ne donose zakone u prilog dobra Djece, nego njih samih, tj da im takvi zakoni generiraju dodatne glasove na izborima.
|
|
|
27.07.2007., 11:52
|
#18
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2007.
Postova: 11
|
zene su stvarno idioti kad radi jedne kobasice uzmu cijelu svinju!
razvedi se! vjeruj mi bolji je osjecaj nego vjencanje!!!
ja sam fantazirala o razvodu vise od godinu dana (to me je jedino drzalo u normali)
ne moras imat muskarca da bi bila sretna, moras sama pronaci srecu i onda ju dijelit sa njim, a ako nema srece medju vama idi dalje!
to izvlacenje na djecu mi je tako jadno..
djeca su sretna kad su roditelji sretni, koja zena moze biti sretna u losem braku? ja ne znam..
__________________
Nisu loša vremena nego čovjek.
|
|
|
27.07.2007., 11:56
|
#19
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2007.
Postova: 11
|
Quote:
moses kaže:
i moji roditelji su se rastali nakon 32 godine braka....isprva mi je bilo žao jer sam uvijek mislila da će zauvijek ostati zajedno....ali sad kad vidim koliko olakšanje je doživjela moja stara, koliko je rasterećena i puno zadovoljnija sama sobom...i ona je vjerojatno nesvjesno čekala da odrastemo, jer oni su se rastali kad smo mi djeca odlepršali iz kuće.
sad mi je jedino žao zašto nisu to i ranije napravili jer bi možda imali još šanse naći bolje partnere, ovako će ostarjeti sami kao prsti, oboje.
ja sam upravo pred razvodom, odnosno, nisam još odustala, ali to postaje sve izvjesnije....nekako to mi je misao vodilja, bolje sad dok smo još dovoljno mladi za novu šansu, nego živjeti u ravnodušnosti i neiskrenom braku, samo radi djece ili sl.
|
eh.. ovo je isto kao i kod mene. (i starci i ja)
isto isto isto.. prestrasno!
ps ne odustaj, pogledaj koliko ljudi.. jedva cekam opet bit slobodna yupiiii!
:klap: jace smo nego sto mislimo!!!
__________________
Nisu loša vremena nego čovjek.
|
|
|
08.08.2007., 13:47
|
#20
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2007.
Postova: 113
|
[QUOTE=solara;9197769]Kako znati kada je stvarno došlo do kraja. Moj M je upoznao mene, rastavio se, mi se oženili.
Ne mozes na tudjoj nesreci srecu graditi.
|
|
|
|
|
Tematski alati |
|
Opcije prikaza |
Linearni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 00:25.
|
|
|
|