Problemi i rješenja u odnosu s roditeljima

[Vilenica]

izvori psihičkih poremećaja su u ranom djetinjstvu, to ćete naći u svakoj knjizi iz psihologije. njihov korijen je u poremećenom odnosu s majkom i/ili ocem.

većina forumaša koja posta na Psihologiji ima nekog znanja s tog područja. dio njih ima dosta znanja. no uvijek ispočetka me šokira kad nađem nekoga tko ima 30-35 godina, hrpu velikih problema, a pritom je jako vezan za mamu, živi s njom ili se svakodnevno s njom čuje i pojma nema da bi odnos s mamom mogao biti u nekoj vezi s tim što ta osoba
-ne može diplomirati
- ne može naći posao
- ima problema u seksu
- ne može ostvarit normalnu vezu
- ima gadnih problema s ovisnošću, depresijom ili anksioznošću

to je ko da se čudom čudiš što ti je auto stao, i kad ti dobronamjernik kaže: valjalo bi napuniti rezervoar, ti ga gledaš ko čudaka.

pitanje: jeste li bili prisiljeni sasvim prekinuti odnos s roditeljima, ili ga makar privremeno jako distancirati, kako biste izborili nešto za sebe?

[Azaleja]

Mislim da ću ja to vrlo brzo napraviti-prekinuti taj odnos sa mojom majkom.

[Vilenica]

zašto, azaleja?

zanima me

[Azaleja]

Vilenica kaže:

zašto, azaleja?

zanima me

Poslati ću ti na p.m.

[magic potion]

Ta sam. Bit ću to prisiljena učiniti uskoro. Još ne mogu jer još uvijek se školujem, a to bi mi značajno usporilo završetak fakulteta.
Ali sasvim mi je jasno da će to tako morati biti, jer želim napokon živjeti svoj život. Želim napokon biti ja, a ne ono što su oni pokušavali 24 godine od mene napraviti.

I meni samoj to ni ne pada teško, ali ono što me ljuti, točnije razbijesni, je stav ljudi koji nisu imali sličnih obiteljskih problema, pa roditeljstvo gledaju kao svetu kravu i smatraju da se do groba trebaš klanjati roditeljima i slične pizdarije. Ili oni koji zagovaraju nekakve razgovore s roditeljima, a jasno je da takvih razgovora ne može biti. Da su oni išta bili u stanju shvatiti, ne bi ni došlo do svega do čega je došlo.
Kad to čujem, muka mi je. Očekuješ od ljudi (bar nekih) podršku i dobiješ moralnu prodiku. I to od likova koji pojma nemaju o čemu govore.

[carolinaaa]

Slažem se s ovom temom u potpunosti
Da bi se izborio za nešto u životu potrebno je ostaviti se roditelja jer su oni jako posesivni, ne žele prihvatiti činjenicu da su njihova djeca odrasla te im tako zapravo čine medvjeđu uslugu, treba biti samostalan i neovisan a to je nešto što se treba učiti još u pubertetu (ako ne i ranije)
Ali što je s onima koji su jako rano ostali bez roditeljske pažnje, koji svoj neuspjeh i strahove u životu pripisuju upravo odsutnosti čvrstog oslonca svojih roditelja...

[alapača]

moja je mama, nakon skoro 20 godina psihoterapije, napokon prekinula odnose sa svojom mamom da bi ozdravila.
i da, čini se da je puno bolje od kad se ne druže.

ja još nisam.
jer nisam još shvatila što ta moja mama znači za mene i moja ograničenja.
i stvarno me zanima - može li čovjek i bez pomoći terapeuta dokučiti gdje su ga i kako roditelji sjebali i smjestiti ih sam tamo gdje im je mjesto (gdje god to bilo)?

[Vilenica]

carolinaaa kaže:

Ali što je s onima koji su jako rano ostali bez roditeljske pažnje, koji svoj neuspjeh i strahove u životu pripisuju upravo odsutnosti čvrstog oslonca svojih roditelja...

naizgled je drugačije.

ali u suštini...što smo mi, koji smo imali roditelje, oba roditelja, dobili više? nije valjda da im predbacujemo za to što su nas voljeli i podržavali? što su nas razumjeli i prihvaćali?

velika je razlika između onih koji su imali roditelje, i onih koji nisu. teže je onima koji nisu, jer stalno idealiziraju.

ali oni koji su odrastali uz oba roditelja, ne optužuju njih zato što su imali svu roditeljsku pažnju. nego zato što je nisu imali. i roditelji su ljudi. zakazali su. bili su tu, nisu otišli, ali su zakazali.

[ray of light]

ne prekinula, nego se kroz pt uspjela emocionalno, (ne do kraja), odvojiti. fizički sam odavno.

[Vilenica]

alapača kaže:

moja je mama, nakon skoro 20 godina psihoterapije, napokon prekinula odnose sa svojom mamom da bi ozdravila.
ja još nisam.
jer nisam još shvatila što ta moja mama znači za mene i moja ograničenja.
i stvarno me zanima - može li čovjek i bez pomoći terapeuta dokučiti gdje su ga i kako roditelji sjebali i smjestiti ih sam tamo gdje im je mjesto (gdje god to bilo)?

ako je tvoja stara, nakon toliko godina psihoterapije, odjebala svoju mamu, možda ti nećeš morati odjebati nju. veći su problem mame koje nikad nisu priznale da imaju problem

nije baš svaki odnos s mamom bolestan. ne moraju svi prekinuti sve odnose s mamom da bi živjeli i uživali u svom životu.

alapača: ako se školuješ i polažeš ispite bez problema, ako imaš vezu i dobro ti je u njoj, ne daviš se u alkoholu i kolačima, nemaš problem s mamom. u istoj obitelji može biti dvoje djece, gdje jedan ima problem, a drugi nema. tom drugom je dopušteno da živi punim plućima

i ne, ne moraju baš svi na psihoterapiju. ideš kad vidiš da godinama imaš isti problem i ne uspijevaš ga riješiti

[magic potion]

alapača kaže:

moja je mama, nakon skoro 20 godina psihoterapije, napokon prekinula odnose sa svojom mamom da bi ozdravila.
ja još nisam.
jer nisam još shvatila što ta moja mama znači za mene i moja ograničenja.
i stvarno me zanima - može li čovjek i bez pomoći terapeuta dokučiti gdje su ga i kako roditelji sjebali i smjestiti ih sam tamo gdje im je mjesto (gdje god to bilo)?

A evo, meni njihove propuste nije otkrila psihoterapija. Čak ih je i moj brat s 19 godina skužio. Vjerojatno zato što su bili toliko očiti, da nisi mogao zatvoriti oči pred njima.
Ja sad kad gledam unatrag ponašanje svoje majke, točno vidim gdje, kada i na koji način je ona manipulirala cijelom obitelji. Naravno, kao dijete nisam to primijećivala. Nastavila se ona i dalje ponašati na isti način, samo su je sad svi odjebali, a ona je zbog toga strašno isfrustrirana, pa kad joj ne ide kontroliranje situacije, dobiva živčane ispade.
Međutim, ta emotivna ucjena joj ne pali. Onda postaje još isfrustriranija i tako u krug.

[alapača]

Vilenica kaže:

ako je tvoja stara, nakon toliko godina psihoterapije, odjebala svoju mamu, možda ti nećeš morati odjebati nju. veći su problem mame koje nikad nisu priznale da imaju problem

nije baš svaki odnos s mamom bolestan. ne moraju svi prekinuti sve odnose s mamom da bi živjeli i uživali u svom životu.

alapača: ako se školuješ i polažeš ispite bez problema, ako imaš vezu i dobro ti je u njoj, ne daviš se u alkoholu i kolačima, nemaš problem s mamom. u istoj obitelji može biti dvoje djece, gdje jedan ima problem, a drugi nema. tom drugom je dopušteno da živi punim plućima

i ne, ne moraju baš svi na psihoterapiju. ideš kad vidiš da godinama imaš isti problem i ne uspijevaš ga riješiti

moja je mama priznala da ima problem, ali su ona i njena terapeutica zaključile da je problem ipak u njenoj mami a ne u njoj. ne znam, meni se to ne čini baš zdravim
mislim, da - baka je zajebana manipulatorica, rijetko teška osoba i jedan pravi pravcati otrovni roditelj i znam da je moja mama ponekad toliko željela riješiti problem s njom, svojom mamom, da sam ja bila tek u drugom planu. to baš nije zdravo, zar ne? ali da, roditelji su ljudi. znam to. imam i ja dijete. baš zato se i preispitujem stalno - da ne bih bila toliko opsjednuta nedostatkom mamine pažnje da zaboravim na dijete
i da, jedem kolače
i bolesna sam. fizički. i nikad joj ne uspijem reći što mislim, jasno i glasno, kao što mogu bilo kome drugome. to valjda znači da ipak imam problem
ne znam - jel ovo offT?

[magic potion]

Ovo je zanimljivo. I moja je majka preuzela obrazac ponašanja svoje majke.
Samo ga moja uopće nije svjesna.

[silver coin]

Vilenica kaže:

pitanje: jeste li bili prisiljeni sasvim prekinuti odnos s roditeljima, ili ga makar privremeno jako distancirati, kako biste izborili nešto za sebe?

Sasvim prekinula prije jedno pola godine. Od tada se nismo čule uopće.
Prije 4 godine sam se fizički maknula od kuće, doslovce pobjegla da sačuvam koliko toliko psihički mir.

Povremeno me napadne osjećaj krivnje- jer ipak su to roditelji,ali s druge strane znam da sam napravila sve što sam mogla, ali jednostavno nije išlo.

Moj zadnji kontakt s mamom završio je riječima da mi se javi ako će htjeti normalno razgovarati, jer vikanja, vrijeđanja i prijetnje ne mislim više slušati.

To bi bila ukratko moja pričica. Pozdrav svima na ovoj temi

[alapača]

magic potion kaže:

Ovo je zanimljivo. I moja je majka preuzela obrazac ponašanja svoje majke.
Samo ga moja uopće nije svjesna.

pa kužiš... ja se bojim da i ja ne napravim isto.
a doduše, moja je mama u nekim stvarima tooootalno drugačija od svoje mame - moju su mamu odgajali batinama i zabranama, ona je nama pak sve dopuštala i puštala da sve sami odlučimo.
ali nabijanje osjećaja krivnje, kritiziranje, preosjetljivost... to nije uspjela promijeniti
i kao što je ona uvijek imala osjećaj da samo smeta svojim roditeljima, tako imam i ja. uz različiti pristup isti rezultat
i što sad? moram li se i ja od nje baš fizički i prostorno odvojiti? stalno si mislim da mora postojati način da to riješim u sebi i zadržim ju u blizini!

[Vilenica]

alapača kaže:

moja je mama priznala da ima problem, ali su ona i njena terapeutica zaključile da je problem ipak u njenoj mami a ne u njoj. ne znam, meni se to ne čini baš zdravim
mislim, da - baka je zajebana manipulatorica, rijetko teška osoba i jedan pravi pravcati otrovni roditelj i znam da je moja mama ponekad toliko željela riješiti problem s njom, svojom mamom, da sam ja bila tek u drugom planu. to baš nije zdravo, zar ne? ali da, roditelji su ljudi. znam to. imam i ja dijete. baš zato se i preispitujem stalno - da ne bih bila toliko opsjednuta nedostatkom mamine pažnje da zaboravim na dijete
i da, jedem kolače
i bolesna sam. fizički. i nikad joj ne uspijem reći što mislim, jasno i glasno, kao što mogu bilo kome drugome. to valjda znači da ipak imam problem
ne znam - jel ovo offT?

nisi off.

koliko znam, problem se nasljeđuje. imaš problem sa starom zato što ona ima sa svojom. ona je nastavila raditi tebi ono što je stara njoj. svak će reći da je super što je ona krenula na terapiju. ali je krenula nakon što je tebe poslala u svijet

[ex anais]

Upravo pokušavam prekinuti, barem na neko vrijeme. S jednim roditeljem. Mučno, teško, iscrpljujuće i pakleno iskustvo. No ako to ne uradim zgazit će me do kraja i prokockat i ostatak zdravlja.
Problem je osjećaj krivnje. Pogotovo kad roditelj ne shvaća da je učinio toliko loših stvari, kad negira da je radio stvari koje je radio, kad ti nameće da je zbog tebe shrhvan i kad se čudom čudi odakle sad takav stav iako ga godinama ponavljam. I kad pored svega inzistira na raspravi o tome za koju sam duboko svjesna da bi me psihički potpuno dotukla, jer nije ni prvi put da pričamo o tome niti više ima ikakvog smisla.

[magic potion]

ex anais kaže:

Upravo pokušavam prekinuti, barem na neko vrijeme. S jednim roditeljem. Mučno, teško, iscrpljujuće i pakleno iskustvo. No ako to ne uradim zgazit će me do kraja i prokockat i ostatak zdravlja.
Problem je osjećaj krivnje. Pogotovo kad roditelj ne shvaća da je učinio toliko loših stvari, kad negira da je radio stvari koje je radio, kad ti nameće da je zbog tebe shrhvan i kad se čudom čudi odakle sad takav stav iako ga godinama ponavljam. I kad pored svega inzistira na raspravi o tome za koju sam duboko svjesna da bi me psihički potpuno dotukla, jer nije ni prvi put da pričamo o tome niti više ima ikakvog smisla.

Taj mi osjećaj oduzme jedno 5 godina života.
Obuzme me takva bespomoćnost i bijes...
Ali zato za mene razgovora i uzaludnih objašnjavanja, nakon kojih će mene napraviti budalom, više nema.

[alapača]

magic potion kaže:

.
Ali zato za mene razgovora i uzaludnih objašnjavanja, nakon kojih će mene napraviti budalom, više nema.

to znači da si ih "odradila" i našla im mjesto? da ti nije više važno što oni misle?

[ex anais]

magic potion kaže:

Taj mi osjećaj oduzme jedno 5 godina života.
Obuzme me takva bespomoćnost i bijes...
Ali zato za mene razgovora i uzaludnih objašnjavanja, nakon kojih će mene napraviti budalom, više nema.

Da, tako sam i ja odlučila. Međutim što kad roditelj ne odustaje? Na koji način zaštititi svoje zdravlje? Svaka mala slabost opet te vrati u začaran krug.
Imam doduše problema i s drugim roditeljem, također opsežnih, iako je slabiji i recimo pa "žrtva", ali baš zbog toga emotivna povezanost je jaka i kočila je dosta aspekata u mom životu, gotovo sve koji su navedeni u uvodnom postu.
No to raspravljam na terapiji, a do ovog roditelja s kojim prekidam odnos trenutno nisam još stigla vremenski. Ni dan danas ne mogu razlučiti tko je na mene više utjecao i omjer štete.