Poremećaji iz spektra autizma - opća tema

[Ego]

atlantis kaže:

Neurodiversity version
Thank you for filling out this questionnaire.

Your Aspie score: 79
Your neurotypical (non-autistic) score: 129
You are more neurotypical than Aspie

moze li mi netko objasniti ovo
ja sam sebi normalna, a drugima?

Ti si onak... pretežito obična.

[Ego]

Luđakinja kaže:

stvarno nisam očekivala ovakav rezultat

Your Aspie score: 129
Your neurotypical (non-autistic) score: 33
You are very likely an Aspie

meni se Palottinin sin uopće ne čini problematičan - dapače. pretpostavljam da ima puno posla s njim, al budi sretna što će npr. ko tinejdžer vjerojatno radit puno manje gluposti od ostalih. veliki plus je i što mu je dijagnosticirano - znači, i profesori će morat imat više razumijevanja, informirat se o poremećaju (makar ja ovo stvarno ne doživljavam kao poremećaj - i to nema veze s tim što bi ga se i meni možda moglo dijagnosticirat)..

mene su recimo starci stalno odvlačili od knjiga [i sakrivali mi ih čak] koje bih najrađe bila čitala 24/7 i poticali me da se družim s vršnjacima - i to me zapravo, da tako kažem, sjebalo. imala sam cijeli niz bezuspješnih pokušaja druženja s vršnjacima - nit su se oni meni sviđali nit ja njima (s izuzetkom osnovne, tu sam nekim čudom čak bila i popularna ) i samo sam zbog toga bezveze bila depresivna i plakala ko blesava. kad sad na to gledam, poželim da su mi dijagnosticirali 'poremećaj' i jednostavno me pustili na miru

makar mislim da nemam Aspie, al ko klinka sam bila bliže tome.

Haha... baš mi pada na pamet... Nije li na prvi pogled malo ironično da su obje šefice ovog foruma neutoatipične

Zapravo, svi aspi, ili skoro pa aspi ljudi koje znam, a nisu informatičari ili "hardcore" znanstvenici, su psiholozi. Znam čak jednu puknutu Grkinju kaj studira za psihijatra.

Dakle, odakle zanimanje za tak nešto kad ljudi čije se ponašanje često objašnjava manjkom empatije?

[DarthFlake]

Ego kaže:

E... pa ti si praktički prepisala kaj sam napisao tamo malo više .

Lijepo da nas ima

Jel' se i ti onak... "zgasiš" kad je previše ljudi u društvu (previše=više od 3 ), ili je previše bučno?

da onak nema me..odlutala ja nekamo..i sto je najbolje mogu tako satima tam sjediti, a da opce se ne ukljucujem u razgovor ili ista..sutim slusam malo promatram okolicu zabavljam se vise svojim mislima
buka..buka mi jaaaaaaako smeta..ono postanem jako nervozna..pogotovo ako tu buku proizvode ljudi..tipa glasno pricanje, smijanje i to..
vec sam negdje napisala da mi je apsolutno najgori zvuk koji mogu cuti smijuljenje i vrskanje tinedjerica u tramvaju..na to pucam ko kokica..

ne volim bas puno ljudi oko sebe. Obozavam samocu, prazne ulice, tramvaje, birceve - previse podrazaja jel

empatija....jel to nesto za jesti?
ne znam opcenito lose stojim s osjecajima. Al mislim da ne zato kaj ih nemam - vec prije zato kaj ih ne znam prepoznati i imenovati - bilo kod sebe bilo kod drugih.
Ono sto se tice osjecaja meni je to nesto vise manje crno bijelo il sam dobro ili nisam (ok malo karikiram al nisam daleko)

A zasto psihologija. A mislila sam da nema matematike.
A i fakat me fascinira covjekov psihicki zivot. A mozda jednim dijelom zbog toga kaj me oduvijek zanimalo zasto? Zasto ljudi rade to sto rade, zasto se ponasaju kak se ponasaju, zasto se ne ponasaju drugacije i sto misle i zasto to misle i zasto su tuzni, a zasto sretni...
Osim toga meni su stvari zanimljive ravno onoliko dugo koliko mi treba da skuzim kako funkcioniraju i sto se s njima moze napraviti i da naucim uglavnom sve o njima. A di ces bolje zanimacije od psiholoskog zivota (kojeg valjda nikad nemres skorz shvatiti i jos se puno toga ne zna) i kompjutera (a tu fakat ima svasta za nauciti i neiscrpni izvor i nikak da mi dosade).

[cp.tar]

Luđakinja kaže:

stvarno nisam očekivala ovakav rezultat

Your Aspie score: 129
Your neurotypical (non-autistic) score: 33
You are very likely an Aspie

meni se Palottinin sin uopće ne čini problematičan - dapače. pretpostavljam da ima puno posla s njim, al budi sretna što će npr. ko tinejdžer vjerojatno radit puno manje gluposti od ostalih. veliki plus je i što mu je dijagnosticirano - znači, i profesori će morat imat više razumijevanja, informirat se o poremećaju (makar ja ovo stvarno ne doživljavam kao poremećaj - i to nema veze s tim što bi ga se i meni možda moglo dijagnosticirat)..

mene su recimo starci stalno odvlačili od knjiga [i sakrivali mi ih čak] koje bih najrađe bila čitala 24/7 i poticali me da se družim s vršnjacima - i to me zapravo, da tako kažem, sjebalo. imala sam cijeli niz bezuspješnih pokušaja druženja s vršnjacima - nit su se oni meni sviđali nit ja njima (s izuzetkom osnovne, tu sam nekim čudom čak bila i popularna ) i samo sam zbog toga bezveze bila depresivna i plakala ko blesava. kad sad na to gledam, poželim da su mi dijagnosticirali 'poremećaj' i jednostavno me pustili na miru

makar mislim da nemam Aspie, al ko klinka sam bila bliže tome.

Ma to i nije poremećaj... naišao sam jednom na stranicu kojom su se ljudi s Aspergerovim sindromom predstavili kao normalni - točnije, sebe su postavili kao bazu normalnosti i argumentirali zašto su svi ostali nenormalni.

Ja sam isto zaključio da sam kao klinac bio blizu Aspieju, ali sam u međuvremenu naučio kako funkcioniraju odnosi među ljudima... barem djelomično. Moje ponašanje među ljudima je u većoj mjeri naučeno (tj. planirano) nego kod većine drugih ljudi, ali vjerujem da se ne primjećuje pretjerano...

[palottina]

Luđakinja kaže:

stvarno nisam očekivala ovakav rezultat

Your Aspie score: 129
Your neurotypical (non-autistic) score: 33
You are very likely an Aspie

meni se Palottinin sin uopće ne čini problematičan - dapače. pretpostavljam da ima puno posla s njim, al budi sretna što će npr. ko tinejdžer vjerojatno radit puno manje gluposti od ostalih. veliki plus je i što mu je dijagnosticirano - znači, i profesori će morat imat više razumijevanja, informirat se o poremećaju (makar ja ovo stvarno ne doživljavam kao poremećaj - i to nema veze s tim što bi ga se i meni možda moglo dijagnosticirat)..

mene su recimo starci stalno odvlačili od knjiga [i sakrivali mi ih čak] koje bih najrađe bila čitala 24/7 i poticali me da se družim s vršnjacima - i to me zapravo, da tako kažem, sjebalo. imala sam cijeli niz bezuspješnih pokušaja druženja s vršnjacima - nit su se oni meni sviđali nit ja njima (s izuzetkom osnovne, tu sam nekim čudom čak bila i popularna ) i samo sam zbog toga bezveze bila depresivna i plakala ko blesava. kad sad na to gledam, poželim da su mi dijagnosticirali 'poremećaj' i jednostavno me pustili na miru

makar mislim da nemam Aspie, al ko klinka sam bila bliže tome.

Vjerujem da nece biti onih problema kao i sa ostalim vrsnjacima(nadam se) iz razloga sto nema s kim puno kontaktirati(za sada) ali problemi su puno slozeniji od samog ponasanja . Stvar je u tome sto on osjeca a ne ispoljava jer ne moze ili ne zana ili ne osjeca dovoljno.Reci cu ti jedan primjer prije par mjeseci smo sjedili na kaucu u dnevnopm boravku ja, moj muz,sin i sa nama i kcerka od 18 mjeseci.Sin je citao knjigu pored male sjedili su blizu jedan pored drugoga kad malena padne sa kauca i pocne plakati jako urlati (nije joj nista bilo samo se uplasila) cjela se kuca tresla,a on nije maknuo pogled sa knjige niti ju je ispustio iz ruke itd...Mi smo ga pitali dali je on vidio da mu je sestrica pala,a on je rekao da je.A gdje je reakcija!?Dali je to normalno reagiranje brata od deset godina? Bilo ja tu jos puno takvih slucaja od najbanalnijih kao prospe ti se mlijeko po podu,voda trcis da to skupis a on te samo gleda i ne reagira.Kazes mu pa pomogni mi on ne kuzi kako da ti pomogne.Kao i kad dodes u kucu pozdravi te jer nije blesav,a nakon par minuta te pita kad si dosao ili pa sta te nije bilo? Jednostavno ja sam tu a on je isto tu ali ne samnom!!!

[misery-]

Ego kaže:

Dakle, odakle zanimanje za tak nešto kad ljudi čije se ponašanje često objašnjava manjkom empatije?

ja stvarno nemam manjka empatije, dapače (to je u biti jedini minus kod Aspija, zar ne?). izuzetno snažno proživljavam svoje* i mogu se bez problema uživjet u tuđe osjećaje, motivaciju itd. to je jedan od glavnih razloga zašto ipak mislim da nemam Aspie, unatoč visokom rezultatu. al da u raznim socijalnim kontaktima teško 'čitam' druge, to da.

i obožavam lovit bilješke na predavanjima, kad i ne trebam. matematika bi mi dobro išla da sam vježbala, samo što mi nikad nije bila zanimljiva. definitivno nisam Aspie, makar sam nemali broj puta prišla krivim ljudima, al to radije pripisujem kratkovidnosti


*zbog toga i idem na 'terapiju' (tu je anksioznost kao samo mala kap)

[misery-]

palottina kaže:

Stvar je u tome sto on osjeca a ne ispoljava jer ne moze ili ne zana ili ne osjeca dovoljno.

znaš, vjerojatno osjeća samo ne zna ili boji se izrazit . vjerojatno si se i ti našla u mnogim situacijama kad si jednostavno odlučila ne reagirat jer nisi mogla odlučit što zapravo treba napravit, a kod njega je to na n-tu potenciju. npr. kad osjećaš da bi bilo dobro nekog utješit ili zagrlit ali to ipak ne radiš jer nisi baš sasvim sigurna koliko bi bilo primjereno, kako bi druga osoba na to mogla reagirat. (kod mene je to JAKO često*). sigurno ti kao majci to strašno teško pada, al s vremenom će, uz svu pažnju koju dobiva, 'naučit' il se djelomično 'osloboditi'. al ne možeš reć da ti nije zanimljivo s njim

podijeli kad s tobom nešto što ga fascinira? ja nikad nisam imala s kime dijelit, al sam se snašla - pisala dnevnik il napisala na papirić pa bacila.


*al recimo, kao i Ego, u dugoj sam vezi u kojoj nemam baš nikakvih problema s time, dapače.

EDIT: Neobičan događaj sa psom u noći preveden je na hrvatski i ima ga u knjižnicama. obavezno ću pročitat

[Ego]

DarthFlake kaže:

A zasto psihologija. A mislila sam da nema matematike.

Da pogodim... multivarijatne?

[boba_jagoda]

Sto se tice osnovne skole, meni su opsesija bili kompjuteri i zivotinje (posebno jedna ) tako da sam ja uglavnom bila u muskom drustvu ciji su se interesi poklapali sa mojima, dok su djevojke razmjenjivale postere New Kids on the block i sl. (a ja u zivotu nisam imala poster sa osobom - to mi je totalno nejasno).
Mislim da i nije cudno sto je nekima ovdje u osnovnoj bilo super, jer i nije tako neobicno da se dijete te dobi zanima za nesto u tolikoj mjeri, a ako se djelom pogodi sa skolom - super.

U vezi izbora struke: moja se svodi na matematiku i "computer science" i to vizualniji dio (c. graphics) - sto se opet poklapa sa puno ovdje vec recenih stvari. U matematici me oduvijek privlaci ono sto mogu nacrtati - geometrija - a prekrasno se poklopilo da se ta tema prenijela i na programiranje.
Interes za psihologiju - pa naravno da te privlaci ono sto ti je frisko sjelo, za razliku od ljudi koji "slobodno osjecaju" cijeli zivot - ima se puno za nadoknaditi.

Isto sam alergicna na bilo kakvu buku, a sa ljudima razgovaram samo 1 na 1. Ako je drustvo vece, ne borim se za rijec, to mi je glupo, vec samo sutim, a onda nekako ni ne volim veca drustva - ispadnes glupav.

Sto se tice palottininog djeteta - problem je ako on ne zeli pisati, tu bi ga nastavnik trebao malo vise motivirati - vjerojatno ste vec sve probali - sve ga zamisljam kako sjeti u toj klupi sa "znam sve al pisat necu" pogledom . Stvarno neznam sta bi ja sa takvim djetetom kao profesor .
Ako se sjetom sebe - znam da nije bilo sile u svemiru koja bi me natjerala da radim sta necu - mozda povezuje pisanje sa nekom neugodom, ne voli sto je spor pa ni ne pokusava - neznam - ali onda je dobro da ide kod psihologa - samo sve treba okretat na salu i ne se previse zivcirat, da on sam ne bi pomislio da s njim nesto ne valja.
U vezi ne-reagiranja na pad sestrice - mozda je bas tad bio na suuuper zanimljivom dijelu knjige i nije se uspio otrgnut na vrijeme, a sestrica je ionako vec pala

[DarthFlake]

ma multi su sasvim lijepo prosle i statistika i sve..opce se s tim nisam mucila (ne pitajte me zasto - ni sama ne znam - nije da sam briljirala al nisam se ni mucila bas)

al je jedan od glavnih razloga bilo "tamo nema matematike"
al iskreno ni nema
statistika nije tak teska matematika..+ - : * i to je to..eventualno tu i tamo ( ali rijetko) koji korjen i kvadrat..
to znam, to je lagano..
recimo meni je veca zelja bila upisati FER ..e na to mislim kad kazem "matematika"
Al sad na kraju mi je i draze da sam upisala psihologiju. Kompjuterima se sasvim pristojno i ovak sastrane mogu baviti.

[Ego]

Luđakinja kaže:

ja stvarno nemam manjka empatije, dapače (to je u biti jedini minus kod Aspija, zar ne?). izuzetno snažno proživljavam svoje* i mogu se bez problema uživjet u tuđe osjećaje, motivaciju itd. to je jedan od glavnih razloga zašto ipak mislim da nemam Aspie, unatoč visokom rezultatu. al da u raznim socijalnim kontaktima teško 'čitam' druge, to da.

i obožavam lovit bilješke na predavanjima, kad i ne trebam. matematika bi mi dobro išla da sam vježbala, samo što mi nikad nije bila zanimljiva. definitivno nisam Aspie, makar sam nemali broj puta prišla krivim ljudima, al to radije pripisujem kratkovidnosti


*zbog toga i idem na 'terapiju' (tu je anksioznost kao samo mala kap)

E... što se empatije tiće, one neverbalne signale i uobičajeni društveni "između redaka" jezik mi je jednako poznat kao Kineski...
S druge strane, kad netko počne pričati o onome kako stvari vidi, što osjeća i zašto osjeća, od jednom kao da izađem iz svoje kože i uđem u njegovu.

Nego, nekako mi se čini da je Asperger jedna velika generalizacija u koju se zapravo trpa svašta jednostavno da bi se dijagnostički pokrilo područje između autizma i "normalnosti".

[darin]

Neurodiversity version
Thank you for filling out this questionnaire.

Your Aspie score: 135
Your neurotypical (non-autistic) score: 88
You are more Aspie than neurotypical

kaj to sad znaci?
citala sam temu ali sam slabo pokopcala...

[palottina]

Luđakinja kaže:

znaš, vjerojatno osjeća samo ne zna ili boji se izrazit . vjerojatno si se i ti našla u mnogim situacijama kad si jednostavno odlučila ne reagirat jer nisi mogla odlučit što zapravo treba napravit, a kod njega je to na n-tu potenciju. npr. kad osjećaš da bi bilo dobro nekog utješit ili zagrlit ali to ipak ne radiš jer nisi baš sasvim sigurna koliko bi bilo primjereno, kako bi druga osoba na to mogla reagirat. (kod mene je to JAKO često*). sigurno ti kao majci to strašno teško pada, al s vremenom će, uz svu pažnju koju dobiva, 'naučit' il se djelomično 'osloboditi'. al ne možeš reć da ti nije zanimljivo s njim

podijeli kad s tobom nešto što ga fascinira? ja nikad nisam imala s kime dijelit, al sam se snašla - pisala dnevnik il napisala na papirić pa bacila.


*al recimo, kao i Ego, u dugoj sam vezi u kojoj nemam baš nikakvih problema s time, dapače.

EDIT: Neobičan događaj sa psom u noći preveden je na hrvatski i ima ga u knjižnicama. obavezno ću pročitat

Recimo da voli pricati o stvari koje ga u tom trenutku jako zanimaju i mogao bi satima i danima samo o tome pricati.Ne kontrolirano bez prestanka.Mozes mu sto puta reci i napominjati da ti je istu stvar ponovio sto puta u deset minuta ali on nece prekinuti dok to sam ne odluci.To je dosta naporno za nas ali mi smo mu roditelji pa ga relativno pokusavamo slusati uvujek upozoravajuci ga da ne pretjeruje.A sta kad tako sa drugima,a pogotovo sa djecom? Oni ne da ga ne slusaju jer im je dosadan i ne zanimljiv nego ga jos i z.......ju!!!On neki put i ne kuzi sta se dogadja pa prica i dalje...

[palottina]

boba_jagoda kaže:

Sto se tice osnovne skole, meni su opsesija bili kompjuteri i zivotinje (posebno jedna ) tako da sam ja uglavnom bila u muskom drustvu ciji su se interesi poklapali sa mojima, dok su djevojke razmjenjivale postere New Kids on the block i sl. (a ja u zivotu nisam imala poster sa osobom - to mi je totalno nejasno).
Mislim da i nije cudno sto je nekima ovdje u osnovnoj bilo super, jer i nije tako neobicno da se dijete te dobi zanima za nesto u tolikoj mjeri, a ako se djelom pogodi sa skolom - super.

U vezi izbora struke: moja se svodi na matematiku i "computer science" i to vizualniji dio (c. graphics) - sto se opet poklapa sa puno ovdje vec recenih stvari. U matematici me oduvijek privlaci ono sto mogu nacrtati - geometrija - a prekrasno se poklopilo da se ta tema prenijela i na programiranje.
Interes za psihologiju - pa naravno da te privlaci ono sto ti je frisko sjelo, za razliku od ljudi koji "slobodno osjecaju" cijeli zivot - ima se puno za nadoknaditi.

Isto sam alergicna na bilo kakvu buku, a sa ljudima razgovaram samo 1 na 1. Ako je drustvo vece, ne borim se za rijec, to mi je glupo, vec samo sutim, a onda nekako ni ne volim veca drustva - ispadnes glupav.

Sto se tice palottininog djeteta - problem je ako on ne zeli pisati, tu bi ga nastavnik trebao malo vise motivirati - vjerojatno ste vec sve probali - sve ga zamisljam kako sjeti u toj klupi sa "znam sve al pisat necu" pogledom . Stvarno neznam sta bi ja sa takvim djetetom kao profesor .
Ako se sjetom sebe - znam da nije bilo sile u svemiru koja bi me natjerala da radim sta necu - mozda povezuje pisanje sa nekom neugodom, ne voli sto je spor pa ni ne pokusava - neznam - ali onda je dobro da ide kod psihologa - samo sve treba okretat na salu i ne se previse zivcirat, da on sam ne bi pomislio da s njim nesto ne valja.
U vezi ne-reagiranja na pad sestrice - mozda je bas tad bio na suuuper zanimljivom dijelu knjige i nije se uspio otrgnut na vrijeme, a sestrica je ionako vec pala

Probali smo sve i mi kao roditelji i profesori i svi.Nema sanse!!! Ne da smo odustali ali za sad smo prekinuli da se malo odmorimo...i mi i on!Mislim kao sto si i sama rekla da je istina da ga ni jedna sila svemira nece pokrenuti ako sam to ne odluci ili ako se u njemu nesto ne odblokira da pocne suradjivati!!!Sto se tice profesora ne znaju ni oni kao ni mi sta da rade zao im je da jednostavno tako sjedi i krade bogu dane dok druga djeca pisu,pisu,pisu...

[tilla]

Your Aspie score: 141
Your neurotypical (non-autistic) score: 93
You are more Aspie than neurotypical


mene su svi hebali da sam neprilagodjena; ali preživjeh i osnovnu i srednju i faks.

[atlantis]

Ego kaže:

Ti si onak... pretežito obična.

thx

[Crimson Petal]

jel to onako, obicno = normalno?

[atlantis]

Crimson Petal kaže:

jel to onako, obicno = normalno?

nadam se

[Ego]

Crimson Petal kaže:

jel to onako, obicno = normalno?

Well... više-manje

[DarthFlake]

e sjetila sam se jos jedne stvari koju radim, a opce do sada nisam obracala paznju na to..

kad mi se svidi neka pjesma...onda slusam tu jednu pjesmu non stop..nekad danima, pa cak i tjednima
i nis drugo
i onda mi je dosta i onda pronadjem neku drugu i opet...