Djeca razvedenih roditelja

[pumpkin pie]

Da li ovdje ima takvih? Da li ovdje ima roditelja koji su razvedeni?
Kako ste podnjeli razvod roditelja i sa kim živite?
Mislite li da puno gubite u životu ako vaši roditelji ne žive zajedno?

Uglavnom,kako gledate na to sve skupa?

[Katrin]

pumpkin pie kaže:
Da li ovdje ima takvih? Da li ovdje ima roditelja koji su razvedeni?
Kako ste podnjeli razvod roditelja i sa kim živite?
Mislite li da puno gubite u životu ako vaši roditelji ne žive zajedno?

Uglavnom,kako gledate na to sve skupa?

moji su se razveli kad sam imala 7 godina. situacija je doma bila jako teska i vec u toj dobi mi je bilo jasno da ce mi biti bolje zivjeti
samo s mamom. nisam imala neka traume ko djeca iz americkih filmova ak te to zanima.

[CHE-Guerrilla]

pumpkin pie kaže:
Da li ovdje ima takvih? Da li ovdje ima roditelja koji su razvedeni?
Kako ste podnjeli razvod roditelja i sa kim živite?
Mislite li da puno gubite u životu ako vaši roditelji ne žive zajedno?

Uglavnom,kako gledate na to sve skupa?

pitanje je kompleksno i teško je dati konačan odgovor u svakom slučaju sve zavisi od slučaja do slučaja....sigurno da je bolje za dijete da raste uz oba roditelja, ali naravno vrlo su rijetke situacije kada je odnos roditelja idealan..dakle, česti su slučajevi kada je bolje za dijete da su roditelji rastavljeni

[magic]

a ti si razveden ili dijete razvedenih roditelja?

[CHE-Guerrilla]

magic kaže:
a ti si razveden ili dijete razvedenih roditelja?

nebitno za tebe

[Seathorn]

meni se blizi trideseta, roditelji su mi se rastavili prije tri godine, k tome moram reci na srecu. stvarno je svacega bilo, nekad mislim da bi stvarno bilo bolje da su se razveli jos davnih dana, bili bi mi "djeca" postedjeni nekih trauma u zivotu. bez obzira na sve pokusaje moje mame da odrzi familiju na okupu, ja nikad nisam imala osjecaj da imam onu pravu familiju.

mali necak mog muza ima deset godina, zivi s mamom, razveli su mu se roditelji prije pet godina. mali je razuzdan do bola, samo ga "posikavaju", nitko se s njim ne bavi, samo mu daju glupi playstation i tv i to mu je cijeli zivotni sadrzaj.

i sad se pitam sta je bolje. f...

[CHE-Guerrilla]

Seathorn kaže:

mali necak mog muza ima deset godina, zivi s mamom, razveli su mu se roditelji prije pet godina. mali je razuzdan do bola, samo ga "posikavaju", nitko se s njim ne bavi, samo mu daju glupi playstation i tv i to mu je cijeli zivotni sadrzaj.

i sad se pitam sta je bolje. f...

sve zavisi od roditelja..ovaj tvoj izneseni primjer je vrlo loš

[Karmela]

U US je divorce rate vec 50%, u Rusiji cak i vise 60%. Ako se nastavi ovim trendom, manjina djece ce biti odgajana u domu s oba roditelja.

Moji roditelji su zaista imali skladan brak, tako da nemam takva iskustva u blizoj obitelji.
Ali recimo jedan obiteljski prijatelj je nakon rastave poceo zivjeti sa svojom djevojkom, ex-supruga je imala novog muza. Djeca su im tada bila vjerojatno malo stariji od mene, mozda 14, 15.

Svako ljeto bi se svi skupili u njihovoj kuci na jezeru i provodili vrijeme zajedno bez ikakvih ekscesa (tjedan/dva). Nikad nisam imala dojam da bilo kome nesto fali. Djeca su im bili fenomenalni, optimisticni ljudi.

[Seathorn]

CHE-Guerrilla kaže:
sve zavisi od roditelja..ovaj tvoj izneseni primjer je vrlo loš

poslije naseg godisnjeg je mali bio deset dana kod nas, ja sam to predlozila, jer sam mislila malo ce promjenit sredinu, malo slusat njemacki, malo cemo ic' kod nas okolo i tako to. nakon dva dana sam odustala od bilo kakvih pokusaja zainteresirati ga za nesto, jer u njegovom rjecniku samo postoje rjeci yugioh nesto, gameboy, pokemon od 12 skoro do 17 sati . mi veceramo u 18:20 minuta, ne, on hoce vecerati u 19 sati (ocito je da doma radi kaj hoce, jos si i izabere vrijeme za to), ali sam mu rekla da se kod nas vecera sad, kad smo svi na okupu, a ne svaki zasebno, po mogucnosti u sobi pred telkom. nafureno je dosao za stol, ali je jeo s nama. ja sam sigurna da je njegovo ponasanje "zasluga" njegovih roditelja

s jedne strane jadno dijete, s druge strane dijete bez ikakvih granica, bez ikakve pratnje kroz zivot. jos tuznije...

[CHE-Guerrilla]

Seathorn kaže:
..ja sam sigurna da je njegovo ponasanje "zasluga" njegovih roditelja

s jedne strane jadno dijete, s druge strane dijete bez ikakvih granica, bez ikakve pratnje kroz zivot. jos tuznije...

nažalost tako je...

[joujou]

podrzavam rastavu... zasto bi ljudi koji se vise ne podnose trebali biti u braku 'radi djece'... no way

lijepo se rastave i odvojeno brinu za dijete... primjer roditleja koji 'posikavaju dijete' je bez veze... vjerojatno bi se prema djetetu tako ponasali i da su u braku

a debil u braku ce biti debil i izvan braka... tako da je svejedno

[oona]

U neposrednoj blizini sam imala nekoliko samohranih majki kojima su pripala djeca nakon razvoda.

(Ovo je vedriji dio iskustava!)
Njihova pozrtvovnost i briga oko djeteta, angaziranost svakog trenutka dovela je do prekrasnih mladih ljudi, otvorenog pogleda i zdrave logike.
Situacije s ocevima su bile razlicite, obojene svim bojama. Poneki od njih je stvarao dvojaku realnost u ocima svoje djece, ali vremenom su i djeca odrastanjem uoblicila ispravni put.

Ali, nazalost imam i drugih primjera: jos su uvijek u braku, ne podnose se godinama, djeca odrastaju u takvoj nesredjenoj atmosferi i sadasnjost im je grozna, a za buducnost se bojim...

[cp.tar]

Više nisam u neposrednoj blizini jedne samohrane majke kojoj su djeca pripala nakon razvoda. Svoje.

Ona danas priča da nas tata nije htio uzeti, ali ne znam ni ja kako bih učinio da me žena izbaci iz kuće samo s jednim koferom... a sestra i ja se nismo htjeli seliti.

Trebali smo... ili sam barem ja trebao.

Općenito smatram da je bolje da su roditelji razvedeni nego da dijete dolazi svaki dan u napetu atmosferu gdje ljudi ne mogu normalno razgovarati, a onda se još i - često posve nesvjesno - iskaljuju na djeci.

Uglavnom, nisam sklon glorificiranju samohranih majki; samohranih je majki više nego samohranih očeva samo zato što hrvatski sudovi djecu gotovo isključivo dodjeljuju majkama.

Poznajem jednog oca koji se bori da njemu dopadne skrbništvo nad djecom, ali je njegova žena prodala priču kako je on nasilan i, zahvaljujući stereotipu o nasilnim muškarcima, šanse su mu male do ništavne.
A znam da mu žena laže.

[Cyn]

Moji starci su se razveli kad je meni bilo nepunih 14 i iako mi, naravno, u prvi čas to nije bilo nimalo drago (čak sam i nekakvu fantomsku alergijsku reakciju dobila na dan kad su išli sudski potpisati rastavu), s vremenom sam se prilagodila pa čak i skužila da je tako bilo bolje za sve.

Ne mogu reć da su mi starci u braku bili katastrofa - nije bilo ni nekakvih groznih svađa ni odvratne atmosfere niti ništa. Samo su nakon 15 godina braka zaključili da se više ne vole, da bi oboje radije bili s nekim drugim i - razveli se. Upravo zbog toga što se prije toga nisu klali, prvi je šok bio mrvicu jači no što je to obično klincima čiji se starci razvedu nakon duljeg ili kraćeg razdoblja "pakla".

Svojim starcima i inače skidam kapu na dobrom pristupu djeci i dobrom međusobnom odnosu pa ću to učiniti i ovaj put. Daleko od toga da su bili savršeni (nisu, katkad su bili oličenje debila, ali nije li to svatko barem jednom mjesečno? ), ali su se fino uspjeli dogovoriti, bili su u dobrim odnosima, nakon početne faze od kojih godinu dana nakon razvoda postali su čak i frendovi i tak. Nikada nisam imala dojam da odrastam samo s jednim roditeljem. Dapače, nakon razvoda su čak i više ustrajali u tome da prema meni nastupaju kao ujedinjena fronta (i išli mi ponekad jebeno na živce s tom forom ).

Ima još takvih slučajeva "dobroga" razvoda, međutim, ono što je mojim starcima bilo jedinstveno bilo je sljedeće - ni moja mama ni moj tata nikad nisu izjavljivali da su imali "loš brak". Upravo suprotno - oboje su inzistirali da su svojedobno imali vrlo dobar brak i da im nije žao ni sekunde provedene u njemu, ali da, eto, ljubav između muškarca i žene nije uvijek vječna. S druge strane, nikad nisam posumnjala da njihova prema meni - jest.

Kraće rečeno, mislim da sam uz razvedene roditelje ipak odrasla u vrlo sretnoj obitelji i to mi je super.

[DJanko]

moji su se rastali kad je meni bilo 7 godina

nas troje djece ostali smo živjeti s ocem
i bilo nam je sasvim o.k

bili smo siromašni ali nam to ništa nije smetalo da normalno i sretno odrastemo

stari je bio prava faca, pokoj mu duši

doduše strog osobito prema meni, jedinoj kćerki ali bolje to nego da smo se raspustili


ako mi je nešto falilo to je možda mogućnost da od majke naučim neke ženske fore...tipa šminkati se ili držati do mode, frizure i takvih stvari koje dečkima nisu baš bitne

taj ženski dio sam odrađivala i učila sama...

ali mi ni danas nije bitno da imam 50 pari cipela, ne nosim haljine i šoseve ni cipele s visokom petom...

ne mislim da je to neki nedostatak samo napominjem da nisam odgajana u tom smislu da mi takve stvari budu važne

više su me učili kako nešto popravit u kući...

sve u svemu: bilo je o.k. nakon njihove rastave

[Ego]

Moji su se rastali kad mi je bilo 16-ak. Moja prva reakcija je bila nešto kao "fala bogu da i oni jednom potegnu neki pametan potez". I danas ostajem pri tom mišljenju.

[DarthFlake]

ja sam dosla nakon drugog braka tate ( iz prvog ima sina - tj. polubrata mi)

stari je dobio skrbnistvo nad bratom ..ali on je fakat nesposoban za odgoj djeteta (kakva je tek stara mu bila kad je on dobio skrbnistvo) brat je izuzetno tesko prihvatio njegovu ponovnu zenidbu i koliko god je moja stara pokusavala koliko toliko odrzati nekakav mir u obitelji nije islo kad je stari izvodio sranja.
uglavnom ja sam bila mala jos (5-6 god) i ne sjecam se svega..al mora da su se masovno zakrvili kada se stari sa bratom nije pricao ni vidio vec barem 20-ak godina.

inace o utjecaju razvoda na dijete mislim da presudnu ulogu igraju tu roditelji. Tocnije kako se oni postave prema svemu tome, a onda u drugu ruku i same osobine djeteta.
Primjer iz moje obitelji je primjer oca koji je bio krajnje nezainteresiran za odgoj djeteta i koji je mislio da je vrhunac brige za svoje djete ozeniti se i prepustiti brigu novoj zeni.
I onda sad tako nakon 20 godina dodje mom starom blistava ideja da raspravlja samnom o bratu (kojeg ni ja nisam vidjela ni cula jedno 10 godina) te je razgovor poceo sa: Jel ti vidis tog tvog brata - ne bi ni nazvao ni javio se ni nis ..
I onda sam ja nadljudskim naporima izvukla snage da mu ne strsem u facu sve kaj ga ide i polusmireno odgovorila - Znas tata, to se mene stvarno i uopce ne tice.
Dakle ak se razvodite i imate djete koje na neki nacin lose to prihvaca - prvo se zapitajte sto ja mogu uciniti da popravim situaciju.
I sto je cyn rekla da je neko vrijeme bila ljuta i nije joj odgovarala rastava.
to je normalna reakcija djeteta i trebala bi kroz godinu dvije maksimalno ( a ovisi o mnogo cimbenika) proci i to treba shvatiti kao normalni proces prilagodbe djeteta na generalno pretumbavanje svijeta u kojem je do sada zivjelo.
Postoje neke granice do kojih se moze reci - ovo je normalno prozivljavanje tog razdoblja, a oko ovog vec treba pomoc strucnjaka.(tako kazu moje psiholoske knjige)
I tako blize i tako dalje.

[Kent]

sada već odrasli ljudi, a nekoć djeca razvedenih roditelja, kažu mi da su sretni što su im se roditelji razveli i da su to bar napravili i ranije

[joujou]

Kent kaže:
sada već odrasli ljudi, a nekoć djeca razvedenih roditelja, kažu mi da su sretni što su im se roditelji razveli i da su to bar napravili i ranije

moji su se rastavili nakon jedne (1)! godine braka... i bilo bi mi jako drago da su barem malo pricekali

[Kent]

čim su se razveli i to tako brzo, očito je da im je bilo jako loše u zajedničkom životu
svako prolongiranje bilo bi i produžavanje nezadovoljstva, patnje i svađe

ako hodaš s nekim frajerom i osjećaš da te gnjavi, a zajedno ste recimo godinu dana, trebaš li produžiti vezu na još koju godinu gnjaveža pa da budeš sigurna u ono što već dobro znaš? naravno -ne! veze koje te povlače na dno se režu
tako je i u braku
nažalost takve greške prelamaju se na leđima djece, ali ako ne ide, ne ide