Djeca tuku svoje roditelje, uzrok nepoštivanja roditelja

[hardy]

jamesbond kaže:

Ma daj, svi smo kao djeca isli u ducan i kupovali mlijeko, kruh... i uglavnom smo imali neke svoje obaveze (pokupit svoj tanjur nakon jela, pokupit igracke...). Sto smo bili stariji obaveze su bile kompleksnije ali i dalje pickin dim. U principu te obaveze su nam davale neki osjecaj odgovornosti i zajednickog ucestvovanja u vodjenju domacinstva u kojem smo zivili. I svi smo imali 5-6-7 godina, i moja mater nikad ne bi izjavila da sam ja bio doslovno jedini koji joj je pomagao
To je dio odgoja, discipline, gradjenja osjecaja odgovornosti u djetetu itd.

Nemam pojma sta ti sad hoces sa tom pricom o starijem. Kao da zelis da opravdas cinjenicu sto je sada uzasan prema tebi i sto te nazvao kurvetinom.
Ti i dalje drzis povez preko ociju, za sve je kriv tvoj bivsi muz, djeca su ti andjeli a ti si zrtva.
Ne kazem ja da je sve to tako jednostavno ali ti sve to tako trpas u neke jednosmjerne 'ladice'

A ta izjava da je stariji ZNAO da otac nece oticu apoteku, to objesi macki o rep.
Ti si ZNALA i zato si poslala sina da kupi lijek u apoteku (na direktni ili indirektni nacin si mu to rekla).

NJegova izjava o previsokim ocekivanjima nemaju veze sto je isao u ducan, ili pospremio svoju sobu...

Ali druga je stvar ako si ga pumpala sa pricama o 'cudovistu za kojeg si se udala' i koliko si od njega ocekivala da shvati dinamiku veze izmedju 2 odrasla covjeka (oba njegovi roditelji, znaci djete osjeca ljubav prema vama oboma), ako si ga pumpala koliko je 'mama tuzna' 'koliko je tata tlaci' bla bla bla... To nisu konverzacije za djete od 6-7 godina. Djeca nisu glupa, oni osjete, vide... treba objasnit drugacije a ne kukat i pumpat ga da bude na tvojoj strani
Ako si mu to radila i ako ti je to prebacio, tu je onda u pravu. Ali nista, apsolutno nista ne opravdava cinjenicu da odrasli covjek naziva svoju majku kurvetinom ako nista a ono zbog postovanja prema samom sebi ako ne prema toj istoj materi.

Potpis na post. Opet baca krivnju na tatu i traži izlike za svoju inertnost.
Klasična pogreška.

[Robert31]

Varaš se. Nemam ja nikakav razlog da farbam bilo koga i prebacujem krivnju na ikoga. Moj odnos sa bivšim suprugom je takav da sam sretna da ga ne vidim i ne čujem i nije mistalo ni toliko da bih ga za nešto krivila. I njegovi razlozi su mi zadnja rupa na svirali. Također mi zapravo nije važno što će forumaši misliti o meni. Ja ne pišem zbog samo reklame , nego da uz donekle nepristanu publiku samoj sebi objasnim neke stvari u vezi djece ..ne da opravdam bilo koga uključujući sebe. Želi shavtiti šta je dovelo do toga da me djeca ne poštuju i nazivaju kurvetinom ( ili je to bilo ...nema veze) ..to mi je važno zbog mene, a danas sutra i zbog njih i njihove djece. Ne tražim alibi niti ga ikome nudim.

[Splićankaa]

Da krenes sama na psihoterapiju i posaljes sina odvojeno, puno toga bi jos se rascistilo, popravio bi vam se odnos, dok god mases rukom i komentiras: "ma sta ce meni ova s foruma govoriti", sritno s obiteljskom situacijom..

Kad ti sin bude mlatija svoju zenu, dalje krivi muza nasilnika, a sebi sagradi svetiste.

Mene recimo zanima zasto si svaki moj upis izignorirala, zasto odgovaras na samo ono sto ti pase cut?

[jamesbond]

Robert31 kaže:

Varaš se. Nemam ja nikakav razlog da farbam bilo koga i prebacujem krivnju na ikoga. Moj odnos sa bivšim suprugom je takav da sam sretna da ga ne vidim i ne čujem i nije mistalo ni toliko da bih ga za nešto krivila. I njegovi razlozi su mi zadnja rupa na svirali. Također mi zapravo nije važno što će forumaši misliti o meni. Ja ne pišem zbog samo reklame , nego da uz donekle nepristanu publiku samoj sebi objasnim neke stvari u vezi djece ..ne da opravdam bilo koga uključujući sebe. Želi shavtiti šta je dovelo do toga da me djeca ne poštuju i nazivaju kurvetinom ( ili je to bilo ...nema veze) ..to mi je važno zbog mene, a danas sutra i zbog njih i njihove djece. Ne tražim alibi niti ga ikome nudim.

Kakve reklame? Pa nitko ne zna ni tko si ni sta si.
Ali ocito je da si se pronasla povrijedjena jer odjednom ne vide te i ne reagiraju svi ovdje kao u RL gdje te svi vjerojatno ili zale ili ne govore otvoreno sta misle.
Inace svi su skuzili da pises ovdje zbog neke svoje self-terapije jer ti je lakse ispisat i ispuhat svoje misli/osjecaje nego ih drzat za sebe...pod velom si anonimnosti i imas opciju da cujes tudja misljenja i da dodjes do nekih zakljucaka.
Medjutim ti si jako defensive kad su ti djeca u pitanju i trazis svaku mogucu ispriku za njih a bogami koliko vidim i za sebe. Guras glavu u pjesak.

A ako si vec odlucila podjelit svoju pricu na otvorenom forumu, onda prihvati odgovornost da svatko nece simpazitirat sa tvojom pricom i da ce ti ljudi rec sta misle.

PS
Inace meni jos uvjek nikako nije jasno zasto pises pod nickom svoga supruga.
Kao da je tesko prijavit se na forum sa novim profilom?

[jamesbond]

Splićankaa kaže:

Da krenes sama na psihoterapiju i posaljes sina odvojeno, puno toga bi jos se rascistilo, popravio bi vam se odnos, dok god mases rukom i komentiras: "ma sta ce meni ova s foruma govoriti", sritno s obiteljskom situacijom..

Kad ti sin bude mlatija svoju zenu, dalje krivi muza nasilnika, a sebi sagradi svetiste.

Mene recimo zanima zasto si svaki moj upis izignorirala, zasto odgovaras na samo ono sto ti pase cut?

Zato jer je najvjerojatnije prvi put u situaciji kad ljudi u njoj ne vide zrtvu i ne sompatiziraju 100% sa njenom pricom.

[Robert31]

Na forumu sam od kad hoćeš..nekih 11 ili 12 godina i odjednom se nisam mogla logirati sa svojom email adresom. Pisala sam administratorima, smišljala na koji način ponovno se logirati i onda sam odustala..nije mi se dalo. I nisam na forumu skoro nikad. Dok me događaj sa prijateljicom nije potakao da istražim to što me kopkalo godinama. Tim više što sam okružena ljudima izuzetno različitih stavova o toj temi. Od onih koji bi sve rješavali sa batinom, do onih koji dozvoljavaju sve. Nikad nisam sebe smatrala sveticom niti sam tražila da mi netko tepa. Na poslu ne opterećujem ljude sa svojom svetošću , a prijatelji me predugo i dobro poznaju da bi imali o meni iluzije. Znam samo da nikad nisam namjerno ozljeđivala svoju djecu ni postupcima ni riječima ni izostatkom akcije. Vrlo ozbiljno sam pristupala svojim zadacima mame. Istina da sam ponekad bila iznenađena vlastitim očekivanjima od svojih klinaca( npr školski uspjeh i sl), ponekad bi me iznenadili oni sa svojim ispadima ...najviše me zapravo iznenadila količina sranja na koja sam naišla u procesu razvod iako sam bila teoretski spremna. Zapravo mi se činilo da je najvažnije odlučiti se i krenuti hrabro u razvod , pa će sve nekak doći na svoje mjesto...hja..nije došlo.
Splićanka, ignoriram tvoje upise , jer nisi objektivna ..vidiš u svemu sebe i svoje traume. I zato sam odlučila ne obraćati toliko pažnju na to što pišeš. Ali sam pročitala i znam tvoj stav.

[Robert31]

A žrtvom se nisam smatrala ni tada kad sam objektivno vjerojatno i bila u toj ulozi. Tek kasnije sam to shvatila. Uloga žrtve ti uzima energiju i čini da si slab...isto kao i tuga. Rađe sam ljuta i agresivna ako baš moram birati imeđu toga dvoje.

[radical change]

Robert31 kaže:

A žrtvom se nisam smatrala ni tada kad sam objektivno vjerojatno i bila u toj ulozi. Tek kasnije sam to shvatila. Uloga žrtve ti uzima energiju i čini da si slab...isto kao i tuga. Rađe sam ljuta i agresivna ako baš moram birati imeđu toga dvoje.

Ja tebe vidim kao osobu koja je prošla jako traumatičan brak i iz istog izvukla dosta negativnih iskustava, te nisi rasčistila svoj emotivni teret.
To se vidi iz svakog tvog posta gdje pričaš o svom bivšem mužu. Ti rastavu u emocionalnom smislu još nisi preboljela i to te još jako ždere. To vidim po negativnim komentarima i izljevima bijesa, kako prema suprugu tako i prema djeci. U emocionalnom smislu se još uvijek zalječuješ.
Što se djece tiče ne znam što bih mislio, čas ih hvališ, čas ih kudiš. Ponekad ne mogu povezati da si im majka, toliko ti emocije vrludaju. Zaključujem da si jako povrijeđena i zapravo ne znaš što napraviti, emocije a ne razum upravljaju tobom.

Djeca to također vide i odnos s njima nećeš popraviti dok god budeš žrtva vlastitih emocionalnih distorzija. Mnogi ljudi su ti ovdje savjetovali razgovor sa psihijatrom pa ću i ja. Ponajviše jer iz iskustva znam koliko se ljudi emocionalno muče nakon što prođu kroz takav brak i koliko se grizu jer djeca nisu onakva kako su zamislila da budu. Pa bobogu čovjek se zaljubi pa kada ga treba ostavi mjesecima dolazi sebi, a kamo li kada se radi o tome da ti netko sruši kompletan život i obitelj...

[My time]

Autorice, ti imaš sasvim krivo viđenje odgoja djece. Nije stariji sin bio nikakva žrtva ako ti je pomagao jer ti je prvi muž bio kreten. Dobro ti kažu forumaši - to je dio odrastanja. Svi smo mi išli u trgovinu po sitnice i par puta na dan ako treba.
Kakva bi onda trebala biti djeca samohranih roditelja?
Nema nikakvog opravdanja što te sin naziva kurvetinom i što mu je drago da si slomila nogu. Meni je to katastrofa.
Čak bi me bilo strah ostati s njim sama. Koje dijete se veseli da mu roditelj slomi nogu?? Psihopata.

[Splićankaa]

Robert31 kaže:

Splićanka, ignoriram tvoje upise , jer nisi objektivna ..vidiš u svemu sebe i svoje traume. I zato sam odlučila ne obraćati toliko pažnju na to što pišeš. Ali sam pročitala i znam tvoj stav.

U cemu nisam objektivna , na koji dio mog upisa se to odnosi?

[onix]

Robert31 kaže:

Varaš se. Nemam ja nikakav razlog da farbam bilo koga i prebacujem krivnju na ikoga. Moj odnos sa bivšim suprugom je takav da sam sretna da ga ne vidim i ne čujem i nije mistalo ni toliko da bih ga za nešto krivila. I njegovi razlozi su mi zadnja rupa na svirali. Također mi zapravo nije važno što će forumaši misliti o meni. Ja ne pišem zbog samo reklame , nego da uz donekle nepristanu publiku samoj sebi objasnim neke stvari u vezi djece ..ne da opravdam bilo koga uključujući sebe. Želi shavtiti šta je dovelo do toga da me djeca ne poštuju i nazivaju kurvetinom ( ili je to bilo ...nema veze) ..to mi je važno zbog mene, a danas sutra i zbog njih i njihove djece. Ne tražim alibi niti ga ikome nudim.

Kako misliš da će ti forum u tome pomoći?
Više-manje sve važno što je trebalo biti napisano, već je napisano. Dobila si nešto objektivnih osvrta na svoje upise, nešto korisnih savjeta i to je to. Ovakve teme nema smisla raspisivati u bezbroj starnica. Oni koji su dovoljno nepristrani i dobronamjerni, kažu što imaju u par postova i odu. U pravilu se tema nakon toga pretvara u razvlaćenje i cipelarenje. Javljaju se oni koji su upravo pali s Marsa i ponavljaju ono što je već rečeno jer ne čitaju temu, oni koji liječe vlastite frustracije i uopće ih ne zanima tvoj problem (i oni slabo čitaju što pišeš jer zapravo pišu o sebi) i oni koji se rado pridružuju masi u cipelarenju bez obzira na temu (i zapravo im je svejedno što ti pišeš). Teško da ćeš više čuti nešto novo i korisno. Ako tebe ovo sve skupa veseli, nemam ja ništa protiv, ovo je forum, ali se pitam što ti to treba.

Pridružit ću se onima koji savjetuju stručnu pomoć. Znam da si u prošlosti imala loša iskustva, ali nisu svi psiholozi beskorisni. Probaj barem ako možeš naći nekoga na preporuku. Nekoga tko će te saslušati bez osude, razumjeti kroz što si prošla i prolaziš i pokušati zajedno s tobom naći način da ti pomogne.

[Robert31]

Onix, ja sam i došla na forum po ovo što sam dobila. Nije mi trenutno u fokusu moje psihičko stanje , nego stanje moje djece. Jer sam ja svjesno zagušila svoje emocije tijekom razvoda da mogu biti dovoljno snažna za preživjeti i da mogu voditi djecu. Zato i jesam toliko pogođena njihovim reakcijama...jer su mi oni tada i bili najvažniji.
Moje emocije za vrijeme braka i razvoda ,a i poslije još nisu došle na red. Brak i odnos sa bivšim suprugom me izjebo više išta u životu. Možda jednom pokušam shvatiti šta je njega natjeralo na takvo ponašanje...
Vjerojatno jednom pokušam shvatiti što je meni trebalo da toliko čekam umjesto da odem ubrzo nakon što su se rodila djeca.
Ovaj topic mi je trebao između ostalog i da oprostim svojoj djeci sve uvrede i psovke koje su mi uputili i da oprostim sebi što ih nisam bolje odgojila.
Što se moje duše tiče. meni trenutno treba mir i mir si pružam. Uvijek mi je pomagala fizička aktivnost pa plivam i planinarim što češće mogu, imam divan odnos s novim partnerom koji me tješi i pruža sigurnost. I dajem si vrijeme da se dovoljno odmaknem od svega . Ako nikad ne poželim vratiti se u onaj pakao i proživjeti ponovno , onda se i neću vratiti. Eto...to je kod mene tako.

[onix]

Ali dok ne središ svoje psihičko stanje i ne zaliječiš sebe, ne možeš riješiti probleme svoje djece ni probleme koje imaš sa svojom djecom.

[Robert31]

Moja djeca su velika i neke stvari će morati odraditi i sami za sebe. Ja ću uvijek biti tu za njih i za pomoć i za razgovor. Ne ponaam se ja problematično u kontaktu s njima. Poremećen je jedino moj odnos sa njihovim ocem ..ja to znam ..al ja tu ne mogu ništa. Zapravo ne želim ništa učiniti , jer me ta udajenost od njega i te patologije tješi. Trenutno ni za ljubav moje djece ne idem u kopanje po svojim ranama ni u tu ludost od koje sam pobjegla. Kad bi oni od mene baš tražili da se pozabavim s tim , možda bih pristala. Do tada svaki dan u kojem nema urlikanja i izbuljenih očiju od bijesa je za mene blagoslov.

[onix]

Nemoj se zavaravati, "poremećeno" je tu štošta. Poremećeno ne mislim u mentalnom smislu, da ne bi bilo zabune.

Na temelju svega što si napisala, mislim da nisi baš na pravom putu. S druge strane, odrasla si osoba, sama crtaš taj put, a ja nisam tu da ti sudim.



Napisat ću još samo ovo: šesnaestogodišnjak je pojavom velik, ali još uvijek je zapravo dijete.

[Kymatica]

Robert31 kaže:

Moja djeca su velika i neke stvari će morati odraditi i sami za sebe. Ja ću uvijek biti tu za njih i za pomoć i za razgovor. Ne ponaam se ja problematično u kontaktu s njima. Poremećen je jedino moj odnos sa njihovim ocem ..ja to znam ..al ja tu ne mogu ništa. Zapravo ne želim ništa učiniti , jer me ta udajenost od njega i te patologije tješi. Trenutno ni za ljubav moje djece ne idem u kopanje po svojim ranama ni u tu ludost od koje sam pobjegla. Kad bi oni od mene baš tražili da se pozabavim s tim , možda bih pristala. Do tada svaki dan u kojem nema urlikanja i izbuljenih očiju od bijesa je za mene blagoslov.

ti si samo opet pobjegla u drugu vezu, opet si se stisla uz nekog drugog, a da ne moraš kopati po sebi. a dok sebe ne zalječiš, taj kaos u tebi, neće ni tvoj odnos sa djecom a ni djeca, biti zdrava.
svi ste prošli velike traume, i to treba zalječiti. vjeruj mi da znam kako je odvratno ići tamo, na pt izvlačiti sve što si pokrpao, ali neophodno je za vaše izlječenje, preuzimanje odgovornosti i zalječiti rane.
ne možeš se sakriti uz nikakvog pa i najboljeg novog partnera, tvoj emotivni kaos će izbiti opet van. al na pt krenemo kad dodje vrijeme, kad smo spremni.

[Robert31]

Yup...ja nisam spremna. Za sad sigurno nisam, a poslije ću vidjeti. Za sad trebam mir i mir si dajem. Ni više ni manje. Želim malo ljudi, prirodu i tišinu. Galama zabranjena. I tako će biti dok ne odlučim drugačije.

[Leteća]

Robert31 kaže:

Onix, ja sam i došla na forum po ovo što sam dobila. Nije mi trenutno u fokusu moje psihičko stanje , nego stanje moje djece. Jer sam ja svjesno zagušila svoje emocije tijekom razvoda da mogu biti dovoljno snažna za preživjeti i da mogu voditi djecu. Zato i jesam toliko pogođena njihovim reakcijama...jer su mi oni tada i bili najvažniji.
Moje emocije za vrijeme braka i razvoda ,a i poslije još nisu došle na red. Brak i odnos sa bivšim suprugom me izjebo više išta u životu. Možda jednom pokušam shvatiti šta je njega natjeralo na takvo ponašanje...
Vjerojatno jednom pokušam shvatiti što je meni trebalo da toliko čekam umjesto da odem ubrzo nakon što su se rodila djeca.
Ovaj topic mi je trebao između ostalog i da oprostim svojoj djeci sve uvrede i psovke koje su mi uputili i da oprostim sebi što ih nisam bolje odgojila.
Što se moje duše tiče. meni trenutno treba mir i mir si pružam. Uvijek mi je pomagala fizička aktivnost pa plivam i planinarim što češće mogu, imam divan odnos s novim partnerom koji me tješi i pruža sigurnost. I dajem si vrijeme da se dovoljno odmaknem od svega . Ako nikad ne poželim vratiti se u onaj pakao i proživjeti ponovno , onda se i neću vratiti. Eto...to je kod mene tako.

Što više pišeš, to mi se izglednijim čini da je tvoj bivši imao neki poremećaj osobnosti. Je li ti nametao osjećaj manje vrijednosti, lagao, manipulirao, hvalisao se, imao ozbiljnijih problema na poslu? Je li ti se činilo da ima iskrene osjećaje prema bilo kome osim samom sebi?

[hardy]

Robert31 kaže:

Yup...ja nisam spremna. Za sad sigurno nisam, a poslije ću vidjeti. Za sad trebam mir i mir si dajem. Ni više ni manje. Želim malo ljudi, prirodu i tišinu. Galama zabranjena. I tako će biti dok ne odlučim drugačije.

Onda super....noj..beton kombinacija. Nemoj se žaliti kad dečki naprave feštu jer si završila u bolnici

[Robert31]

Neka naprave . Svako postupa po svojoj savjesti. Ja nisam odgovorna za sve postupke zamalo odraslih mladića. Nije ni moja mama kriva za moj život. Svakome svoje.