Jeje, ovaj primjer neukusnog članka Dražena Tomića u businees.hr dokazuje da je naše novinarstvo palo na vrlo niske grane, pa ni ne čudi onda da i najveći izdavači poput Nina Pavića i njegovog EPH bježe u ulaganja u nekretninski biznisnekadašnje Hypo banke.
Kako bi trebao izgledati jedan dobar članak na ovu temu, evo, iako nisam novinar,nego pomorac, potrudit ću se napisati.
......................
Yupiiiiiii, eto, došla je lova i to ni više ni manje nego 80-tak milijuna Kuna.
Pa amo to malo analizirati.
Dakle, koji su glumci u ovoj epizodi ? Imamo sivu eminenciju i dosadašnjeg najvećeg dioničara RIZ-a, tajkunčića i direktorića, bivšeg sekretara partije u RIZ-u, Darka Cvjetka i njegove sinove koji su svojedobno, a možda još uvijek jesu isto tako u vlasničkoj strukturi. Bilo je, svakome po off-shore firmicu dvije, nek se nađe za pod stare dane.
Pa onda imamo njegovu ženu koja radi u Državnom Odvjetništvu. Vrlo zanimljiva kombinacija. Netko bi rekao i sukob interesa.
Imamo obespravljene i konstantnom mobbingu izložene radnike, tek toliko da se situacija uklopi u hrvatski prosjek.
I velikodušnu Vladu koja poput Evite Peron koja je iz vlakova bacala vreće novca, uzete prije toga od siromašnih argentinskih farmera, dijeli šakom i kapom, kao da je svaki dan Božić.
U takvoj firmi eto, sad pred izbore, naraslo nezadovoljstvo radnika kulminira izlaskom na ulice i prosvjedima pred raznim vladinim institucijama.
I događa se dokapitalizacija davno privatizirane firme.
Zašto se događa dokapitalizacija RIZ-a ? Baš sad ? Baš na ovaj način ?
Prva hipoteza (Strah od radničkih nemira)
Možda je
Vlada iz straha da se ne ponovi slučaj kakav je bio s
Tvornicom Duhana Zagreb, kad su se štrajkovi ponavljali svakih tjedan, dva, da bi kulminirali zauzimanjem tvornice, ne ponovi i u slučaju RIZ-a, što ne bi bio baš lijep prizor u idiličnom raspoloženju koje za sada vlada u društvu zbog rasta cijene dionice HT-a.
Taj novac je zaradio RIZ pa mu valjda i pripada, no
kako bi izgledala vlasnička struktura RIZ-a danas, da je taj novac RIZ dobio prije privatizacije, i kako bi to utjecalo na razvoj kompanije da je taj novac dobio tada, a ne sada ? O tome možemo samo nagađati.
Možda iz straha da oni koji su te dokumente skrivali godinama, ne budu pozvani na odgovornost, sada žele brzo riješiti stvar bez podizanja previše prašine ?
Druga hipoteza (Obrana od neprijateljskog preuzimanja)
Kroz vlasničku strukturu RIZ-a od 2000. na ovamo prodefilirali su razni burzovni igrači, kao što su Franjo Sremić i drugi slični "uspješni pretvorbeni magovi", pa je moguće da je neki od njih bacio oko i na tvornicu RIZ, što u svom intervjuu danom pred nekoliko godina jednom našem dnevnom listu, izrijekom potvrđuje i sam predsjednik Hrvatske Gospodarske Komore, Nadan Vidošević koji je od 1995. do 1999. godine bio i kako je netko primijetio u nadzornom odboru RIZ-a.
Nadan se tada u tom intervjuu zgražao pred tvrdnjom koju su izrekli neki "utjecajni" ljudi, licitirajući o vrijednosti zemljišta, a 50 godina tradicije i vrhunska proizvodnja koju je RIZ tada imao, to nikome nije bilo bitno.
I tako vukovi polako ulaze u equity, a Cvjetko što će, misli, misli i nađe par malih dioničara koji su životarili na rubu egzistencije, pa ih kupi visokim pozicijama, recimo poput
Magdića koji je, iako bez ikakvih kvalifikacija, postavljen za direktora proizvodnje, naravno s većom plaćom. Taj isti Magdić putem famoznog i dobro poznatog
ugovora o prijenosu dionica jeftino prodaje svoj paket. Nakon toga umješni ing. Cvjetko, za veću cijenu od tržišne, sam od sebe kupuje te dionice preko jednog od skrbničkih računa koji se vode na njegove sinove i i rastom cijene dionice, brani tvrtku od preuzimanja.
Odoljevao je tako RIZ pokušajima preuzimanja i Cvjetko je radio kao i prije,
no i jači igrači umore se i financijski iscrpe dugotrajnim umjetnim napumpavanjem cijene, pa je valjda i on vidio da tako više dugo ne može.
Možda mu je stvarno dogorelo do nokata.
I gle čuda, sjeti se on i kao u kvizu Milijunaš, jocker "zovi ženu"...
I gle čuda, neki davno zaboravljeni papiri ugledaju opet svjetlo dana.
Bum, tras, 17 milijuna dolara ! Čestitam, rekao bi Tarik ! Ne samo da ste osvojili milijun, osvojili ste 18 milijuna i to dolara, nadam se da ćete ženi kupiti lijepu novu bundu
Sad Cvjetko može mirno spavati i nastaviti krčmiti komad po komad RIZ-a, kao i do sada, jer pored svog paketa dionica i Vladinog, nitko mu više neće moći nauditi, kad mu stranački prijatelji čuvaju leđa sa 75% dionica.
Kako su se takva ubrzirgavanja gotovine u propale firme događala u prošlosti znamo svi. Evo recimo jedan meni blizak primjer, iz brodogradilišta Viktor Lenac. Ista stvar.
Jeli taj novac koji je ubrizgan u Viktor Lenac pomogao Lencu da izbjegne stečaj ? Nije !
Loša i nesposobna uprava nikad neće uspjeti spasiti brod koji tone. Može samo usporiti i odgoditi neizbježno.
Ova hipoteza po tome predstavlja pokušaj HDZ-ove Vlade da se oduži svom istaknutom članu, za sve dobro što im je tlijekom svojih direktorskih desetljeća i desetljeća u toj firmi napravio, sve donacije u kampanjama, gradnju crkvi, častilo se, kad se imalo. Na čiji račun, zna se.
Sad Vlada časti, jer ima od kud.
Možda u firmi sad konačno bude nešto novaca, ako banke i te novce odmah ne skinu s računa, pa će Uprava imati možda i za kupnju nekoliko satova, što je običaj za jubilarne nagrade. Zna se da je u predizbornoj kampanji vrlo važno imati točan sat i ne zakasniti slučajno na neki predizborni skup, sačuvaj Bože.
Treća hipoteza (Početak raščišćavanja kriminala)
Po uzoru na već poznatu operaciju Maestro koja je iza rešetaka strpala visokopozicionirane igrače iz Fonda za Privatizaciju, možda ova Vlada doista želi, sada pred izbore, napraviti jedan dodatni pozitivni potez.
Taj novac, tih 18 milijuna i tako je zaradio RIZ, pa to Vladi otvara mogućnost da kao novi većinski vlasnik počisti dvorište i pospremi staru gardu u ropotarnicu ili tamo gdje su već odavno trebali biti - mirovinu. Pušu li nakon ove dokapitalizacije neki novi vjetrovi u Božidarevićevoj 13 ili će sve to opet pokriti maksimirska magla iz obližnje šume...
Na kraju priče, ovaj nendani poklon Vlade, ako ništa drugo, razveselit će radnike RIZ-a i njihove obitelji, kojima će nakon 4-5 godina po prvi put plaća stići na vrijeme i taj nevjerojatan događaj će možda neki od njih proslaviti nevjerojatno rastrošnim potezom kakav je recimo kupnja novih cipela, igračke za djecu ili dobrom bocom vina. Kad je bal nek je bal.
A možda od 1900 kuna crkavice ostane i za kakvu rastrošniju zakusku i roštiljadu, pa par dana radnik RIZ-a može jesti i nešto drugo osim paštete.
Pribroji li se tome mogućnost isplate zaostalih plaća, bojim se da će jadni radnici od sreće završiti na kardiologiji obližnje bolnice Rebro.
Koja od ove tri hipoteze je točna, pokazat će se vrlo skoro, jer do izbora ima dovoljno vremena za obveznu izvanrednu skupštinu.
Kod ovakve dokapitalizacije država je u neugodnoj poziciji, jer će morati dati i ponudu za preuzimanje svih preostalih dionica, što znači još novca iz proračuna.
Nema veze, mi smo bogata država, ima još para u Šukerovoj kasi, treba to dobro potrošiti. Ne daj bože ostaviti nasljedniku u fotelji koju kunu viška...