Kako uspostaviti autoritet u razredu?

[Perzefona]

Stipe23 kaže:

Oko te se situacije ne bih previše uzrujavao, ali ne bih to klinki ni toliko zamjerao.

Pa to, e.

Ulovljena si sa šalabahterom, dobit ćeš jedinicu. Kraj priče. Nit prodike o moralu, varanju, "kako si, oh, samo mogla, kako si to MENI mogla učiniti (jer ruku na srce, ima i kolega koji prepisivanje doživljavaju kao osobnu uvredu ), u kakvog ćeš to čovjeka izrasti, sram te i stid bilo, jel ti roditelji isto varaju? Tko laže, taj i krade... blablasraćtruć", nit tješenja, nit ikakvog komentiranja osim nužnog.

Ništa od toga. Jedan i mirna Bosna.

[Afrika paprika]

Ja sam mislila da je ono tješenje da joj neće ništa biti hint na to da šalabahter neće imat posljedice
Ako hoće, onda je to to.
Da dajemo ukore i opomene za šalabahtere, gdje bi svijet otišao

[garfield01]

Perzefon@ kaže:

A epizoda je završila tako da se malu tješilo i maloj obećavalo da joj se ništa neće dogoditi, ništa, ništa (i bi tako), i da se ne mora bojati. Tetošilo ju se i brisale su joj se suze. :kava.

A tko zna što joj roditelji kod kuće naprave kada napravi nešto nedopušteno.

[Mad_Hatter]

znači, čitam jednu drugu temu, i sjetim se ove. morala sam ići iskopati ovaj post:

izgubljena kaže:

Je li to neka šala? Imam dojam da je razredna nastava debela hladovina. Veli moj nećak prije neki dan: danas nismo imali hrvatski, matematiku i prirodu nego samo likovni i tjelesni jer je učiteljicu boljela glava. a da ne velim kako tjedan dana prije bozicnog sajma nema nastave nego se cijeli tjedan izrađuju ukrasi za sajam. Nije uopće čudo da u petom razredu neki odlični učenici nemaju elementarna znanja. I kakvom pritisku roditelja su izloženi? Ocjene nižih razreda su bitne za. što? Samopouzdanje?

da ga usporedim s ovim sa susjedne teme:

pinzgauer kaže:

Da li netko zna gdje nabaviti školski program za prve razrede osnovne i to za sve predmete?

Naime, dijete mi je danas došlo iz škole(1.razred) i dobila je TRI iz tjelesnog zato što nije znala lijepo preskakati vijaču .
Ej, tri iz najglupljeg predmeta koji postoji i to samo zato što ne zna preskakati vijaču
Da stvar bude još bolja, ovdje se ne radi o tjelesnom u 6. razredu gdje imaš profesora tjelesnog koji pokaže učenicima kako se radi to što se od njih traži, nego o učiteljici od 1-4. razreda koja ima 60 godina i jednostavno im podijeli vijače i tko zna preskakati dobije 5 a tko ne zna dobije 3.

Pa gdje tog ima?

Isto tako je dobila i 3 iz nekakve gluposti iz prirode.
Pazi TRI iz prirode u 1. razredu osnovne?!!??

U matematici,hrvatskom i njemačkom je najbolja u razredu i ima sve 5, a u ovim glupim predmetima dobije trojke i realno postoji mogućnost da najbolja učenica u razredu prođe sa 4 u prvom hebenom razredu jer ne zna preskakati vijaču.

Savjeti i mišljenja dobrodošli

da, eto, spomenuta učiteljica uopće nije izložena pritisku roditelja

[Stipe23]

Zamisli ti to, dobila je tri...
Zašto nije dobila pet iz svega?
Najbolja je u učenica razredu. Samo je muče glupi predmeti. I nekakve gluposti iz tih glupih predmeta.

Afrika paprika kaže:

Ja sam mislila da je ono tješenje da joj neće ništa biti hint na to da šalabahter neće imat posljedice
Ako hoće, onda je to to.
Da dajemo ukore i opomene za šalabahtere, gdje bi svijet otišao

Te gluposti tipa šalabahtere treba iskorjeniti uopće u glavama klinaca.
Sumnjam da će se to tako skoro desiti.


-Stipe

[garfield01]

Stipe23 kaže:

Te gluposti tipa šalabahtere treba iskorjeniti uopće u glavama klinaca.
Sumnjam da će se to tako skoro desiti.


-Stipe

Ne možeš. Taj klinac uvijek ima stariju sestru/brata/susjede/bratića koji koristi šalabahter i govori klincu da si i on napravi.

[Điđe T.]

mda, za iskorijenit pojam šalabahtera iz dječjih glava potrebno je za ministra dovest nekog s osobinama Velikog Vođe.

Na našim područjima sklonost prepisivanju i varanju na testovima je genetski urođena osobina

[CANDY-CANDY]

Kolegice, kako inače reagirate na provokacije. Učenicima treba znati "dosoliti".
Jednom mi jedan klinac rekao:"... Svaki vam dao..." , (dobili su pitanja za test). Pravih se da ni ne čujem...
Teško mi je raditi s trogodišnjim programima- uglavnom muški razredi. često spominju onu stvar. Oni kojima ne predajem čak znaju i zviždati kad prolazim kroz hodnik.
Onda znaju komentirati izgled (zna biti i pogrdnih komentara).
Kako im uzvraćate u takvim slučajevima, znate koju pametnu??

[Điđe T.]

CANDY-CANDY kaže:

Kolegice, kako inače reagirate na provokacije. Učenicima treba znati "dosoliti".
Jednom mi jedan klinac rekao:"... Svaki vam dao..." , (dobili su pitanja za test). Pravih se da ni ne čujem...
Teško mi je raditi s trogodišnjim programima- uglavnom muški razredi. često spominju onu stvar. Oni kojima ne predajem čak znaju i zviždati kad prolazim kroz hodnik.
Onda znaju komentirati izgled (zna biti i pogrdnih komentara).
Kako im uzvraćate u takvim slučajevima, znate koju pametnu??

U većini slučajeva sam se pravila da ne čujen, i onda mi je nekidan puka film pa sam ovoga jednoga nasrala, rekla da sam te njihove priglupe komentare davno prerasla i da mi nimalo nisu smišni ni zanimljivi

[Afrika paprika]

Điđe T. kaže:

U većini slučajeva sam se pravila da ne čujen, i onda mi je nekidan puka film pa sam ovoga jednoga nasrala, rekla da sam te njihove priglupe komentare davno prerasla i da mi nimalo nisu smišni ni zanimljivi

Ja to redovno govorim
Pogotovo nabrijanim 15ogodišnjacima koji mi komentiraju sise (ne direktno meni ) i sve živo okreću na neku vulgarnu seksualnost. Obično ih priupitam šta su točno time htjeli reći, pri čemu se stiltaju, ili zašto se smiju, ili jel misle da su zanimljivi. Na to ne znaju odgovoriti, pa se zbune i obično prestanu.
Najbolje im odmah potkrešem krila u takvim situacijama, ne da mi se trpit te debilane.

[Điđe T.]

Afrika paprika kaže:

Ja to redovno govorim
Pogotovo nabrijanim 15ogodišnjacima koji mi komentiraju sise (ne direktno meni ) i sve živo okreću na neku vulgarnu seksualnost. Obično ih priupitam šta su točno time htjeli reći, pri čemu se stiltaju, ili zašto se smiju, ili jel misle da su zanimljivi. Na to ne znaju odgovoriti, pa se zbune i obično prestanu.
Najbolje im odmah potkrešem krila u takvim situacijama, ne da mi se trpit te debilane.

Ja sam šutila jer sam mislila sam da će ih proć, a i relativno sam nova u ovom poslu pa sam naivno davala šanse da se dobra dječica stišaju i normaliziraju.
Ali s njima se očito takve stvari teško postižu "na lipe" pa onda moraš raspustit jezik.
Nije mi teško palo, moram priznat

Još kad ih vidim onako prištave s tri dlake na bradi, kako komentiraju, najradije bi im iz sveg srca zavarila u facu

[Afrika paprika]

Ma kakva dječica. Ja sam mijenjala kolegicu i malac je roknuo peti razred, ima 16 godina i naglas ponavlja "menstruacija, menstruacija".
I ja se zaustavim i kažem mu aj se ustani i ispričaj nam sve što znaš o menstruaciji. I prestao je Nije nam ništa rekao o menstruaciji

[Aliena Anderson]

Ja sam u osnovnoj školi imala profesoricu hrvatskog koja je bila bog i batina na satovima. Očekivala je da ju se sluša i da u razredu bude mir i bez većih poteškoća je uspijevalo iako smo inače bili razred koji je svima uzrokovao slom živaca. Žena je jednostavno bila zmaj-ili šutiš ili dolaziš pred ploču i sramotiš se neznanjem. Svaki dan bi pitala po dvoje učenika na početku sata i to sve prethodne lekcije i nikad nije pitala odlikaše već one za koje je znala da su preljeni učit za ispit da im nakupi ocjene. Čak je u 8. razredu poslala dvoje-troje na popravni zbog lektire koju nisu čitali iako im je dala priliku da poprave ocjene na satovima prije zaključivanja. Kasnije je predavala prijateljici koja ju je mrzila. I dan danas mi je to jedna od najdražih profesorica iako sam kod nje imala jedva dovoljan-bila je objektivna što se tiče ocjenjivanja, nije trpila sranja i znala je nagradit trud. I u kojoj god školi da sam bila uvijek me zadesi jedan takav profesor i svima im se divim jer kad vidim kakve nezrele balavce moraju trpit

[soks]

Ove je godine lakše nego prošle, malo moljakaju i traže, ali na to smo se navikli – kaže ravnateljica Božena Nikoletić. Slično je i u zagrebačkim školama. Suptilnih je pritisaka bilo, ali i anonimnih poziva inspekcije.

– Imamo nekoliko najava da će se žaliti na zaključenu ocjenu. Uvijek se traži jedna ocjena više, a poznato je da će, kad je učenik između dvije ocjene, nastavnik uvijek zaključiti višu. Pritisci su ove godine češći jer na polugodištu nije bilo zaključenih ocjena i roditelji kao da nisu bili svjesni koliko im dijete radi. Pozivali smo ih i obavještavali – kaže ravnateljica OŠ Matije Gupca Ljiljana Klinger.

Prije je natezanja i moljakanja bilo i na polugodištima, ne znam koji bi mazohist htio opet vratiti zaključivanje na polugodištu.

[Mrakks]

Perspektiva, perspektiva svima nam je svima, siva perspektiva..

[totallyconfused]

Mislim da je prije svega potrebno djecu zainteresirati za predmet. Onda rade manje sranja. Osim toga, treba ih naučit redu. Ja sam to napravila ovako:

* Čim uđem u razred svatko u bilježnici mora imat napisano: Školski rad i ispod toga s desne strane datum.. Izaberem ih 5. Tko nema, 1 u zalaganje.

* Iza toga pitam postoji li tko u razredu da je zaboravio knjigu/radnu/bilježnicu. Ako da, dobije minus. Ako se pak ne javi, a otkrijem ga, 1 u zalaganje.

* Pri tom imam uvijek na umu da znaju posudit bilježnice (a i knjige i radne) od prethodnog razreda. Zato ja lijepo pri prvom upoznavanju pokupim bilježnice i svakome na prednju stranicu SVOJOM RUKOM napišem ime i prezime. Pa ti varaj tatu svog. Bilježnice kupim svaka 2 mjeseca i pregledavam.

* Na kraju svakog sata zadam zadaću. Dva minusa su 1. Ima i onih što marljivo prepisuju zadaću od drugih, pa misle da će se izvuć. Međutim to ne pali, jer na svakom satu prvih 10 min. prozovem 2 učenika koji moraju donijet zadaću na pregled i to isto ih pitam pred pločom uz dodatna pitanja. Vrlo se lako otkrije jesu li je radili sami ili ne. U biti, ako su prepisali, onda već na početku kažu da nisu i dobiju minus, jer se boje da ih ne prozovem, jer onda dam direktno 1. Nekome je ovo bullshit, ali ja mislim da bez zadaće ne ide.

* Najiritantnije mi je oduvijek bilo to što se djeca u školi boje pitat kad nešto ne razumiju. I onda onako glupo kimaju glavama u stilu sve-nam-je-kristalno-jasno, a zapravu ništa ne razumiju. I to sam riješila na način da pitam 2 puta. Postoji li netko kome nije jasno? Tišina. Postoji li netko kome nije jasno? Tišina. Onda fino okrenem 2, pa da vidiš ko'ko ima nejasnoća. Ali onda je već kasno, jer im dam minus. 3 minusa je 1. Trebalo im je dosta da shvate da je bolje za njih da dignu ruku i kažu da nije jasno, ali kad su shvatili, dobila sam super razred u kojem nema straha i nitko se ne boji pitati.

* Što se ispitivanja tiče, tu imam sasvim drugu taktiku u odnosu na 90% profesora koji primjenjuju taktiku okretanja imenika. To ne radim, nego ispitujem redom. Dakle, svatko zna kad je na redu, pa nek' si napravi raspored.

* Sa šalabahterima nemam prevelikog iskustva, jer znaju da je test, ako ga nađem, za njih završio. Bez puno pitanja i pogovora. Kad vidim jedan pogled u stranu, jedan šapat, test je gotov. Pa nek' prepisuju ako im je gušt.

* Dopunska nastava je nastava na koju moraju dolaziti svi oni za koje mislim da trebaju. I održava se stalno, a ne samo povremeno, kad klinci nakupe kulje ili kad se sjete doć. Neka su me djeca čak molila da bude češće, pa sam znala doć i onda kad nisam trebala, niti mi je za to itko platio.

* Kad sam ušla u razred prvi put, jednom je jedan glasno zazviždao, a ja sam mu samo hladno rekla: Sad kad su svi vidjeli kako dobro zviždiš, sad nek i svi vide kako dobro barataš gradivom. Naravno da je dobio 1. Ne trebam ni govorit da se u razredu ni muha ne čuje.

Kad sve to spojite, djeci jedostavno ne dajete prostora za gluposti. Dijete zna da to mora napraviti. A dok ne zvrnda okolo, onda se možda čak i zainteresira za predmet kojeg je do tad mrzilo iz dna duše.

[Mišma]

Sve je to teorijski super... kod onog dijela klinaca kojima je stalo do uspjeha i/ili koji imaju roditelje koji kontroliraju isti. Nažalost, takvih je sve manje. Što s njima? Onima kojima ni 200 minusa niti 30 jedinica ne pobudi drugu reakciju do: "Samo me srušite na popravni, znam da ću tamo dobiti dva. A možda vas i u međuvremenu lupi auto." Takvih je, pak, sve više. Ili oni kojima roditelji vide 10 jedinica u zalaganju i dođu vikat na razrednicu da što ta kuja hoće, pa mali redovito dolazi u školu i sjedi na satu, nije on kriv što nije najbistriji... I tako. Teorija i praksa. Vidim tu neki raskorak.

[jednokratna nika]

sve je lijepo osim ideje da se za svaki sat i predmet uvijek mora imati i knjiga i biljeznica i radna. otpadnu ti ledja od tog.

[manchild]

isto tak su i meni rekli da ih ne rušim na popravni jer "neće znati ništa više od ovog što znaju sad"

[totallyconfused]

Mišma kaže:

Sve je to teorijski super... kod onog dijela klinaca kojima je stalo do uspjeha i/ili koji imaju roditelje koji kontroliraju isti. Nažalost, takvih je sve manje. Što s njima? Onima kojima ni 200 minusa niti 30 jedinica ne pobudi drugu reakciju do: "Samo me srušite na popravni, znam da ću tamo dobiti dva. A možda vas i u međuvremenu lupi auto." Takvih je, pak, sve više. Ili oni kojima roditelji vide 10 jedinica u zalaganju i dođu vikat na razrednicu da što ta kuja hoće, pa mali redovito dolazi u školu i sjedi na satu, nije on kriv što nije najbistriji... I tako. Teorija i praksa. Vidim tu neki raskorak.

Jedno je ne biti najbistriji, a jedno je biti lijen i neradnik. Barem u mojoj terminologiji. U mom razredu nije nitko išao na popravni. Bilo je i dvojki (svega 2), ali i petica. Ono što mi je najvažnije to je da ni jedna ocjena nije poklonjena. Jednostavno im nisam dala prostora da idu na popravni. Cijelo su vrijeme morali biti aktivni, a na taj način - hoćeš, nećeš - ipak nešto zapamtiš.

jednokratni nik kaže:

sve je lijepo osim ideje da se za svaki sat i predmet uvijek mora imati i knjiga i biljeznica i radna. otpadnu ti ledja od tog.

A tako sam i ja nosila kad sam išla u školu, pa su mi leđa sasvim ok. Zapravo, mislim da je moj predmet jedini na koji nose sve knjige. Nema mi goreg kad mi mali na instrukcijama, na moje pitanje:"Gdje su ti radna i knjiga?" odgovori:"Knjigu ne trebamo nositi uvijek. Jednom ja, a drugi put prijatelj, ali ionak u njoj niš ne piše od onog kaj radimo. A radnu uopće ne koristimo. Ne znam uopće di mi je." Tol'ko o tome.

manchild kaže:

isto tak su i meni rekli da ih ne rušim na popravni jer "neće znati ništa više od ovog što znaju sad"

Ja nisam imala niti jedan popravni. Jedan je učenik bio problematičan i nije se znalo hoće li bit 1 ili 2, pa mi je ravnatelj mjesec dana prije škole rekao da ukoliko bude 1 ga ne maltretiram previše, jer to je ionako samo jedan učenik. Rekla sam mu da to kod mene neće ići i da sam došla da djecu nečem naučim i da nikako nije fer prema nečijoj drugoj dvojci, koja je bliže trojci, a kamoli prema ostatku razreda. I onda sam nadodala da imam frendicu koja je završila to isto i da je mogu preporučit, ako će mu moj način predstavljat problem. Samo me ošinuo pogledom i rekao: Samo vi radite svoj posao. Prenadobudni ste. Za 10 godina ću vas pitati hoćete li imat isto mišljenje kao danas. I ode.