Kako se osjećaju oni koji ostavljaju bračnog partnera

[Muškica]

My time kaže:

Najveća greška kod rastavljenih ljudi je ta što su već na početku braka vidjeli da postoje problemi i svejedno su imali djecu.

Generaliziraš. Nisu svi u lošem braku već na početku vidjeli da postoje problemi za ne imanje djece. Koliko ljudi poznaješ da su imali djecu zato jer su uistinu željeli i bili spremni za roditeljstvo, a koliko ljudi poznaješ da imaju djecu zato jer se djeca imaju? Tako svi, pa i ja.

My time kaže:

Ne mogu djeca zbližiti ljude, nego ljubav.

I poštovanje
Uvažavanje.

[Morticia6]

Evo sam saznala od zajednickog prijatelja da mu je otkrio da je prenaglio sa razvodom ali je sad preponosan da bi se vratio?!

[VDCOTO]

Da, ponos je ubica veza.

[EmiliaK]

Svako se ponasa drugacije ali prije svega treba biti covjek i imati osjecaja za zenu koja ima malo dijete... njegovo dijete.
Zelim ti puno srece.. drzi se.

[JUPI 11]

salevart kaže:

jer uvijek onaj ostavljeni više pati...

Ne bi se okladila po pitanju ove tvrdnje.

[JUPI 11]

VDCOTO kaže:

Da, ponos je ubica veza.

S ovim se slažem u potpunosti. Ali treba doći do toga, po mogućnosti prije nego se sve ode k vragu. Dodala bi ovome još nekomunikaciju i nedovoljnu vjeru u partnera, točnije treba vjerovati da ne postoji nešto što osoba s kojom jesi ne može napraviti za tebe. Ako se pak komunikacijom ustanovi da nije baš tako, skupiš se i tek onda odeš...

[Detoxx]

Osjecam se krivom,osjecam se lose,kao neuspjeh.
Ali ide nabolje.
Kad partner koji je ostavljen pocne shvacati bude lakse. Kazu..

[Alienica]

Kako se osjećaju oni koji ostavljaju bračnog partnera?

Mah, lako za njih.

EDIT: sad sam tek pročitala temu i postove, ma daj, lik je totalni drama queen i manipulator. Dosadilo mu jadnome ići svaki dan u dućan??? Ne znam tko mu sada ide u dućan i što jede ako si sam ne ode kupiti! Pa nisam vidjela veću razmaženost već dugo.

Što je najgore, ja vjerujem da će ti se vratiti, samo je htio privući malo pažnje i uspostaviti kontrolu nad tobom. Ako se ti skroz skuliraš i budeš skroz smirena i racionalna, bez preuzimanja krivnje na sebe, bez uvlačenja u bilo kakve rasprave (samo kažeš "ok, ako si tako odlučio, slažem se, važno je da budemo sretni ljudi" ili slično), možeš učiniti da kontrola bude na tvojoj strani, a on ispadne histerični luđak.

Ali iskreno što će ti takva osoba u životu? Pa ja ne vidim smisao s patološkim lažljivcima ni u liftu razmjeniti par riječi iz kurtoazije (čemu, kad će mi lagati, mogu to odmah zaboravit), a kamoli s nekim takvim provesti život. Kakav je to primjer i za djecu.

[miffy13]

My time kaže:

Najveća greška kod rastavljenih ljudi je ta što su već na početku braka vidjeli da postoje problemi i svejedno su imali djecu.
Ok, ako imaju jedno, ali kako se može desiti drugo dijete, a znaju da problem postoji?
U svakom slučaju se lakše razvesti sa jednim djetetom, nego sa dvoje. Još bolje je kad neki imaju drugo dijete u nadi da će se partner popraviti. Ne mogu djeca zbližiti ljude, nego ljubav.

rastavljeni su često na početku imali dobar brak i dobre temelje. kao što neki nerastavljeni imaju loš brak, loše temelje i dalje su skupa. nema tu nekog pravila, vjerujem da poznaš dosta parova koji su u prilično lošim odnosima pa su i dalje skupa. povremeno cvile da to sve skupa nema smisla al se ne rastaju. isto tako ima i obrnutih slučajeva...brak iz velike ljubavi, planirana djeca, dobri odnosi i onda s godinama dođe do napiknuća, nemogućnosti (ili nemara) da se to sanira i stvari se počnu urušavati...

[SunyMy]

Za vezu i brak potrebno je puno strpljenja, rada, uvazavanja ljudi rastu mijenjaju se. A nekad koliko god zelimo da stvari idu na bolje to je jednostavno nemoguce. Ono najbitnije nemoze se jedna strana u vezi truditi i sama na svojim ledima nositi sve a drugoj se strani fucka i uzima prvog zdravo za gotovo. Kad do toga dode brodolom je blizu

[Nunna]

Mortitia želiš li ti doista tog čovjeka nazad?

Čovjeka koji ti je otvoreno (i to popriličan broj puta koliko sam shvatila) rekao da te ne voli.

Pusti to što priča sa strane da je prenaglio, "možda"... To nema nikakve veze s njegovim osjećajima, već prije njegova očekivanja od "slobodnjačkog" života počinju odudarati od realnosti aktualne situacije...Shvaća da neće postati naprasno sretan samo zato što je izgubio obvezu svakodnevnog šopingiranja za obitelj.

Mislim da si u braku jako mnogo vremena provela žmureći ili gledajući kroz prste. Na žalost, zbog toga mu čak i ne zamjeram toliko(odnosno držim i tebe dobrim dijelom odgovornom) jer si ti od samog starta otprilike znala sa kakvim čovjekom imaš posla. Kad ti netko na početku veze mulja, brlja, psihički te "spušta" zbog trauma iz prošlosti ne trebaš baš biti genije da ukapiraš što te s tim cvjetkom čeka dalje...

Sve ovo što ti se događa, ako malo bolje (objektivnije) razmisliš nekako je bilo za očekivati. On je nezreli ljenčina koji bi bio oženjen samo za fasadu, imao bi djecu (samo prokreacije radi), ali bi sve to nekako dao najrađe drugome na brigu i ne imao s tim ništa...Il što manje moguće. How najs.

Strava. A ti, vidim, umjesto da otvaraš pjenušac tu racionaliziraš apsurdne stvari. Pokušavaš na sve moguće načine minimalizirati njegov direktni i otvoreni nemar i nedostatak ljubavi. To što si bila nesigurna očito je bilo utemeljeno. U takvog čovjeka i treba biti nesiguran. Ono što ne treba je čekati da netko zamahne magičnim štapićem i promijeni ga preko noći.
A još manje s njim stvarati novo, i novo dijete gurajući sve loše pod tepih koji prekriva već brdo dotadašnjih gluposti.

Zahvali se Bogu što je situaciju doveo na ovo gdje je danas. Imaš još vremena biti sretna i naći nekog tko će te doista voljeti. Ne zavaravaj se da bi po njegovom povratku išta bilo drugačije. Ako ništa, bar ti je milijun puta dokazao da je ono što izgovara i ono što doista misli i osjeća dvije totalno oprečne stvari. Ja mu na tvom mjestu više ne bih vjerovala niti kako se zove, a kamoli dovoljno da povjerujem kako će s njim stvari ikad profunkcionirati na iole normalan način.

Nek se druga bakće s tim. Ti zaslužuješ i možeš bolje.

[LilBobs]

Evo moram i ja svoj prvi post napisati na ovoj temi...još jedna nova, zbunjena, nesretna i očito pred razvodom. Jedva čekam da me netko izanalizira

Dakle, kod mene je situacija obrnuta nego kod autorice ove teme. Ali samo u slučaju toga tko bi trebao otići, a to sam ja...pa da pokušam odgovoriti kako se osjećam. evo šireg konteksta. Moj muž je isto odlučio da mu je dosta braka, zajedno smo više od 15 godina, od toga polovicu u braku, imamo jedno dijete predškolske dobi koje smo itekako planirali i nismo se zbog djeteta ženili. Znači, kao sve po p.s.-u, recept za ˝super brak˝. Ali...
Bilo je oduvijek svađa i svađica, al nekako smo gurali. Komunikacija od početka nije bila dobra, ja sam tip za razgovor, on nije..ispada da sam uvijek tlačila. Na moje probleme i nezadovoljstvo se nikad nije obazirao, znači mogla sam plakat pred njim i dušu ispuštat od tuge, on ne bi ni trepnuo. Ispada da sam ja uvijek nešto prigovarala, a njegov jedini problem je bio to što sam ja tlačila. Nije ga bilo briga zašto ja tlačim (tj može li on možda nešto učiniti da kao muž i žena budemo sretni). Nedostajalo je u našem odnosu puno toga...poštovanja, komunikacije (očito ), nježnosti, trenutaka samo za nas dvoje...uglavnom, na braku mu se nikad nije radilo, a ja sam zbog toga bila nesretna. Jednom prilikom mi je rekao da se kod nas nema šta više popravljat, da je njega jednostavno prošlo. On se prestao truditi oko nas, braka, mene....jedino je sa djetetom bio i je još uvijek super.

I onda su počele te priče...o rastavi, razdvajanju itd. Živimo u stanu koji je on nasljedio, znači njegov je, nije naš i ništa se ne mora dijeliti. Ako se rastajemo ja sam ta koja mora ići!
On me naravno ne tjera..po njemu bi mogli ovako odvojenih života (komuniciramo samo oko djeteta, znači apsolutno nemamo nikakvih zajedničkih tema, planova, aktivnosti..ništa) živjeti i dalje. Vrlo je lukav i naravno da ne želi istjerati ženu i dijete na ulicu (složio se da dijete živi samnom), nego čeka da ja puknem. A zna da pucam jer sam ja ta koja je preemocionalna i ne mogu živjeti u laži. On to jako dobro zna. Već dvije godine živim u totalnoj laži i ne mogu više...bolesna sam, frustrirana, tužna, pucam po svim šavovima. A njega nije briga...ako mi ne paše neka odem, tako kaže..

I šta sad napravit...imam muža koji mi je otvoreno rekao da se nema šta popravit niti spašavat, ne reagira na niti jedan moj pokušaj da ˝spasim˝ brak, predlagala sam sto i jedan novi početak, dogovore, planove, nešto...ne reagira. Bila sam spremna zaboraviti sve situacije u kojima se nije obazirao na mene i pokušati spasiti šta se ima...ali on ne reagira! Kada spomenem da se potrudimo barem zbog djeteta, njemu to ništa ne znači. A taj osjećaj da ću ja napraviti odluku i otići i biti ta koja je razdvojila obitelj me ubija.. . ovo je moj najveći problem i svjesna sam ga..

Svatko pametan bi mi rekao bježi dok možeš i započni novi život. Radim i financijski bi realno mogla podnesti život u podstanarstvu (ne želim otići kod roditelja!), bilo bi teško, ali je izvedivo. Ali šta čekam? Ne znam... Kako se osjećam? Užasno

Bilo bi mi stoput lakše da on ode, ali naravno da se to neće dogodit...

i sad više ni ne znam zašto sam sve ovo pisala...valjda zato da se negdje izjadam..ili da mi netko kaže da sam glupa..šta god

[emily_]

LilBobs kaže:

........

Vrime ti je da odeš.Toga si valjda i sama svjesna.Takav suživot ti je čista agonija.Shvati da te ne voli,i taj brak je za njega odavno gotov.

[Borkica]

LilBobs kaže:

Evo moram i ja svoj prvi post napisati na ovoj temi...još jedna nova, zbunjena, nesretna i očito pred razvodom. Jedva čekam da me netko izanalizira

Dakle, kod mene je situacija obrnuta nego kod autorice ove teme. Ali samo u slučaju toga tko bi trebao otići, a to sam ja...pa da pokušam odgovoriti kako se osjećam. evo šireg konteksta. Moj muž je isto odlučio da mu je dosta braka, zajedno smo više od 15 godina, od toga polovicu u braku, imamo jedno dijete predškolske dobi koje smo itekako planirali i nismo se zbog djeteta ženili. Znači, kao sve po p.s.-u, recept za ˝super brak˝. Ali...
Bilo je oduvijek svađa i svađica, al nekako smo gurali. Komunikacija od početka nije bila dobra, ja sam tip za razgovor, on nije..ispada da sam uvijek tlačila. Na moje probleme i nezadovoljstvo se nikad nije obazirao, znači mogla sam plakat pred njim i dušu ispuštat od tuge, on ne bi ni trepnuo. Ispada da sam ja uvijek nešto prigovarala, a njegov jedini problem je bio to što sam ja tlačila. Nije ga bilo briga zašto ja tlačim (tj može li on možda nešto učiniti da kao muž i žena budemo sretni). Nedostajalo je u našem odnosu puno toga...poštovanja, komunikacije (očito ), nježnosti, trenutaka samo za nas dvoje...uglavnom, na braku mu se nikad nije radilo, a ja sam zbog toga bila nesretna. Jednom prilikom mi je rekao da se kod nas nema šta više popravljat, da je njega jednostavno prošlo. On se prestao truditi oko nas, braka, mene....jedino je sa djetetom bio i je još uvijek super.

I onda su počele te priče...o rastavi, razdvajanju itd. Živimo u stanu koji je on nasljedio, znači njegov je, nije naš i ništa se ne mora dijeliti. Ako se rastajemo ja sam ta koja mora ići!
On me naravno ne tjera..po njemu bi mogli ovako odvojenih života (komuniciramo samo oko djeteta, znači apsolutno nemamo nikakvih zajedničkih tema, planova, aktivnosti..ništa) živjeti i dalje. Vrlo je lukav i naravno da ne želi istjerati ženu i dijete na ulicu (složio se da dijete živi samnom), nego čeka da ja puknem. A zna da pucam jer sam ja ta koja je preemocionalna i ne mogu živjeti u laži. On to jako dobro zna. Već dvije godine živim u totalnoj laži i ne mogu više...bolesna sam, frustrirana, tužna, pucam po svim šavovima. A njega nije briga...ako mi ne paše neka odem, tako kaže..

I šta sad napravit...imam muža koji mi je otvoreno rekao da se nema šta popravit niti spašavat, ne reagira na niti jedan moj pokušaj da ˝spasim˝ brak, predlagala sam sto i jedan novi početak, dogovore, planove, nešto...ne reagira. Bila sam spremna zaboraviti sve situacije u kojima se nije obazirao na mene i pokušati spasiti šta se ima...ali on ne reagira! Kada spomenem da se potrudimo barem zbog djeteta, njemu to ništa ne znači. A taj osjećaj da ću ja napraviti odluku i otići i biti ta koja je razdvojila obitelj me ubija.. . ovo je moj najveći problem i svjesna sam ga..

Svatko pametan bi mi rekao bježi dok možeš i započni novi život. Radim i financijski bi realno mogla podnesti život u podstanarstvu (ne želim otići kod roditelja!), bilo bi teško, ali je izvedivo. Ali šta čekam? Ne znam... Kako se osjećam? Užasno

Bilo bi mi stoput lakše da on ode, ali naravno da se to neće dogodit...

i sad više ni ne znam zašto sam sve ovo pisala...valjda zato da se negdje izjadam..ili da mi netko kaže da sam glupa..šta god

On čeka da ti doneseš odluku, poduzmeš selidbu i preuzmeš "pravnu odgovornost" na sebe kako bi on mogao oprati ruke i biti čiste savjesti tj za sve s vanjske strane vašeg fasadnog braka biti ostavljen i napušten. Jer ti ćeš biti tada još samo jedna žena više u današnjoj armiji poduzetnica na alimentaciju koje se razvode iz obijesti i razmaženosti, jer on jadan ne bi nikad. No ne zato što te voli, nego zato što mu se ne da, i čeka da ti pukneš do kraja k'o kokica i oslobodiš ga sebe na tvoju inicijativu. Da ne prlja on ruke, čistunac i kukavica... On pazi na svoj imiđ, što bi selo reklo? Samo ti znaš s kim si... On bi tako mogao vjerojatno do kraja, dok vas smrt ne rastavi tj dok ti bukvalno kraj njega pod istim krovom u braku na papiru ne svisneš od muke!
Odlazi dok si još živa!

[Nighttrain]

Borkica kaže:

On čeka da ti doneseš odluku, poduzmeš selidbu i preuzmeš "pravnu odgovornost" na sebe kako bi on mogao oprati ruke i biti čiste savjesti tj za sve s vanjske strane vašeg fasadnog braka biti ostavljen i napušten. Jer ti ćeš biti tada još samo jedna žena više u današnjoj armiji poduzetnica na alimentaciju koje se razvode iz obijesti i razmaženosti, jer on jadan ne bi nikad. No ne zato što te voli, nego zato što mu se ne da, i čeka da ti pukneš do kraja k'o kokica i oslobodiš ga sebe na tvoju inicijativu. Da ne prlja on ruke, čistunac i kukavica... On pazi na svoj imiđ, što bi selo reklo? Samo ti znaš s kim si... On bi tako mogao vjerojatno do kraja, dok vas smrt ne rastavi tj dok ti bukvalno kraj njega pod istim krovom u braku na papiru ne svisneš od muke!
Odlazi dok si još živa!

A on bi trebao kaj? Natovarit si jos i placanje podstanarskog stana uz alimentaciju koja mu ne gine a stan je njegov.
Frajer samo ne zeli zavrsiti kao i vecina muskaraca u totalnom financijskom krahu jer mora uz alimentaciju jos i podstanarstvo placat. Frajer joj je lijepo rekao da moze otici ukoliko joj nesto ne odgovara ali ona se iz tko zna kojih razloga ne da van.

[Borkica]

Nighttrain kaže:

A on bi trebao kaj? Natovarit si jos i placanje podstanarskog stana uz alimentaciju koja mu ne gine a stan je njegov.
Frajer samo ne zeli zavrsiti kao i vecina muskaraca u totalnom financijskom krahu jer mora uz alimentaciju jos i podstanarstvo placat. Frajer joj je lijepo rekao da moze otici ukoliko joj nesto ne odgovara ali ona se iz tko zna kojih razloga ne da van.

Sori, ali ne kužim zašto bi on morao plaćati podstanarstvo? Stan gdje žive je njegov vlastiti, naslijedio ga je, nije bračna stečevina.
aha, ti misliš KAJ bi on trebao drugo nego ovo što upravo radi, čekati i čekati do u nedogled ako treba dok se gospođa s djecom ne odluči konačno iseliti? Pa ne znam što bi trebao, ali čude me osobe koje su spremne bez problema održavati takav status quo, bez da to utječe loše na njihovu psihu i bez da ih takva mučna životna tj kućna obiteljska situacija ne motivira da poduzmu išta. Nego, sve 5.

[pustinja17]

kako sam se osjećao kada sam odlazio od žene sa 15 000kn primanja iz njenog stana od 170 kvadrata u centru, njenog automobila i njenog nasilja?

pomalo zbunjen, pogotovo zato što je tu dijete a tada nije lako muškarcu odlazit. sad povremeno navratim u smrad tog stana, popijem kavu i pustim da sipa otrov. bez reakcije.

moja kćer će imati uvijek mjesto gdje će bit voljena i sigurna tako da sam ipak miran. znam da je ne mogu spasit od onoga što je čeka a čeka je tamo pakao. uvijek će se imati gdje skriti a ja sam strpliv...

teško je u početku ali kasnije shvatiš da nisi imao izbora i da si još mlad, zgodan, sa zelenim okicama i da te pokušavaju zbarit 10 godina mađe. feels so good ovi koji se natežu sa imovinom sretno im, mogao sam i ja ali nije vrijedno. stvarno.

[amary]

Borkica kaže:

On čeka da ti doneseš odluku, poduzmeš selidbu i preuzmeš "pravnu odgovornost" na sebe kako bi on mogao oprati ruke i biti čiste savjesti tj za sve s vanjske strane vašeg fasadnog braka biti ostavljen i napušten. Jer ti ćeš biti tada još samo jedna žena više u današnjoj armiji poduzetnica na alimentaciju koje se razvode iz obijesti i razmaženosti, jer on jadan ne bi nikad. No ne zato što te voli, nego zato što mu se ne da, i čeka da ti pukneš do kraja k'o kokica i oslobodiš ga sebe na tvoju inicijativu. Da ne prlja on ruke, čistunac i kukavica... On pazi na svoj imiđ, što bi selo reklo? Samo ti znaš s kim si... On bi tako mogao vjerojatno do kraja, dok vas smrt ne rastavi tj dok ti bukvalno kraj njega pod istim krovom u braku na papiru ne svisneš od muke!
Odlazi dok si još živa!

moram se složiti s tobom,uprkos drugih upisa,gdje se LilBobs omalovažava i naziva kojekako,jer je navodni lovac na alimentaciju.Ti koji tako pišu su upravo tipovi slični tom suprugu,koji nakon što meni niš-tebi niš, ponosno saopćavaju kako su našli novu sreću ili budi otkriveni na drugi način,odlaze i kod te "nove sreće".. te nazivaju majke svoje djece droljama,gramzivima, kretenkama optužuju ih za ono što su sami učinili,pa se nakon par godina sjete kako su im jadna djeca traumatizirana i naravno isključivo krivicom njihovih eks supruga.Očito suprug LilBoy zna kako će proči u pravnoj bitki,pa je ,ushićen vlastitom lukavošću,dok glumi velikodušnost te je ne izbacuje na ulicu...
Morati će ili otići ili započeti pravnu bitku, jer situacija je za nju nepodnošljiva.
I savjetujem,da nema ama nikakve sentimentalnosti prema njemu,a ja tako nešto stvarno rijetko mislim i kažem.
Neće biti lako,osobito u ovoj situaciju u kojoj se svi nalazimo,no izdržati će i preživjeti će.
Dosta je nas koje smo to morale učiniti.

Ne znam je li LilBobs angažirala odvjetnika,jer joj u ovoj situaciji nužan,pa mogao bi se taj sadist od još supruga,koji glumi dobrog čovjeka,pa ne izbacuje nju i dijete na ulicu,jako iznenaditi tko će iseliti iz stana,bez obzira što je njegovo nasljeđe.
LilBobs je najvažnije da si povrati ljudsko dostojanstvo i vjeru u samu sebe,
prestane pokušavati moliti za milost,ljubav i razumijevanje,na čemu taj tip hrani svoj ego.
Sabrati se i organizirati.
Plakati će kasnije.U takvoj situaciji nema vremena za suze.

[Ertrinken]

Čega se bojiš? Biti sama kada to već jesi? Ma, stisni zube, kreni tražiti stan i birati zastore koje ti hoćeš. Sve su ti karte otvorene, samo trebaš završiti igru.
Ako si se trudila, a on nije tolike godine reagirao - šta si ti točno kriva? U stvari - niko nije kriv, niste jedno za drugo i gotovo. Unistices sebe preslagujuci što si još mogla napraviti. Ovo je igra za dvoje, ne možeš plesati ni snositi krivicu sama.

[Nighttrain]

Ja vas fakat ne kuzim. Evidentno je da im je oboje dosta tog braka. Nigdje nije napisala da je zlostavlja ili maltretira ili bilo sto takvo, sumnjam da bi propustila tu napisati. Pitanje je da li si on moze priustiti alimentaciju i podstanarski stan. On jedino sto nudi je cimerski odnos i donekle neko zajednicko dijeljenje troskova stanovanja. Fakat ne kuzim kaj bi on trebao napravit u situaciji gdje ona vise njega ne moze vidjeti ni nacrtanog. Vjerojatno pobrati svoje prnje i uplacivati alimemtaciju i sebi stan placati da slucajno gospodji ne bi nabio trosak podstanarskog stana. Da, tu je dijete i za njega se treba prvo pobrinuti da sto manje ima trauma ali da je gospodji jednostavnije dvije godine biti u kurcu i ne poduzimati nista je zaista
Genijalno zvuci, cuj meni se vise ne da bit s tobom ali daj ti molim te iseli iz svog naslijedjenog stana i nemoj zaboravit svakog petnaestog uplatit alimentaciju i uopce me se ne tice mozes li to uz sve dodatne troskove koje imas jer te ja vise ne mogu vidjeti.