Hiperaktivnost/ADHD

[miki25]

mene zanima kako ostat smiren kada dijetetu tisuču puta ponoviš "NE" a ono se pravi kao da ti uopče nepostojiš u prostoriji ili kako ga zabavit kad nakon minute njemu sve dosadi,on igračke gotovo i nedira!daš mu ideju za igru i upali na kratko i kako mu objasniti da seka nije nogometna lopta da se nju šuta,da se telkač nesmije gurati sa police,da se sa stola neskače,da se....?

[daru]

miki25 kaže:

mene zanima kako ostat smiren kada dijetetu tisuču puta ponoviš "NE" a ono se pravi kao da ti uopče nepostojiš u prostoriji ili kako ga zabavit kad nakon minute njemu sve dosadi,on igračke gotovo i nedira!daš mu ideju za igru i upali na kratko i kako mu objasniti da seka nije nogometna lopta da se nju šuta,da se telkač nesmije gurati sa police,da se sa stola neskače,da se....?

A draga, teško, ali uporno. Evo i moj obožava ta skakanja i penjanja... ima 6 sada pa i - više može! Neki dan sam ga našla kako leži na vrhu stalaže koja je iznad stola u njegovoj sobi. Šta da ti kažem - konstruktivno objašnjenje kako će tako pasti, jako se udariti, ići u bolnicu (prošli tjedan sam ja bila u bolnici pa mu je to "katastrofa"...). I on me gleda svojim širokim zelenim okicama, trepće i ponavlja zamnom "neću penjati, pasti, bolnica..." i sačeka prvi pogodni trenutak da to - ponovi. Onda čim me vidio na vratima - silazi brzo dole i sad on meni objašnjava kako ću ja vikati jer se ne smije penjati, jer može pasti i u bolnicu... I onda pobere pljas po guzici, pa se uvrijedi, ali uvrijedim se i ja, pa je onda "mama oprosti, neću više nikada..." a to "nikada" je u prijevodu - do slijedeće prilike...
Ne znam, kažu da previše "Ne!" daje rezultat da više ne čuju "ne" ni kad im je život u opasnosti. A da treba - selektirati, što je "definitivno NE!", koje su stvari "ne - s mogućnošću pregovora" i koje im moramo - pustiti. Ima dana kad možeš ponavljati 1001 put "ne" s obrazlaganjem, ima dana kad zaurlaš "ne"... U principu ja vidim da ne+razlog smireni ali odlučni puno više "pali" nego isključivi "ne" bez razloga i nervozan... Pokušaj u sebi zdrobiti da je on takav kakav je i da to postepeno možeš nijansirati i mijenjati, a ne preko noći...
Definitivno se slažem sa sportom, a za početak - seku u kolica, a s njim u park. Nek se vani istrči, izljulja, iz-toboganizira... On mora taj svoj višak energije negdje izbaciti. Ako ne - onda postaje tempirana bombica...

[šuš]

Čitala sam puno literature vezane za hiperaktivnu djecu jer je i moj najstariji spadao u te, naročito od 3 - 7 godine. Naučila sam da prvo trebam SVAKI dan oprostiti SEBI. Nemoguće je to izdržati znam dobro, psiholozi imaju pristup hladne glave jer se ne radi o njihovoj djeci. Ja sam se užasavala rođendana, izlazaka u dućane, po gradu i td jer nikad nisam bila načisto kad će ga "uhvatiti". Najbitnija je tvoja želja da mu pomogneš. Ti ćeš mu biti jedini vodič jer takva djeca teško sklapaju prijateljstva, jer nemaju vremena promotriti okolinu, vidit o čemu se radi. Ja sam Lukija učila sve, od pristupa djeci, pa dalje. Da ne mora biti glavni, da sasluša, da prvo vidi na šta se djeca igraju pa onda da uleće među njih.
Moje nestručno mišljenje je da je hiperaktivnost obično znak nekog drugog poremećaja (u mom slučaju ADD i disleksija) pa je njihovo drugačije poimanje okoline razlog tog kostantnog nemira.
U jednoj fazi kroz te četiri godine, prestali smo ići na rođendane, kod prijatelja i sl, jer mi se nije dalo natezati s njim. Na sreću, nije nikad bio agresivan, ni sada nije. Ono što mu je doista pomoglo je što se naučio lijepo ophodit (osnovne stvari dobar dan, doviđenja, molim vas, hvala lijepo i sl) pa ga je to ponekad izvlačilo.
Takva djeca su veliki emotivci i problem je što oni naslute našu lavinu bijesa pa ne žele prestati divljat jer tako misle da će se izvući.
Znam da ti nije lako, ja sam čak ponekad, ako sam znala da će biti natezanja, znala popit tabletu za smirenje, da makar mogu kontrolirati sebe, ako ne mogu njega.
Da te utješim, sada ima 10 godine i sve je to daleko iza nas, ostalo je u 2 osnovne, šta me čeka u pubertetu doista ne znam.

Hrabro majčice, ne zavidim ti!

[me_and_myself]

miki25 kaže:

sve sam probala ali on je stvarno nemoguč!uz njega imam i bebu od 11mj i ni na tren ih nesmijem ostavljati same;jako je agresivan i govori mi jako,jako ružne riječi!

Dosta mi ovo sta sam procitala! Cista djecija ljubomora, jos ako ima negdje do 7 godina, cista, cista ljubomora! Ako je bas tako opakao kako prikazujes u ovom postu, hitno ga vodi djecijem psihologu! Jer u tom periodu, jos radi ljubomore radi prinove u obitelji, stvaraju se prava mala cudovista! Ne zamjeri na ovom, ali to je istina! I nemoj se nadati da ce samo od sebe proci! Potrazi strucnu pomoc!

ja sam bila uzasno hiperaktivna i dan danas sam, toliko da je moja mama negdje do moje 10 - e godine govorila da nisam za "vanjsku uporabu" samo za doma bit i vani u pratnji s cvrstim stiskom ruke. Ali da me vodila u goste.... ajme uvijek bi ju sramotila jer sam radila nekakve pizdarije. Znam da sam uvijek tetama kod kojih smo bili recimo govorila da maknu vaze, zdjele s vocem, case i sve ostalo sa stola jer da cu ja to sigurno razbit

Ali da sam joj govorila ruzne rijeci - nisam. kod tebe je malo ozbiljni problem!

Sretno!

[me_and_myself]

šuš kaže:

Moje nestručno mišljenje je da je hiperaktivnost obično znak nekog drugog poremećaja (u mom slučaju ADD i disleksija) pa je njihovo drugačije poimanje okoline razlog tog kostantnog nemira.
U jednoj fazi kroz te četiri godine, prestali smo ići na rođendane, kod prijatelja i sl, jer mi se nije dalo natezati s njim. Na sreću, nije nikad bio agresivan, ni sada nije. Ono što mu je doista pomoglo je što se naučio lijepo ophodit (osnovne stvari dobar dan, doviđenja, molim vas, hvala lijepo i sl) pa ga je to ponekad izvlačilo.

Hrabro majčice, ne zavidim ti!

Joj šuš, sad sam ovo procitala, kao da je moja mama pisala! Nju je vijekom bila sramota ici nekamo samnom, jer bi definitivno redovito radila *izdarije

Sta je najgore i sad sam jos uvijek hiperaktiva, a 33 su mi. Cijelu osnovnu i srednju provela sam van kuce radi silnih dopunskih vanskolskih obveza koje sam sebi i starcima natovarila, samoinicijativno, a sta je najbolje od svega sve sam stizala.

Valjda su me roditelji znali usmjeriti da se ta hiperaktivnost iskoristi u moju korist. Mislim da roditelji tu odigraju kljucnu ulogu usmjeravanja i ublazavanja hiperaktvinosti. Moji su to nekako diplomatski uvijek izvodili, u stilu :jel da , da bi ti voljela pricat ko talijanka, izgledat kao one ( uvijek sam bila s njima fascinirana), pa je onda proradio onaj crvic u meni i tako krenuh na talijanski sa 7 godina, ista stavr je bila i s njemackim, pa s glazbenom skolom, pa sport i onda nekako u svemu tome sam se trosila tako da su moji imali silna tramakanja odvezi - dovezi, ali i to im je bilo jednostavnije nego da doma skacem s ormara na krevet! za decke malo primjernije, ali eto.... i to sam radila.

[miki25]

me_and_myself kaže:

Dosta mi ovo sta sam procitala! Cista djecija ljubomora, jos ako ima negdje do 7 godina, cista, cista ljubomora! Ako je bas tako opakao kako prikazujes u ovom postu, hitno ga vodi djecijem psihologu! Jer u tom periodu, jos radi ljubomore radi prinove u obitelji, stvaraju se prava mala cudovista! Ne zamjeri na ovom, ali to je istina! I nemoj se nadati da ce samo od sebe proci! Potrazi strucnu pomč

več smo bili kod psihologa!moramo još neurologu i na snimanje glave,po njihovom to je posljedica od teškog poroda jer je imao teške poljedice na mozgu(mozak bez kisika,krvarenje u mozgu,ciste)dijagnoza za njega je tada bila c.paraliza,imao je povišeni tonus mišiča itd.na sreču uz puno truda i vježbe smo se izvukli!i iz ovoga ču se izvuči znam to samo mi treba malo podrške jer imam osiječaj da me nitko nerazumije i da u mome dijetetu vide divljaka i mene kao lošu majku koja ga nezna odgajati!što se tiče nekih aktivnosti rado bi ga negdje upisala da toga kod nas ima osim u šk po redovnim prog.!

[daru]

dijagnoza za njega je tada bila c.paraliza,imao je povišeni tonus mišiča itd.na sreču uz puno truda i vježbe smo se izvukli!i

Povišen mišićni tonus može biti veliki problem kao i sniženi tonus... Povišen izaziva grčenje mišića... možda ste vježbama prevladali osnovne teškoće koje je imao a još mu jedan manji "neprimjetniji" dio smeta. Možda je i to razlog? (ne znam, samo se pitam...) Mislim - da li bi daljnje vježbe još pomogle? Malo finije nijanse... Kakav je u motoričkom planiranju? Da li može izvesti par planiranih radnji u nizu?

[šuš]

miki25 kaže:

več smo bili kod psihologa!moramo još neurologu i na snimanje glave,po njihovom to je posljedica od teškog poroda jer je imao teške poljedice na mozgu(mozak bez kisika,krvarenje u mozgu,ciste)dijagnoza za njega je tada bila c.paraliza,imao je povišeni tonus mišiča itd.na sreču uz puno truda i vježbe smo se izvukli!i iz ovoga ču se izvuči znam to samo mi treba malo podrške jer imam osiječaj da me nitko nerazumije i da u mome dijetetu vide divljaka i mene kao lošu majku koja ga nezna odgajati!što se tiče nekih aktivnosti rado bi ga negdje upisala da toga kod nas ima osim u šk po redovnim prog.!

Ja te razumijem, samo ti piši, bit ću uz tebe. Znam da je teško to sve skupa, ali kad počne prestajati (tj kad se mala divljačina smiri) onda se više toga nećeš ni sjećati. vjeruj mi.

A kako ja volim anegdote s mojim Lukom, evo jedne:

Svake godine na Veliku Gospu idemo u Pirovac kod kumova na ručak. Tako i te. Posadili oni neku živicu ispod nekih kružnih stepenica. kako je Luka u to vrijeme bio nezaustavljiv pustila sam ga da skače (jedini kriterije je bio da preživi, na hitnoj smo bili poznati gosti). Iznenada iz neke dubine čuje se glas.
Neka me netko izvadi! gledamo ko je, di je. Nema nikoga. Opet isti glas. Kad malo bolje pogledali a iz živice vire maaale nogice. Luka skakao u živicu da vidi jel meko. Eto. Bilo pa prošlo.

[Rebecca Guay]

miki25 kaže:

mene zanima kako ostat smiren kada dijetetu tisuču puta ponoviš "NE" a ono se pravi kao da ti uopče nepostojiš u prostoriji ili kako ga zabavit kad nakon minute njemu sve dosadi,on igračke gotovo i nedira!daš mu ideju za igru i upali na kratko i kako mu objasniti da seka nije nogometna lopta da se nju šuta,da se telkač nesmije gurati sa police,da se sa stola neskače,da se....?

Mora shvatiti to tvoje NE. Pogledaj ga u oči, uozbilji se, i po potrebi reci Ne glasnije i odlučnije. ne se mora shvatiti!

[putnica]

na ovoj stranici imas puno o odgoju hiperaktivne djece.

isto tako i ovdje

i na stranicama hrabrog telefona. pokusaj im se obratiti i direktno.

[daru]

Rebecca Guay kaže:

Mora shvatiti to tvoje NE. Pogledaj ga u oči, uozbilji se, i po potrebi reci Ne glasnije i odlučnije. ne se mora shvatiti!

Tu se slažem. Treba naći način - kako čuje. Jer i ja se često nađem u situaciji da me uvuče u svoju prepriku. Pa moje "ne" više zvuči kao da se nas dvoje sad tu natežemo - ja "ne" on po svom da mi se suprotstavi... i to može trajati onda u nedogled. Ali kad odlučnim tonom, držanjem, pogledom i rječju kažem "ne" - odmah prestaje. "Mama se ljuti. Mama viče "NE!" "
Oni su mali psiholozi koji ispituju naše granice. I točno znaju s kim do kuda mogu ići. Kad mu nacrtaš preko koje granice se ne prelazi - ne znači da je neće pokušati pomaknuti, ali će tvoj "ne" shvatiti ozbiljno.

[miki25]

evo sad sam doživila feški šok!heželim pisat detalje uglavnom bio je dovoljan dijelič sekunde da se desi tragedija,i šta sad!odvela ga u sobu i dala mu po guzi iako znam da nema smisla jer ce on to kad tad ponovit,popijem heleks bez jebemti i odem van zapalit da se smirim al još srce lupa ko ludo!osiguraš kuću maksimalno da nedođe do tako čega i opet sranje nastane i tomu nikad kraja iz dana u dan strahujem da se neće dogodit kakvo zlo jer on radi nepisive gluposti!držim
ga stalno na oku i na tren se okrenem i eto nasta zlo!umorna sam od toga što ga ja stvarno više nemogu kontrolirati i što više nemogu predvidjeti šta če mu slijedeče pasti na pamet,volim ga više nego svoj život i nebi mogla podnjeti da mu se šta dogodi!Što se tiče njegove motorike sasvim je uredu i izuzetno je pametan!pitam se nekad dali u biti ja u nečemu griješim i koliko ču još dugo moči sve to podnositi!

[šuš]

miki25 kaže:

evo sad sam doživila feški šok!heželim pisat detalje uglavnom bio je dovoljan dijelič sekunde da se desi tragedija,i šta sad!odvela ga u sobu i dala mu po guzi iako znam da nema smisla jer ce on to kad tad ponovit,popijem heleks bez jebemti i odem van zapalit da se smirim al još srce lupa ko ludo!osiguraš kuću maksimalno da nedođe do tako čega i opet sranje nastane i tomu nikad kraja iz dana u dan strahujem da se neće dogodit kakvo zlo jer on radi nepisive gluposti!držim
ga stalno na oku i na tren se okrenem i eto nasta zlo!umorna sam od toga što ga ja stvarno više nemogu kontrolirati i što više nemogu predvidjeti šta če mu slijedeče pasti na pamet,volim ga više nego svoj život i nebi mogla podnjeti da mu se šta dogodi!Što se tiče njegove motorike sasvim je uredu i izuzetno je pametan!pitam se nekad dali u biti ja u nečemu griješim i koliko ču još dugo moči sve to podnositi!

I tako sam ti ja, draga moja, baš iz tog razloga krenila u crkvu. Ja ga više nisam mogla čuvati, trebalo je nešto veće i puno jače... da ga sačuva i od sebe, a kako je vrijeme prolazilo i od mene.

[dea]

Ja imam jednog jako aktivnog kod kuce. Takav se rodio. Celu kucu smo prilagodili njemu i nije mi tesko. Svaki dan idemo napolje, do 3 godine 3 puta nedeljno je isao sa mnom u igraonice i na sport.

Mislim da on glupostima pokusava da privuce tvoju paznju.

Pusti i kucu i sve drugo i gledaj njega, igraj se sa njim, ukljucuj i seku da vi kao zajedno brinete o njoj. On ne mora biti odgovoran sa 3 godine, on ne mora shvatati opasnosti sa 3 godine. I nemoj ga tuci, to ne menja nista.

Svaki put kad napravi glupost klekni u nivo njegovih ociju i pokusaj ne vikati, mnogo veci efekat ima tise izgovoreno nego vikanje (vikanje izaziva inat).

Ja mog ne ispustam sa oka. Kad kuvamo, kuvamo zajedno (on na stolici i pomaze), kad sredjujemo kucu sredjujemo zajedno, peglam iskljucivo kad spava.

Mislim da je tvoj decko pun energije koju nema gde ispucati, kupi kiddy board, zakaci na kolica i svaki dan obidjite krug. Ako pada kisa nek ide u gumenim cizmama i nepromocivim pantalonama.

On je mali i treba mu paznja i ljubav. Ti si roditelj i ti si zelela jos jedno dete (sto podrzavam i razumem), ali treba mu vremena i puno paznje i strpljenja.

Iz tvojih postova mi se cini da pokusavas biti super mama i super zena (koja sve stize i sve moze), zao mi je ali to retko biva i zagrizla si vise nego sto mozes da podneses - ali on za to nije kriv. Smanji sve ostale obaveze i nadji pomoc.

[dea]

Jos da kazem da te nikako nisam htela osudjivati, vec ti ponuditi prakticne savete iz sopstvenog iskustva sa izuzetno aktivnim detetom. Naravno da nije lako uvek izdrzati pritisak.

Ako hoce skakati sa stola, napravi mu u nekom kutu mesto gde se moze penjati i nesto kao strunjacu da na nju moze bezbedno skakati ima u Ikei takva vazdusna strunjaca (ili iskombinuj neke jastuke, madrac...).

Mi smo proziveli nocnu moru sa kablovima i utikacima i svim elektricnim aparatima.

A gde sve moje dete gurne ruku (i u kuci i napolju) , hiljadu puta sam se stresala.

[miki25]

[QUOTE=dea]Jos da kazem da te nikako nisam htela osudjivati, vec ti ponuditi prakticne savete iz sopstvenog iskustva sa izuzetno aktivnim detetom. Naravno da nije lako uvek izdrzati pritisak.

hvala ti na savjetima i nemislim da me osuđuješ točno je onako kako si napisala,težim za tim da sve bude savršeno a to mi baš i neide!što se tiče ovoga "kontakt s očima"pokušala sam i pali moram priznat;samo što i jas još učim kako sa njim postupati i nekad je doista teško ostati smiren pa uhvatim samu sebe kako histerično vičem ko kakava budala a največi problem je što sam po prirodi nježna i imam piskutav glas pa to mome sinu nakraju bude smiješno!a u meni još više kipi!preživjet ču ja to samo prije svega znam da moram poraditi na sebi i tome da budem dosljedna što mi baš i neide!

[daru]

miki25 kaže:

napisala,težim za tim da sve bude savršeno a to mi baš i neide!što se tiče ovoga "kontakt s očima"pokušala sam i pali moram priznat;samo što i jas još učim kako sa njim postupati i nekad je doista teško ostati smiren pa uhvatim samu sebe kako histerično vičem ko kakava budala a največaq priroda je što sam po prirodi nježna i imam piskutav glas pa to mome sinu nakraju bude smiješno!a u meni još više kipi!preživjet ču ja to samo prije svega znam da moram poraditi na sebi i tome da budem dosljedna što mi baš i neide!

Nije njemu smiješno - nego se "brani" smijehom. Ja sam to primjetila kod mog sina... Imao je fazu lani nekih ispada inata, tvrdoglavosti, piljenja... I onda bi frustracija što to što hoće ne može dobiti "odmah i sad" završila - da me ugrize, udari ili sličnim ispadima. Najprije sam u startu pokušavala "smiriti situaciju" obrazlažući, objašnjavajući...onda sam počela švikati, a na kraju sam krenula na sistem "mogu ti vratiti", tj. kad bi me počeo gurati ili napadati - uhvatila bih ga čvrsto za ruke, i tihim ali oštrim glasom bi rekla "Molim? Tučeš me? OK! Mogu se i ja tući s tobom!" i - gurnula bih ga natrag! Dovoljno da osjeti moju ljutnju, ali sam pazila da ga ne "nasadim" na nešto (tj. da ne udari u nešto dok pada) i onda bih samo verbalno dalje nastavila - kao da se predamnom nalazi odrasla osoba "Šta je? Gdje si sad? Hoćeš se tuć? Ajde!!!" - onda bi se on najprije - zaustavio u svojim ispadima, pa bi malo ustuknuo kad bi vidio moju "ozbiljnu" ljutnju, a onda bi se počeo smijati i - umiljavati! To je bio njegov sistem da me - smiri! "Ajmo sve okrenuti na humor, na šalu i na maženje i sve će biti u redu..."
Ali postigla sam - da je odustao od takvog modela ponašanja. Shvatio je da nasilnošću ne postiže cilj nego samo - jednako bijesnu reakciju mame, a to mu se nije sviđalo. Sada je dovojno neki put da ga i ružno pogledam, on već odustaje od "nedozvoljene" radnje i komentira "Mama se ljuti...mama će vikati"
Inače sve volim postizati - pričom. Pa makar i 500 puta, nikada se neću naljutiti ako nešto razbije u igri ili nehotice, ali ako neke stvari radi - namjerno - e tu se priča promijeni!

[daru]

Zapravo "histerično" vikanje je najneadekvatniji način. Ljutnja se može iskazati - tihim i oštrim glasom koji govori "ja mislim ozbiljno", a kad histerično vičeš - stavljaš se u poziciju "nas dvoje smo ravnopravni i ravnopravno se natežemo... ja vrištim, ti skačeš, lupaš, ja opet malo vrištim..." i to njima prelazi u - igru!

[miki25]

dali mi netko može dati savjet kako da mu izbijem ružan riječnik iz glave?mislim on govori tako ružne stvari u ljutnji koje sigurno nije čuo od mene(ja ču tebe nožem isječi,otiči ču od kuće i neču se vratiti nikad,ti si glupaća itd)mislim nema još ni tri god.a tako mi govori,to me boli i ružno je pogotovo me je sram kad to kaže pred gostima u tom bi trenutku voljela da me zemlja proguta!neznam način da mu objasnim da to nije lijepo,drugi mi kažu da on nerazumije šta te riječi znače ali kako onda zna točno kada ih upotrijebiti?

[Rebecca Guay]

Jedan jedini savjet: potpuno ignoriraj takve riječi, potpuno se ogluši na njih, jer dokle god te pogađaju on će ih ponavljati. Jedan od dobrih načina je i ignoriranje, odnosno poklanjanje "nepažnje". Nemoj ulaziti u rasprave kako to nije pristojno ili kako to ne valja, to mu govori da "mama reagira" na te riječi pa će ih ponavljati.
Ali nasuprot tome, kad je dobar, i kad pozdravi susjeda, ili je pristojan to svakako pohvali! Tako ćeš pozitivnim odgojem afirmirati vrijednosti.