Tko i kako kontrolira rad udruga

[Misery's Crown]

Postovi su kopirani iz ove teme:

varsuvia kaže:

Ja samo želim napomenuti da grad Zagreb ima čak 18 udruga i mene isto zanima zašto se nikad ne javlja ni jedna druga osim Spirita. Drago mi je da su i nepristrani promatrači to primijetili.

Pingvich kaže:

Evo, malo će i moderator biti off, ali zanima me kojih su to 18 udruga u Zg? Radila sam za KLJ popis udruga (u top temi, koga zanima neka pogleda) i nisam ih ni pola našla, molim info ako netko ima, dodala bi.

Eto, ne mogu reći za druge udruge, ali recimo - Lunjo i Maza: nemamo azil. Za druge dvije udruge na našem području - ti azili su tako jadni, da njima treba pomoć da se ti psi zbrinu.

Mislim da pola udruga nema azil, a druga polovica je ustvari VHS, a ono malo udruga koje imaju svoj azil je u bijednom stanju. Do sad jedini lijepi azil koji sam vidila (uz isprike onima koji imaju lijepi, a ja ga nisam vidila) je od Prijatelja, Čakovec. Otova kućica (tako se zove, ne?) je isto jako lijep, ali koliko sam shvatila, on je gradski iako se udruga brine o psima? Mislim, to nije azil od udruge?

wlenarsi kaže:

Da,Otova kućica je u sklopu vet.stanice i vlasništvo je vet.stanice-grada,a udruga djeluje u tom okviru.

Da,još jednom,
18 udruga je prijavljeno u Zg.kada je trebalo djeliti novce..
neke udruge..za te nove nikada nisu ni čule!?
Ali zahtevi za podjelu novca su stigli od 18 udruga!!!

E sada vi koji znate kako,objasnite mi kako bilo koja udruga može raditi i zahtevati novce na osnovu registracije, a nema prostore za zbrinjavanje pasa..barem za 5 pasa!?
Kako udruge pravdaju potrošeni novac,kome polažu "raćun" za uloženi novac građana?!Gdje su izvještaji o tome..?

Potrudiću se i nabaviti popis potraživanja 18 udruga,to netko mora znati!?

1.000.000 kn je dato jednoj udrugi a koliko čujemo nije baš aktivna..?!

atlantis kaže:

odlična pitanja wleanrsi

možda dobra podloga za novu temu plodnu za konstruktivne rasprave pa i ne samo rasprave?

koje su sve udruge dobile lovu i za što?
jer ako je udruga xx koja nije udomila niti jednu životinju, nema azil, ne radi ništa dobila 20000 kuna onda je to - cca 250 vreća hrane od 20 kila - 5 tona hrane

a, ako znamo da spiritu treba oko 70 kila hrane na dan onda je to više od dva mjeseca hrane za udrugu koja zaista nešto i radi

Smartie kaže:

Pa mislim da polažu i predaju račune gradu, tj. tima koji dijele novce. Koliko sam ja upoznata, samo jedna jedina udruga za koju ja znam radi prilično puno, ako ne i sve po PS-u, čak za donacije daje potvrde za povrat poreza, što niti jedna druga udruga (koliko sam primijetila) ne čini, pa čak ni ona najjača koja uvijek iskamči najviše novca. Nemogu svi imati azil, ali se ulaže u edukaciju ljudi, edukaciju vlasnika udomljenih pasa (besplatna školica, bar 1. stupanj), pa novac ide za kastracije, liječenje, hranu, smještaj itd. Do sada su uredno za svako prikupljanje novaca na netu davali izvještaje o količini prikupljenih sredstava te imena ili nickove osoba koje su donirale. Da, naravno da ima i onih "lijevih" i fakat pojma nemam na koju foru netko tko je tek registriran dobije sredstva bez ikakvih dokaza o prethodnim barem donekle uspješnim akcijama bilo kojeg tipa (tu ne spada samo udomljavanje pasa).
Sve u svemu, bojim se da one udruge koje najviše ulažu - najmanje dobiju. Ili kak to već kod nas "funkcioniše".

wlenarsi kaže:

e,upravo o tome vam ja govorim..

"Udruge iz fotelja"

..oprostite ali to su naši novci koje smo poverili gradu a uvida nemamo!

Molim vas lijepo pa mislim da je toga i na taj naćin bilo dovoljno,jer kao što vidimo od "solidarnosti" udruga u ovakvoj akciji je samo "S"..(Spirit,Juž.ev.pom.!!)

Zašto spirit koji ima 190 pasa "mora" sada imati 196..ili,zašto ni jedna (sem navedenih) nije rekla;"dajte mi ćemo jednoga uzeti pa bi tako rasporedili i Spirit bi imao 191,NA npr, 180=181,Dumovec 110=111, i tako dalje..šest pasa bi se rasporedilo i nitko ne bi ni primetil!!!

Ali ne,svi su se sakrili i opet ćekaju na Spirit jer iz iskustva znaju da Monika neće dozvoliti da psi i dalje stradavaju!

"Brigo moja pređi na drugoga!!!"

JADNO I BEDNO

Pingvich kaže:

E, da - svatko ima pravo na uvid o financiranju - pogledajte ovaj link: https://www.forum.hr/showpost.php?p=1...&postcount=307

Neki su primjeri kako NE ZELIM da se ovdje raspravlja.

Uvijek imajte na umu da ne znaci da udruga ne pomaze ako se ne cuje toliko za nju ili ako ne uskace u slucajevima koje vi znate!
Skoro sve su udruge pune (i prepune) prakticki stalno sto je samo po sebi dokaz da ocito rade i od negdje primaju lutalice.

Svaki pokusaj pretvaranja ove teme u osobni rat izmedu udruga i medusobno optuzivanje ili nadmetanje tko vise pomaze ce biti najstroze kaznjeno.
Drzite se naslova teme i cinjenica o opcenitom radu udruga bez prozivanja ikoga.

[Smartie]

Nitko ne pokušava udruge uvesti u svađe, samo se pitamo neke stvari koje nam nisu jasne i očito da muljaža i tu ima.

OK, Spirit ima mjesto i azil, neke (većina) udruga nema, zato se za Spirit najviše i čuje. Ja niti ne znam za 18 udruga. Poznato mi ih je svega nekoliko u Zagrebu

[volimzagreb]

Pingvich,moram te malo ispravit,otova kućica nije gradski azil već je čisto u
privatnom vlasništvu,a financirana je od grada Koprivnice,a udruga djeluje čisto volonterski bez da je financirana od bilo koga osim malom svotom koja joj se dodijeli jednom godišnje na natiječaju.Htijela sam samo pojasnit jer primječujem
da mnogima nije jasno kako to tu izgleda.

[wlenarsi]

svidelo se to nama ili ne..sve su udruge u svađi i ne surađuju međusobno.

I molim lepo te za koje ne čujemo..neka pokažu svoj rad pa ćemo čuti i znati i ne misliti da je "muljaža".
Neka javno pokažu rezultate svoga rada,izveštaje o svemu,novcu,psima,cepljenjima,plaćama itd.To su i dužne samo da se na to jako rado zaboravlja.

Ja osobno ne volontiram ni u jednoj ali prozivam sve kao građanin,pa me zanima gde i šta rade kada je toliko pasa u udrugama,na ulicama,privatnim smeštajima itd.

[atlantis]

Misery, hvala

kad je wleanrsi postavila pitanje nisma mogla ne zamisliti se

koliko je u hrvatskoj udruga koje ništa ne rade i na razini su onih agencija koje su isplivale na površinu nedavno - dobijaju novce, a ništa ne rade


s druge strane imamo -
spirit koji stalno prima pse
doggy koja je bila spremna dojuriti u martin po psa kojeg sam tamo vidjela
šapice koje se trgaju za životinje iz dubravice
karlovački azil koji udomljava
suzu
futuru koja nije razvikana ali znam da rade jer sam ih sretala u nekim drugim vodama
... (da ne nabrajam dalje)
niz udruga i volontera koji su aktivni tu i drugdje



a s druge strane postoje udruge za koje nisam ni čula, a bogme niti vidjela njihove aktivnosti a sigurna sam da postoje i da 'ubiru' novac od države prijeko potreban udrugama koje rade...

čisto da se čovjek zapita...

[noklica]

mogu samo reci jednu stvar?? Mi koji tu i tamo doniramo novceke, hranicu ili druge stvari smo jako ogorceni i tesko nam pada kada vidimo da se medusobno svi svadaju, a trpe onda samo zivotinjice.. I naravno, to ljude onda odbija i ljuti i odustaju od pomaganja.. zato molim vas dajte pokazite malo vise sloge.. j...ga uvijek kad su u pitanju novci, uvijek svade.. jasno, ali sigurno se te udruge ne otvaraju na stetu zivotinja.... ja vjerujem da ti ljudi mozda imaju najbolju namjeru... Druga prilika nema svoj prostor recimo, a sjecam se kada sam spasavala par pasa da zena financira smjestaj tim pesekima po hotelima i muci se ko sivi, a napadali ju sa svih strana.. ipak, smatram da je njeno djelovanje itekako humano i u interesu zivotinja, mada ocito nije imala dovoljno veza i snage naci prostor itd.. sto vec sve treba.....

[Pingvich]

Sve stoji, ali kako znate da ne rade? Tražite ih izvješća, pa pogledajte da li rade i koliko rade.

I molim vas, onaj tko je napisao da ima 18 udruga - gdje je našao taj podatak i da li zna koje su to udruge. Em sam znatiželjna, em mi treba za popis.

[atlantis]

koga da tražim izvještaj ako ne znam niti da postoji?

u tome je stvar, strah nas je da postoje 'fantomske' udruge koje postoje (negdje, na nekom papiru, u stolu nekog činovnika) ali ne rade

[Smartie]

Ma ne svađaju se sve, znam da neke surađuju. Ali da nelagoda ima - ima bez daljnjega. Pa meni je predsjednica jedne udruge bila užasno bezobrazna kad sam je tražila pomoć jer eto, nisam imala cucka udomljenog od nje, nego od "konkurencije". Mislim, ak tad nisam po*izdila, neću nikad

Ja iskreno, ne vidim potrebu za tolikim udrugama i mislim da bi se trebala napraviti ozbiljna selekcija. Super, neke nemaju smještaj ali se zaista trude oko hrpe drugih stvari, ali čemu imati 50 udruga koje ne mogu ponuditi ili osigurati smještaj? Ne vidim poantu, jer ljudi zovu onda dobiju odgovor - sačuvajte ga kod sebe. A budimo realni - neki fakat ne mogu, neki ne smiju, a neki jednostavno nemaju taj feeling za životinje, a opet im je bed, pa ipak učine dobro djelo i probaju nazivajući udruge i bivajući uredno odbijani.

Na koncu konca, da su sve udruge i legitimne i imaju smještaj i rade super i da je sve divno i bajno, opet je sranje, jer dok god država ne bude ta koja će pokrenuti neke postupke poput kažnjavanja zlostavljača i ostavljača (a znamo već mali milion primjera sa dokazima poput čipa i sl.), sve je uzalud.
Ja ne znam, al evo, ljudi su već počeli shvaćati i poantu kastracije, u udrugama se redovito vodi briga o tome, a meni se iskreno čini da je svakim danom sve više zlostavljanih, odbačenih i napuštenih. Mrtvi krug, rupa bez dna a nikom ništa. Di je ljudi moji tomu kraj???

[Pingvich]

Stvarno se slažem sa svime, vjerujem da se neke udruge ne bave jako ničim, ali ipak ne mislim da je sve u smještaju. Shvaćam (jako dobro) da je puno životinja na cesti, ali meni je naglasak na puno i to toliko (pogotovo mačaka) da svaka udruga ima kapacitet od 1000 životinja, opet bi ih 99 posto bilo na cesti. I opet, kad udruga ima smještaj, volonteri brinu o životinjama, a volontera nema koliko ih je potrebno. Dakle, ako imaš prostor, opet ti je količina ograničena jer se nema tko brinuti o njima. I opet dolazimo do toga da moraš ljudima reći: sori, nema mjesta.

Po meni, korisnija je udruga koja agresivno kastrira, nego ona koja zbrine i udomi 1000 životinja, a one se dalje množe.. jednostavno, sa brojem na kojem smo sada sa napuštenim, može biti tisuću superefikasnih udruga, ali napraviti ćemo tako malo, da je to čudo u odnosu na ono što nećemo napraviti.

[Misery's Crown]

wlenarsi kaže:

svidelo se to nama ili ne..sve su udruge u svađi i ne surađuju međusobno.

Nisu sve, a one koje jesu neka se svadaju negdje drugdje jer im se ovdje to nece tolerirati - to je sve sto sam htjela reci .

Smartie kaže:

Ja iskreno, ne vidim potrebu za tolikim udrugama i mislim da bi se trebala napraviti ozbiljna selekcija. Super, neke nemaju smještaj ali se zaista trude oko hrpe drugih stvari, ali čemu imati 50 udruga koje ne mogu ponuditi ili osigurati smještaj? Ne vidim poantu, jer ljudi zovu onda dobiju odgovor - sačuvajte ga kod sebe. A budimo realni - neki fakat ne mogu, neki ne smiju, a neki jednostavno nemaju taj feeling za životinje, a opet im je bed, pa ipak učine dobro djelo i probaju nazivajući udruge i bivajući uredno odbijani.

Na koncu konca, da su sve udruge i legitimne i imaju smještaj i rade super i da je sve divno i bajno, opet je sranje, jer dok god država ne bude ta koja će pokrenuti neke postupke poput kažnjavanja zlostavljača i ostavljača (a znamo već mali milion primjera sa dokazima poput čipa i sl.), sve je uzalud.
Ja ne znam, al evo, ljudi su već počeli shvaćati i poantu kastracije, u udrugama se redovito vodi briga o tome, a meni se iskreno čini da je svakim danom sve više zlostavljanih, odbačenih i napuštenih. Mrtvi krug, rupa bez dna a nikom ništa. Di je ljudi moji tomu kraj???

Nigdje .
I zato razumijem i kada su ljudi neljubazni na telefonima i kada se posvadaju i sve to... iskreno vjerujem da velika vecina ljudi ulazi uz to iz ljubavi prema zivotinjama i spremnosti da se odreknu svog zivota radi istih.
Onda negdje po putu i radi previse iskustva sa cinjenicom kakva je to rupa bez dna postanu ogorceni, ludi, neljubazni, nesposobni komunicirati s ostalim ljudima koji isto zele pomoci, itd... i onda se stvara negativna slika o cijeloj udruzi, ljudi su spremni jos manje pomoci zbog prica i opet nije dobro.

Vidjela sam jednom primjer tih godisnjih troskova od NA negdje - i uzimajuci u obzir da su oni jedna od dvije udruge koje dobiju najvise novaca od Zagreba i imaju najvise prostora i mogucnosti (ako se ne varam) troskovi pokriveni od strane grada nisu bili nimalo dovoljni i zapravo je opet veci dio bio pokriven donacijama.
A sjecam se da je bio jako veliki iznos godisnjih troskova u pitanju - kako ostale udruge sa daleko manjom potporom od grada i daleko manje donacija uspiju ista napraviti je pomalo i neshvatljivo.
Spirit i Monika se tu stvarno isticu sa jos par njih, pa opet ima ljudi koji i za nju tvrde da nista ne radi jer su imali lose osobno iskustvo.

O ostalome je sve napisala Pingvich i skroz se slazem.

Postojanje neke "fantomske" udruge je krivica samo drzave i zakona koji dopustaju da takve prolaze jer sam sigurna da je netko negdje duzan pregledati svake godine kako su udruge potrosile dobiveni novac.
Dok ljudi na vlasti to dopustaju (i cak sudjeluju u istome), kao i prolazenje bez kazni svim onim "vlasnicima" kojima su jednog dana njihovi ljubimci, eto, dosadili, onima koji muce zivotinje, onima koji ih masovno pare i prodavaju i svercaju i tko zna sto sve jos ne imam malo vjere da obicni gradanin moze puno napraviti .
Osim pokusati pomoci odredenoj zivotinji/zivotinjama dokle sezu njegove mogucnosti (a cesto i preko njih) i ne dopustiti da mu cjelokupna jako losa slika opcenitog stanja unisti tu volju za pomaganjem.

Ono sto mene osobno smeta je sto ljudi zacas povjeruju u lose ili zbog svog nekog osobnog iskustva vole pljucnuti po nekoj udrugi bez da su zapravo ikad bili u nekom vecem kontaktu sa doticnom.
Nekad covjek mora malo pokusati vidjeti i drugu stranu - svakome je njegov problem najveci i svaka udruga je grozna cim odbije prihvatiti zivotinju.
Tako barem velika vecina ljudi vidi udruge (kao mjesto gdje mogu odvesti bezbroj zivotinja bez problema i nikad vise ne pomisliti o njima) i prozivaju ih svako malo, a niti na sekundu ne pomisle da su oni valjda milijunta osoba koja je zvala taj dan i pokusala predati zivotinju, a ti ljudi cijeli taj dan trce na sve strane brinuci o zivotinjama koje vec imaju na brizi.
Treba raditi na tome da javnost sto vise vidi i upozna se sa cijelim tim sustavom rada udruga i nacinima na koje oni kao pojedinci mogu pomoci - mnoge udruge imaju jako malo ili nikakve reklame, mislim da je i u tome veliki problem.
Kako ce ljudi pomoci (ili pozeljeti pomoci) ako nikad nisu culi za tu udrugu ili azil?!

I tuzno je jako da se udruge toliko svadaju jer da se ujedine sigurno bi napravile puno vise.
Nekad treba zaboraviti i prijeci preko nekih stvari ako bi to znacilo da ce vise zivotinja biti spaseno, ali izgleda da to vecina nije u stanju napraviti .

[doggydoggy123]

I tuzno je jako da se udruge toliko svadaju jer da se ujedine sigurno bi napravile puno vise.
Nekad treba zaboraviti i prijeci preko nekih stvari ako bi to znacilo da ce vise zivotinja biti spaseno, ali izgleda da to vecina nije u stanju napraviti .


slažem se...nažalost je tako...


ne može jedna udruga sve...dragoness i ja jučer vučemo psa iz Zagreba plaća mu ona smještaj u hotelu da neide u Spirit ni kod nas jer mi nemamo azil a imamo 30 pasaSpirit nema više 190 pasa nego ih ima 200 a danas pročitam da svih 5 pasa ide u Spirit plus jedan kod M. u Koprivnicu strašno ne znam kako udruge funkcioniraju ali definitivno nije onako kako bi trebale pogotovo što neke dobivaju masnu lovu za svoj rad a naprave manje od onih koji ne dobiju ništa ili dobiju neke ostatke

[Flokithedog]

Niti jedna udruga, bez obzira na djelatnosti kojima se bavila, ne može uspješno djelovati bez podrške građana. To jednostavno ne postoji. A u udrugama su isto građani, ljudi koji imaju svoja zanimanja od kojih žive, svoje obitelji i svoj život mimo pasa i mačaka. Volonteri bilo koje udruge za zaštitu životinja daju svoje vrijeme besplatno, a nagrada je samo osobno zadovoljstvo kad se neka životinja uspješno udomi. A volonteri? Lako ih je naći, teško ih je zadržati. Tako je svugdje u svijetu. Malo ih je koji ostaju posvećeni. Posvećenost ostaje na malom broju pojedinaca, ljudima koji su ili odgovorni ili više ne nalaze put iz začaranog kruga. A kad ne nalaziš put iz tog kruga, onda tu ostaješ vječno, i budeš grub, bezobrazan i radiš gadnu, gadnu selekciju. Da bi postao ''gadan'' nekima trebaju desetljeća, nekima su dovoljne godine. Različiti smo.

Obeshrabrivanje udruga i volontera vodi samo u jednom smjeru, a to je da država upravlja ovim poslovima. Mislim da ovdje nema nikog dobronamjernog tko misli da bi po pitanju zaštite životinja država trebala imati potpune ingerencije. Niti jedna ozbiljna evropska organizacija neće ulagati u zaštitu životinja ako iza toga ne stoji neka udruga. Dumovec? Prevara Predizborna kampanja, znamo čija. Evropske organizacije su se povukle. Dok je vani jamac za ispravan rad upravo NGO (nezavisna vladina organizacija), kod nas se izgleda rad udruga ne cijeni. Zašto? Zanimljivo pitanje na koje možda imam djelomičan odgovor, a nad kojim bi se samo udruge trebale zamisliti.

I nema potrebe za paranojom. Sve što država daje udrugama, bez brige, to odlazi za životinje. To je takav sramotan sitniš da bi udruge bez donatora mogle zgasnut ''ashes to ashes, dust to dust''. Bez obzira što će se neki možda naježiti nas pomisao, ali mislim da je budućnost udruga u profesionalizaciji. Teško da će netko u Africi spašavati lavove i afganistansku djecu bez plaće, Meni je 2010. godina zabilježena kao godina u kojoj ili ću pronaći model kako ćemo platiti volontere i od udruge napraviti uspješnu tvrtku, ideji volontzerizna uprkos, ili ću samostalno spasiti i udomiti 10 životinja godišnje za što mi zbilja nije potrebna nikakva udruga.

[aamalija]

doggydoggy123 kaže:

I tuzno je jako da se udruge toliko svadaju jer da se ujedine sigurno bi napravile puno vise.
Nekad treba zaboraviti i prijeci preko nekih stvari ako bi to znacilo da ce vise zivotinja biti spaseno, ali izgleda da to vecina nije u stanju napraviti .

doggydoggy123, imas apsolutno pravo. kad se udruge ujedine ili se spoje vise njih, snaga i moc djelovanja u sluzbi zajednickog cilja -> udomljavanja zivotinja bi bile jace, efikasnije i to bi onda bio pravi put svijest naseg naroda primjerom vlastitog djelovanja, mjenjati...naravno da je to dugotrajni proces...ovako se snage raspscu, pojedinci ne mogu doci tako lako do ciljeva, dolazi do sakupljanja ne-zadovoljnosti koje prerastu u jedan ocean nemocnosti i onda se jedno na drugo, bez da se pogleda i druga strana, okomljava. tu se gubi snaga koju se zaista moze za zivotinje upotrijebiti, za nesto sto je lijepo i ispunjujuce.

[aamalija]

Flokithedog kaže:

Niti jedna udruga, bez obzira na djelatnosti kojima se bavila, ne može uspješno djelovati bez podrške građana. To jednostavno ne postoji. A u udrugama su isto građani, ljudi koji imaju svoja zanimanja od kojih žive, svoje obitelji i svoj život mimo pasa i mačaka. Volonteri bilo koje udruge za zaštitu životinja daju svoje vrijeme besplatno, a nagrada je samo osobno zadovoljstvo kad se neka životinja uspješno udomi. A volonteri? Lako ih je naći, teško ih je zadržati. Tako je svugdje u svijetu. Malo ih je koji ostaju posvećeni. Posvećenost ostaje na malom broju pojedinaca, ljudima koji su ili odgovorni ili više ne nalaze put iz začaranog kruga. A kad ne nalaziš put iz tog kruga, onda tu ostaješ vječno, i budeš grub, bezobrazan i radiš gadnu, gadnu selekciju. Da bi postao ''gadan'' nekima trebaju desetljeća, nekima su dovoljne godine. Različiti smo.

Obeshrabrivanje udruga i volontera vodi samo u jednom smjeru, a to je da država upravlja ovim poslovima. Mislim da ovdje nema nikog dobronamjernog tko misli da bi po pitanju zaštite životinja država trebala imati potpune ingerencije. Niti jedna ozbiljna evropska organizacija neće ulagati u zaštitu životinja ako iza toga ne stoji neka udruga. Dumovec? Prevara Predizborna kampanja, znamo čija. Evropske organizacije su se povukle. Dok je vani jamac za ispravan rad upravo NGO (nezavisna vladina organizacija), kod nas se izgleda rad udruga ne cijeni. Zašto? Zanimljivo pitanje na koje možda imam djelomičan odgovor, a nad kojim bi se samo udruge trebale zamisliti.

I nema potrebe za paranojom. Sve što država daje udrugama, bez brige, to odlazi za životinje. To je takav sramotan sitniš da bi udruge bez donatora mogle zgasnut ''ashes to ashes, dust to dust''. Bez obzira što će se neki možda naježiti nas pomisao, ali mislim da je budućnost udruga u profesionalizaciji. Teško da će netko u Africi spašavati lavove i afganistansku djecu bez plaće, Meni je 2010. godina zabilježena kao godina u kojoj ili ću pronaći model kako ćemo platiti volontere i od udruge napraviti uspješnu tvrtku, ideji volontzerizna uprkos, ili ću samostalno spasiti i udomiti 10 životinja godišnje za što mi zbilja nije potrebna nikakva udruga.

a naravno da je tako...postavljas pitanje -> zasto se ne cijeni rad udruga i mukotrpna borba za zivotinjski opstanak? pa kako da se ocekuje da se nas rad cijeni ako mi SEBE medusobno ne cijenimo.

profesionalnost znaci organizacija-> samoorganizacija, konstruktivna suradnja, planovi, motivacije mladih a i nas malo, starijih i mi to trebamo.

profesionalnost znaci imati profil, biti jasan

ma znam ja d se to sve zna-ali ovo je dio aspekta gledanja sa moje strane!

[wlenarsi]

PROFESIONALNOST

Znaći znati šta raditi,poznavati posao,profesijonalno ga obavljati,poćeti i završiti!

Naravno da za takvo znanje svatko mora biti i adekvatno plaćen..,što ne znaći profit obavezno, već plaćeno znanje!

[Lilivanili]

Dobila sam molbu osobe koja ima iskustva sa udrugama i zaštitom životinja, koja je čula za ovu temu, a zatim je i pročitala da objavim njeno pismo na topiku. Ta osoba nije na forumu i ne koristi internet pa ne zamjerite na dugom tekstu. Trudila sam se koristiti edit što češće.


Iako sam, u skoro tridesetogodišnjem radu na zaštiti životinja, razočarana, prekinula odnose sa mnogim članovima i udrugama, ipak moram reagirati na neka razmišljanja forumaša, jer kroz komentare prepoznajem veliko nepoznavanje kompletne problematike zaštitarstva.

Našu bi situaciju najbolje ocrtao sljedeći vic:
Idu furgoni hrane i humanitarne pomoći seocetu u zabiti, dostupnom samo preko mosta nabujale rijeke. Pred samim mostom kamione zaustavljaju stanovnici tog sela:
„Stanite dobri ljudi, hajde nam pomozite da popravimo ovaj most. Samo što se nije urušio.“ Zamole vozače.
„Ta man'te nas se seljaci“, odgovaraju šoferi, „imamo mi preča posla od vašeg mosta. Moramo hitno prevesti ovu robu stanovnicima sela preko rijeke.“

Tako nažalost funkcionira (ne samo) zaštitarstvo, već i sve ostalo kod nas: policija ima preča posla od ubojstava i krađa; pravosuđe ima važnijeg posla od korupcije i zločina. Zdravstvo ima primarnijih problema od zdravlja stanovništva, a veterinarskoj inspekciji, tj. gđi. glavnoj inspektorici osnovno opredjeljenje je zaštita zlostavljača životinja, odnosno budućih zločinaca, koljača, silovatelja i serijskih ubojica žena, staraca i djece, za koju ona toliko brine, a što spominje i jedan napis na forumu.
Svjetske studije snažnog formata utvrdile su profil ubojica: prije nego što su prešli na čovjeka imali su „besplatan“ trening na životinjama, jer nisu bili sankcionirani.

Što je to uopće zaštitarstvo kod nas?
Imperativ očuvanja flore i faune ušao je u Ustav Republike Hrvatske pa odatle deriviraju zakoni i akti vezani za zaštitu bilja i životinja.
Udruge zaštitara nastale su sasma stihijski; naime na bilateralnim pregovorima za prijem Hrvatske u članstvo Evrope, naši su čelnici dobili zadatke srediti korupciju, kriminal, socijalu, zdravstvo itd, te između ostalog i ekologiju.
Kako je ta kategorija života potpuno nepoznata (čak su je i mediji vrlo sramežiljivo spominjali), netko se dosjetio da kod nas postoje neke stare babe vještice koje hrane po ulicama mačke i skupljaju ranjene i napuštene pse i ostale životinje, te je predložio osnivanje udruge neprofitabilnog i volonterskog karaktera: da bi lakše išlo malo su „pogurnuli“ ideju dotacija.
Osiromašene materijalno, moralno i financijski zbog predanog pomaganja životinjama, te su stare babe vještice prihvatile oblik zajedničkog rada, poveselivši se pomoći u financijama i zakonskoj zaštiti.

Nažalost i dalje su ostale nezaštićene (zbog veterinarske inspekcije i ostalih institucija te mrtvog slova zakona na papiru); i dalje su stare babe vještice (svakodnevno spaljivanje od okrutnih zlostavljača, verbalno i moralno) ali to nije dovoljno: same udruge postale su jedino klopka obaveza, preopterećenosti i sukoba, jer ta famozna dotacija nije ništa drugo do li suha kost bačena među trideset gladnih pasa; šta će učiniti ti gladni psi? Pa rastrgat će se međusobno, kako bi dograbile što veći dio same kosti da nahrane (ne sebe) već svoje životinje.
Nigdje kao kod nas nije tako pedantno zaživjelo: Divide et impera.

Svake se godine unazad nekoliko godina može pročitati natječaj za dodjelu dotacija, pa se iz njega vidi da se sredstava smiju utrošiti samo na sterilizacije i cijepljenja.
Ako jedna udruga dobije recimo 50. 000 kn, te joj se dozvoli utrošiti 250 kn po sterilizaciji (za mačke, pretpostavljam da je za pse viša cifra), nije teško izračunati da je za tu sumu sterilizirano 200 životinja. Opća tendencija da se na taj način smanji broj okota ide dakle na račun poreznih obveznika, a na zadovoljstvo onih koji ih mrze i šire paničan strah od zaraza (naravno neosnovanih) dok trošak održavanja, tj, liječenja, udomljavanja, čišćenja od parazita i hranjenja (što je najveća stavka) tih životinja ide isključivo iz privatnih džepova benevolentnih hranitelja, članova i štićeniga udruga.
Svi se troškovi oko namjenski utrošenih sredstava s financijskim izvještajem predaju Gradskom uredu, a preko njega Poreznoj upravi. Onaj koji je spomenuo plaće udrugama nema pojma što je volonterstvo.

To je kategorija, kod nas uglavnom popljuvana, kako od 90% građana tako do institucija, koje nesprovođenjem zakona o zaštiti životinja štite zlostavljače, jer ih ne sankcioniraju i na taj način podupiru eskalaciju okrutnosti.
Stiješteni tako u sendviču između zlostavljača i inspektorice Cruele De Vil, volonteri balansirajući na bolnoj niti emocija, nemoći i prezira, teško odoljevaju iskušenjima prodanih ili napola prodanih duša vragu. Dovoljno ih je samo dvije da se slika našeg zaštitarstva sroza na bolesna prepričavanja: „Čula sam da ona daje životinje na pokuse...“ ili „Rekli su mi da ih prodaje u Njemačku i zarađuje masnu lovu...“ ili: „Mačke kupuju za kineske restorane...“

Može li netko ne povjerovati u takve grozne priče, kada se zaista u praksi nekoliko sitnih egocentričnih balkanskih duša, koje inače vole životinje (ali svoj ego, taštinu i same sebe vole više) obruši na jedini korektan i uzoran udruge sačinjene po uzoru na njemačke udruge i pokušaju je oskvrnuti (i naravno „popuše“ u toj svojoj bedastoći)?
Može li, isto tako, netko ne povjerovati u te grozne priče, kada je prevoznik životinja za Njemačku, osoba koja je eutanaziranog psa prevezla u kontejner umjesto u kafileriju (za što je bila plaćena)?

Imaju li forumaši pravo pitati: „Gdje su udruge?“ kada prijave neki tragičan slučaj maltretiranja životinje?
Dakako da imaju, ali izgleda da je situacija u zaštitarstvu samo odraz čušpajza u državi, s mirodijom balkanske taštine kompleksa inferiornosti...pa onda: nije ni čudo da evropski lešinari, koji to ne mogu raditi u zemljama potkovanim zakonima, nanjuše izvore repromaterijala za mekane pseće i mačje šlapice i kapice u „istočnom bloku“ kamo nesumnjivo pripadamo, i otvaraju „crne tunele“ prljave trgovine...

Možemo li nešto učiniti? Bojim se da ne možemo, dok smo smao homo erectus a ne homo plemenitus, što je neminovno za misiju zaštitarstva.
Ako netko želi biti siguran za svoju donaciju, neka pokloni konzervu, lijek, suhu hranu itd.
Sigurno je neće pojesti volonter već njegova životinja.

[marta 76]

Iako mi ne spadamo pod Zagreb, već se financiramo iz Zaprešićkog proračuna, pozivam vas koji ne razumijete kako to da udruga ne može primiti životinju, da provedete mj. dana u jednoj od udruga, i slušate barem 5 poziva dnevno od gradjana koji vam žele "uvaliti" pronadjenu ili svoju životinju, da zbrinete cca 60 pasa mjesečno, liječenje parva, piroplazmoze, "trganje" za sterilizaciju i kastraciju pasa koji odlaze u nove domove, zbrinjavanje kujica sa 5-6 štenaca, ne da "pucamo po šavovima" svi zajedno, nego nam ne znam koliko tisuća kn mj. ne bi bilo dovoljno,
I nećemo sad o tome, pa što nemate program kastracija, jer da imamo ne bi ovo pisala
VOLONTERSTVO, nešto najljepše što jedno ljudsko biće može raditi, bilo sa djecom, životinjama, starcima, svejedno...

U radu udruge, npr. naše. gorivo, telefoni,mobiteli, je zapravo naše volontiranje, pa onda šok kad dodje telefonski rč. od 700 kn opa...kako sam to napravila, uz bonove

Stvar je u tome što većina gradjana a govorim i osobnog iskustva rada na SUZI nema nikakvu volju ni želju pomoći životinji, tu govorimo o npr. malom mačiću od 400 g,riječi ljudi su "maknite ga i riješite to", pa sad polazimo od svijesti gradjana koji si ne žele dozvoliti da uopće pogledaju mače na cesti da im ne pokvari koncept dana, ako životinju ne možeš primiti onda počinju emocionalne ucjene, da kuja umire, mačiću cure oči, pa sad ne znam koliki bi trebali kapaciteti udruga za prihvat tolikih životinja, uz one vlasnike koji nazivaju udruge jer ne mogu više brinuti o svom njemačkom ovčaru starom 13 godina pa žele da se udomi, pa ti onda takav pas u toj istoj udruzi umire pred očima, a kvalitetnih udomitelja ni na vidiku..

Suradnja, ne mogu reći da ne postoji, Spirit uvijek ponudio pomoć kad smo trebali, Čakovec, Koprivnica....Noina arka zbrinula i liječlila jednog bolesnog psa iz Dubravice


Začarani krug ljudi moji, iz kojeg nema izlaza, Dubravica ima na 2 udomljenja, 3 nova psa,

[Flokithedog]

Komentirati ću dio o volonterstvu koji je bio komentar na moj post o financiranju udruga, konkretno volontera, u literarnom sastavku koji je prenjela Lilivanili (ako se ne varam, ovo bi mogao biti literarni stil jedne Ružice).

Dakle, spomenula sam plaće volonterima, jer jako dobro znam što je volonterstvo u Hrvata. Sigurna sam da svi volonteri imaju isto iskustvo, a to je pitanje onih drugih ''A što ti imaš od toga?'' Pa kad kažeš '' duhovno zadovoljstvo'' onda te gledaju sa žaljenjem, kao ''šteta je što su nam ludnice prenapučene''. Znam jedan krasan azil u Njemačkoj u kojem nema kaveza, u kojem rade stručnjaci, veterinari, psiholozi za životinja, treneri - svi su zaposleni. ali zanimljivo, tko želi volontirati u azilu, čistiti, igrati se sa životinjama, taj treba platili 30 eura mjesečno članarine. Ajde vi sad shvatite to! Pa svijet je posve poludio, zar ne? (da, za one koji ne čitaju, sarkazam, ofkorz).

Ja sam u udruzi koja je sjajno zamišljena i koja je sjajno radila upravo prve godine kada nije bilo novaca niotkuda, a radila je sve dotle dok je bilo entuzijazma. Posljednjih godinu dana je gotovo s entuzijazmom.

Evo što kaže Wikipedia: ''Enthusiasm simply means intense enjoyment, interest, or approval.'' Dakle, koliko može trajati neki intenzivni osjećaj? Česta razočaranja i osjećaj nemoći utječe na smanjenu motivaciju. Neki nastave živjeti pod stresom, neki pobjegnu na vrijeme. Unutrašnje zadovoljstvo ne traži vanjsku motivaciju. Ali kad tog unutrašnjeg zadovoljstva nestane, kad bude ubijeno, onda treba potražiti vanjsku motivaciju. Ili pobjeći. Ili podvući crtu i raditi koliko možeš i pristati postati gad u očima drugih.

Ni ovo ne može trajati vječno: "Uspjeti znači prihvaćati neuspjeh za neuspjehom ne gubeći entuzijazam." - Winston Churchill. Jer ako nikada ne uspjevaš, a i dalje si entuzijastičan, onda si lud. Malo je ljudi izreklo toliko bedastoća kao ovaj uvaženi general. A i ovo je vjerojatno samo izvađeno iz konteksta.

Dakle, entuzijazam, rad, požrtvovnost treba nagraditi, a ne ljude ubijati i još im predbacivati da ne rade dobro svoj posao, koji rade besplatno. To je po meni neviđeno licemjerje, bezobrazluk ili u najboljem slučaju potpuna neupućenost. Moja plaća je 2.900,00 kn, moji telefoni koje koristim 90% za udrugu su 1,200 kn. Ja živim sama i imam psa. Ja sam odavno bankrotirala i ovo neću više raditi ako mi netko ne plati barem telefone. I neka netko plati našem vozaču benzin, da ne treba štipati od alimentacije. Kad se volonteri prestanu osjećati izigrano, onda će biti i entuzijazma. Onda će biti i volontera.

Lista prioriteta u svakoj udruzi (i onima koje su se zbog toga ugasile) je sljedeća:

1. Volonteri - treba ih puno više u udrugama, onih pravih operativaca, onih koji imaju samoinicijativu i odgovornost.

2. Volonteri - ........................

3. Volonteri - ........................

4. Novčana sredstva

Ja ne znam što bi bilo kojoj udruzi još trebalo.

[Pingvich]

Floki, točno ovo što si napisala. Svaki put kad se netko dere na mene jer ne mogu doći po neku životinju jer nemam kamo sa njom, kad me netko vrijeđa i slično, kažem im: žao mi je, meni ne plaćaju pa da me vi možete vrijeđati.

Radim koliko mogu i koliko želim. Prije sam se uništavala, zato jer nas je, naravno, malo volontera, zato jer nemamo svoj prostor, zato jer svoju plaću od 2,500 kuna (a jedina radim od nas dvoje) manijakalno trošim na životinje, prvenstveno na benzin, nešto manje na mobitel, hranu za životinje i slično.

I sama se pitam zašto još uvijek ovo radim - zato jer ne mogu drugačije. Da odem, nema tko to napraviti umjesto mene. Zato jer ne mogu okrenuti glavu i proći, ne mogu ne pomoći. Iskreno, meni to nije 'gušt' raditi, kome bi bio? To mi je kao da imam 2 posla, a jedan radim besplatno. Radim to jer volim životinje i ne mogu ih gledati kako pate, a znati da ja nisam napravila baš ništa da im bude bolje. I koliko god me uništava volonterstvo, koliko god nemam slobodnog vremena, znam da bi mi da to ne radim, bilo još gore - nije neka 'win - win' situacija, ne.

U udruzi nisam dugo, koju godinu. Ali radim ovo već više od 15 godina (da, sa 8 godina sam već sama oglašavala životinje u lokalnim novinama i nalazila se sa udomiteljima!) i ne vidim razlog da ne budem u udruzi. Tu imam ljude koji me razumiju, koji su isti kao ja. Tu imam ljude sa kojima mogu plakati kad nešto pođe po zlu, veseliti se kad dobro udomimo nekoga, ljutiti se što sve mora biti kako je, smijati se čudnim zahtjevima udomitelja.
A ruku na srce, tu su i praktične stvari - kako bi lovila divlje mačke da nisam u udruzi, kako bi nabavila lovke, kako bi sterilizirala toliko životinja da nisam u udruzi? Nikako, eto kako.

A to su sve stvari bez kojih ja ne mogu, koliko god mi se jako često ništa od toga ne da. Inače bi patila jer sam im okrenula leđa.