Alkoholizam - problemi, iskustva, liječenje - opća tema

[lucyd]

potpuno te razumijem..
često stavljaš ˝hehe˝ kao poštapalicu, pitam se zašto?
ako on nema više smisla u životu, onda je alarmantna situacija, jer on taj smisao neće naći na dnu čaše...znaš kako kaže jedna stara: ˝sreća je na dnu boce, ali prvo moraju sve popiti da bi došli do nje.˝
jeste li ikada razgovarali s njim i definirali kao problem?
moja mama se isto mislila ubiti par puta, ali sam na kraju shvatila da je to apel za pomoć jer više ne može ovako. ljudi koji pričaju da će se ubiti žele pažnju i pomoć, makar to značilo da on manipulira tvojim osjećajima i time ti tjera strah u kosti. reakciju koju će dobiti im se čestoneće svidjeti, ali promjene nikada nisu lagane...
ja ti preporučujem da taj apel shvatiš ozbiljno, a što se tiče toga da je on Zagorec, prijeđi preko toga- zagorska jetra se ništa ne razlikuje od zagrebačke ili dalmatinke...

držim fige i javi se još!

[TanjaOriginal]

lucyd kaže:

Dragi moji,
voljela bih vas zamoliti za savjet, bilotko tko ima iskustva (profesionalnog ili općenito)u obitelji s alkoholizmom.
naime, moja mama je alkoholičarka i do prije 3 godine je funkcionirala koliko-toliko ormalno. no, kako je na poslu i u njenom braku postalo stanje nepodnošljivo, tako je i nejna bolest počela uzimati sve više i više maha. nakon puno razgovora i nagovaranja shvatila je da zaista treba pomoć i liječenje i zamolila me da budem uz nju u tom paklu što i jesam. no onda je došla katastrofa. uz alkoholizam ima i blagi oblik depresije i pije dosta lijekova (uključujući antabus),ali ja znam da ona uz sve to i dalje pije alkohol. s vremenom, stanje u kući postalo je nepodnošljivo, ona je postala neprepoznatljiva ne samo fizički(propala je dosta)nego i psihički.od jutra do mraka ili plače ili me optužuje da sam ja kriva za sve. i kad smo napokon otišle kod liječnice opće prakse gdje je dobila uputnicu za bolničko liječenje(na to je naravno morala sama pristati) došla je doma i upala u neko čudno psihotično stanje u kojem je nikad nisam vidjela. samo viče, plače i govori da sam ju prozvala ludom i da ju želim strpati u Vrapče da je se riješim.radi mi neugodne situacije.da ne spominjem da se više o sebi ne može brinuti, da ja pazim da li je jela,popila lijekove i sl..molim vas ako tko ima neki savjet ili nešto slično da podijeli samnom..da li je ovo stanje karakteristično uz spoznaju da je došla na rub?

Mene pitaj.

Prije nekih mjesec dana dobila sam pancirku, više iz šale, ali mi je trebala.

Ovome je mozak otišao, postao je opasan za mene i mrzi me iz dna duše jer ima fantazije.
Reci ti meni što si saznala. Kako?

[TanjaOriginal]

arna kaže:

Draga Lucyd, mogu samo pretpostaviti kako ti je teško. Budi dobra prema mami koliko god možeš. Ali nikada nemoj smetnuti s uma da ti nisi ni za što kriva.
Moja iskustva s alkoholičarima su, zasada, na nivou izbjegavanja svakog razgovora/ sukoba kada premaše svoje, ionako jako rastezljive limite. Kako će biti u buduće, nemam pojma.

Arna, ja 2 godine nisam baš ništa shvaćala. Dok nisam vidjela da se vadi pištolj.

[MeTheChaos]

lucyd kaže:

potpuno te razumijem..
često stavljaš ˝hehe˝ kao poštapalicu, pitam se zašto?
ako on nema više smisla u životu, onda je alarmantna situacija, jer on taj smisao neće naći na dnu čaše...znaš kako kaže jedna stara: ˝sreća je na dnu boce, ali prvo moraju sve popiti da bi došli do nje.˝
jeste li ikada razgovarali s njim i definirali kao problem?
moja mama se isto mislila ubiti par puta, ali sam na kraju shvatila da je to apel za pomoć jer više ne može ovako. ljudi koji pričaju da će se ubiti žele pažnju i pomoć, makar to značilo da on manipulira tvojim osjećajima i time ti tjera strah u kosti. reakciju koju će dobiti im se čestoneće svidjeti, ali promjene nikada nisu lagane...
ja ti preporučujem da taj apel shvatiš ozbiljno, a što se tiče toga da je on Zagorec, prijeđi preko toga- zagorka jetra se ništa ne razlikuje od zagrebačke ili dalmatinke...

držim fige i javi se još!

MA kuzim ja da je to cry for help, ali kako pomoci nekom ko nece pricat. uu, danas je bilo okej, super u biti . mama je uspjela par rijeci s njim .. i bilo je par obecanja ( kao sto to uvijek i biva, ali ne potraje dugo ) ..a s njim ti je ono cudno-kak da to nazovem , njemu ti to dolazi u valovima, na periode je normalniji , na periode, grozno..hopeless skroz..
a nama je zapravo super to kaj imamo super mamu , jaku i koja drzi familiju na okupu i sve konce u rukama svojima . .
bez nje neznam di bi bili hm..

[lucyd]

eto, sreća u nesreći da imate jaku mamu, ali mislim da je njoj jako jako teško. preporuka moja je da budete dosadni ko uš sa pričama o cjelokupnoj situaciji jer do god on šuti, a i vi skupa s njim, njemu je to dokaz da vam ništa ne smeta. ili je barem miran pa manje razmišlja o promjenama. ja do prije par godina nisam mogla razgovarati s mamom o alkoholu jer sam imala barikadu, doslovce bi zanijemila i pobjegla kad bi se ona napila.jer sam mislila radije ću šutjeti pa će me voljeti, nego ˝raditi probleme˝ pa će me mrziti. ali na kraju shvatiš da toj osobi ionako nije stalo pa je bolje da izraziš sebe da ne pukneš. vjerujm da razumiješ o čemu pričam.
koliko imaš godina?
sumnjam da njemu obećaja išta znače osim saznanja da će nakon toga biti mir ukući par dana. ne daj se uplesti u mrežu, mislim da jasno i glasno trebaš reći oliko si neretan zbog toga. pa nek on šuti koliko hoće, morat će popustiti kad tad. Tj. nadam se da će tako biti.
sretno!!

p.s.moja mama navodno ide van u petak.

[lucyd]

TanjaOriginal kaže:

Arna, ja 2 godine nisam baš ništa shvaćala. Dok nisam vidjela da se vadi pištolj.

kako je sada?

[MeTheChaos]

lucyd kaže:

eto, sreća u nesreći da imate jaku mamu, ali mislim da je njoj jako jako teško. preporuka moja je da budete dosadni ko uš sa pričama o cjelokupnoj situaciji jer do god on šuti, a i vi skupa s njim, njemu je to dokaz da vam ništa ne smeta. ili je barem miran pa manje razmišlja o promjenama. ja do prije par godina nisam mogla razgovarati s mamom o alkoholu jer sam imala barikadu, doslovce bi zanijemila i pobjegla kad bi se ona napila.jer sam mislila radije ću šutjeti pa će me voljeti, nego ˝raditi probleme˝ pa će me mrziti. ali na kraju shvatiš da toj osobi ionako nije stalo pa je bolje da izraziš sebe da ne pukneš. vjerujm da razumiješ o čemu pričam.
koliko imaš godina?
sumnjam da njemu obećaja išta znače osim saznanja da će nakon toga biti mir ukući par dana. ne daj se uplesti u mrežu, mislim da jasno i glasno trebaš reći oliko si neretan zbog toga. pa nek on šuti koliko hoće, morat će popustiti kad tad. Tj. nadam se da će tako biti.
sretno!!

p.s.moja mama navodno ide van u petak.

kam vani? u instituciji ti je ? hm..
e drago mi je kad vidim da ima neko s kim mogu takve stvari rec, jer stvarno ono nije za kave s prijateljicama, ja to ne govorim nikome. svi samo znaju da je moj tata malo cudan , ali to onak govorim ko tinejđer neki ono: joj, moj stari ...hehe, ali niko od mojih nezna stvarmo stanje, zato i ne dovodim svoje prijatelje / ice doma bas..
kolk oje tebi god ? nisam ja musko hehe.. i imam 23 .imam sestru od 18 i malog brata u osnovnoj .
a moja setra ti je onak kak ti velis da je krivo - ona bolje samo suti najcesce i izvrsava zadace ( jer moj tata je konzervativni bik hehe, i "zene trebaju cistiti, kuhati .. ne izlaziti bas ,ne piti /pusiti " ) ,
a ja sam ta koja je znala dici glas ,ja sam svadljiva .. samo ..u zadnje vrijeme, gubi se i meni elan, kad si mislim da ionak janemogu nis promijenit pa zakaj uopce trosit energiju.. a i neda mi se iskreno svakodnevno ulaziti u tu problematiku i ovo na novo smisljavati recenice i nacin na koji da mu velim kaj mislim jer me ni ne kuzi ponekad kaj mu ocu reci , sto zbog mentaliteta, sto zbog neke njegove nerazvijenosti.. neznam.
a tu je jos i onaj neki filing autoriteta. ipak mi je tata. a "roditelji su uvijek superiorniji" haha,..
s druge strane on ni nece pricati.. vjecito samo ode kad neko zapocne razgovor ( = bijezanje od problema, odlaganje za neka druga vremena ?? )

mami je tesko , ali ona se super drzi, ima nas , ona to stalno ponavlja, pa joj je to motivacija ..mozda
ali, kaj ona radi krivo (po meni ) je da ona svaki put kad ide nekaj s tatom rapsravljat, ona dize odmah glas, histerizira ,kvoca.a svakom normalnom covjeku bi to dojadilo i tata onda ima osjecaj da je uljez i da ga niko ne voli..
a s druge strane , covjek kojemu 25 godina govoris daj se promijeni, nemoj piti, i jos dan danas te ne slusa.., neznam kak drukcije da mu pristupis..
..hm..neznam..

puno pozdrava, i drzi se

[lucyd]

MeTheChaos kaže:

kam vani? u instituciji ti je ? hm..
e drago mi je kad vidim da ima neko s kim mogu takve stvari rec, jer stvarno ono nije za kave s prijateljicama, ja to ne govorim nikome. svi samo znaju da je moj tata malo cudan , ali to onak govorim ko tinejđer neki ono: joj, moj stari ...hehe, ali niko od mojih nezna stvarmo stanje, zato i ne dovodim svoje prijatelje / ice doma bas..
kolk oje tebi god ? nisam ja musko hehe.. i imam 23 .imam sestru od 18 i malog brata u osnovnoj .
a moja setra ti je onak kak ti velis da je krivo - ona bolje samo suti najcesce i izvrsava zadace ( jer moj tata je konzervativni bik hehe, i "zene trebaju cistiti, kuhati .. ne izlaziti bas ,ne piti /pusiti " ) ,
a ja sam ta koja je znala dici glas ,ja sam svadljiva .. samo ..u zadnje vrijeme, gubi se i meni elan, kad si mislim da ionak janemogu nis promijenit pa zakaj uopce trosit energiju.. a i neda mi se iskreno svakodnevno ulaziti u tu problematiku i ovo na novo smisljavati recenice i nacin na koji da mu velim kaj mislim jer me ni ne kuzi ponekad kaj mu ocu reci , sto zbog mentaliteta, sto zbog neke njegove nerazvijenosti.. neznam.
a tu je jos i onaj neki filing autoriteta. ipak mi je tata. a "roditelji su uvijek superiorniji" haha,..
s druge strane on ni nece pricati.. vjecito samo ode kad neko zapocne razgovor ( = bijezanje od problema, odlaganje za neka druga vremena ?? )

mami je tesko , ali ona se super drzi, ima nas , ona to stalno ponavlja, pa joj je to motivacija ..mozda
ali, kaj ona radi krivo (po meni ) je da ona svaki put kad ide nekaj s tatom rapsravljat, ona dize odmah glas, histerizira ,kvoca.a svakom normalnom covjeku bi to dojadilo i tata onda ima osjecaj da je uljez i da ga niko ne voli..
a s druge strane , covjek kojemu 25 godina govoris daj se promijeni, nemoj piti, i jos dan danas te ne slusa.., neznam kak drukcije da mu pristupis..
..hm..neznam..

puno pozdrava, i drzi se

a kužim, nije baš da bi i svi razumjeli o čemu pričaš..ja imam 24 i brata od 18, hvala Bogu ispali smo normalni.
da, ona je već 9 dana u Vrapču i oporavlja se tako da u petak ide doma.
drago mi je da si se javila na forum jer ipak si tu barem razgovorom i pokojim savjetom možemo pomoći, zar ne...?
razumijem da si u teškoj situaciji i samo se nadam da ćeš uspjeti održati sebe. kako ti sve to podnosiš?
nadam se da ti ostale stvari u životu ne pate zbog tate..
da, teško je kad on odbija ikakvu promjenu, čini se da je preslab da bi priznao da treba napraviti neki dramatičan korak (liječenje npr). u našem slučaju mama je morala doći do ruba ludila da bi shvatila da treba hitno pomoć...uostalom moj prvi post je opisao njeno stanje 2 tjedna prije bolnice..

javljaj se...pusa!

[MeTheChaos]

@ludyd - a ja ti to pokusavam ne dozivljavati predramaticno , ima jos on normalnih faza.. i on i mi zivimo u iluziji pred drugima ( manje vise , pogotovo pred sirom familijom i drugim poznanicima) da je sve u redu ,
i kad neko dodje, uvijek je sve okej, moze se on ono kontrolirati kad treba.. samo da se zadrzi fasada prihvatljiva. ahha.a samo mi znamo stvarno stanje

neznam kolko je tocno stete napravljano dugorocno mojoj psihi hm
imam problema bit bliska s drugim ljudima , deckima ... i narafno da mi fali onakav neki lik tate tipa tonija iz soprana . ..ili ...hm sad se nemogu sjetit nikog poznatog.. hehe ali onakvog nekog velkog covjeka kojem samo mos doci na kauc di on sjeti , zavalit mu se , i on ti pocne pricat o egipatskoj mitologiji dobro , mozda pretjerujem haha
ali kuzis poantu , ja to nikad nisam imala..
samo se bojim za mog brata , kuzis muska djeca uvijek imaju oceve kao neki rolemodel ..
pozz, sretno sutra

[lucyd]

MeTheChaos kaže:

@ludyd - a ja ti to pokusavam ne dozivljavati predramaticno , ima jos on normalnih faza.. i on i mi zivimo u iluziji pred drugima ( manje vise , pogotovo pred sirom familijom i drugim poznanicima) da je sve u redu ,
i kad neko dodje, uvijek je sve okej, moze se on ono kontrolirati kad treba.. samo da se zadrzi fasada prihvatljiva. ahha.a samo mi znamo stvarno stanje

neznam kolko je tocno stete napravljano dugorocno mojoj psihi hm
imam problema bit bliska s drugim ljudima , deckima ... i narafno da mi fali onakav neki lik tate tipa tonija iz soprana . ..ili ...hm sad se nemogu sjetit nikog poznatog.. hehe ali onakvog nekog velkog covjeka kojem samo mos doci na kauc di on sjeti , zavalit mu se , i on ti pocne pricat o egipatskoj mitologiji dobro , mozda pretjerujem haha
ali kuzis poantu , ja to nikad nisam imala..
samo se bojim za mog brata , kuzis muska djeca uvijek imaju oceve kao neki rolemodel ..
pozz, sretno sutra

pa nisam baš sigurna dal je uvijek rolemodel u pitanju...kod mog brata je baš antirolemodel ajmo reći..dobro, kod nas nije tata alkoholičar, al on je pak psihički koma...nešto tipa narcisoidni agresivni karakter. ali ja mislim ako su moralne i vrijednosne granice i odrednice usađene bilo preko okoline ako baš ne može kroz obitelj (ali obitelj je tu jaaaako bitna), onda oponašanje modela roditelja ne treba biti jako određujuća.mi smo živi dokaz. ja sam na mamu samo što se emocija tiče, dosta smo obje krhke. ali po svemu drugome smo suprotnost. čak od tate imam možda 2-3 karakterne crte, ali sve što je kod njih loše, hi brat ni ja nemamo. tako da ti lako možeš biti svom bratu rolemodel. jedino je bitno da u tebi vidi podršku i sigurnost. i ljubav. tako je vrlo vjerojatno da će biti uz tebe, bit ćeš njegov idol ajmo reći i bitće mu bitno tvoje mišljenje. sad je on baš u razdoblju kad se razvija njegov karakter.. mislim, vjerujem ja da sve to već znaš, samo pokušavam razmišljati naglas, možda nas dvije dođemo i do nekog novog zaključka

inače, moja mama se vratila s bolničkog liječenja i to je nevjerojatno do koje je tansformacije došlo. .godinama ju nisam vidjela da se smije i da me sluša uopće, a sada je nasmijana i cijeli dan priča kako su joj svi u bolnici rekla kak se vidi da joj je bolje, uživa u komplimentima i ne prestaje pričati o događajima s liječenja. meni se čini ko da jeona bila na maturalcu a ne liječenju. nije imala psiho i socioterapije nego samo zatvoreni odjel gdje je njih 10ak boravilo. nema van, nema telefoniranja, nema ništa, samo lijekovi, zdrava prehrana i moraš se družiti s drugima. i jako je puno pomoglo.

i sama je rekla da uopće nije strašno kako si je zamišljala liječenje i sad mi je čak zahvalna što ˝sam bila tako stroga jer danas ne bi bila tu gdje je˝.

sad drugi dio terapije koja traje mnogo duže nego bolničko liječenje- dnevna bolnica i KLA(klub liječenih alkoholičara) i naravno apstinencija.

MeTheChaos...hvala Bogu imaš 23 i mislim da ćeš ti za koju godinu moći biti svoj čovjek- ako ćeš živjeti sama, s dečkom gdjegod. čuvaj mi se i spomeni tati kako si čula da je super na liječenju
šalim se malo

pozdrav

[MeTheChaos]

@hej, kak ide
dugo nisam pisala uh..
da se vratim.. za onaj rolemodel, nisi me skuzila, nisam jamislila da je tata tu mom bratu negativni uzor(milsim, i to..) , nek sam mislila cisto na musku figuru koja je vazna u razvoju djeteta..
inace.. moj tata je bolje sad.. na godisnjem je sad pa malo uziva ..
pozz

[lucyd]

hej..pa evo, svaki dan je sve bolje. mama se uključila u dnevnu bolnicu tako da je svaki dan od 8-2 tamo i uče o bolesti i načinima kako prekinuti samookrivljavanje i te neke obrasca ponašanja koje idu u krug u toj bolesti...
ajde, godišnji i ovakvo vrijeme stvarno dobro dođu za odmor)
nadam se da će i tata biti malo boljeg raspoloženja sad
i da , za rolemodel sam te isprva malo krivo razumjela, ali da, kužim što hoćeš reći.. a kod ovisnika je tipična izmjena karaktera i općenito gubitak te neke osobne snage, ali to se neće izmijeniti još neko vrijeme nakon što ovisnik počne apstinirati( trajno, nadam se)jer tek onda počinje dugotrajan rad na sebi....

niš, javljaj se!!!!!!!

[slovo17]

možda ima ljudi koji su imali sličnu situaciju, iskustva drugih će mi dobro doći.
Kao dijete živjela sam u obitelji u kojoj je prema van sve bilo ok. Otac je puno radio, čest izbivao iz kuće, a kada bi bio kod kuće ovisno o njegovom raspoloženju svi smo morali tako plesati. Bilo je više galame, tuče, svađe nego nekih sretnih trenutaka. Majka se mirila sa situacijom i to prikrivala, a razlog ja mala i brat koji je metalno retardiran ( nemoćan da se sam brine o sebi, ne zna čitati, pisati ...), naravno nije imala sredstava za život. Istrpila sam djetinjstvo, završila fakultet i našla izlaz u udaji, ali ostala živjeti kod staraca. Nakon 6 mj. odlazim s mužem jer je bilo ne izdrživo moj otac dobro da nije išao s nama u krevet. Vrlo ljiepo me ispratio iz kuće " OSTAVLJAŠ BOLESNOG BRATA, MAJKU I OCA ZBOG JEDNOG KU...). Neko duže vrijeme nismo komunicirali, otac je prvi pokucao na vrata ali s maskom nama sve u cijeću, a iza leđa protiv nas. Majci postaje neizdrživo on sve više pije tuče maltretira, ne želi to dati u javnost ali moli da ja razgovaram s njim. Počela je dolaziti k nama a on bi za par dana zvao da se vrati, uvijek isto ja mu pričam da to ne radi, da već jednom živimo u miru, ali on je uvijek imao razloge za svoje ponašanje. Prije dvije godine mi je pukao film i pozvala sam policiju, majak i brat su naravno bili opet kod mene, ona jadna plače on je sad u zatvoru i nakon par dana mu se vrati. dvije godine je mlati radi policije, na sudu je rekla da se situacija sredila, a mene svaki dan moli da joj nađem stan ( ima mirovinu 1400 kn). U jednom takvom ludilu moj otac je i mom stanu pred mojim malim djetetom počeo nabijati po stolu i rješavati bračne probleme, nako toga moj muž poziva policiju i njih dvojica godinu dana ne komuniciraju, Muž mi zabranjuje da više majku dovodim u stan i da se u to mješam. Majci sam to rekla, Svaki put kad je frka kuda da idem daj mi pomozi nemama kuda, kada kažem neznam, majka mi pomogne pa kaže " ja se idem ubiti". Cijelo to vrijeme moj brat to gleda trp, ja ga svaki dan vodim u centar u kojem je na dnevnom boravku. Prije dva tjedna majka je opet otišla dpk sam ja bila na godišnjem, naravno opet sam joj osigurala sklonište, ovaj puta se ne želi vratiti. u banci smo joj otvorili račun za mirovimu, bila sam s njom u centru, tražim joj advokata, stan. Brat je kod mene. Otac je okrivljuje u svom ludilu, uništila mu je život, on ima 70 godina. nezzna kuhat, prat, pospremat, gdje mu stoje košulje itd. Tko će to njemu, vjerojatno ja, Ponaša se kao da on uopće nije kriv, pljuje po majci i mene pokušava okriviti za sve. jer ja sam zvala policiju, ja sam nju štitila.... A ja se ubijam od nervoze, neznam kako postupiti, što napraviti, da se sve to sredi. Imama osjećaj da ću puknut, a za svoga sina i muža uopće ne stignem naći minutu za igru, smijeh, ljubav. Što napraviti s ocem da shvati da griješi, jer sad kad dobije poziv od centra i suda, podivljat će.

[sunce35]

slovo17 kaže:

....

A u kojoj ti drzavi zivis slovo?

edit:mislim jel na zapadu ili dole kod nas?

[slovo17]

sunce35 kaže:

A u kojoj ti drzavi zivis slovo?

edit:mislim jel na zapadu ili dole kod nas?

evo tebe opet sunce, poslušala sam tvoj savjet, pa sam i tu potražila razmišljanja, Živim tu u našoj ljiepoj domaji HORVATSKOJ. a zašto?

[sunce35]

slovo17 kaže:

evo tebe opet sunce, poslušala sam tvoj savjet, pa sam i tu potražila razmišljanja, Živim tu u našoj ljiepoj domaji HORVATSKOJ. a zašto?

Ja evo me

Pa da znam jel zivis u drzavi koja ima jak socialni sistem koji moze od tebe preuzeti dio odgovornosti, kako za oca tako i za majku. Ne znam jel ima u toliko mogucnosti u Hrvatskoj, ne vjerujem.

Nadam se da ce ti se javiti neko ko vise zna o tome svemu.

A otac naravno nebi na lijecenje jer on nema problem

Uglavnom misli na sebe i svoju porodicu. Mogla bi ti se familija raspasti jer i tvoj muz koliko god bio dobar vjerovatno ima neke granice(sto ej i pokazao) sto uopste nije negativno.

[slovo17]

sunce35 kaže:

Ja evo me

Pa da znam jel zivis u drzavi koja ima jak socialni sistem koji moze od tebe preuzeti dio odgovornosti, kako za oca tako i za majku. Ne znam jel ima u toliko mogucnosti u Hrvatskoj, ne vjerujem.

Nadam se da ce ti se javiti neko ko vise zna o tome svemu.

A otac naravno nebi na lijecenje jer on nema problem

Uglavnom misli na sebe i svoju porodicu. Mogla bi ti se familija raspasti jer i tvoj muz koliko god bio dobar vjerovatno ima neke granice(sto ej i pokazao) sto uopste nije negativno.

Socijalni sistem, ha ,ha,ha izvrsno radi, zato u zadnje vrijeme imamo toliko ubojstava i svega što ne valja.
Moj otac ima samo problema jer ga je majka uništila, a on je u životu puno radio, on kao on nema problema nego je jadan.
Da poludiš, znaš polako ali sigurno shvačam da moram podhitno jasno i glasno reči da imam svoj život i zatvoriti vrata. tužno ali istinito.

[ždralexandrijka]

otpili ti svoje roditelji,otac ti je sadist mater mazohist i njima se to sviđa ,jer je to njihov način komunikacije.Svađali bi se oni i tukli i da tebe sutra udari kamion i crkneš...sorry na brutalnom riječniku ali tako,nisi ti njihova spasiteljica...gledaj ti svoj brak a oni kako su se ukopali neka se iskopaju.Nisi ti njihova mama a oni tvoja luda djeca da riješavaš njihove probleme.Zahvali Bogu šta si se udala i odvojila......Nemoj im se ni javljat,mater neka uzme palicu pa ga šišne po glavi,možda se osvijesti.......

[_nobody_]

slovo17 kaže:

A ja se ubijam od nervoze, neznam kako postupiti, što napraviti, da se sve to sredi. Imama osjećaj da ću puknut, a za svoga sina i muža uopće ne stignem naći minutu za igru, smijeh, ljubav. Što napraviti s ocem da shvati da griješi, jer sad kad dobije poziv od centra i suda, podivljat će.

Ne moze se to srediti, otislo je predaleko... Jednostavno su se okolnosti slozile tako kako NE treba, a sve vreme ovoga sveta je potroseno...

Nemas izbora nego da seces. Koga i sta, nemam pojma, ali ako ne budes sekla, grana na kojoj sedis ti sa tvojim muzem i sinom ce puknuti, i svi cete otici u propast... Balast tvoje Proslosti se nakacio svima vama na pleca, i taj balast polako pocinje da bude nepodnosljiv... Poput nakovnja je, vezan za vas, a vi pokusavate da plivate kroz Okean Zivotu i da se odrzite na povrsini...

Da sam ja na tvom mestu, to bih resio po kratkom postupku: otac MORA u socijalni centar, na sud i na prinudni odmor, jer DRUGACIJE ne moze. Tvoja majka mora u prihvatiliste, a brat u specijalnu ustanovu. Ne kazem da treba da ih se potpuno odreknes, ali ces MORATI da ih distanciras... Udaljis iz epicentra svog zivota, drugim recima da pocnes da treniras strogocu!

(jos cu ti nesto reci, nesto sto imas, a MOZDA ne umes da cenis: muz ti je zlatan, da si ga svecom trazila, takvog NE bi nasla!)

_nobody_

[Joanna4]

Ah, nobody, pjesnice... bas si to lijepo napisao.
Strasno... Sto napraviti s ocem? Tko je cije dijete? Gadi mi se to kad te netko je.., i onda se jos ti osjecas krivom i hoces pomagati nekome tko ti unistava zivot. u zagrljaj muzu!