Odlično napisana matura, katastrofalan prosjek

[DonkeyBalls]

Pozdrav, ovo će bit dosta duži post bez tl;dr verzije tako da ako nemate živaca i/ili vremena slobodno potrošite vrijeme negdje drugdje...

Naslov daje temu moje osobne priče. Naime, moj prosjek ocjena (iz gimnazije u Zagrebu) je bio 2.8.

Zbog zaštite svoje privatnosti, nema potrebe ulazit u konkretne detalje, ali sve što trebate znat je da sam bio jako nezreo i puno sporije mentalno sazrijevao i od svojih vršnjaka.

Zadnja 2 razreda srednje škole sam zapravo briljirao u fizici, kemiji i biologiji. Što me vratilo na neki akademski plan. Predmeti su mi osobno bili jako zanimljivi, imalo je smisla, volio sam to što sam učio što mi se do tada u životu nije dogodilo. Predmete koje nisam volio, nisam učio, objašnjava prosjek ocjena.

Nakon mature, upisao sam faks jedini koji sam mogao, bilo je odvratno. Nakon godine dana sam odustao. Kako sam bio i dalje zainteresiran za biokemiju, organsku kemiju, genetiku i generalno biološko-kemijska područja, jako me zainteresirala biotehnologija u rijeci. Prve godine koju sam pokušao upisat nisam imao dovoljno bodova. Pauzirao sam akademsku godinu, učio za maturu 2 predmeta koja sam podigao za solidan postotak koji je rezultirao većim bodovima.

Biotehnologija u Rijeci je jedan od rijetkih fakulteta područja koje me zanima sa relativno malim postotkom prosjeka ocjena u ukupnim bodovima, ali opet je dovoljno da me sjebe.

Ne znam da li možete predočit moju frustraciju i razočaranje prije par dana kada sam radio 6 mjeseci za ispit da I DALJE nebi bilo dovoljno. Fakultet prima 45 ljudi (+ možda 3 ako nema stranih studenata koji se upišu), a ja sam trenutno 93. na listi.

Najtužnije od svega, meni osobno, je što jako malo ljudi ima više bodova sa državne mature od mene.

Iskreno, ne znam šta da radim. Kako upisat faks vezan uz biokemiju koji je u Rijeci ili Zagrebu sa prosjekom 2.8?

Ne razumjem zašto su ti bodovi tako nepovratno oduzeti, da ne spominjem kako:
- mi stari nije branitelj
- nisam (više) vrhunski sportaš registriran u Hrvatskom Olimpijskom Odboru
- nisam privilegiran za NIKAKVE dodatne bodove koji bi mi olakšali život

Pun mi je kurac težnje ciljevima da bi se na kraju samo jebeno razočarao, prvo sa sportom i onda sa akademskim katastrofama. Sve što će mi bit na pameti do petka (konačne rang liste) je kako ću upisat faks za koji mi puca kurac i kojeg ću MORAT završit jer se moram što prije zaposlit da bi se što prije odselio, jer mi je vrijeme da počnem studirat sa 22. godine. Bojim se da ce to tako ic; sve na silu i preko tri kurca. Zvuči kao X godina studiranja uz veliki otpor.

[65432]

Gle, nije neka utješna, ali jasno mi je u kakvoj si situaciji.

Ja sam s prosjekom 4,85 morala briljirati na maturi jer su odlučili velikodušno dodijeliti 20% ili maksimalnih 200 bodova na zdravstvenima u Ri za sestrinstvo onima koji su imali zdravstvenu njegu, tobože kako bi bili pravedni prema strukovnjacima,a s druge strane nama nanijeli veliku nepravdu.
Već sam se pripremila na to da kao gimnazijalka nemam nikakve šanse jer bih, unatoč lijepom prosjeku, morala skočiti sa 435. mjesta na privremenoj ljestvici u top 30.
Ljudi su mi govorili da sam luda što uopće pokušavam ostvariti nemoguću misiju..
Ipak, uz puuuuuuno rada i truda, uspjela sam i još ne vjerujem da sam s tako malim brojem bodova na ljestvici po pitanju ocijena ipak ostvarila svoj san. Bilo je žilavo i frustrirajuće jer sam duboko u sebi znala da želim samo to i da će to biti preteško ostvariti, ali isplatilo se.
Želim se upisati već 3 godine i iza sebe imam započet fakultet koji me u mnogočemu razočarao, ali zbog obaveza nisam imala prilike konkurirati za to što želim, tako da znam i što znači kad godine prolaze, a ti stojiš na mjestu u nemogućnosti da se pokreneš.
Ono što sam naučila jest to da ništa nije neostvarivo. Greške koje smo radili kao mlađi nezainteresirani za učenje ili upisom na bilokoji fakultet samo da nešto završimo jer smo bili psihički nezreli i nismo imali viziju što uopće želimo, nažalost dođu na naplatu, ali nije ih nemoguće premostiti. Imam 26 godina. Mogu ti reći da itekako znam da je svako razočarenje samo udaljavanje od cilja i smanjenje želje, a da kasno započet studij stvara pritisak za što skorijim zaposlenjem, ali nemoj odustati jer na svom primjeru sada i sama vidim da zaista ništa nije nemoguće i da nikada nije kasno započeti ono što voliš. Rekla bih ti da se ne daš kompromitirati fakultetom koji te ne zanima samo zato da bi nešto upisao. Prošao si to i sam pa vidiš da su to novac i vrijeme bačeni u vjetar, ne moram ti pričati-prošli smo isto... ipak, na tebi je da odlučiš hoćeš li se i dalje boriti, ima li ta borba još uvijek onog žara i kolike su tvoje snage za ponovni pokušaj. Dobro procijeni, a godine neka te ne brinu jer je studij ionako trogodišnji.

[manchild]

pa probaj biotehnologiju na PBF-u u ZG

[Tajana95]

Također sam se našla u sličnoj situaciji. 10 mjesta me dijelilo od upisa na fakultet kojeg želim. Iako neki tvrde da sam trebala pokušati opet sljedeće godine, ja nisam jer znam da ne bih uspjela, a samo bih izgubila godinu. Zanimaju nas isti predmeti. Zašto ne pokušaš upisati nešto na pmf-u, pbf-u ili fkit-u? Ja sam napravila tako. Odustala sam od fakulteta kojeg sam silno željela i upisala drugi koji me je jednom davno isto jako zanimao. Mislila sam da će mi se stara ljubav prema njemu ponovno vratiti, ali nije. Imam izvrstan prosjek na fakultetu, ali uzalud kad me sve te knjige guše i u suštini me to ne zanima dovoljno. Pokušavam koliko toliko prihvatiti situaciju, zainteresirati se za gradivo, zavoljeti taj fakultet i vidjeti nešto pozitivno u njemu jer budimo iskreni danas je teško i s fakultetom, a gdje ne bez njega. Mene nije zeznuo prosjek ocjena jer on je bio izvrstan, niti matura toliko već nešto drugo, ali eto tako je kako je. Ne treba se zavaravati jer iskreno rečeno teško da s prosjekom 2.8 možeš upasti na biokemiju u Zagrebu ili biotehnologiju u Rijeci bez obzira koliko dobro maturu napisao osim ako imaš stvarno jako puno sreće. Te fakultete upisuju ljudi s izvrsnim prosjekom 5.0 ili mrvicu lošijim i uz to većinom oni koji su briljirali na maturi. Prihvati situaciju takvu kakva je. Ili upiši fakultet donekle srodan tome ili idi raditi. Iako svi kažu da ne treba studirati tek toliko da se studira, moj savjet je upiši nešto, izvuci nešto pozitivno što će te gurati naprijed i završi jer biti će ti bolje s kakvim takvim fakultetom, nego samo s gimnazijom koja je zapravo ništa.

[cirio]

i ja te shvaćam

ja sam imao prosjek 3,53 i uspio sam sa rasturanje državne mature i prijemnog upisati anglistiku, jer mi je to bio jedan i jedini izbor (s obzirom da je dvopredmetna uzeo sam informatiku kao drugi) - btw, anglistiku upisuju odlikaši - imao sam debelo najniži prosjek ocjena na listi (nitko nije imao 3, nešto)

i znaš šta se dogodilo?

dao sam prvu godinu, književnosti su me ubile, bile su dosadne do boga, a informatiku sam rasturio, da su mi profesori ponudili prijelaz na računarstvo na 2. godinu

i odlučio sam prijeći

sad sam dao 2. godinu u 1. ljetnom roku i ladam se do 10. mjeseca

ono šta ti hoću reći je, da nije svako zlo za zlo

možda te život odnese nekim drugim, boljim putem ako upišeš neki drugi sličan fakultet

ja sam, naime, informatiku upisao slučajno, jer mi je trebalo nešto uz anglistiku

i eto kamo me to odnijelo

želim ti svu sreću, ali pokušaj nešto srodno

ako te to toliko zanima, uspjet ćeš u svakom slučaju

[grounded]

Ne znam koliko je to stvar u tvom slucaju ali neke skole, pogotovo gimnazije su takve; imaju tu neku svoju agendu davanja određenog broja određenih ocjena i ponekad se tu nista ne moze.....Tako da tvoj taj prosjek 2,8 je mozda u nekoj drugoj gimnaziji mogao biti 3,5 ili pak manji ili vecu uz ISTU kolicinu truda....I zbog toga ja kazem da Drzavna matura nema smisla, jer ne diferencira takve stvari, a to joj je toboze trebala biti svrha ...No back on topic, mozda ako bi nam mogao reci na kojem si to fakultetu bio godinu dana, bilo bi mi lakse uputiti jer imam puno poznanika i prijatelja na raznim faxovima....

[Stingray]

manchild kaže:

pa probaj biotehnologiju na PBF-u u ZG

Mislim da je vrlo tesko s tim prosjekom. Trebao bi preko 210 (od 250) bodova iz kemije/biologije, isto tako iz matematike, te maksimum iz hrvatskog i engleskog (50 bodova). Ali ako ima (i pod pretpostavkom da ta jedna godina koja mu nije sjela nije bila na PBF-u), isplati se probati.