Utjecaj ponašanja majke na kći?

[Njufukasaki]

Postoji knjiga od Susan Forward;Otrovni roditelji,
meni je pomogla.

Više o tome što možete naći u knjizi;

http://www.savjetovaliste-karlovac.h...i/otrovni.html

[_malicka_]

Njufukasaki kaže:

Postoji knjiga od Susan Forward;Otrovni roditelji,
meni je pomogla.

Više o tome što možete naći u knjizi;

http://www.savjetovaliste-karlovac.h...i/otrovni.html

heh, evo prepoznala sam ih u 2 kategorije:kontrolori i verbalni zlostavljaci.
Blago meni.

[Profinjena]

Dragana kaže:

ne vidim razlog da devojka već jednom ne odraste, prihvati majku takvu kakva je ili je otkači pošto joj stalno zagorčava život, i nastavi dalje bez osvrtanja. Takvo detinjstvo ne mora imati uticaj na sposobnost normalnog življenja pod uslovom da devojka jasno sagleda sve što se desilo, objasni sebi da nije kriva nizašta (čak i da jeste, zdravije je da misli kako nije), potrudi se da se ne ponaša kao njena majka kad bude dobila svoju decu ili, kako je Natch to lepo sročila, da se 'makne od nje i makne je iz glave'.

Lijepo si to napisala i to joj je bio i moj savjet. Ali postoji nesto drugo.
Ona jest prihvatila majku kao takvu, posto joj je mama takva odmalena, htjela-ne htjela, morala je to prihvatiti i nauciti se zivjeti s tim. I ispala je dobra i snazna osoba. Ali. Ako ste pozorno citali, majka ju je rodila sa 40g, dakle, prilicna je razlika izmedu njih dvije i mama joj nije u cvijetu mladosti. I curu je strah da ako se mami nedajboze nesto dogodi, razboli se i sl, da ce se ova zauvijek gristi i nikad nece prezaliti taj odnos koji nikako nije uspjela spasiti. Iako zna da nije ona kriva, svjesna je toga. Razumijem ju, pokusala sam se staviti u njenu kozu i mogu tocno razumjeti kako je to znati da nisi kriv, a opet se osjecati lose kad osobu izgubis i zamisljati kako je sve moglo biti ljepse.
Mislim, realno, nema tu spasonosnog savjeta - na kraju sve ostaje na pojedincu da razrijesi u sebi, pronade nacin kako se nositi s problemom i kako samog sebe uvjeriti da nije kriv i pokusati biti sretan. Psihologa sam takoder predlozila, i sama bih ga voljela posjetiti, ali ne zna otkud bi pocela i pomalo joj je neugodno. Ali ta mogucnost nije jos iskljucena.
Ali da ce taj odnos koji traje od djetinjstva pa do danas imati posljedice po kcer - imat ce. To je neosporno. Ona se moze truditi biti ovakva ili onakva, moze i uspjeti u tome, ali jedan dio njene psihe ce zauvijek biti obiljezen. A to boli. I mene boli to gledati jer nekako nema smisla. Obje su imale sve preduvjete da budu sretne zene sa kvalitetnim majka-kcer odnosom, a zbog tako zapravo banalnih stvari je to postala nemoguca misija.
Meni je to tuzno.
A ista stvar i sa drugom prijateljicom i njenim odnosom s tatom.

[baja]

Profinjena kaže:

... majka ju je rodila sa 40g, dakle, prilicna je razlika izmedu njih dvije i mama joj nije u cvijetu mladosti. I curu je strah da ako se mami nedajboze nesto dogodi, razboli se i sl, da ce se ova zauvijek gristi i nikad nece prezaliti taj odnos koji nikako nije uspjela spasiti. Iako zna da nije ona kriva, svjesna je toga.

odnos majka - kćer je tako kompleksan i intrigantan da sam i sama puno puta htjela pokrenuti raspravu. imam, donekle, sličan odnos s vlastitom majkom ali s jednom bitnom razlikom; ja znam da se naš odnos ne može spasiti ili, bolje rečeno, ne može biti onakav kakvim bi ga ja željela.
kod moje majke nisu posrijedi kompleksi koje je superskeptik nabrojao, već je ona pretjerano ambiciozno stvorenje (i u datim okolnostima stvarno je postigla puno, al' što ja imam s tim ) koje je svoje ambicije nastavila nametati i svojoj djeci.....
da, roditelji se razbole, nenadano umru.... i pitamo se dal' je moglo bolje... moglo je, u nekim klinički stvorenim uvjetima. u stvarnom životu moramo prepoznati momenat, to je savjet tvojoj prijateljici, kad trud i nastojanje bivaju uzalud potrošena energija... a to je destruktivno i stoga se treba prestati truditi ali znati i zapamtiti da si učinio sve što si mogao... krenuti dalje..

Mislim, realno, nema tu spasonosnog savjeta - na kraju sve ostaje na pojedincu da razrijesi u sebi, pronade nacin kako se nositi s problemom i kako samog sebe uvjeriti da nije kriv i pokusati biti sretan. Psihologa sam takoder predlozila, i sama bih ga voljela posjetiti, ali ne zna otkud bi pocela i pomalo joj je neugodno. Ali ta mogucnost nije jos iskljucena.

toplo preporučam ! u tom mom procesu sazrijevanja pod teretom majčinih vizija prijatelj psihijatar mi je puno pomogao...

Mene zanima kakve posljedice toj djevojci moze uzrokovati takvo ponasanje majke u smislu odnosa kceri prema samoj sebi, prema svojoj buducoj obitelji, prema zivotu opcenito?

posljedica će svakako biti, svi smo mi donekle posljedice obiteljske atmosfere... pitanje je koliko tragične mogu biti u primjeru tvoje frendice - to ovisi o njoj, o tome koliko će sama sebe propitivati, koliko će samopouzdanja smoći da živi život po vlastitim kriterijima.

[Taroth]

da li ce ovakav odnos utjecati na nju?
hoce... i to se vidi po tome sto je njoj stalo do boljeg odnosa, ali nije uspjela.
mi jos od djetinjstva usvajamo obrasce ponasanja od roditelja po principu ne da slusamo sto nam govore da radimo, nego da kopiramo ponasanje...
odnos izmedju djeteta i roditelja suprotnog spola definira kasnije nas odnos prema suprotnom spolu, dok se sa roditeljem istog spola identificiramo, te odredjujemo odnos prema sebi.

tako bi ta cura mogla imati osjecaj nevoljenosti sebe, te bi vjerojatno u svim svojim odnosima bila da koja daje vise, koja pokusava pokazati da je dobra, dovoljno dobra i sl...
to moze ici i dotle da moze ulaziti u neke veze sa losim osobama sa zeljom da ih promijeni i time podsvijesno sebi pokaze da je dovoljno dobra, sposobna za tako sta.

sto se tice njene stare, ona igra igru zbog koje bi je trebalo poslati v rit....
1 - igranje emocionalne hladnoce je neka vrsta osvete prema sadasnjem muzu, sto je po mom, emocionalno nezrelo... mislim, ak ti netko ne pase, razvedi se, a ne ga emocionalno tiho ubijati
2 - usporedjivanje djece po tipu koji je bolji od njih znaci unositi razdor medju njima. Dovoljno je da jedan 'padne' pod taj utjecaj (vjerojatno onaj koji bolje prolazi) i eto ti razdora... opet, vrlo nezrelo.
3 - ono da se ona naljuti pa ne prica tjednima je isto vrsta agresije. Mislim, ja s njom generalno ne bi pricao... opet, svojoj djeci nudi lijep obrazac ponasanja, a opet, ne zrelo je ocekivati da je uvijek po tvom...

odnos njene stare prema njoj (emocionalna hladnoca) je zapravo odnos stare prema sebi... pred nju postavlja ocekivanja koja je postavila pred sebe, a mozda ih nije uspjela ispuniti..
ta cura nakon svega moze patiti od 'emocionalne gladi' sto moze biti rizicno.... al bi ipak bilo bolje da odustane i ide dalje

[Duhec]

Piggy kaže:

Mislim da će sa ta njena kćer na vrlo sličan način ophoditi sa svojim budućim djetetom, jer šta smo stariji to smo više nalik na naše starce u ponašanju.

I ja mislim, da ne mora biti tako. Naime, kada rasteš u obitelji u kojoj jedan ili oba roditelja sustavno rade greške u svom odgoju i ophođenju do djeteta, obično se ljudi kada odrastu usmjere u dva pravca: Prvi je da kopiraju roditeljski obrazac ponašanja, a drugi je da iz toga izvuku pouku i nikada ne rade svojoj djeci, to što su njihovi roditelji radili njima.
Osobno, moja je majka bila jako rigidn žena, uvijek u pravu i osebujnih životnih stavova, od kojih nije odstupala ni za milimetar. Uvijek je bila nezadovoljna, uvijek je prigovarala, nikada ništa nije bilo dovoljno dobro za nju, uvijek je "moglo" i moralo bolje. Odrastala sam kao jako nesigurno dijete sa osjećajem da nisam voljena. No, kako sam rasla, čvrsto sam odlučila, kako ja neću ponavljati njene greške. Moja mama me nije znala zagrliti i poljubiti, iako me je voljela na svoj način. Ja svoje dijete svakoga dana probudim poljupcima i kažem joj kako je volim, upravo takvu kakva je. Podstičem je i dajem joj do znanja da sam za nju uvijek tu, a opet joj ne određujem kako će živjeti. Svoju sam mamu prestala osuđivati, kada sam shvatila da je i ona samo žrtva svojih žrtava, naime, rasla je u groznom okruženju gdje se ljubav nije znala i nije smjela pokazivati, a nije smogla dovoljno mudrosti i hrabrosti, da promijeni stečeni obrazac ponašanja.
Kada je oboljela od raka i ozdravila, iz temelja je promijenila svoj način življenja i razmišljanja; i mogu reći, da se sada, nakon svih tih godina, iako više ne živimo skupa, sve bolje slažemo. Shvatila sam, da me je oduvijek voljela, ali to nije znala pokazati. Jer je nitko nije naučio, a sama nije znala.

[Profinjena]

Duhec kaže:

Ja svoje dijete svakoga dana probudim poljupcima i kažem joj kako je volim, upravo takvu kakva je. Podstičem je i dajem joj do znanja da sam za nju uvijek tu, a opet joj ne određujem kako će živjeti.

[Attack]

Superskeptik kaže:

Ah, da! Posebno mi je pomogla knjiga "Change" Paula Watzlavicka & Co. (imaš je kod nas u Algoritmovoj biblioteci "Facta" pod nazivom "Na Drugi Način" i košta samo 100-injak kuna). Preporučam je toplo svakome...

baš sam ju nabavio danas, pa ću uskoro bacit oko na nju , nadam se da je dobra

[jellobiafra]

Tinchi kaže:

Može uzrokovati posljedice ali i ne mora.
Odnos roditelja prema tebi te NE definira.
Utjecaj ostavlja traga, to svakako, ali smatram da je za razvoj svakog pojedinca bitno odmaknuti se od roditelja, u smislu da svi sjebovi koje su ti priuštili u razvoju ne moraju biti konačni.
Recimo, ako ti nisu ugradili samopouzdanje, tko kaže da to ne možeš učiniti sama?
Mislim da je u suštini uvidnog posta problematična komunikacija. Razmišljanje o potencijalnim sjebovima manje je bitno - jer ni oni sami nisu bitni.

mislim da ovo u pravilu ne funkcionira...ipak laik sam.

Znam(nacuo sam na nekom predavanju) da oni koji su u djetinjstvu(1-4 god) imali los odnos s ocem kasnije imaju problema u socializaciji i ukapanju, dok ono koji su imali problema sa majkom postanu skrti i egocentricni. Jel zna tko vise o tome ili koji clanak o tome?

[Ego]

jellobiafra kaže:

mislim da ovo u pravilu ne funkcionira...ipak laik sam.

Znam(nacuo sam na nekom predavanju) da oni koji su u djetinjstvu(1-4 god) imali los odnos s ocem kasnije imaju problema u socializaciji i ukapanju, dok ono koji su imali problema sa majkom postanu skrti i egocentricni. Jel zna tko vise o tome ili koji clanak o tome?

Aha... zato sam ja ispao introvertirani egoista

Gle... fakat se ne može tvrditi da se radi o nužnim posljedicama, nego o povečanim sklonostima ka određenim poteškoćama. Hoće li se te sklonosti realizirati ili ne ovisi o jako mnogo faktora specifičnih za svakog pojedinca.

[Opal]

Superskeptik je moj heroj...
Hvala, Superskeptik
Ne, ali stvarno... Neke stvari ni meni nisu bile jasne dok ih nisam vidjela napisane, i zato ti zbilja hvala.
Inače, kad smo kod posljedica opisane situacije...
E sad, ne znam koliko je što posljedica čega, ali postoji razlika. Npr. i ja i brat imamo istog oca. Kao drugo, otac i majka se super slažu, makar moj odnos s njima je upravo ovakav kakav je opisan, s majkom hladan, s ocem... pa, ljubimica...
Seksualno sam zlostavljana u djetinjstvu, obiteljski prijatelj, sve je to jako kratko trajalo, nije ostavilo druge posljedice osim izrazito promiskuitetnog ponašanja, bar sudeći prema reakcijama drugih na moje seksualno ponašanje. Po meni je ono i manje drastično nego što bi bilo da nemam ovaj kršćanski moral duboko usađen odgovoran za grižnju savjesti nakon svake ševe.
Možda imam problem s vezivanjem, možda nemam. Ovisi kako definirate situaciju u kojoj iz potpune opčinjenosti jednom osobom prelazite u stanje u kojem vam se ne da s istom provoditi vrijeme. Tu je kraj svakoj mojoj vezi... Iz ljubavi u potpunu indiferentnost, ponekad čak i iziritiranost. U tim trenucima posumnjam u istinitost same ljubavi. Pet minuta kasnije već sam zaljubljena u nekog novog.
E da, bulimična sam. I liječim se sama, kad sam već sama i bolovala. To je po meni direktna posljedica goreopisanog ženskoroditeljskog utjecaja. Ponekad pomislim da sam i deprimirana. Ali ne znam. Valjda nisam. Uglavnom sam ok. Superskeptik, ajde meni posveti par rečenica. Molim te. Mislim da se zaljubljujem u tebe. Jako mi se svidjelo ono tvoje "i da, muško sam "

Ajoj, fak, sama sebi sam sjebala šanse s ovim gore. Ma nema veze, neka ide. Tko zna, možda baš voliš sjebane...

[naomi]

Tinchi kaže:

Odnos roditelja prema tebi te NE definira.

jel ovo istina??

[andreina]

Profinjena kaže:

Ta ista majka sa sinom ima puno bolji odnos, smatra ga u svemu boljim od kceri i vidno mu je naklonjenija, iako on sam ima puno manje zivotnih uspjeha od kceri i obiljezava ga svojevrsna lijenost. Napomena da kcer nije problematicno dijete u nijednom smislu rijeci.

takav odnos ajmo reć "neodnos" je imala moja stara sa svojom starom dok je brat koji je bio propuh uvijek bio najbolji,uvijek je vodio glavnu riječ a stara bi znala plakat u sobi jer je praktički bila odbačena i od stare i od starog koji se isto tako ponašao prema njoj.
ona je žensko dijete,ona je slaba,ona ne valja.
i tu leži bit svih problema.
danas je ona žena sa hrpom psihičkih problema te se sjećam da je pila razne tablete.

probaj sebe zamisliti u toj situaciji,u takvom životu,u takvoj obitelji-ja mislim da to nije nimalo lako.

[danna]

Ona007 kaže:

Dobra tema..
usrećit majku za zrno nježnosti je dozivotna robija koja se ne isplati

hvala ti za ove reci.

[Indonesia]

uvijek je iz nekog kuta netko zdrav a netko poremećen....

[miracidij u mom srcu]

Profinjena kaže:

Mene zanima kakve posljedice toj djevojci moze uzrokovati takvo ponasanje majke u smislu odnosa kceri prema samoj sebi, prema svojoj buducoj obitelji, prema zivotu opcenito? Koliko dijete tu gubi i kako da se dijete pomiri sa spoznajom da se citav zivot nije uspjelo zbliziti u jedan topao i lijep odnos sa vlastitom majkom, bez stalnih prepirki i svadja?
Hvala na misljenjima unaprijed.

Moja dobra prijateljica i susjeda X ima majku koja se identicno ponasa prema njoj, pa cu ti opisati njen zivot i kako je to na nju djelovalo.
Majka joj je inace glasna zena, dominantna, a otac uglavnom suti i ne uplice se, po mom misljenju kukavica jer nikad ne stane u X-inu obranu.
X s njim ima dobar odnos, ali njena majka koristi svaku priliku da joj prigovori (naravno, samo nasamo, pred gostima je med i mlijeko), a X je cijeli zivot doma prala, kuhala i uglavnom radila kucanske poslove, dok je istovremeno slusala ovu kako joj sere da je lijencina, da bi samo lezala, a njen divni sin (X ima starijeg brata propaliteta koji se ponasa prema njoj gore od majke, zavrsio u zatvoru zbog prijevara, izasao i napumpao curu i sad su s bebacem svi u malom stanu) je divan, krasan, nazalost naivan za svoje dobro, itd itd sve najbolje.
Kad je X imala 1 godinu, starci su je ostavili kod djeda i bake, otisli sa sinom u drugi grad i dolazili na blagdane i pokoji vikend.
Baka i djed su je odgajali dok nije navrsila 7 za skolu, kad su je starci odlucili povest da zivi s njima.
Majka joj je bezbroj puta rekla da zene nista ne vrijede (ocito je odgojena patrijarhalno, ali opet ne mogu vjerovat da takvo misljenje dolazi iz usta jedne zene!), zao joj je sta je uopce rodila, i slicne gadosti.
Nikad se nije ispricavala ni za sto od tog. Kad je X nakon strucne srednje skole odmah nasla dobar posao zbog dobrih ocjena, majka nije propustila priliku izmust pare od nje kad god je mogla.
Jer je X jos uvijek zivjela u stanu, naravno da mora pocet odvajat 1000 kn za stan i hranu (ni sin ni zena -oboje rade- naravno ne moraju). Da, zaboravila sam napomenit da se sve kod njih vrtilo oko novca, kad su majka ili sin trebali novac, pretvarali su se u med i mlijeko prema njoj, otac je, naravno, bio neutralna figura. Ona je postala osoba kojoj je novac jako bitan, a obitelj je zamrzila. Znala im je iz obijesti uzet karticu i skinut neku vecu svotu s racuna i potrosit na sebe, bez ikakve griznje savjesti. Voljela je, i jos voli marke i skupe stvari, jer to je ono sto se vrednovalo doma.
Sve to znam jer sam joj dugo bila rame za plakanje, a razlog za plakanje je uvijek bio isti. Zasto nju njena vlastita majka ne voli? zasto su je ostavili kao bebu a poveli sina sa sobom (dobila je na to nedavno odgovor da je sin imao problema s uhom.. apsurd)? zasto se sve vrti oko love? zasto ne moze nac nekog ko je voli pa da moze otici? zasto ne moze reci nista u svoju obranu? zasto je uvijek ona kriva za sve?
Sad ima 24 godine, udala se za dugogodisnjeg decka (kojem nije apsolutno nista jos rekla u vezi majke jer se boji da joj on uopce nece vjerovat ili ce joj reci da pretjeruje), jos ima dobar posao, pobjegla je (tim se rijecima posluzila) napokon od staraca i sad zive u malom stanu za njih dvoje. Time sto se odvojila od majke je sigurno jako pomoglo, ali mislim da ta nevoljenost, nesigurnost i osjecaj da je nesposobna glupaca koji joj je majka usadila nikad nece nestat. To govori i cinjenica sto ne vjeruje muzu dovoljno da mu kaze odakle dolazi ta potreba da joj milijardu puta dnevno kaze Volim te. nakon puno godina ja sam jos uvijek jedina koja zna sve o njoj, a vidimo se dvaput godisnje
Jos ne zeli imati djecu, ali ako ce ih imati, mislim da ce im dati jako puno ljubavi jer njoj treba da nju netko voli i treba.
Eto, sori na poduzem postu, ali ne mogu vjerovat da ima jos takvih majki

[nina2007]

Taroth kaže:

.... al bi ipak bilo bolje da odustane i ide dalje

...pa nije riječ o partneru (od kojeg možeš odustat ako nije dovoljno dobar prema tebi) nego o roditelju...a roditelja ne možeš mijenjat.

[Opal]

Da eto, to je izgleda još jedna od posljedica... Ako mi dečko ne kaže šest puta dnevno da me voli, ja sam u agoniji.
A sad sam si našla takvog dečka, čini mi se. Bože, koji li je njegov tipfeler kad mene ovakvu može voljeti?

[back to black]

Imala sam frendicu čija je mama bila hladna,pomalo jeziva...uvijek glasna i nametljiva.Svugdje je zabadala nos,općenito iritirajuća pojava.Kad god je stigla omalovažavala je frendicu,a brata joj,mlađeg ,držala na pijedestalu.Danas je frendica u braku s nasilnikom-bar je mlatio javno na početku veze,njenom krivnjom?!-pa ne vidim da to nebi napravio i dan danas,iako imaju djecu,i naizgled normalan život.Mislim da je to fasada,jer ona ne radi,a on skrbi-inače je bio ljubomoran...napisala sam"imala"frendicu,jer se njen muž pojavljivao na svakoj kavi,ili provjeravao...uglavnom,mislim da ona ima nisku razinu samopoštovanja,baš zbog specifičnog odnosa s majkom u djetibjstvu...

[sussana]

Pa zar uopce postoji "NORMALNA" obitelj?! U svakoj obitelji su neke takve situacije gdje je vise djece!