Psihijatri - kakvi su privatno?

[ždralexandrijka]

Atlantis_hr kaže:

Jednom davno išao sam na jedan sastanak na slijepo, u jednom gradu gdje inače ne živim. Cura nije bila lijepa, ali dobro, nema veze, zapravo, sasvim je nebitno za ovu priču. Više me je smetala totalna bezizražajnost njenog lica. Dok smo šetali, pokušao sam započeti nekakav razgovor. Ono što me je "ubilo u pojam" bilo je to što ona, kao da uopće nema emocije. Npr. počeli smo pričati o kratkovidnosti (u to doba sam izbjegavao nošenje naočala) - ona je na to odgovorila da je bila kratkovidna. Bila kratkovidna, znači da više nisi? Ne, sad više nisam. Nije u tome bilo baš nikakve sreće, ni iznenađenja ni ničega, samo informacija da više nije kratkovidna. I tako s nekoliko tema. Onda smo otišli do kina. Naime, razgovor mi je polako počeo ići na živce i računao sam da je najbolje da dva sata lijepo odšutimo dok film ne završi i nakon toga se lijepo rastanemo. Kod traženja sjedala bila je neka situacija, ne sjećam se točno kakva gdje sam malo nervoznije reagirao, pa rekao nešto tipa "oprosti, malo sam nervozan...". Na to je ona sasvim hladno, ko da govori sintetizator zvuka na PC-u, rekla da je njena mama psihijatar.

E vidiš,tako sam i ja imala dugogodišnju predrasudu i nisam uopće mogla zamislit da psihijatar može biti mlađi od 45-50 godina ili da nije kronično uštogljeno-analitični tip i doma i na poslu...
Sve dok u jednoj emisiji nisam čula i vidila Milana Košutu... al onda sam zaključila i da je on zasigurno psihoterapeut...

[Maria Callas]

zivjela par mjeseci sa jrednom.... tesko patrijarhalna zena.... odnos sa muzem....huh...trebala bi joj terapija da skonta sta si radi....
drugi bio susjed....mlatio vlastite klince....
a raskovica valjda svi znaju....mislim tko je i sto je...

...raja kao i sva druga....ali ipak....
cini mi se da i medju psihijatrima i medju psiholozima ima dosta onih koji i sami imaju hrpu problema....

[Rippersenzibilna]

Maria Callas kaže:

zivjela par mjeseci sa jrednom.... tesko patrijarhalna zena.... odnos sa muzem....huh...trebala bi joj terapija da skonta sta si radi....
drugi bio susjed....mlatio vlastite klince....
a raskovica valjda svi znaju....mislim tko je i sto je...

...raja kao i sva druga....ali ipak....
cini mi se da i medju psihijatrima i medju psiholozima ima dosta onih koji i sami imaju hrpu problema....

Sasvim prirodno,on je psihijatar,on je psiholog,ali je na prvom mjestu,samo čovjek.

[Naïve Lurker]

ja_a kaže:

A može biti da psihijatar misli da zna u čemu je problem, a zapravo nema pojma? Pa nisu svi ljudi toliko retardirani da ne bi bili svjesni svojih problema i uzroka problemima. Neki ljudi koji su i dulje išli psihijatru nije im pomoglo, već im je bilo gore jer ih je psihijatar samo podsjećao na to kako im je.
Ali kako sam rekao, kada su psihijatri u pitanju, sve zavisi od osobe do osobe. Meni je moja psihijatrica jednom rekla da je uživanje u hrani zapravo sex. Mislim, takvo frojdovsko smeće i sranje neka prodaje nekom drugom. A možda je zapravo sex isto što i uživanje u hrani?
Jednostavno, iz takvih nekih stvari se vidi taj štreberaj. Naravno da smo mi sexualna bića i da to puno utječe na naše živote, ali opet ima tu od strane psihijatara puno nebuloza koja su valjda nasljedstvo dotičnog Freuda.

Problem je mnogih hrvatskih psihijatra taj sto su previse psihodinamicari/psihoanaliticari (nasljednici Freuda). Vani je psihodinamska psihijatrija marginalizirana jer je slabo ucinkovita (prodavanje magle), no u zemljama bivseg komunistickog bloka (tu ubrajam RH) i Latinskoj Americi na psihoanalizu jos gledaju kao svetu kravu.

[Naïve Lurker]

Nemruth Dagi kaže:

Ima savjete za tuđe živote - za svoj nema. Sve što napravi krivo vrati joj se
u još gorem izdanju. Nemre naći ljubavnika

Psihijatri su u SADu specijalisti s najvecom stopom samaca i razvoda.
Mozda su psihijatri samo pametni realisti: poznato je da vecina brakova nakon 6g propadne i ljudi ostaju u njima samo zbog navike ili zbog djece,
ako i postoji ljubav to je vise bratska emocionalna ljubav a ne seksualnoromanticna a puno strasti i adrenalina.

Mozak voli promjene, nakon 5-6.g pozeljno je promijeniti partnera.
To je prihvatljivije nego croquasimoral: mi smo u sretnom braku (ali se trosimo i sa strane haha )

[Naïve Lurker]

Vilenica kaže:

tek ako žele edukaciju iz psihoterapije, moraju sami proći svoju terapiju

Moraju i ne moraju. Psihijatar koji se zeli baviti kognitivno-bihevioralnom psihoterapijom samo tako moze proci tu terapiju (u jedno poslijepodne)
I onda lijepo pocinje izobrazbu iz KBT i za pola godine do dvije je psihoterapeut.

[ždralexandrijka]

pojasni nam, kako si ti tako u sve to upućen ?

[femmelatin]

Naïve Lurker kaže:

Problem je mnogih hrvatskih psihijatra taj sto su previse psihodinamicari/psihoanaliticari (nasljednici Freuda).

Još jedan vrhunski stručnjak.

[femmelatin]

Naïve Lurker kaže:

Psihijatar koji se zeli baviti kognitivno-bihevioralnom psihoterapijom samo tako moze proci tu terapiju (u jedno poslijepodne)

Da, kao što bi i šef kuhinje u Esplanadi mogao u jedno popodne proći tečaj pečenja hamburgera u McDonaldsu i tek tada postao pravi kuhar.

[femmelatin]

alexandrinha kaže:

A zašto bi to bilo izrugivanje?
Ne izruguje se sama psihijatrija kao profesija niti rad psihijatara,nego eto iznose pikantne neobičnosti i oprečnosti u karakternim osobinama,koje obično povezujemo sa prototipom liječnika psihijatra ili liječnika općenito..

Ovdje se vade anegdote i (navodne) pikanterije iz nečijeg privatnog života kako bi se generalizirala cijela profesija.
Nema karakterne osobine koja određuje cijelu profesiju.

Cijeli topic su samo pojedinačna viđenja ljudi, a ono što pišu o psihijatrima, isto tako mogu pisati o bilo kome. Također, to ne mora biti nužno istina, nego njihov osobni dojam, puko tračanje i zadovoljavanje najnižih poriva.
Vjerojatno nitko ovdje tko tako samouvjereno iznosi te "pikantne detalje" nije proveo ni pola sata u ozbiljnom razgovoru s osobom o kojoj piše.

Uglavnom, tema bi se trebala zvati "Ajmo se svi isprdavati s psihijatrima i pokazati kako su svi oni ludi, nemoralni, idioti, ajmo se naslađivati njihovim perverzijama itd. "
(što u biti govori mnogo o onom koji piše - a ništa relevantno o osobi o kojoj piše)

I dalje se pitam zašto modovima to ne smeta.

[femmelatin]

Whereabout kaže:

Možda bi zanimljivo moglo biti i, iz perspektive pacijenta, odnos pacijent-liječnik te može li se u tom odnosu zadržati distanca, profesionalna. Kada kreće zbližavanje i sl., da li se dešava uvijek i na koji način to pomaže ili ometa terapiju. U tom smislu, svih tih mogućih tema, je bio moj prigovor - jer "psihijatri privatno" nikako ne može biti tema o nečijim seksualnim sklonostima, barem ne samo o tome.

Da, ali to bi onda bila stručna tema i pisali bi ljudi koji imaju vlastito iskustvo i neko znanje. To bi bila tema o psihoterapiji, koja btw. postoji, ali nitko ne piše na njoj. Jer je zanimljivije pisati o nečijim navodnim seksualnim sklonostima.

Lijepo je da se trudiš, ali u manjini smo.

[Whereabout]

femmelatin kaže:

Da, ali to bi onda bila stručna tema i pisali bi ljudi koji imaju vlastito iskustvo i neko znanje. To bi bila tema o psihoterapiji, koja btw. postoji, ali nitko ne piše na njoj. Jer je zanimljivije pisati o nečijim navodnim seksualnim sklonostima.

Lijepo je da se trudiš, ali u manjini smo.

Pa evo, zanimljiva bi bila upravo takva tema - od strane ljudi koji su prošli psihoterapiju (kad već nemamo ovdje dovoljan broj ljudi koji privatno poznaju nekog terapeuta i spremni su o tome pisati...). Osobna iskustva, pogled na psihoterapeuta kao osobu, gledano sa strane pacijenta - vidjela sam i na onoj temi da ima zanimljivih stvari, frustracija zbog neprimanja, zbog godišnjeg odmora, a sigurno da ima i čitav niz stvari koje bi bilo jako zanimljivo čitati, a tiču se same terapije odnosno međusobnog upoznavanja tih dviju osoba. Pa ja sam sa svojom istruktoricom vožnje imala odnos koji je bio zanimljiv, a di ne bi bio neki ovakav.

Ali za učiniti takvu temu zanimljivom moralo bi se doprinositi malo artikuliranije, dobronamjernije i više nekako (samo)terapeutski (a manje tračerski) od ovog što smo do sad vidjeli - to je moj prigovor, uz isprike sudionicima.

Edit: nisam sad sigurna na koju postojeću temu misliš - ona općenita koja je top-tema ili neka druga, daj pliz link

[Cocaine Nights]

Bilo je već nekih razmišljanja o patolozima i političarima na podforumu, valjda i još koje zanimanje, ako se ne varam, a što će ljudi pritom iznositi nego neka vlastita razmišljanja i iskustva, iako je bilo i nešto psiholoških istraživanja o crtama ličnosti ljudi koji biraju određene profesije...

Ne znam u čemu je problem sad sa sličnom temom koja uključuje psihijatre, tema je otvorena, teoretski se moglo desiti da svi korisnici npr. napišu samo hvalospjeve.

[femmelatin]

Whereabout kaže:

Edit: nisam sad sigurna na koju postojeću temu misliš - ona općenita koja je top-tema ili neka druga, daj pliz link

https://www.forum.hr/showthread.php?t=515345

[femmelatin]

Cocaine Nights kaže:

Ne znam u čemu je problem sad sa sličnom temom koja uključuje psihijatre, tema je otvorena, teoretski se moglo desiti da svi korisnici npr. napišu samo hvalospjeve.

Zato što je način rasprave ispod svakog nivoa, i nije primjeren pdf-u psihologija, nego kokošinjcu ili papanluku. promoviraju se predrasude i zadovoljavanje najnižih poriva.

Ali to može vidjeti svatko ako samo pročita par upisa, nije valjda potrebna elaboracija uz citate.

[ždralexandrijka]

Whereabout kaže:

Pa evo, zanimljiva bi bila upravo takva tema - od strane ljudi koji su prošli psihoterapiju (kad već nemamo ovdje dovoljan broj ljudi koji privatno poznaju nekog terapeuta i spremni su o tome pisati...). Osobna iskustva, pogled na psihoterapeuta kao osobu, gledano sa strane pacijenta - vidjela sam i na onoj temi da ima zanimljivih stvari, frustracija zbog neprimanja, zbog godišnjeg odmora, a sigurno da ima i čitav niz stvari koje bi bilo jako zanimljivo čitati...

Ali za učiniti takvu temu zanimljivom moralo bi se doprinositi malo artikuliranije, dobronamjernije i više nekako (samo)terapeutski (a manje tračerski) od ovog što smo do sad vidjeli - to je moj prigovor, uz isprike sudionicima.

Ovako,temu sam otvorila jer me zanimalo kakvi su psihijatri kao ljudi,obične privatne osobe,a ne kao djelatnici,liječnici,ili terapeuti...znači nije namjera bila pisati i čitati o njima u profesionalnom odnosu liječnika i pacijenta,nego o njima kao privatnim osobama.
A o generaliziranju nema govora,jer svi znamo da nema dvije osobe da su identične.A to što će neki psihijatar koristiti svoje znanje ne prosocijalno nego dapače antisocijalno samo daje naznaku o njegovim vlastitim karakternim osobinama,a nikako ne o cijeloj profesiji.
I ne vidim u čemu je problem ....dok neki privatno varaju ljude,drugi slušaju Bacha ili sviraju klavir...jest da smo se i malo narugali ,ali to je trebao biti poticaj za razmjenu mišljenja,međutim uviđam i sama da od toga ništa...

[ždralexandrijka]

Ali opet duboko se ispričavam što sam se uopće usudila potaknut ljude iznijet neko svoje laičko mišljenje o psihijatrima-od krvi i mesa, dozvoljavajući si smetnuti sa uma da su psihijatri prvenstveno liječnici....
A to znači da nema bacanja pogleda na pijadestal osim iz žablje perspektive...

[Cocaine Nights]

femmelatin kaže:

Zato što je način rasprave ispod svakog nivoa, i nije primjeren pdf-u psihologija, nego kokošinjcu ili papanluku. promoviraju se predrasude i zadovoljavanje najnižih poriva.

Ali to može vidjeti svatko ako samo pročita par upisa, nije valjda potrebna elaboracija uz citate.

Taj će onda sigurno zadržati i visoko mišljenje o psihijatrima i/ili psiholozima.

[Sacreus]

Naïve Lurker kaže:

Psihijatri su u SADu specijalisti s najvecom stopom samaca i razvoda.

Zar to nije s psihoterapeutima? O tome smo raspravljali na partnerskom seminaru (seminar u sklopu moje psihoterapeutske edukacije gdje se dolazi s boljom/gorom polovicom ) pa je negdje objasnjenje bilo da terapeuti imaju veci nivo svjesnosti od ostalih ljudi pa se drugacije postavljaju... to se i vidjelo na tom seminaru (zato ga spominjem) kako se mi razlikujemo u spremnosti, nacinima, dubini, shvacanju...

I onda ta veca svjesnost vjerojatno dovodi do neslaganja jer druga strana nema strpljenja, znanja, ideja, shvacanja, itd. za rjesavanje problema na takav nacin...

Uzet cu glup primjer, ako se dvoje posvadja a jedna strana je psihic, ta ce strana vjerojatno htjet to odmah rijesit konstruktivno, a druga strana ce cekat da se prvo isprica, izigravat zrtvu, ignorirat, pobjec, nepricat, itd. kako to vec izgleda

No, u svakom slucaju to je zanimljiv fenomen...

[Whereabout]

Cocaine Nights kaže:

Bilo je već nekih razmišljanja o patolozima i političarima na podforumu, valjda i još koje zanimanje, ako se ne varam, a što će ljudi pritom iznositi nego neka vlastita razmišljanja i iskustva, iako je bilo i nešto psiholoških istraživanja o crtama ličnosti ljudi koji biraju određene profesije...

Ne znam u čemu je problem sad sa sličnom temom koja uključuje psihijatre, tema je otvorena, teoretski se moglo desiti da svi korisnici npr. napišu samo hvalospjeve.

Ma ja se ovdje upetljavam čist nepozvana, ali mi se čini sa strane gledajuć da ta tema nema perspektivu ako ju se ne definira malo jasnije. Pa bih o tome ispod alexandrinhinog posta...

alexandrinha kaže:

Ovako,temu sam otvorila jer me zanimalo kakvi su psihijatri kao ljudi,obične privatne osobe,a ne kao djelatnici,liječnici,ili terapeuti...znači nije namjera bila pisati i čitati o njima u profesionalnom odnosu liječnika i pacijenta,nego o njima kao privatnim osobama.
A o generaliziranju nema govora,jer svi znamo da nema dvije osobe da su identične.A to što će neki psihijatar koristiti svoje znanje ne prosocijalno nego dapače antisocijalno samo daje naznaku o njegovim vlastitim karakternim osobinama,a nikako ne o cijeloj profesiji.
I ne vidim u čemu je problem ....dok neki privatno varaju ljude,drugi slušaju Bacha ili sviraju klavir...jest da smo se i malo narugali ,ali to je trebao biti poticaj za razmjenu mišljenja,međutim uviđam i sama da od toga ništa...

I mene bi zanimalo kakvi su psihijatri privatno. Ja ne poznam ni jednog. U biti, srela sam neke u širim poslovnim krugovima, ali nedovoljno za bilo kakav dojam. Da me pitaš za arhitekte, već bih imala neku svoju teoriju, čak bih i guštala u seciranju, čisto ovako iz privatne perspektive (jer znam neke odiozne primjerke), a o nekim drugih strukama da ne govorim, u kojima poznajem jako puno ljudi i gdje imam raznolike primjere. Zato velim, tvoja tema je super kad bi ju imao tko iznijeti na plećima. Veliš, otpadaju čak i oni koji su pacijenti, samo privatno te zanima. A takvih je malo koji poznaju dotične privatno. I zato su nastali postovi kakvi su nastali na temi. O političarima znamo svi puno, ili mislimo da znamo, ali što uopće znamo o psihijatrima i psihoterapeutima? Pa i ti sama si najprije pitala kakvi su i ima li ih različitih , da bismo poslije došli do tog da su ipak pikanterije najslađe te ima li kakvih nastranosti među njima... I sad, meni svejedno, ali ajmo onda van s tim anegdotama i kinky momentima, al' nek budu kvalitetni - jer, tu jesi u pravu, moglo bi biti da takvih momenata ima dosta među psihijatrima. Iako, recimo, ni ginekolozi ne zaostaju, i to sam čula.

Cocaine, isprike.