Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca > Dječje zdravlje

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 10.05.2003., 21:59   #1
Smile Hiperaktivnost/ADHD

NAPOMENA: spojila sam nekoliko tema o hiperaktivnosti, tako da cete vidjeti nekoliko razlicitih rasprava na ovu temu a neke od njih su i poprilicno stare, tako da ako osjetite potrebu odgovarati na neki post, molim vas da prvo pogledate kad je napisan jer mozda vise nije aktualan.
svejedno se nadam da ce nekima biti zanimljivo procitati sve.
pozdrav. cookie 01.05.08.


PBE kaze 10.05.03.:
i ja imam ADHD

Zadnje uređivanje tough_cookie : 01.05.2008. at 17:58.
 
Odgovori s citatom
Old 11.05.2003., 00:10   #2
Quote:
Pale Blue Eyes kaže:
i ja imam ADHD
Ajmo malo proširit temu.

Šta je to? Hiperaktivnost?
Tija is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.05.2003., 02:32   #3
otvaram novi topic

ADHD stoji za
Attention Deficit Hyperactivity Disordering

izvolite...
__________________
To tol'ko
E bas necu da reklamiram Septy u raljama zivota
Septembar is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2003., 10:24   #4
ŠTO JE DEFICIT PAŽNJE/HIPERAKTIVNI POREMEĆAJ?

Poremećaj pažnje koji može biti praćen nemirom i impulzivnošću (ADHD/ADD) je razvojni poremećaj samokontrole. To nije samo razvojna faza koju će dijete prerasti, nije uzrokovan roditeljskim neuspjehom u odgoju, niti je znak djetetove "zločestoće". Takozvana hiperaktivnost je realni poremećaj, problem, a često i izvor zabrinutosti roditeljima, nastavnicima, a najviše samoj djeci kod koje je poremećaj uočen.

Većina djece je u jednom periodu života nemirna, impulzivna ili nepažljiva. No, da bi simptomi za hiperaktivnost bili klinički značajni i zadovoljavali dijagnostičke kriterije, moraju biti izraženiji od onog što se smatra normalnim s obzirom na djetetovu dob i razvojni stupanj te u značajnom stupnju narušavati funkcioniranje u različitim aspektima djetetovog života (npr. funkcioniranje u školi, vrtiću, slobodnim aktivnostima djeteta, socijalnim odnosima).

Mnoga su istraživanja potvrdila stabilnost ovih simptoma tijekom vremena. Osnovni simptomi i prateći obrasci ponašanja zadržavaju se godinama, iako kod oko polovine djece s ovim poremećajem simptomi u velikoj mjeri nestaju kako se oni približavaju odrasloj dobi.

Razne su studije pokušale dati odgovor na pitanje kolika je učestalost ovog poremećaja. Iako su brojke dobivene različitim studijama ponešto različite, čini se da je ADHD prisutan kod oko 1 - 5 % populacije. Pri tome se pokazalo da je ovaj poremećaj izraženiji kod dječaka nego kod djevojčica, a omjer se kreće oko 2:1. Neki autori smatraju da je ovakav nalaz posljedica činjenice da postoji veća vjerojatnost identificikacije poremećaja kod dječaka jer su dječaci češće nasilni pa se kod njih lakše zamijete poteškoće.

Tijekom decenija istraživanja i definiranja tog poremećaja mijenjao se i njegov naziv. Prvi naziv bio je MCD - minimalna cerebralna disfunkcija, zatim se pojavljuju daljnji nazivi: hiperkinetičko-impulzivni poremećaj, ADD (Attention Deficit Disorder), hiperkinetička reakcija u dječjoj dobi. U suvremenim klasifikacijama bolesti i zdravstvenih problema prihvaćen je naziv deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj.
sunshine is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2003., 10:30   #5
KARAKTERISTIČNA PONAŠANJA HIPERAKTIVNE DJECE

* Počinje raditi prije negoli je dobilo upute i shvatilo.
* Gleda kako rade druga djeca prije negoli što pokuša uraditi sam.
* Radi prebrzo i čini nepotrebne pogreške, a ne pogreške vezane uz neznanje.
* Stalno je u pokretu, sve dodiruje i ne može duže vrijeme sjediti na jednom mjestu.
* Na pitanja odgovara prebrzo i ne daje si dovoljno vremena da razmisli.
* Nije sposobno slijediti upute koje se daju cijeloj grupi.
* Ne može zapamtiti upute, iako nema teškoća s pamćenjem.
* Prelazi s jedne aktivnosti na drugu i rijetko kada završava započete zadatke.
* Ima teškoća u organiziranju pismenih radova: oni su obično zbrkani.
* Krivo tumači jednostavne izjave, ne razumije mnoge riječi i rečenice.
* Može ponoviti izjave koje su mu rečene prije dosta vremena, a ne može ponoviti one koje su rečene nedavno.
* Lako posrne i padne, nespretno baca predmete ili mu oni padaju iz ruku.
* Lako se povodi za onom djecom koja puno pričaju i prave buku, često potpuno prekine rad da bi im se pridružio.
* Previše je pričljivo, često prekida razgovor.
* Često napušta klupu i nešto pretražuje po razredu, dok druga djeca mirno sjede.
* Ne pazi kada nastavnik nešto objašnjava, gleda nekamo drugdje.
* Često kaže "ne mogu to učiniti" i prije negoli pokuša, lako odustajanje je posebno uočljivo kod novih zadataka.
* Govori, pjeva i šapće samo sebi.
* Ne može izraziti misli na logičan i razumljiv način.


Od ovog, moj Tin nije pokazivao i ne pokazuje sve simptome.
Ovih prvih par tocaka je jos uvijek kod nas prisutno, pocinje raditi prije nego mu se objasni i iz te brzopletosti nastaju greske, prelazi s jedne aktivnosti na drugu jer nikada nema dovoljno koncentracije i interesa zavrsiti zapoceto, jako je pricljiv i stalno prekida, a recenica "ja to ne mogu" prije nego je i pokusao je kod nas doma standard, govor je sada ok ali prije je imao "svoj" jezik i jadino smo ga mi doma razumjeli, on nije pjevao ali je brojao, do besvjesti, do par tisuca...
sunshine is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2003., 10:38   #6
1. Djeca koja su hiperaktivna

Normalno je da mala djeca budu hiperaktivna, da su stalno u pokretu, da istražuju, da su nemirna. U okvirima normalnog razvoja motorička aktivnost se povećava do treće godine života, nakon čega se aktivnost djeteta smanjuje.

Hiperaktivnost se ponekad dijagnosticira i kod djece mlađe od 4 - 5 godina. Ta djeca su već u dojenačkoj dobi neuobičajeno aktivna: puno plaču, do kasnije dobi noću traže jesti, imaju poteškoće spavanja, često se bude, teško ih je smiriti i utješiti. U kasnijoj dobi ta su djeca stalno u pokretu, ne mogu mirno sjediti, sve diraju, stalno nešto zapitkuju, pažnja im je neprimjerena za dob, teže se sama igraju. Zbog nemira su hiperaktivna djeca u većoj opasnosti od povreda. Iako vrlo često rano prohodaju, često su nespretnija od druge djece, puno padaju, loše planiraju i predviđaju posljedica svojih aktivnosti.

Kod hiperaktivne djece ponekad se ne javlja strah od odvajanja i ona su nekritična u prilaženju nepoznatim osobama. Radi poteškoća u predviđanju posljedica ponašanja često su takva djeca neustrašiva i ustraju u situacijama koje plaše drugu djecu.

Roditelji hiperaktivnu djecu opisuju kao teško odgojivu, i ona jesu doista teško odgojiva, jer ne mogu pratiti i poštivati roditeljske zahtjeve i zabrane.

U predškolskoj i školskoj dobi hiperaktivna djeca su izrazito nestrpljiva, to su djeca koja nikada nisu na svom mjestu, ne slušaju tetu ili učitelja, brbljaju dok druga djeca rade u tišini. Često prekidaju rad u grupi, upadaju u riječ i ometaju druge u izvršavanju zadataka ili aktivnosti.

Hiperaktivna djeca imaju poteškoća u organizaciji, često zaboravljaju ponijeti knjige, teke, pribor, kao što su skloni gubiti svoje stvari.

Radi takvog ponašanja nastavnici hiperaktivnu djecu vide kao nediscipliniranu i zločestu. Druga djeca ih u početku vide kao zabavne i zanimljive, međutim, kada hiperaktivno dijete reagira impulzivno, fizički ili verbalno napadne ili povrijedi drugo dijete ili ga omete u učenju, testu ili igri, vršnjaci ga također počinju odbacivati.

Tin je od samog rodjenja bio vrlo aktivna beba, ja sam znala reci da pliva po kinderbetu, nikada nije bio gdje bih ga ostavila, nije dugo trazio jesti po noci ali znao se buditi, nije se nikada dugo mogao sam zabavljati, svega par minuta, prohodao je sa 9 mjeseci i od tada je stalno u pokretu, sve je dirao svuda se penjao, nikada ni trunke straha kod njega, cesto je padao i tako se ozljedjivao (i danas su mu koljena i laktovi stalno plavi i razbijeni), u vrticu nikad mira, uvijek sece okolo, jednom tjedno su imali tjelesni s kojeg su njega morali iskljucivati nakon sto bi mu popustila paznja jer je ometao druge, zna biti fizicki i verbalno nasilan , ometao je druge u radu u grupi (to se dosta smanjilo).
Strasno je tesko odgajati tavko dijete, jer treba mu stalno paznja, treba mu stalno aktivnost. Nasa je logopedica rekla da ga umaramo toliko da ce na vecer puzati u krevet od umora, ali tesko je drzati korak s tim.
Vecina ljudi smatra ga zlocestim, neodgojenim ali ne shvacaju kako je zivjeti s takvim djetetom i kako je samom djetetu.
sunshine is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2003., 10:43   #7
2. Djeca koja su impulzivna

Osnovna poteškoća kod sve djece s hiperaktivnošću je smanjena kontrola impulsa, adekvatnih i neadekvatnih. Djeca s ovim problemom doživljavaju stalne poteškoće s impulzivnošću, osobito s kontrolom u reagiranju na signale, podražaje ili događaje koji su nevažni za obavljanje tekućih zadataka.

Ta impulzivnost, odnosno reagiranje bez razmišljanja o mogućim posljedicama ponašanja, izaziva brojne probleme hiperaktivnoj djeci i njihovim obiteljima.

Roditelji moraju biti stalno na oprezu kako bi spriječili nezgode i ozljede kojima su ova djeca sklona. Tipičan primjer toga je prelaženje ceste: roditelji znaju da ukoliko nešto skrene pažnju djetetu, ono će zakoračiti na cestu bez obzira na to da li na njoj postoji opasnost ili ne. I samo kućanstvo može biti prijeteće za hiperaktivnu djecu: otvoreni prozori, vruća pećnica, sredstva za čišćenje, noževi, dostupni lijekovi...

U školskoj dobi i u adolescenciji impulzivnost predstavlja velik problem. Impulzivna djeca su lako nagovorljiva. U želji da budu prihvaćeni od vršnjaka, često naprave stvari na koje ih oni nagovaraju. Ovakva ponašanja mogu biti bezazlena, od sitnih nepodopština poput zaljepljene žvake na stolici učiteljice, do životno ugrožavajućih situacija kao što je penjanje na rasvjetnI stup.Impulzivno ponašanje može biti motivirano i pukom znatiželjom, na primjer tek toliko da dijete vidi što će se dogoditi kada se u juhu stavi tempera.

Impulzivnost može isto tako ometati i socijalne odnose djeteta. Vrlo često impulzivna djeca imaju poteškoća sa stvaranjem i održavanjem prijateljstava. Upadanje u riječ, nametanje, govorenje krivih stvari u krivo vrijeme, tapšanje, grljenje ili dodirivanje drugih bez da postoji razlog za to, agresivno rješavanje sukoba može dovesti do problema u odnosima s vršnjacima, te dijete koje traži i treba prijatelje na kraju bude odbačeno.


Vec sam napisala da je Tin "neustrasiv".
Popest ce se svuda, skocit ce sa svega, nema straha niti razmislja o posljedicama, s obzirom na tu osobinu mi smo s njim imali jako malo opasnih povreda.
Povodljiv je strasno, ako mu je neko drustvo zanimljivo (a uglavnom je fasciniran starijim drustvom) ucinit ce sve sto mu kazu samo da ga prihvate.
sunshine is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2003., 10:47   #8
3. Djeca koja imaju poteškoća s pažnjom i održavanjem koncentracije

Iako hiperaktivna djeca obično bivaju zamijećena zbog impulzivnosti i hiperaktivnosti, radi kojih iskaču iz skupine vršnjaka, ozbiljne poteškoće koje doživljavaju zbog kratkog opsega pažnje mogu također imati dugoročne posljedice. Zbog problema s pažnjom, ova djeca vrlo teško uče te zbog toga mogu imati poteškoća s akademskim uspjehom, ali i s usvajanjem praktičnih i motoričkih vještina (kao što su vožnja biciklom ili plivanje). Iz istog razloga, ova djeca mogu imati i poteškoća s učenjem govora, što se može očitovati u poteškoćama kod uključivanja u konverzacije i grupne aktivnosti.

Mnogi problemi hiperaktivne djece koji se odnose na školske i socijalne vještine zapravo su uzrokovani nesposobnošću ove djece da zadrže koncentraciju dovoljno dugo kako bi mogli naučiti ono što je potrebno. Hiperaktivna djeca često imaju sposobnost da nauče potrebne vještine, ali im je potrebna pomoć kako bi uspjeli zadržati pažnju dovoljno dugo da to i učine.

Posljedice nesposobnosti da se koncentriraju, očituju se, ne samo u području obrazovanja i uspjeha u školi, već i u domeni normalnih, zadovoljavajućih odnosa sa članovima obitelji i prijateljima.

Postoji određen broj djece, posebno djevojčica, koja nisu izraženo hiperaktivna niti impulzivna, ali imaju ozbiljnih poteškoća zbog velikog deficita pažnje i sposobnosti koncentracije. Za tu skupinu djece kažemo da imaju poremećaj pažnje bez hiperaktivnosti. Nerijetko ta djeca ostaju neidentificirana, zbog nenametljivosti njihovih smetnji. Ukoliko budu prepoznata i adekvatno tretirana, ta djeca mogu napredovati.

Ova je tocka kod nas najizrazenija. Koncentracija tj. nedostatak koncentracije je ono sto mene trenutno nejvise brine kad razmisljam o skoli. On je izrazito pametan ali nema dovoljno paznje da ono sto je zapoceo i zavrsi.
Zadace koje dobije kod logopeda pise sa jako puno stanki i iz vise navrata jer jednostavno nema koncentracije zavrsiti.
sunshine is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2003., 10:48   #9
PROBLEMI U OBITELJI

Djeca s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti mogu imati teškoće kod kuće. Često se dešava da su njihovi roditelji isprobali sve moguće metode kojih su se mogli sjetiti kako bi postigli da se njihova djeca prikladnije ponašaju. Vrlo je vjerojatno da će čak i u najbrižnijim obiteljima, međusobni odnosi biti opterećeni velikom napetošću.

Hiperaktivnoj djeci je često potrebno manje sna nego ostalim ukućanima, što često rezultira time da su svi ostali članovi obitelji kronično umorni. Roditelji često imaju premalo vremena za sebe. Stalno pričanje, buka, skakanje, trganje igračaka, olovaka, bojica, uništavanje televizora i drugih vrijednih stvari, neizbježan su dio mnogih obitelji s hiperaktivnim djetetom.

Ove obitelji često navode ozbiljne bračne probleme, koji su barem djelomično posljedica djetetovog poremećaja pažnje s hiperaktivnosti. U mnogim obiteljima ovaj je poremećaj uzrokom rivaliteta među braćom i sestrama. Ponekad se obitelj sastoji i od većeg broja hiperaktivne djece.

Ostali članovi obitelji imaju pune ruke posla oko ove djece. Često se događa da su roditelji premoreni i iscrpljeni stalnim pozivima u školu zbog problematičnog ponašanja njihovog djeteta. Ponekad su i sami roditelji odbačeni od strane svoje šire obitelji i svojih prijatelja, jer je ponašanje njihovog djeteta dovelo do toga da ih se ne poziva na socijalna okupljanja i događaje.

Ponekad se roditelji počnu osjećati nekompetentnima i nesposobnima za odgoj djece, što utječe na njihovo samopoštovanje. Nekima su članovi rodbine ili čak profesionalci zaista i rekli da su nesposobni za roditeljstvo.

Posljedice ovog poremećaja su dalekosežne i često zahvaćaju sve članove obitelji.
sunshine is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2003., 10:51   #10
SAVJETI ZA RODITELJE

Hiperaktivna djeca moraju vidjeti posljedice svog ponašanja koje su predvidljive, konzistentne i jasne te dobivati povratnu informaciju češće i brže nego ostala djeca, ukoliko želite da ostvare kontrolu nad svojim ponašanjem. I sekundarne nagrade (na primjer, pohvale) i primarne nagrade (na primjer, igračke ili privilegije) moraju se davati češće kada su hiperaktivna djeca kooperabilna ili uspješna. Roditelji trebaju imati na umu da hiperaktivna djeca vjerojatno rjeđe dobivaju pozitivne reakcije od njihove braće ili sestara, te se moraju dodatno potruditi da održe balans u pohvalama.

Ukoliko dijete ne dobiva pozitivnu pažnju, ono će se potruditi da bude zamijećeno na način da svojim ponašanjem privuče negativnu pažnju. Ako su posljedice takvog ponašanja pozitivne za dijete, odnosno ako dijete dobije pažnju, pa makar i negativnu, povećat će se vjerojatnost pojavljivanja tog ponašanja. No, ako nepoželjno ponašanje nije potkrijepljeno i ako dijete ne dobije pažnju, vjerojatno je da se ono više neće pojavljivati.

Zadatak roditelja je da budu pozitivni, da promatraju, komentiraju i nagrađuju dobro i poželjno ponašanje.Kako to učiniti?

Pohvala mora neposredno slijediti poželjno ponašanje.
Pohvala mora biti povezana s konkretnim ponašanjem.
Pohvala mora biti konkretna i specifična (na primjer, "Sretna sam kad se tako tiho igraš").
Pohvaljujte dijete smiješkom i pogledom, kao i samim riječima.
Uz samu frazu, pomilujte, zagrlite ili poljubite dijete.
Primijetite i pohvalite dijete svaki puta kada se dobro ponaša, nemojte čuvati pohvale samo za savršeno ponašanje.
Koristite pohvale konzistentno, svaki put kada uočite ponašanje koje želite potaknuti.
Pohvaljujte dijete i pred drugima.
Bilo koje ponašanje postat će učestalije ili snažnije ukoliko dovodi do pozitivnih posljedica.
Specificirajte s djetetom ponašanje koje očekujete od njega, što točnije i konkretnije možete. Trebate pokušati osigurati da dijete razumije koje je ponašanje prihvatljivo, a koje nije. Pokušajte objasniti djetetu što točno mislite pod određenim terminima, kao što su "biti dobar" ili "biti zločest" jer ti termini mogu biti zbunjujući za dijete. Dobro je reći djetetu: "Sviđa mi se kako lijepo podijeliš svoju čokoladu sa sestrom", "Sviđa mi se kako pospremiš svoje igračke prije nego što dođe baka", "Ne sviđa mi se kako vičeš u dućanu". Roditelji moraju jasno komentirati ponašanje djeteta kako bi dijete počelo shvaćati što se od njega očekuje.

Objasnite djetetu posljedice dobrog ponašanja kako bi znalo kada i što će dobiti ako se ponaša prikladno.

Nagradite dijete za poželjno ponašanje jer će tako početi vjerovati da može uspjeti. Važno je da počnete pohvaljivati ili nagrađivati dobro ponašanje.

Ignorirajte nepoželjno ponašanje. Ako su djeca stalno u kazni zbog nečega, mogu se obeshrabriti i mogu prestati pokušavati biti dobra. Ako promijenite ono što dijete sluša o sebi te umjesto da kritizirate "zločesto" počnete pohvaljivati "dobro", potaknut ćete dijete da se ponaša na način koji će dovesti do pohvale.

Pomozite djetetu da ostvari dobro ponašanje tako da unaprijed planirate. Pokušajte ne dovoditi dijete u situacije u kojima će vjerojatnije ispoljiti neželjeno ponašanje, na primjer voditi dijete u kupovinu kada vam se jako žuri, a dijete je umorno.

Svako je dijete drugačije. Neke će nagrade biti uspješne kod neke djece, kod druge ne. Trebate naći one nagrade na koje će vaše dijete reagirati.

Uspješne nagrade mogu uključivati odlazak u šetnju s mamom i tatom, obiteljsko igranje neke društvene igre i slično. Nagrade ne trebaju biti skupe. Postoje jeftinija i bolja rješenja od novca i poklona. Mala djeca često odlično reagiraju na jednostavnu pohvalu ili poljubac.

Nagrade moraju uslijediti što je moguće neposrednije nakon što se pojavilo neko ponašanje. Hiperaktivno dijete ne može čekati do kraja tjedna da dobije nagradu. Nagrada treba uslijediti odmah nakon poželjnog ponašanja. Ne zaboravite da hiperaktivnoj djeci nedostaje strpljenja i da su impulzivna pa će im čekanje nagrade biti vrlo teško i bit će vrlo male šanse za uspjeh. Važno je da stvari ne postavite tako da dijete ne uspije.

Pojedine nagrade nakon određenog vremena gube svoju snagu. Dobro je da nagradu mijenjate svakih nekoliko dana. Sa starijom djecom vrlo korisna tehnika može biti samonagrađivanje.

Često nije dovoljno povećati učestalost poželjnih ponašanja, već je potrebno i smanjiti pojavljivanje nekih nepoželjnih ponašanja. Vrlo korisna tehnika za smanjenje neželjenog ponašanja hiperaktivne djece je "isključenje" (time - out).

Isključenje podrazumijeva da maknete dijete iz konteksta u kojem se ponašanje pojavilo i osigurate da provede dogovoreni vremenski period na neinteresantnom, ali sigurnom mjestu. Vrijeme u isključenju mora biti pošteno mjereno, a ako dijete nastavi s ponašanjem zbog kojeg je uslijedilo isključenje, štopericu treba staviti na početak. Vrijeme koje dijete mora provesti u isključenju ne smije biti predugo i treba biti u skladu s djetetovom dobi (obično se preporuča onoliko minuta koliko dijete ima godina, ako se radi o mlađoj djeci).

Važno je znati da se ponašanje djeteta ne može promijeniti preko noći. To je ponašanje koje se učilo i izgrađivalo godinama i bilo bi nerealno očekivati da će se brzo promijeniti. Vrlo često se događa da djeca u početku pokažu veliki otpor prema novim pravilima. Mnogi roditelji navode kako su, neposredno nakon što su počeli primjenjivati nove tehnike, broj i ozbiljnost nepoželjnih ponašanja porasli. Međutim, stvari će se sigurno popraviti ukoliko ustrajete i dosljedno primjenjujete nove tehnike. Važno je da u obitelji postoji jedan jedinstveni set pravila kojeg će prihvaćati i primjenjivati svi odrasli članovi obitelji. Važno je da se isti set pravila primjenjuje na svu djecu u obitelji, bez obzira jesu li hiperaktivna ili ne, na isti način, u skladu s dobi pojedinog djeteta.

Bez obzira na poteškoće koje imate s Vašim hiperaktivnim djetetom, važno je da razvijete i održite pozitivan odnos s djetetom. Korisno je da pronađete neku ugodnu aktivnost sa svojim djetetom i uključujete se u nju što češće, barem nekoliko puta tjedno. Kada se djetetu omogući da izabere aktivnost za "svoje vrijeme" i preuzme inicijativu u aktivnosti, povećava se dječje samopouzdanje.

razvijte pozitivno samopoštovanje svog djeteta
Hiperaktivna djeca mogu se osjećati dosta negativno vezano uz svoje sposobnosti. To ih često sputava u tome da postignu uspjeh, a također da prepoznaju i prihvate da su u nekim stvarima dobri ili uspješni. Takvo osjećanje kod djece nije začuđujuće: radi svojih dosadašnjih iskustava i različitosti od druge djece hiperaktivna djeca često razvijaju nisko samopoštovanje. Radi toga što imaju negativno mišljenje o sebi, kod hiperaktivne djece nikada se ne može pretjerati s pohvalama. Ona trebaju pomoć u tome da se kritički osvrnu na svoje neuspjehe, da ih sagledaju u pozitivnom svjetlu te na taj način promijene svoje osjećaje i sliku o sebi. Roditelji trebaju naučiti svoju djecu kako da budu pozitivna na način da govore svojoj djeci pozitivne stvari svaki dan.
Hiperaktivna djeca su često vrlo kreativna i imaju posebne talente. Njihove prednosti i snage moraju se prepoznati i iskoristiti, čak i kada se ti talenti ne uklapaju u roditeljska očekivanja. Otkrivanje, naglašavanje i njegovanje područja kompetencije hiperaktivnog djeteta je vrlo učinkovit način mijenjanja niskog samopoštovanja kod te djece.

pružite djetetu rutinu, strukturu i predvidljivost
Hiperaktivna djeca dobro reagiraju na predvidljivost i strukturu. Jasni raspored za ustajanje ujutro, pisanje zadaće poslije podne i ispunjavanje dnevnih obaveza imaju pozitivan utjecaj na hiperaktivnu djecu. Unaprijed određena rutina učenja stvara podlogu za usvajanje dobrih navika učenja. U idealnom slučaju, tijekom vremena unaprijed određenog za učenje, ne bi smjelo biti dozvoljeno gledanje televizije ili prisutnost drugih distrakcija. Postepeno, djeci se treba prepuštati odgovornost za njihove obaveze.
Hiperaktivna djeca imaju koristi od jasnih i konzistentnih granica ponašanja koje postavljaju roditelji. Granice trebaju djetetu kako bi znalo na čemu je, jer je za hiperaktivnu djecu prevelik teret i stres ako se pravila stalno mijenjaju. Roditelji trebaju biti sigurni da djeca znaju pravila i način na koji ih trebaju slijediti te im trebaju reći ukoliko dođe do promjene u rutini. Svaka se promjena treba unaprijed planirati.
sunshine is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2003., 10:52   #11
Oba roditelja moraju imati usklađene odgojne stavove i reakcije na različita ponašanja djeteta. To ponekad zahtijeva puno razgovora i planiranja. Kod starije djece korisno je da se i njih uključi u odluke o obiteljskim pravilima, nagradama i sankcijama. Kroz to što sudjeluju u procesu odlučivanja, djeca počinju učiti dugoročne strategije rješavanja problema.

jasno komunicirajte s djetetom
Djeca koja su nepažljiva, impulzivna i koja se čine gluha za disciplinu, trebaju što jasniju komunikaciju i upute. Upute trebaju biti jednostavne, sažete i konzistentne. Ako očekujemo od djeteta da se samo ispravi i disciplinira, često ćemo završiti u konfliktu i svađi s njim, što nimalo ne pomaže niti popravlja situaciju. Najučinkovitije su pozitivne upute, poput "Stavi cipele u ormar", dok negativno formulirane upute, kao što je "Nemoj ostavljati cipele posvuda" ima malo efekta.
Jako je bitno da dijete zna pravila i način na koji ih može slijediti. Roditeljima je često vrlo teško biti odlučan i konzistentan s djecom. Ukoliko se dijete naviklo da ne slijedi roditeljske upute, roditelji mogu pokušati nešto ili sve od navedenog, kako bi bili sigurni da dijete čuje ono što su tražili od njega:

Držite ruke na ramenima djeteta dok mu govorite što želite da napravi.
Gledajte dijete u oči.
Govorite smirenim, ali odlučnim glasom.
Inzistirajte na tome da dijete posluša i napravi to što mu govorite, te navedite razlog zbog kojeg to želite.
Zapamtite da Vas mumljanje, prigovaranje, raspravljanje, moljenje, vikanje ili nadglasavanje s televizijom neće nikuda dovesti.
Može pomoći da od djeteta tražite da ponovi što želite da učini.
imajte realistična očekivanja
Umjesto da prenaglašavaju male probleme i stvaraju nepotrebnu nelagodu i napetost, roditelji bi se trebali usmjeriti na nekoliko istaknutih ponašanja djeteta koja su im najvažnija. Važno je imati realistična očekivanja. Nije moguće i krajnje je neefikasno pokušati promijeniti sva djetetova nepoželjna ponašanja istovremeno. Kada se odlučite promijeniti neko ponašanje, odaberite jedno ili dva jasno definirana obrasca ponašanja i isključivo radite na njihovoj promjeni. Odabir tog ponašanja u velikoj mjeri ovisi o prioritetima u obitelji i stupnju vjerojatnosti da će to ponašanje imati dugoročne negativne posljedice za dijete (na primjer, udaranje druge djece).
sunshine is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2003., 10:56   #12
Ja se ispricavam sto sam bila toliko opsirna ali mislim da je dobro staviti neke osnovne stvari, jer ADHD vecinom nije prepoznat i dijagnosticiran i takva se djeca pri polasku u skolu etiketiraju kao zlocesta i neodgojena.

Takvoj je djeci jako tesko, oni su svjesni da su drugaciji od ostalih ali oni si tesko mogu pomoci.

Tesko je djetetu s ADHD-om a tesko je i roditeljima, ja se sada samo nadam da cu uspjeti u skoli naci osobu koja ce imati razumjevanja za njega kao sto smo u vrticu imali tetu koja zna sto je i kako zivjeti s djetetom s ADHD-om s obzirom da je i njena kcerka takva.

Treba puno strpljenja, ljubavi i snage za takvo dijete.
Ali ja ga volim vise od icega na svijetu i sve se zaboravi kad pokaze koliko me voli
sunshine is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2003., 11:02   #13
Sunshine, uzima ti sin Ritalin? Jeli to cisto simptomatska ili uzrocna terapija?
__________________
formular bez potpisa
Secundo is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2003., 11:06   #14
Moj sin ne uzima nikakav lijek, kod njega ADHD nije toliko jako izrazen.

A koliko znam Ritalin je stimulativni preparat i ja bih jako jako dobro razmislila prije nego bih to dala svom djetetu.
sunshine is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2003., 13:10   #15
mama mi je još prije rekla da sam hiperaktivno dijete, kad su me slali na terapije smatrala je to nepotrebnim maltretiranjem .....to je bilo u 70-tima.

Sad sam u biti shvatila koliko je to strašno i ostavlja posljedice na život ubuduće.

Naime od svih gore 19 navedenih simptoma imam ih 15.

Mama se zadovoljila s time što su mi izračunali iq u dobi od 10 godina 120 ali svejedno terapija mi je i dan danas potrebna,

Npr. dan danas imam problema sa izražavanjem misli i vidim da me drugi teško slijede ili odustanu na pola, no ipak sam uspjela u zadnjih godinu dana donekle riješiti problem: Odgovaram sa prosto proširenim rečenicama (nažalost)

dan danas se nemogu sjetiti što sam jučer spremila zaručak ali znam što je bilo prije mjesec dana u četvrtak .. itd

to predstavlja veliki mi problem u svakodnevnom životu da ne kažem da ponekad me ljudi gledaju ko da sam s marsa pala. Ostale simptome sam sama prepoznala i trebalo mi je jako puno živaca da sama sa sobom to razrješim (ponekad me to podsječalo na muke sizifove) npr. prelaziti s jedne aktivnosti na drugu, prekidanje razgovora itd.

Zapravo interesira me dali danas u starijoj dobi (30g) mogu nekako riješiti ostatak svog problema ...... jer imam malog bibača i želim da ima ok mamu.

Hvala.
 
Odgovori s citatom
Old 12.05.2003., 13:29   #16
ja ti zaista ne znam odgovoriti na to pitanje

ali znam da na ovom forumu ima vise odraslih ADHD-ovaca i oni ce ti sigurna sam odgovoriti

ja cu ti odgovor moci dati tek za kojih desetak godina
sunshine is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2003., 13:39   #17
Meni su sa 7 godina dijagnosticirali mcd, tada se to valjda tako nazivalo...ne sjecam se pretjerano svojih simptoma, znam samo da su mi svi govorili da sam zlochesta, izbacivali me iz uchionice, ili bih ja na opce zgrazhanje sama otishla...

moja je mama to brizhno rjeshavala "pozitivnim" odgojnim mjerama - uglavnom kuhachom po guzici ili pljuskama.

Jedina osoba koja je odmah skuzhila shto je samnom bio je moj prvi uchitelj koji me je poslao psihologu...nazhalost, otishao je vrlo brzo u mirovinu, a za razrednicu sam dobila jednu neurotichnu vrishtavu zhenu ...

Kako se nekad shkolski program nije godinama mijenjao a ja sam imala 5 godina starijeg susjeda, uz njega sam proshla sve razrede, pa sam u shkoli umirala od dosade shto je josh vishe pogorshavalo moje stanje...

Kao i travica, ostale simptome kasnije sama sam prepoznala...nastojim se suzdrzhati i korigirati, mada ponekad svoje poznanike i prijatelje, pa chak i poslovne suradnike dovodim do ludila...

Na svu srecu, kao i kod vecine osoba s istim problemom, inteligencija je - izgleda netaknuta, a taj mali problem daje nam dodatni sharm pa nam okolina prashta

Travice, problemi ce ti pocheti najvishe kad ti dijete udje u pubertet...morat cesh se jako kontrolirati Ja zapisujem. Sve.
magic is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2003., 13:43   #18
Sunshine, nisam se javljala na ovaj tvoj topik jer s knedlom u grlu pratim napisano...

Svaka ti chast...netko drugi bi vec pokleknuo i pocheo kazhnjavati svoje dijete...

Jedna je moja poznanice rekla....ma ni tuc ga vishe ne mogu, zhao mi je...

A dijete joj tipichan primjer hiperaktivnosti....u vrticu svi pilici - on lav...oni po dvorishtu a on se popeo na stol u blagovaoni i urla.
magic is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2003., 13:53   #19
magic tvoja bi poznanica trebala shvatiti da kod hiperaktivne djece batine ne znace nista do razloga za jos veci bunt

kod mog Tina djeluje jednino pohvala i nagrada, kao i kritika i kazna

nista drugo

ja slusam vec 6 godina komentare ostalih "pametnih" ljudi (ukljucujuci i mog svekra) kako bi Tin kod njih bio ko bubica i kako mu fali dobrih batina
ali ja znam da on nije zlocesto i neodgojeno dijete
sunshine is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.05.2003., 14:02   #20
A 'short attention span'?
Jel' to isto ili..?
__________________
We've all heard that a million monkeys banging on a million typewriters will eventually reproduce the entire works of Shakespeare. Now, thanks to the Internet, we know this is not true.
kozz is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 11:07.