Osobno nemam nishta protiv njih i razumijem ih... dosta im je svega... dosadno im je na poslu... smatraju da zbog svojih titula ne trebaju vishe radit... i da smo mi mladi ti koji trebaju hrmbat... sve je to ok... ALI...
stvar je u tome da je nas posao vezan uz kompjutere i visoko sofisticirane mashine... posao je odavno prestao bit rutina i trazi stalno uvodjenje novih metoda i stalnu potrebu za usavrshavanjem... informiranjem...
ja to shvacam, stalo mi je do toga i zelim zadrzat svoj posao... i iako se doslovno ubijam od posla... popizdim kad shvatim da te babe zaziru od svega novog...
a stvar je onda i u tome da sam ja ta koja mora bit uz njih nonstop jer one nisu u stanju shvatit kako se obicna przilica koristi... pa cak ni kako se obican file sejva...
i ja onda nemam vremena za svoju edukaciju i svoj napredak...
a da ne govorim kako me iz cistog komoditeta opstruiraju i doslovno ne daju da ista novo uvedem jer to znaci vishe posla za njih... vise naprezanja mozga... manje vremena za gablec, kavu, tracheve, slaganje pasijansa... kaj ja znam...
i nitko im nishta ne moze.... otkaz nece nikad dobit... do penzije imaju josh 10 godina... najmanje...
a ja ako hocu napravit sve onako kako smatram da treba i da bi bilo dobro... trebam 24 sata bit na poslu... i jos im titrat...
nemojte mi samo reci da sam jedina s ovim problemom... pliiz...
zanima me kako se drugi nose s tim...
ja sam recimo otishla u anoreksiju...