Što vam smeta i što vas iznenađuje i živcira otkada/zbog toga što ste roditelj? #2

[M.B.]

pitanje mm-ovih poznanika (imaju istu situaciju ko i mi mlađu curicu i starijeg sina, samo što su klinci za pola godine stariji od mojih) svaki put kad se sretnemo s njima u parku:
jel ljubomoran na seku?
mi: nije.
oni samouvjereno: a bude bude!

[rastko]

Skoro sam se sjetila svoje matere, naravno da ne zbog nečega finog.

Moja stara je imala propise, ko god nam je dolazio u kuću bio je upoznat sa njima. Pod brojem 1 je da pokloni, cvijeće i slatkiši za djecu ne trebaju i ne smatra se nekulturnim doći praznih ruku. (do br 1 je došlo nakon što je neko bio dovoljno glup da joj donese bombonjeru sa ružom, u Bosni je jedno 2 godine vladala opsesija kupovanja i još jedno 3 godine prosleđivanja neke ogavne ogromne bombonjere u kojoj se nalazila velika umjetna ruža i 10 nejestivih čokoladica).

Br 2 je da se djeci ne donose nekvalitetni slatkiši. Bolje ništa ili voće, nego neka kancerogena čokolada.

I tako ja spremajući kuhinju izvučem kutiju u koju trpam slatkiše, da rasporedim šta se jede a šta ide dalje. 3 paketa uskršnjih figura i čokolade sam bacila. Odvratno i ukusom i mirisom i sastojcima.

Kraš, Pionir, Štark, Lindt, pa one iz Lidla - toliko lijepog, provjerenog, jeftinog izbora. Barni, životinjsko carstvo, krem banana odličan mito za bilo koje dijete.

Čemu paketi, metarske čokolade ili još gore turske zamjene za popularne brendove? Muž ima gastarbajtere koji su donijeli kilogram turskih čokoladica koje su "ma identične tviksu, marsu, bauntiju" (al malo sutra).

Šta će meni kilogram slatkiša?

Šta će mom djetetu kilogram slatkiša?

I šta će bilo kojem djetetu slatkiš u kome se koristi zamjena za kakao i zamjena za mlijeko, a nije veganski?

To je poput kretenizma kupovanja no nejm gaziranih sokova, tipa Spektar drinks i sl. Kao da Pepsi i Kola nisu dovoljno stravični, treba piti nešto što se spravlja u nečojim podrumu i onda stoji ispred lokalne trafike na + 300 stepeni cijelo ljeto.

[Nyameria]

Imam bebu od niti mjesec dana i vec me zivciraju neki iz familije. Pa on ti je stalno na sisi, nemoj ga stalno dizat, nek doji na 3 sata razmaka a u meduvremenu stavi u kolica i nunkaj. Nemoj ga tolko drzat bude se naucio na ruke. Pa sta onda sta place, pusti ga malo, nece mu nista bit (to u kombinaciji sa ovim hranjenjem svaka 3 sata, kad je poceo plakat jer je bio gladan, zamisli niti sat vremena nakon hranjenja!). Daj mu dudu, inace bude stalno visio na sisi.
Mislim da moram pocet bit ostrija u odjebima raznih savjeta.

Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk

[Nykas]

Da. Temelji se grade na pocetku
Mene je mama nedavno skruseno pitala jel smije malog otpeljati u katedralu
Naime, bila sam dosta ostra kad nas se pocelo ispitivati o krstenju, pa je valjda mislila da ne smije mali ni krociti nogom u crkvu. Rekla sam joj da naravno da moze, mogu i u dzamiju i pravoslavnu crkvu, samo neka ga potajno ne krsti.


Poslano sa mog HUAWEI LYO-L21 koristeći Tapatalk

[Cepin40]

Nyameria kaže:

Imam bebu od niti mjesec dana i vec me zivciraju neki iz familije. Pa on ti je stalno na sisi, nemoj ga stalno dizat, nek doji na 3 sata razmaka a u meduvremenu stavi u kolica i nunkaj. Nemoj ga tolko drzat bude se naucio na ruke. Pa sta onda sta place, pusti ga malo, nece mu nista bit (to u kombinaciji sa ovim hranjenjem svaka 3 sata, kad je poceo plakat jer je bio gladan, zamisli niti sat vremena nakon hranjenja!). Daj mu dudu, inace bude stalno visio na sisi.
Mislim da moram pocet bit ostrija u odjebima raznih savjeta.

Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk

A mozda da smanjite i kontakte na pocetku. Meni nitko nije mogao znati koliko cesto dojim niti mi pametovati jer su posjeti bili kratki i ne svakodnevni. Cak smo se i na samom pocetku vise nalazili vani na pola sata, tako da se sva ta zivciranja lako izbjegnu.

[rastko]

Komentarisanje i diranje.

Jutros smo išli raditi briseve i nalaze, krv i urin. Što znači da smo 2 sata proveli po labaratorijama i bolnici. On je bio super, igrali smo se, pjevali.

Smetalo mi je to što si gomila žena (različitog životnog doba) daje za pravo dirati ga, komentarisati dudu i pokušavati ju oteti.

Ni dobar dan, ni kako ste, ni kako se zoveš, samo: joj koliki dječak a ima dudu, daj mi dudu, duda, duda, duda, duda.

Nikada mi neće biti jasno zašto bih ja trebala komentarisati tuđe dijete i njegovu dudu ili krpicu ili barbiku ili bilo šta. Šta me briga?
Jel se dijete lijepo ponaša, da li meni i svima u okolini sjedi na glavi - to me se tiče i to bih komentarisala.

Ja obično kažem, ne daj dudu ili gospođo! kada neka krene rukama. On kaže ne i okrene se.

Ali...na to sam sve navikla. Najviše me iznenadila jedna druga situacija i samu sebe sam iznervirala jer nisam reagovala kako treba. Otišli smo na kraju da mu izvade krv i žena nije prestajala pričati on njegovim nalakiranim noktima. Nije se ni dala smesti, ispljuvala je i mene (da pošto čekam još jednog dječaka bolje da odmah počnemo da radimo na curici pošto se ja očigledno iživljavam nad dječacima) i njegove nokte, jer to je za curice, nije za dječake, ko je još vidio da dječaci lakiraju nokte...bla bla bla.

Meni je u tom momentu bilo važnije to što se on nije derao, nije zaplakao, sarađivao je. Ponosna sam. Ušla sam u 9ti mjesec i uspješno smo odradili jednu veoma dosadnu situaciju, bez jaukanja i inaćenja.

Ali me je poslije sustiglo. Ružno je. Ko ti daje za pravo i molim lijepo zašto dječak od 2 godine ne bi imao šarene nokte. Da neće sutra odmah postati tuti fruti tetkica. I da postane, šta tebe briga?

Toliko nametanja i osuđivanja. On je mali i ne razumije, ali sutra će razumjeti i ne želim da se zastidi i odbaci nešto što je dječije, igra, eksperimentiranje, jer neka zadrta ženturača ne zna šutjeti.

I ljuta sam na sebe jer još uvijek ne znam kako bih joj kulturno i fino odbrusila i ućutkala. Ne želim ju poslati u ..., ne želim galamiti.

Nešto tipa: gospođo, vaše mišljenje, vaš problem.



I još nešto, nisam gadljiva, nemam fobije od bakterija i prljavštine, ali nikada mi neće biti uredu da vidim kako žena koja je 5 min prije ostavila uzorke stolice i urina (naravno da je bočice bez maramice izvukla iz torbe i stavila na pult), istim tim neopranim rukama krene štipkati dijete za obraze. I još se ljuti kada ju otac lijepo zamoli da ne dira dijete.


Poslano sa mog 6045K koristeći Tapatalk

[kaduljica]

parkovi za djecu. mrzim ih, prvenstveno radi roditelja koji drkaju po mobitelu i ne vide svoju divno odgojenu djecu kako divljaju, vrište i po mogućnosti trgaju ljuljačke. drugo, kad vidim sve te cigarete koje se dime, plus kaj ih dragi roditelji naravno bacaju po podu, riga mi se

[pink panthera]

Joj da, opušci po podu u dječjim parkićima

Kako i zašto nekome padne na pamet ugasiti cigaretu u dječji pješčanik?

[charmed84]

Nyameria kaže:

Imam bebu od niti mjesec dana i vec me zivciraju neki iz familije. Pa on ti je stalno na sisi, nemoj ga stalno dizat, nek doji na 3 sata razmaka a u meduvremenu stavi u kolica i nunkaj. Nemoj ga tolko drzat bude se naucio na ruke. Pa sta onda sta place, pusti ga malo, nece mu nista bit (to u kombinaciji sa ovim hranjenjem svaka 3 sata, kad je poceo plakat jer je bio gladan, zamisli niti sat vremena nakon hranjenja!). Daj mu dudu, inace bude stalno visio na sisi.
Mislim da moram pocet bit ostrija u odjebima raznih savjeta.

Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk

Hahahha terminušo, nema te na generacijama
A ovo ko da slušam "starce" oko sebe. Svi oni imaju istu prastaru mantru nevjerojatno...
Ja sam bacila sve te "savjete" na ignore...

[gargamišamel]

obožavam kad mi klinac ima ispade urlanja i plakanja, pa se onda nađe neki nepoznati starček pametovati da kaj maltretiram dijete. ne dedice, to se zove odgoj.

[Atrama]

gargamišamel kaže:

obožavam kad mi klinac ima ispade urlanja i plakanja, pa se onda nađe neki nepoznati starček pametovati da kaj maltretiram dijete. ne dedice, to se zove odgoj.

Tak je meni i muzu sveki rekla, (dok smo kod njih bili)kad je mala isto urlala znog gluposti, da ju pustimo nek radi kaj hoce da ne bi susjedi zvali policiju jer zlostavljamo dijete
Muz je odlucio iduci dan da idemo kuci

[Jaya]

Ja poludim kad mi roditelji mirne i povucene djece drze prodike kak ocito grijesim u odgoju sto ne mogu primiriti / utisati svoju 3godisnjakinju kad ju puca tantrum. Njihovi to nisu imali, nemaju pojma kaj je uopce to.
Moja inace pokazuje sve emocije, kad je sretna na celu joj pise, oke sjaje, razigrana, puse dijeli. Kad je zivac, urla ko u pubertetu. Ak je pala, cujes ju 5 km od vriske. Jbga, nemrem joj ubit karakter pa da gusi sve.

[pink panthera]

Imam i ja ekipe oko sebe koja mi često između redaka napomene kako je "sve u odgoju i granicama", što bi značilo da moja mala, koja je jako živo dijete, neodgojena i ne poznaje granice.

Sve to bi možda i imalo smisla da ne pričamo o djetetu od 17 mj.

Moja je stvarno stalno u pokretu i nema sekund mira, ali ne pada mi na pamet zakucati za stolicu tako malo dijete željno istraživanja kako bih ja popila kavu. Možda bih i ja mogla njima napomenuti kako nije baš normalno da dijete od godinu i pol po sat vremena sjedi u kafiću i bulji u crtiće na mobitelu, ali ne da mi se boriti s vjetrenjačama.

[Điđe T.]

Moja istrazuje i pustam je da hoda sama (da vidim dokle bi otisla bez nas), da ispituje granice i sl.
Naravno nisam luda da pustim dijete da hoda uz rub rive i uz cestu, ali opet primjetim ponekad cudne poglede kad dodjem po nju.
Da ne pricam o starijoj generaciji kojoj je nezamislivo da svaki djetetov korak nije pod kontrolom.

Ne mogu reci da me zivciraju takvi komentari "ja ne mogu od straha/kako je mozes pustit" itd, jer sam oglusila i nemam vremena obracat pozornost na pizdarije, ali mi je super kako su svi pametniji od samih roditelja.


Vazno mi je da je odgojena u smislu da postuje drugu djecu i odrasle, da se ne mlati, da skuzi kad nesto krivo napravi, da uci pokupit iza sebe i tako te stvari.

Ponekad pozelin popit kavu u miru, pa joj upalim crtic 15ak minuta, ali uglavnom smo u djiru

Nije mi vazno sto je nekad zivlja i divlja, pa dijete je pobogu.

[valed]

Scena od neki dan - pokušavam utrpati vrištećeg trogodišnjaka u autosjedalicu (razgovor od 5 minuta prije trpanja u autosjedalicu nije pomogao i samo ga je još više razljutio) jer nije dobio što je htio tj.morao je prekinuti gledanje crtića nakon dogovora da će gledati dok crtić i vratiti mobitel tati kad završi. Prolazi mama s dvoje nešto starije djece i svi na biciklu i komentira na glas da i ja čujem "Isuse bože kako bi ja ovo tukla i dovela u red, kakvo je to ponašanje" Osjećala sam se jadno i bijesno i ima sreće što je bila na biciklu jer joj ne bih ostala dužna, a onda sam se sjetila da je žena ženi vuk i baš sam bila žalosna što od barem mama u prolazu ne dobijemo podršku što smo dosljedni u svojim odlukama i dogovorima kad nam djeca imaju ispade i tantrume.

I zašto pobogu svi vrišteću djecu gledaju kao neodgojenu? Jednom se derao kao da ga kolju zato što je bočica vode bila do pola puna, a nije imao namjeru piti vodu ili se derao zato što nije našao puževa ispred zgrade na +40 stupnjeva kada puževa nema, a mama ih nije u mogućnosti stvoriti ili roditi u trenutku kad si gospodin to želi. I zašto svi želimo biti roditelji koji imaju savršenu djecu i žive savršen život i čija djeca ne plaču i baš su divna i krasna.

[Jaya]

To ti ni meni nije jasno.
Najčešće popovanje dobijem od ovih čija su djeca 10+ godina pa valjda imaju amneziju. Ili prije 10 godina nisu postojali tantrumi Moja šogica me baš gledala u čudu - kaj je to

Moj nećak je u to doba bio baš utučen. Deralo se na njega i odgojne mjere su bile bože sačuvaj, za moj pojam. Znam da nije ni plakao kad bi pao već samo progutao suzice. Nije znao pustit glas, ni u ljutnji ni u veselju, sve nekako stišano. Kad se sjetim toga, dodje mi da ga danas zagrlim jer tek sad vidim sa svojom koliku potrebu mali imaju da se izraze. I istina, to izgleda iz vana očajno, jel kad imaju napad bijesa. Al očekujem da će proći i da će se naučiti nositi sa emocijama, a mi smo tu da ih vodimo, objašnjavamo, zagrlimo a ne gušimo.

[BitterSweet]

Tantrumi su oduvijek postojali, samo taj naziv nije. Npr. svekići znaju što su tantrumi, ali nisu znali da se to zove tantrum. Kao što je maslo maslo, a od nedavno ghee.

Na cesti teško da ćeš sresti nekog tko odgaja kao ti, imam dojam da je i dalje više ljudi kojima su tantrumi izmišljotina i glupost, opravdanje da je dijete neodgojeno. Šteta.

Mene dođe da zagrlim malu samu sebe kad se sjetim kak su mene odgajali.

[Jaya]

SweetHeart kaže:

Mene dođe da zagrlim malu samu sebe kad se sjetim kak su mene odgajali.

Tak i moja mama veli, kad se sjeti koliko ne znanja je bilo u to doba. Recimo, moj buraz je bio većinom gladan ko beba. Nije se znalo za reflux niti se "dozvoljavalo" dojenje na zahtjev, od sveki i sl. baba. Preplakao je cijelu bebi fazu
O odgoju ni neću, samo se naživciram.
Danas je divna baka sa mojom malom, ima strpljenja i razumijevanja do neba.

[Nykas]

Pocelo me smetati to sto uvijek nekako ja ispadnem los policajac. Muz ima jako flexibilne granice i nekad stvari odu skroz krivo zato jer na vrijeme ne zaustavi razvoj situacije ili kaze da nesto ne moze, a na kraju ipak moze ili prebaci lopticu na mene... ima tih situacija... I ne osjecam se dobro zbog toga.
Jos od jutros me to pere jer me uvalio s "bude mama" , a ja nisam mogla i onda je nastala drama. Onda on uleti ko spasitelj situacije, smiri stvar i ja opet ispadnem losa jer on nije podvukao crtu na "ne mogu" nego je prebacio na mene, a kad je vidio da ne mogu ni ja, onda je bilo "ajde ipak mogu"... iako nemre i kasnimo i nema vremena. I onda ja moram reci dosta. Uf....

Poslano sa mog HUAWEI LYO-L21 koristeći Tapatalk

[lee anabell]

Evo par rečenica koje sam čula i koje su me izbacile iz takta odmah.

Obuci im čarape.


Sin mrzi čarape. Cipele. Sve šta mu stoji na stopalima. Čak je i one dječije hulahopke.

Naravno, kad nekud idemo da ide obuven.
Kad smo doma ne nosi ih. Stida ih čim uđe u hodnjik ili ispred vrata.
Ortoped se složio da u tome nema velikog problema.

Ali moja majka recimo, kad dođe njemu navlači čarape. Na silu.
Njoj je hladno kad ga vidi. Njoj prehladio će se, ubosti će se.


Muž je isto tako pola života proveo bos. I ja sam. Nemamo posljedica.


"Moj se meni nebi maka od stola dok sve ne pojede."

A moj povraća ako pojede onoliko koliko mi odrasli pojedemo.
I on je užasno razmažen jer samostalno ruča sat vremena. Pojede više, nije mu mučno, i sam se zabavi.

"Moj sin pomaže čuvat novu bebu"
Super kad neko moze ostavit bebu na čuvanje trogodišnjaku.
Ja ih oboje moram kontrolirati stalno.
Plus se hvali s tim.

Moj doda kremu i pelenu. Poljubi seku. Priča s njom.
Al nije ništa što bi podrazumijevalo pomoć.