Dog Behavior - iliti ga po naški - pseće ponašanje

[petra00]

Didi kaže:

Eh, Petra moja, pa nismo u Americi da pojedini veterinari imaju i tu licencu. Malo koji, ako ikoji umije protumačiti pseće ponašanje. Ti imaš specifično iskustvo, ali meni sve ove snimke pokazuju strah i/ili uznemirenost. I ne može se reći da Zadar čeka - itekako se trudi da nađe rješenje.

Nalazi su granični, nisu za paniku, ali da ih treba pratiti, treba.

Ovo je dobro pitanje, samo treba imati na umu da uglavnom svi štenci imaju probavnih problema, a ne znamo je li kod njegova psa bilo nešto posebno.

Ne razumijem te ali nema veze.

Kakva veterinaru bi trebala licenca da nešto zna? Neke stvari bi trebali znati učeći i da ih netko nauči. Veterina je učenje cijeli život, to kod naših stručnjaka nedostaje jer ih gaze sa sa svime vani.

Osobno sam bila operirana vani prije 25 god i kao da su to obavili vanzemaljci ( a o kvaliteti izvedbe hahahaha), a naše zdravstvo je skoro u periodu prije Krista.

Ja nikad nisam prije imala psa, ali nikad neću zaboraviti riječi jednog višegodišnjeg i izlagača pasa da ja najbolje znam kad mi pas nije uredu i da na to moram odmah reagirati.

Nedavno sam čitala što žena piše za jetreni šant kod psa. I koje muke prođu do dijagnoze. Puno toga može biti razlog i vjerujem da bar jedan pametan veterinar u južnoj Europi postoji.

Ništa se u životu ne dešava slučajno.

Neki ljudi imaju znanje jer uče iz ljubavi i predani su poslu.

Žao mi je što ne mogu naći članak u kom opisuju pseće ponašanje i listu bolesti koje se mogu povezati. Članak je bio na engleskom.
I bio je jako zanimljiv članak i jednostavno je bilo navođeno ono što sam vidjela kod psa.
Ne samo kod pasa nego i kod naših doktora kad kažeš neka istraživanja što su pokazala, oni kažu da ti vani pojma nemaju. I tako ti je to kod nas. najbolje je nigdje ne otići i ne vidjeti da je svijet drugačiji.

Pas ti ne može reći boli me lijevo na dnu trbuha, ali pokazuje nečim drugim.

A kako je krenulo ni mi nećemo sa našim zdravstvom i pravima radnika bolje prolaziti od pasa, naravno ako imate vezu to je druga priča.

[petra00]

zadar19 kaže:

kujica je na sirvome vec 2 godine i od tad hvala bogu probelma sa probavom nema. nikakave napadaje nema nakon jela...danas je otisla malo u bratov stan na cuvanje da vidimo kako ce tamo reagirati.

Moj pas se u drugoj kući drugačije se ponašao, tamo nikada nije ni dobio napad bolova i više je duštva i drugačije okruženje imao.
Ali nije problem u kući, izuzev ako ga nije nešto jako prestrašilo. A ako ima neku tegobu sve će povezati sa tim nečim što ga staraši.

Nalaz izvan granice nije uredu pa ni kad je na samoj granici, samo kod nas se priča o graničnom uredu nalazu.
VOljela bi objasniti ovo, ali me ne biste shvatili i priča je duga. Ja sam imala kronične bolesti zbog stradavanja od glutena i kakve sam se gluposti naslušala boli glava. I koliko muka prošla da samo Bog zna.
Znate li da celijakičar kad ima manjak vitamina E dođe u stanje kao ljudi sa bolešću miastenija gravis. Ovo sam čula direktno od osobe koja se borila za svoje dijete sa krivom dijagnozom i spasila svoje dijete izvlačeć ga iz bolnice i vodeć u drugu, gdje im je rekla svoja otkrića. Dijete se sa intravenoznim davanjem vit e oporavilo i dobili su tužbu protiv bolnice. I takvih je priča puno.

Nit nam gledaju pravilno krvnu sliku kod nekih stanja, nit ih zanima.
Kod naših liječnika teško da će vam išta vaditi a kamoli magnezij ili kalcij ili sl.
Ljudi se našopavaju tabletama i to ti je to.

zadar19 kaže:

kujica je na sirvome vec 2 godine i od tad hvala bogu probelma sa probavom nema. nikakave napadaje nema nakon jela...danas je otisla malo u bratov stan na cuvanje da vidimo kako ce tamo reagirati.

Ako sirovog barfa nema kakvo sirovo jede?
Pas bi trebao najviše voljeti svoju kuću i dvorište, to mu je njegovo i samo njegovo.

[Smartie]

petra00 kaže:

Kakva veterinaru bi trebala licenca da nešto zna?

Ne znam kakva, ali bar da ti ne vele kad pas ima problem u ponašanju da je dominantan, da te zafrkava, zločest je, neodgojen, glumi itd... Kod nas nažalost nema vet. biheviorista, ali ima nekolicina educiranih u području ponašanja pasa (koje često neki veterinari ne shvaćaju ozbiljno jer eto i to je kod nas nekaj relativno novo). Ne trebaš biti biheviorist, ali bi bilo pametno razmišljati malo van okvira zločest-neodgojen-dominantan-glumi. Valjda su učili na faksu da životinje nisu u stanju glumiti, bar ne u toj mjeri da glume 3 mjeseca šepanje npr. (moj slučaj, tj. mog psa npr.).

A problem je i u vlasnicima često jer ja baš nisam sigurna da je svatko sposoban skužiti da sa psom nešto nije u redu, nagledala sam se svačeg, otuda taj zaključak.

Recimo, evo primjera gdje ni vlasnica ni veterinarka nisu skužili da sa psom nešto ne valja, a ja jesam u prvih 5 minuta promatranja psa. Pas otkad su ga udomili "lovi muhe" po zraku i čvaka između ostalog sve što mu je blizu (npr. ljudska ruka, noga, noga od stola, kauč...), a grize i sebe (slabine, bedra, rep). Na cijepljenju im je vetica rekla da je (citiram) pas neodgojen jer hvata i čvaka za ruke, a oni tome nisu pridavali pažnju jer je takva od malena (prvi pas). Neurološki problem vidljiv iz aviona nitko nije primijetio nego je pas eto, neodgojen. E a ovo je OČITO. Što je sa psima kod kojih nešto nije toliko očito?

A imaš i vlasnika kojima kažeš da nešto nije u redu i zahtijeva detaljniji pregled, možda čak i nekoliko mišljenja jer je slučaj kompliciran, pa te umijesto da se drže savjeta i uputa razvlače po društvenim mrežama kako im nisi pomogao. A nemreš im pomoć kad je problem takve prirode da su ti ruke vezane bez veterinarske dijagnoze i točnog uzroka, jer problem nije u učenju već u zdravstvenom stanju koje utječe na sve ostalo. Kužim ja da je sve to strašno skupo (put do dijagnoze), al ono... lakše je nekog okriviti jer mu se "pokvario čarobni štapić" i nije vidoviti Milan.

[Didi]

petra00 kaže:

Ako sirovog barfa nema kakvo sirovo jede?

Nema HermannBarfa, ali to je odnedavno, ne otprije dvije godine. Druge sirove hrane ima, a neki ljudi sami slažu sirove obroke za svoje pse.

Na ostalo što nisi razumjela već ti je odgovorila Smartie pa neću ponavljati.

[BitterSweet]

Smartie kaže:

Ne znam kakva, ali bar da ti ne vele kad pas ima problem u ponašanju da je dominantan, da te zafrkava, zločest je, neodgojen, glumi itd...

Ili kad se npr užasno boji. Kao što je meni jedan uporno tvrdio da je zločesta i dominantna. Ah.

[Dekso-Rok]

Pas je pekinezer,imam ga već 5 godina i to njegovo čudno ponašanje traje godinu dana.
Znači kad god bih bio doma i izašao van u dvorište on bi normalno došao do mene i krenuo da se mazi sa mnom ili da se igra,no kad god negdje odem na sat vremena ili više, kad se vratim počinje režati na mene i kao da me želi razderati,zatim odspava kojih sat vremena i sve opet u normalu. Javljam mu se svaki put kad odlazim i kad dolazim ali bez učinka. Pas je uredno cijepljen i održavan, voli mačke,svaki put kada ga uhvatimo u igri s mačkom,on je potjera,što nije u redu snjim?

[Didi]

Dekso-Rok kaže:

(...) što nije u redu snjim?

To će ti najbolje znati reći veterinar ako psa odvedeš na sistematski pregled.

[petra00]

Nema tih para koje ne bi dala za dobrog veterinara. Na sebi štedim, ali na psu ne.

Od prošle godine sam za svog psa dala bar 1000 eura. Kad sam veterinarima pokušavale reći neke stvari prevrtali su očima. I završi mi pas na infuziji i spašavan mu život, a ja sve poštovala što mi savjetovaše prije tog stanja.

Sad sam buntovna i mislim svojom glavom, i pas bi bolje.

[Cvrcak i Mrav]

udomila bih jednog bundasa iz azila, pod opisom stoji - u tipu tornjaka, star 6 godina, dominantan, i kao napomena da se bas ne slaze s drugim psima.
imala sam tornjake, ali od prvog dana su bili moji, nauceni na stan, na pristojno ponasanje i nikad problema.
ne znam imam li uopce sanse preodgojiti ovo cudo, zao mi ga jer je veci i nitko ga ne zeli, ali bi mi bilo jos vise zao da ne uspijemo jedno s drugim na kraj. kud bih onda s njim?
nazalost u manjoj sam sredini u kojoj nema nikakve skole ni dresure

[mala nemirna]

Cvrcak i Mrav kaže:

udomila bih jednog bundasa iz azila, pod opisom stoji - u tipu tornjaka, star 6 godina, dominantan, i kao napomena da se bas ne slaze s drugim psima.
imala sam tornjake, ali od prvog dana su bili moji, nauceni na stan, na pristojno ponasanje i nikad problema.
ne znam imam li uopce sanse preodgojiti ovo cudo, zao mi ga jer je veci i nitko ga ne zeli, ali bi mi bilo jos vise zao da ne uspijemo jedno s drugim na kraj. kud bih onda s njim?
nazalost u manjoj sam sredini u kojoj nema nikakve skole ni dresure

a da pitaš dal ga možeš uzeti na neki određeni period i vidjeti kak bi to funkcioniralo? mjesec, dva?

[Cvrcak i Mrav]

i to mi palo na pamet, ali mislim da ti azili ne daju probni rok, ako uzmes psa od njih, misli se kako znas ali ga ne vracaj. a i samo bi psu nastetila jer su ga njegovi prvi ljudi ostavili na cesti i sad da mu se opet to desi...lose totalno.

razumijem da tu treba puno vremena i truda, nece to odjednom u tjedan dana se popraviti, jednostavno ne znam
koliko je odrasli pas i to dominantan pas sposoban za promjenu ponasanja.

[Didi]

Cvrcak i Mrav kaže:

razumijem da tu treba puno vremena i truda, nece to odjednom u tjedan dana se popraviti, jednostavno ne znam
koliko je odrasli pas i to dominantan pas sposoban za promjenu ponasanja.

Šestogodišnjega psa teško je promijeniti pa makar bio i najmazniji. Ako nemaš iskustva s bilo kakvim problematičnim starijim psom, ja se ne bih na tvojemu mjestu u to upuštala.

[Cvrcak i Mrav]

da, tako sam se i bojala. nekako se dio mene nadao da ce se netko javit tko je bio u slicnoj situaciji i uspio napraviti cudo

[ladytoto]

zanimaju me iskustva i mišljenja, tema je spolni nagon i ponašanje nekastriranih pasa

Dakle, nakon proučavanja odustala sam od kastracije svog psa, pogotovo u ranijoj dobi. Također, s obzirom da je pomalo nesiguran i blage naravi, činilo mi se da bi ga kastrascija možda učinila još mekšim, što ne bi bilo dobro. to ne mogu znati, naravno, ali i to mi je bio razlog.

No, sad mi se čini da je njemu to dosta frustracija, i mislim si bi li mu bilo lakše da ga ipak kastriram.

Na primjer, pas mi uvijek u određeno doba dana, uglavnom predvečer dobi napad ludila, i naskakuje na sve živo, pogotovo na moju nogu. I to traje otprilike 1 sat, i onda se smiri.
Također, od drugih pasa sada ga zanimaju samo ženke i to iako se ne tjeraju, on je uporan i recimo u parku za pse kad naiđe ženka onda ju maltretira i ništa ga drugo ne zanima.

Osim toga i opsjednutosti njuškanjem i zapišavanjem, nije uopće težak ni agresivan prema mužjacima ili nešto drugo s obzirom na to da nije kastriran.

Ali mi se čini da bi možda njemu bilo lakše bez tog nagona..

Zanimaju me mišljenja, i ako netko ima nekastriranog psa kako se nosite?

[Merlina]

Vidiš moj nešto kao šicuić u pubertetu totalno pukao. Imali smo jedan jastuk na koji je naskakivao par puta dnevno ugl. Imala sam što za čistit. Jednom mi je 3 x u jednom danu preskočio ogradu od terase i to po ljetnom pljusku (inače neće van ni kad je vlaga u zraku) i pobjegao do ulaza gdje se tjerala jedna pesica u primetnoj ulicu. Znao mi je noću grebat po prozoru i zavijat kao mačka pa sam davala normabel da ga smirim. Mi ga kastriramo pas skoro umre od anestezije. Počne se rušit u jednu stranu, bojat mraka, tresti, napadati sve živo što ide prema nama iz mraka i tako sj...... ga za cijeli život. Plus što je moguće da je i štitnjača posljedica te
Kastracije. Jer kad ukineš nešto što je prirodno a to su hormoni logika govori da nastane neravnoteža u organizmu. Sada mi je teško zbog toga što sam mu svojom odlukom prouzročila, a tek kad se sjetim pogleda kad sam došla po njega srce mi plače.

[ladytoto]

uf baš mi je žao čuti a s koliko ste ga kastrirali?

ja se isto bojim takve situacije, i primarno ga iz zdravstvenih razloga nisam kastrirala, jer je dosta još diskutabilno koje su moguće negativne posljedice, a također mi je logika da hormoni služe nekim stvarima i kad ih nema da dolazi do problema u organizmu i disbalansa.

samo eto, isto mi je žao gledati frustriranog psa.. za sada još nije bježao, ali baš zna biti lud.. vaše iskustvo sigurno ide u prilog tome da je bolje to ludilo nego kastracija

[Didi]

LadyToto, mogu ti ispričati samo svoja stara iskustva jer sada imam cure.

Imali smo dva mužjaka, oba nekastrirana, a to je i bilo u doba kad je bilo daleko manje pasa u Zagrebu, pa onda valja i u Hrvatskoj općenito, i kastracija / sterilizacija nije se smatrala malone obavezom.

S labom nam je bila pala sjekira u med: upucavao bi se on kuji koja se tjerala, njuškao travu gdje bi se popiškila, ali nikada ne bi otišao ili nedajbože odlutao za kujom u tjeranju. U prolazu je znao tužno zacviliti, ali bi svejedno pošao za nama, sve bez lajne. Do druge godine uznemiravalo ga je što se kuje tjeraju, vraćao bi se kući iz šetnje sav utučen, a onda bi s uzdahom legao. Mi smo se bezobrazno zezali da se zaljubio pa piše sonete, a maksimum njegova agresivnog ponašanja bilo režanje ispod glasa, onako iz dubine prsa, kada bi se u prolazu susreo s psom koji mu nije bio po volji.

Mali udomljeni mješanac bio je slatko štene dok nije spolno dozreo, onda je počeo pokazivati kombinirane znakove kukavičluka i napržitosti: sav bi se nakostriješio i usput zalajao, a onda bi se pred drugim mužjakom sakrio iza starijeg i većeg "brata". On jest bio jebežljiv: čim bi mu zamirisala kuja u tjeranju, sav bi se uznemirio, a ako bi je još i vidio, otrčao bi za njom. Srećom, u kvartu smo se svi poznavali pa bi nas vlasnik pričekao i vratio nam odbjeglicu koji bi onda završio na lajni. Nažalost, doživio je tek nekih pet godina jer ga je odnijela epilepsija pa sam se, otkako su počeli epileptični napadi, redovito radije vraćala kući ako bismo sreli koju u tjeranju. Kod kuće bi se durio, ali nije pokazivao znakove neke dublje "traume".

Moje je mišljenje da, ako imaš mužjaka kojega možeš kontrolirati, uopće i ne kastriraš. Glavni su problemi kod nekastriranih mužjaka, s jedne strane, eventualno agresivno ponašanje, što zbog teritorijalnosti, što zbog obrane resursa, no sama kastracija kao takva to samo ublažuje, ne otklanja u potpunosti. S druge strane, moraš sama procijeniti je li sklon tome da odluta, bilo za kujom bilo za plijenom jer tu onda postoji ozbiljna opasnost da nastrada zbog prometa, kao i da stvori neželjeno potomstvo. Ako kuja nije u plodnim danima, sama će potjerati mužjaka, a ako jest, jebiga - njezin bi se vlasnik trebao brinuti da ne bude "dostupna" (govorim o kujama po dvorištima i vrtovima) iako je rezultat jednako loš.

A istina je i da će kastrirani mužjak prije maltretirati steriliziranu ženku, nego intaktnu: Sitko je sterilizirana prije osam i pol godina pa dopušta da svi skaču po njoj i ne umije se obraniti, a Jucko bome s gnjavatorom pomete pod.

[leeloo27]

Znate sta mene zivcira kad se povede ovakva rasprava? Sto se sve sto se dogodi zivitinji kasnije podvaljuje kao posljedicu kastriranja/steriliziranja. Ko vam garantira da se zivotinja ne bi razbolila i bez toga? Znam brdo zivina koje su dozivile lijepu starost kastrirani/sterilizirani (evo moj micek je jedan od njih, dozivio je lijepih 16 i pol godina iako sam ga nasla ko mace od 2 tjedna koje jos nije ni progledalo) kao i zivina koje su uginule ili bile eutanazirane zbog necega sto se moglo izbjeci kastracijom/sterilizacijom (tumori testisa, piometra...).

Sta je najbolje za vasu zivotinju to sami morate procijeniti koji su vam rizici prihvatljivi. Recimo ja zivim u podosta naseljenom kvartu, imamo hrpz pasa ovdje i svakih 2-3 tjedna se neka kuja tjera. Gledam malo te sve muzjake, to nekastrirano je sve ludo. Ne slusaju, tuku se, laju na sve zivo, ne jedu danima, bjeze (bude i slomljenih nogu i svasta), ne kontam ja te vlasnike kako im nije zao. Drugo su zenke i drugo je kad nemas 20-30 zenki u blizini od kojih se svako malo neka tjera pa su muzjaci stalno ludi.

Lady ti znas di zivis i kakvo je stanje. Ja da ne moram svoga kastrirati kastrirala bih ga jer je meni ovo ovdje kod mene zivi uzas. Moj nihe jos toliko nabrijan, uglavnom snifka, par puta mi pokusao najasiti nogu al vidim po njemu da postaje sve nabrijaniji i ludji.

[Coco_Nut]

Ova tema je dušu dala za rasprave, mišljenja...
Kada smo imali prošlu kuju, tada je vladalo mišljenje da je dobro da ima bar jedno leglo prije sterilizacije. Tako je i bilo kod nas.
Onda su govorili da nije nužno leglo, ali da je dobro da se bar jednom tjera.
Kada nam je došla ova kuja, tada se smatralo da nije nužno tjeranje i da može sterilizacija i prije. Tako smo napravili.
Sada su opet neka nova mišljenja, studije... Znanost se razvija, no bome i svakakve alternativne teorije. Naravno da nije lako odlučiti kome vjerovati.

Već sam jednom pitao zna li netko, i čini mi se da nitko nije odgovorio, je li itko istraživao posljedice uskraćivanja razmnožavanja? Ono, psi imaju hormone, nagone i što sve ne, ali eto nama nije u interesu njihovo potomstvo pa im ne damo da se jebu. Kako to na njih utječe? Fizički, psihički, emotivno?

[Didi]

leeloo27 kaže:

Znate sta mene zivcira kad se povede ovakva rasprava? Sto se sve sto se dogodi zivitinji kasnije podvaljuje kao posljedicu kastriranja/steriliziranja.

Ne bih rekla da je ovo uopće rasprava: LadyToto jednostavno je tražila savjet ili bar mišljenje na temelju čega će onda sama odlučiti. Nisam do sada čula za puno slučajeva u kojima se posljedice podvaljuju kao posljedica kastracije/sterilizacije, ali sam se zato naslušala savjeta kako je bolje kastrirati/sterilizirati jer će se time izbjeći razne boleštine i nagledala se podignutih obrva kada sam rekla da Juditu ne želim sterilizirati.

Sta je najbolje za vasu zivotinju to sami morate procijeniti koji su vam rizici prihvatljivi.

U doba kada sam dala sterilizirati Situ nitko mi nikada nije spomenuo zdravstvene rizike do kojih dovodi kastracija/sterilizacija, samo su mi hvalili pozitivne strane takva zahvata. Tek kad su se problemi počeli pojavljivati, prestala sam vjerovati veterinarima i postupno doznala do čega je sterilizacija kod nje dovela: razvoj displazije kukova (što se moglo pretpostaviti s velikom sigurnošću s obzirom na to da je rođena s displazijom laktova) i inkontinencija (za koju se 2009. tvrdilo da se javlja kod 2% kuja, a danas je taj postotak desetostruko veći). U vezi s njezinom kognitivnom disfunkcijom imam svoju teoriju, ali do sada još nije veterinarski dokazana.

Coco_Nut kaže:

Već sam jednom pitao zna li netko, i čini mi se da nitko nije odgovorio, je li itko istraživao posljedice uskraćivanja razmnožavanja? Ono, psi imaju hormone, nagone i što sve ne, ali eto nama nije u interesu njihovo potomstvo pa im ne damo da se jebu. Kako to na njih utječe? Fizički, psihički, emotivno?

O psećem se "psihičkom" životu općenito malo zna, u prvom redu zato što smo ih tek odnedavno počeli smatrati svjesnim bićima. Kao drugo, različita smo vrsta, a ljudi sve mjere prema sebi. No negdje sam prepričala nešto što sam čula u vezi s kastracijom/sterilizacijom. Kao i ljudi, i psi su više ili manje inteligentni, više ili manje emocionalni, više ili manje podložni nagonima. One jedinke kojima upravljaju isključivo hormoni potpuno izgube svoje 'ja' kad im se ti hormoni oduzmu i postanu nesigurne u sebe, a nesigurnost dovodi do straha te posljedično možda i do agresivnoga ponašanja.