Poremećaji iz spektra autizma - opća tema

[House`s Mistres]

Aha, onda sorry, častim kavom, my bad. :-)

[wilhelmina131]

da, hm, sta da si sad mislim (?)

Your Aspie score: 174 of 200

[wilhelmina131]

i da, od svega mi je najteze.. izraziti svoja razmisljanja. npr. koliko sama mogu primjetiti, ljudima s kojima dolazim u nazovimo to bilo koji oblik komunikacije je tesko za razumjeti sta im zelim reci.

i onda se ja jadna polomim dok im ne objasnim moje glediste stvari

[wilhelmina131]

vrlo mi je drago sto sam naletjela, moram reci sasvim slucajno, na ovu temu

i sad me prevaljuju takve emocije jer iskreno govoreci ne znam sta da radim
ne bih se htjela okarakterizirati tim sindromom a istovremeno po prvi put u svom zivotu osjecam da sam se negdje pronasla

[bubabuba]

Svima nama je bilo tako, i meni je još teško povjerovati...

Preporučujem stranicu Kevina Phillipsa, odraslog Auspieja.

www.angelfire.com/amiga/aut/

[bubabuba]

Također preporučujem stranicu www.elmindreda.org/reflections/doesnotmean.html koja ruši mnoge mitove i stereotipe o autizmu (na engleskom).

E pa lijepo što nas ima mnogo. Slučajno sam naišla na tu stranicu i baš mi je drago što ima mnogo sličnih meni.
Ja sam također bila "usamljena" u osnovnoj i imala posebna zanimanja. Mada nikad nisam zapravo znala što je u meni toliko drukčije od ostalih. Kako sam pokušala da ih imitiram, uvijek sam ispala tragikomično. Pa se sad ni ne trudim više. Dijagnozu su mi stavili tek prije nekoliko meseci. Sad imam 17 god. Da li netko zna kako se živi s tim sindromom kad se odraste? Mislim, da li se to može bar donekle otpremiti?
Ja imam također problema sa razumijevanjem drugih, a oni meni kažu da "govorim Kineski" kad im nešto pričam
Aspie score: 157 of 200
Neurotypical score:53 of 200
You are very likely an Aspie.

Ne znam šta da si mislim hehhe..;D

E da, i još nešto.
Aspergeri, jeste li za to da stvorimo neki svoj sajt, da imamo svoj blog, druženje, upoznavanje....
Mislim da bi bilo dobro, tamo bismo bili svi jednaki...
Mogli bismo razmijenjivati iskustva, događaje, imali svoj kutak itd...
Ko li se slaže, pa da počnemo?
Pozz

[bubabuba]

srpkinjaa kaže:

E da, i još nešto.
Aspergeri, jeste li za to da stvorimo neki svoj sajt, da imamo svoj blog, druženje, upoznavanje....
Mislim da bi bilo dobro, tamo bismo bili svi jednaki...
Mogli bismo razmijenjivati iskustva, događaje, imali svoj kutak itd...
Ko li se slaže, pa da počnemo?
Pozz

Ja sam za!

[UrchinStar47]

Tu su vec svi odavno za.

[bubabuba]

Da odredimo datum?

Pa... mislim da bi trebalo

[bubabuba]

Sad se stvarno osjećam autistično...govorim, a nitko ne sluša.

[Cafe Mlle]

Čitav ovo i baš se ne slažem s vama. Riješila još na ljeto test i ispala skoro 100% aspie
Imam problema sa fizičkim kontaktima općenito, a napose sa ljudima koji mi nisu bliski, ne volim glasne zvukove, radio me živcira, muziku rijetko slušam iako ju volim i još pregršt drugih stvari.
Nitko mi ništa nije dijagnosticirao i iako sam se dosta razlikovala od vršnjaka to me samo natjeralo da se bolje izgradim, ali i naučim funkcionirati kao drugi.
Imam dečka, prijatelje, vodim život kakav meni odgovara i nitko me ne izolira niti čudno gleda radi toga
Mislim da bi svima bilo lakše kada bi se potrudili uklopiti i malo učili po modelu jer to ne znači nužno odstupanje od sebe nego izgrađivanje onih vidova koji fale, a samim time dolazi i kvalitetniji život.
Ja sam se jednim dijelom prilagodila i mogu reći da mi je baš super, al to je vjerojatno zato jer sam odbijala se gledati kao netko kome treba pomoć. Pružila sam si ju sama, pa bilo to učenje, odnosi s ljudima ili distanciranje od buke

[bubabuba]

Cafe Mlle kaže:

Čitav ovo i baš se ne slažem s vama. Riješila još na ljeto test i ispala skoro 100% aspie
Imam problema sa fizičkim kontaktima općenito, a napose sa ljudima koji mi nisu bliski, ne volim glasne zvukove, radio me živcira, muziku rijetko slušam iako ju volim i još pregršt drugih stvari.
Nitko mi ništa nije dijagnosticirao i iako sam se dosta razlikovala od vršnjaka to me samo natjeralo da se bolje izgradim, ali i naučim funkcionirati kao drugi.
Imam dečka, prijatelje, vodim život kakav meni odgovara i nitko me ne izolira niti čudno gleda radi toga
Mislim da bi svima bilo lakše kada bi se potrudili uklopiti i malo učili po modelu jer to ne znači nužno odstupanje od sebe nego izgrađivanje onih vidova koji fale, a samim time dolazi i kvalitetniji život.
Ja sam se jednim dijelom prilagodila i mogu reći da mi je baš super, al to je vjerojatno zato jer sam odbijala se gledati kao netko kome treba pomoć. Pružila sam si ju sama, pa bilo to učenje, odnosi s ljudima ili distanciranje od buke

Aspergerov sindrom na svaku osobu djeluje drugačije, kod nekoga se jako primijete simptomi, a kod nekoga ne, netko se uspije prilagoditi, drugi ne, tako da ne možeš generalizirati. Pretraži malo stranice o AS-u, priče ljudi koji ga imaju. Među Auspiejima ima i učitelja i policajaca, tj. ljudi koji su se kao i ti izvrsno prilagodili, i onih koji će do kraja života trpjeti društvenu izoliranost.

Meni je drago zbog tebe, ali moraš shvatiti da se svi mi trudimo funkcionirati u društvu, no određenoj grupi ljudi (među koje spadam i ja) to nikako ne uspijeva, dapače, voljela bih da u Hrvatskoj postoje obučeni psiholozi koji bi nam i stručno pomogli.

Ovo je još jedan razlog više da se udružimo, jednog dana osnujemo svoju udrugu i zajedno počnemo rješavati probleme.

BB

[Cafe Mlle]

Jesi ikad pokušala učenje po modelu?
Ja sam imala "sreću" da sam naprasno promijenila sredinu i dobila priliku stvoriti neku novu sebe. Da se razumijemo u novom društvu nisam nešto posebno zanimljiva jer većini ljudi se činim prepotentnom što većina uzima kao sinonim za povučenost, ali meni je to plus jer bar ne moram voditi small talk koji mi je naporan
Znalo se dogoditi da sam upoznala nekoga tko bi mi bio izrazito zanimljiv, ali ja toj osobi ne bi bila ili me ne bi ni primijetila radi tog stava, ali tu stupa na snagu odluka. Zahvaljujući tome imam prijatelje koji me prihvaćaju i koji su većinom svi izraziti ekstroverti.
Možda banaliziram, ali po mojem je bitna odluka.
Ja sam ju donjela. Bilo mi je dosta osjećati se izoliranom i da se ne znam kako ponijeti prema ljudima koji mi nisu bliski i kopirala sam. Ono što bi mi se svidjelo od osoba za koje sam mislila da su kvalitetne sam iskopirala neka ponašanja.
Sa dečkom sam naučila izražavat osjećaje što mi također nije bilo nešto što mi je urođeno.
Sa eksperimentiranjem u učenju sam shvatila koji vid meni najbolje odgovara. Sve to bez da sam mislila da imam neki sindrom, ali sa osjećajem da eto se nisam razvijala kao većina vršnjaka.
Nisam nikad baš voljela izlaziti vani, ali sam se zato uvijek voljela družiti kod kuće i naučila sam kuhati pa sam pozivala doma na tematske večere.
Sada već svi znaju kakva sam i cijene me baš po različitosti jer se prilagodim koliko mi paše i ljudi to cijene, ali i vraćaju svojom prilagodbom.

Koji ti je najveći problem? Socijalizacija?

[bubabuba]

Ne.

Ja jesam komunikativna osoba: nije mi problem prići nekome i započeti razgovor. No, osoba uskoro izgubi interes za mene. Ne ostavljam dojam prepotentne osobe, samo povučene, treba mi nešto više vremena da se opustim i to je sve.
Ljudi traže sebi slične, po interesima, načinu na koji razmišljaju, čak po govoru tijela. Koliko god se trudila uklopiti ljudi me ne prihvaćaju. I puno puta sam mijenjala sredinu, upoznavala nove ljude, ali sve je završilo na istom.

Ne možeš sve procjenjivati po sebi.

[Cafe Mlle]

Ne procjenjujem. Trudim se pomoć, jer ne bi imala ništa protiv da je netko pomogao meni.
Pogledala sam malo unazad i vidjela da si napisala da se dosta fokusiraš na ljude. To je problem ako ne nađeš osobu koja je slična i prihvaća taj fokus kao nešto normalno, a ne kao gušenje.
Možda samo trebaš biti taktičar, ja tako najviše postižem.

Ako te slučajno moji postovi vrijeđaju jer se osjećaš analizirano, slobodno reci, nemam namjeru nametati svoje metode kao brzi izlazak iz sjene i "TOP SHOP" paket za socijalizaciju sa bonus poklonima, ali ako ti mogu na bilo koji način osvijetlit neke stvari koje sam j uspjela bilo bi mi drago.

[bubabuba]

Nisam napisala da se fokusiram na ljude. Ok, recimo da se fokusiram, ali zašto druga osoba gubi interes ili ne shvaća što joj želim reći? Ako se ja prilagođavam drugoj osobi zašto to ne može biti obostrano?

Pojavila si se na ovom forumu sa stavom da sve znaš...a zašto mi ovdje uopće raspravljamo o problemima u komunikaciji? Da je sve tako jednostavno, kao tebi, problema uopće ne bi bilo.

[Cafe Mlle]

Nisam se pojavila sa tim stavom i ne trebaš sve shvaćati prijeteće.
Struka mi nije psihologija tako da nikoga ne procjenjujem.
Izražena je bila želja ljudi gore da se njima slični okupe i na taj način se u jednoj zajednici osjećaju prihvaćeno i ako se ne varam ti si se složila s tim pa ne vidim razloga da me doživljavaš negativno.
Iskreno, mislila sam da je diskusija ono čemu se ljudi bave na forumu, a njoj mogu pristupiti samo svojim impresijama, jer ipak sam ja ta koja piše i time će postovi odisati mojim iskustvom.
Moja socijalizacija nije bila ništa lakša od vaše, pogotovo jer sam ključne godine za istu učila od sebe, a ne roditelja koji je obično model.
Pubertet sam većinom prošla isto sama i mislim da sam radi toga do jedne mjere kompetentna tvrdit neke stvari, ali da smatram da je moj način jedini ispravan ne tvrdim, ali sugeriram da se voljom može puno toga postić.
Moj doživljaj je da se dosta ljudi ne želi mijenjati i ima tendenciju za sve okrivljavat druge i skrivat se iza dijagnoza. Ja nisam bila niti oduševljena, a niti izdeprimirana kada sam ovo riješila i uvidjela da postoji znanstveno objašnjenje za neke moje probleme u socijalizaciji i radi toga sam i sposobna raditi na tome da za stvari koje su meni bitne budem uklopljena.

Moja impresija je da ljudi vjerojatno bježe jer ne vide u tebi staloženost i da si se pomirila sa sobom i samim time si možda nekome neodgovarajuće društvo.
Al, eto, to sam samo ja.

Povlačim se i želim vam svima da se uklopite koliko vam bilo bitno