Križari (antikomunistička gerila) u Hrvatskoj i BiH 1945.-1950.

[E-Absynthe]

U razdoblju 1945-1948. u dijelovima Hrvatske i BIH postojali su džepovi otpora preostalih pripadnika HOS-a.
Oni se u nekim dijelovima zemlje nazivaju različitim sljedećim terminima;
bunkeraši, križari, škripari..

Iz siromašnih izvora potičem ovu temu, koja je najviše predstavljena kroz podatke o pojedincima poput ust.puk. B.Kavrana koji je organizirao bojnu antikomunista sa predviđenom akcijom 10.travanj.

Iz toga proizlazi da nemamo dovoljno prezentiranih podataka o razmjerima aktivnosti antikomunističkih hrvatskih dragovoljaca nacionalista koji vjerojatno očekivali sukob Saveznika i SSSR, odnosno sukob Zapada i boljševizma.
U tom je predviđenom, budućem sukobu trebalo pronaći mjesto i vrijeme što su pokušavali ostaci HOS i općenito zaostali antikomunistički raspoloženi nacionalisti na tlu Hrvatske, odnosno Jugoslavije.

Koliko su te grupe bile utjecajne ?
Nije li uhićenje ust.gen. PTS Ante Moškova u Veneciji 1947. od strane operativaca SOE/OSS..
Moškov je izručen OZN-i, ali je neizostavno pitanje; Koliko je on bio upoznat sa stvaranjem naoružane antikomunističke mreže u NDH, tj. u Jugoslaviji.
Da li su Saveznici bili upoznati sa nastajanjem kontrarevolucionarnih snaga ?

Otkud je ponikla ta ideja otpora NVOJ koji je praktički kontrolirao čitav prostor negdašnje NDH ? Koliko je bilo smisla stvarati i pružati otpor naslanjajući se na tlapnju savezničke invazije na Jugoslavije u obliku III.svjetskog rata protiv komunizma..?!

Nije li zato i g.Pavelić i Glavni stan iščekivao odvijanje događaja u neposrednoj blizini ?
Kada je 1948 godine izbjegnuta mogućnost konvencionalnog sukoba između Zapada i komunizma, ostanak kolaboracionista u Evropi postao je smetnja za lokalne vlasti, i time je ugrozio postojanje tih osoba na slobodi..

[judolino]

Nisu to bili nikakvi antikomunistički hrvatski dragovoljci, to je bila klerofašistička gamad koju je trebalo istrijebiti po kratkom postupku.

Takvima se mogu diviti samo oni koji su istog, životinjskog mentalnog sklopa, govna koja se ne zaslužuju zvati ljudskim bićima.

I samo najveći gadovi mogu pravdati te ustaške svinje da su bili nekakvi "antikomunisti".

[Starac Vjest]

judolino kaže:

Nisu to bili nikakvi antikomunistički hrvatski dragovoljci, to je bila klerofašistička gamad koju je trebalo istrijebiti po kratkom postupku.

Takvima se mogu diviti samo oni koji su istog, životinjskog mentalnog sklopa, govna koja se ne zaslužuju zvati ljudskim bićima.

I samo najveći gadovi mogu pravdati te ustaške svinje da su bili nekakvi "antikomunisti".

Vrhunski doprinos temi. Detaljan, informativan i lisen ideoloske zatucanosti.
Kad bi barem svi bili ovakvi.

[Zoran Oštrić]

judolino kaže:

Nisu to bili nikakvi antikomunistički hrvatski dragovoljci, to je bila klerofašistička gamad koju je trebalo istrijebiti po kratkom postupku.

Takvima se mogu diviti samo oni koji su istog, životinjskog mentalnog sklopa, govna koja se ne zaslužuju zvati ljudskim bićima.

I samo najveći gadovi mogu pravdati te ustaške svinje da su bili nekakvi "antikomunisti".

Ja se slažem u generalnoj ocjeni, ali ne i s ovakvim rječnikom. Prestani s tim.

(Dodatak: mislim na generalnu negativnu ocjenu o ustašama koji su pokušali organizirati gerilu protiv nove vlasti. Ali ne i da se kaže da se netko "ne zaslužuje zvati ljudskim bićima".

[Liudewitus]

Nisam znao da na forumu postoje i žuti kartoni...

[Zoran Oštrić]

Tema je otvorena na posve neprimjeren način. Postavljač teme piše "iz glave", kao da je tema posve nepoznata.

Nipošto nije točno je ova tema »najviše predstavljena kroz podatke o pojedincima«.

Postoji znanstvena monografija Zdenko Radelić: "Križari: Gerila u Hrvatskoj", Zagreb: Hrvatski institut za povijest i "Dom i svijet", 2002. Postoji i druga literatura, razni članci, od čega se neki mogu naći i na Svemrežju (na hrcak.hr i drugdje). Npr. Ivan Mesarov: "Križari na Papuku"; Ivica Lučić: "Hrvatska protukomunistička gerila u Bosni i Hercegovini od 1945. do 1951.", Časopis za suvremenu povijest, br. 3, 2010.; Ivica Mataja: "Križari na gospićkom području 1945.-1950.", Senjski zbornik, br. 42, 2005.; članak na portalu povijest.net Miljenko Hajdarović: "Formiranje gerile - križara", 2007. itd.

Onaj, tko želi o ovoj temi razgovarati, neka prvo prouči što je historiografija dosad dala.

Nema nikakve osnove za tvrdnju da je postojala »naoružana antikomunistička mreža u NDH, tj. u Jugoslaviji.« (na stranu, što postavljač teme zamišlja čak i da tzv. NDH još na neki način postoji), a još manje nekekakvo »nastajanje kontrarevolucionarnih snaga«. Svi podaci govore da vođe nisu uspjeli uspostaviti neku učinkovitu koordinaciju među grupama koje su se nazivale "križari". Nisu uspjevali ni privlačiti nove članove. Nova vlast ih je jednu po jednu likvidirala.

Promijenio sam naslov topica jer je prvobitni, "HOS 1945-1948.- u očekivanju III. svjetskog rata između Zapada i komunizma", bio konfuzan i neprimjeren. Izraz "Križari" je uobičajen u historiografiji. "Hrvatske oružane snage" više ne postoje nakon 15. svibnja 1945., iako su većina "križara" bili ranije njeni pripadnici. "Iščekivanje 3. svjetskog rata" nije bez svake osnove, ali samo zbunjuje i nepotrebno suzuje temu.

[Zoran Oštrić]

Prikaz sadržaja spomenute knjige Zdenka Radelića (na mrežnom sjedištu izdavača)

Križari u Hrvatskoj bili su mahom vojnici, dočasnici i časnici poraženih Oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske, većinom ustaše, a mnogo manje domobrani ili Hrvati pripadnici legionarskih jedinica njemačke vojske, ali i članovi ustaškog pokreta izvan vojnih postrojbi. Nakon poraza i kraja Drugog svjetskog rata organizirali su gerilske skupine.

Uzroci stvaranja križarskog pokreta dvostruki su. Prvo, borba protiv komunističke vlasti i Jugoslavije, koju su doživljavali kao ponovnu okupaciju od Srbije, Srba i "hrvatskih izdajica", kako su nazivali hrvatske partizane, te težnja za obnovom NDH. Nacionalnooslobodilački motivi i pobuna protiv vladajućeg režima, dakle protukomunizam, protujugoslavenstvo i samostalna država Hrvatska bili su temeljni razlozi borbe križara.

Drugo, strah od komunističke represije motivirane osvetom nad ustašama zbog njihovih postupaka u NDH, zbog koje su mnogi članovi ustaškog pokreta, ustaške vojnice, ali i pripadnici OS NDH općenito, odbijali predaju i osnivali gerilske skupine u borbi za svoj goli život. Dakle, velikim dijelom njihova je borba bila posljedica straha pred kaznama koje su imale zakonsko pokriće, ali nerijetko su poprimale i izvanzakonske oblike odmazde. Borba za opstanak i goli život u suočavanju s drastičnim postupcima pobjednika mnoge je natjerala da se ne samo sakrivaju pred zakonom ili osvetom, nego da se priključe oružanom otporu. Ukratko, oružani otpor križara ima sva obilježja građanskog rata i pobune protiv komunističke vlasti, a njihova motivacija za nastavak borbe, prema vlastitom uvjerenju, proizlazi iz nacionalnooslobodilačkih motiva, a osim toga bila je reakcija na komunističku represiju.

Križari nisu bili vjerski pokret. Vjera im je bila samo vanjsko obilježje kojom su pozivali na borbu protiv "bezbožnih" komunista. Izjednačavajući vjeru s nacijom i pozivanjem na pripadnost Katoličkoj crkvi isticali su svoje hrvatstvo. Nastupali su u ime katoličke vjere, ali mimo volje Katoličke crkve. No, vjerojatno, ne i mimo njezinih simpatija. Inzistirali su na ustaškoj tezi da je partizanski pokret zapravo srpski pokret predvođen srpskim komunistima, dakle nevjernicima i protivnicima Hrvatske. Činjenica da su i Hrvati masovno sudjelovali u NOP-u u tome ih nije pokolebala.

Dijelovi teksta knjige dostupni su na http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1699.0

[Zoran Oštrić]

Kao prilog diskusije, kopipejstam svoje bilješke uz knjigu Zdenka Radelića "Križari : gerila u Hrvatskoj", koje sam vodio kad sam čitao knjigu. Vjerujem da je korisno. Ne da mi se sad pregledavat i eventualno korigirati, pa možda ima grešaka. Podijelio sam u tri komentara, jer je preveliko za jedan.


NASTANAK KRIŽARA I UZROCI


"Važno je naglasiti da je poslijeratno vrijeme bilo vrijeme psihoze u kojoj se vjerovalo da se komunistička vlast neće dugo održati. (...) To je bilo zaista široko rasprostranjeno uvjerenje u cijeloj Hrvatskoj, o čemu svjedoče mnogobrojna partijska izvješća iz različitih područja zemlje." (str. 141)

Uz borbu protiv komunizma i Jugoslavije i za obnovu NDH (antisrpstvo se ne naglašava - str. 477), drugi razlog za nastanak križara bila je "borba za goli život u suočavanju s drastičnim postupcima pobjednika". (str. 14, 203) "Jedan od važnih razloga odmetanja bilo je i dezertiranje i izbjegavanje mobilizacije u NOV-u, a kasnije u Jugoslavensku armiju uopće" (str. 16) Iako mnogi nisu bili pripadnici ustaškog pokreta i ustaške vojnice, oni daju osnovni ton. (str. 17)

Iako se mnogi križari nisu sustezali od krađa, pljački i prepada, a neke su se skupine s vremenom posve kriminalizirale i "moguće je govoriti čak o nekim elementima hajdučije", to je bio jedan od načina da prežive, a ne cilj djelovanja. Najčešće akcije bile su provale u zadružne prodavaonice, "koji su križarima predstavljale omražene simbole komunizma, ali i izvor nužne opskbe". (str. 15) S vremenom, neke skupine postaju pljačkaške, a neke se i osnivaju isključivo zbog kriminalnih motiva." (str. 476)

Ubojstva. Nastavak rata. "Daljnja će istraživanja, vjerujem, pokazati da su pripadnici obje srane i osobne osvete i odmazde (..) karijerističke razloge i koristoljublje nerijetko vješto prikrivali pozivanjem na borbu za visoke ideale i političke ciljeve." (str. 16)

Udba dijeli otpor na "banditizam" na selu (u što su uključeni aktivni gerilci i "bunkeraši", skrivači) i "terorističke grupe" u gradu; potonje su uglavnom bile neaktivne - povremene diverzije i sabotaže. (str. 17-18) "Veći broj organizacija po gradovima bile su zapravo organizacije potukomunističke i protujugoslavenske mladeži. Svoje su aktivnosti svele uglavnom na manje političke akcije ili su bile uništene u samim začecima." (str. 18)

"Jedno od glavnih obilježja gerilskih skupina bio je sastav ljudi gotovo redovito iz istoga kraja. Njihova nepovezanost iskazala se kroz nejedinstvene istupe vojničke i političke naravi. Unatoč planovima za gerilsko ratovanje u pozadini partizanskih jedinica, pripadnici OS NDH raspršeni po malim skupinama nisu organizirano djelovali." (str. 197) Bilo je oko 200 skupina, obično 5-10 ljudi, bez pravih zapovjednika i bez političkog vodstva. Česti su nedisciplina, opijanje pa i međusobna razračunavanja. (str. 476)

U nekim su selima, iako nisu imali područja pod svojom kontrolom, osnivali križarske odbore, koji su imali zadaću pomagati opskrbom, smještajem i obavijestima o kretanju policije i vojske. Mnogo učestaliji oblik pomoći bili su jataci. (str. 475-476)

Najčešće napadaju komunističke aktiviste, te nekoliko puta prepadi na vojne kamione, često na manje policijske ophodnje. "Dakle, suprotno logici gerilskog ratovanja da je važnija neprestana aktivnost gerile, nego njezina brojačan i oružana snaga, križari su pokazivali slabu vojnu aktivnost." (str. 476)

Gotovo nikad nisu zabilježeni napadi na srpska naselja. (str. 477)


BROJNOST

O brojnosti križara i četnika malo je pouzdanih podataka, a ocjene se često mođusobno dosta razlikuju. Velika konfuzija u raznim izvještajima o broju aktivnih gerilaca i bunkeraša, broju grupa i njihovih naziva. Često su se grupe spajale i razdvajale, pojedinci prelazili iz jedne grupe u drugu, neki bunkeraši postali aktivni i obrnuto... (str. 19 id.) U različitim se elaboratima opisuju isti događaji, napose ubojstva i provale u zadruge, ali pod različitim imenima skupine i datumom događaja. Razlog je tome što su elaborati izrađivani uglavnom na temelju sjećanja sudionika , zbog pomanjkanja dokumentacije. (str. 35)

Oko mjesec dana nakon sloma NDH ostalo je oko 2.500-3.000 ljudi koji su bili temelj križarskog pokreta. (str. 197) U razdoblju 1945.-1950. bilo je ukupno između 3.500 i 4.000 križara. (str. 475)

Zima 1946./1947. označava krah većine križarskih skupina. Preostale se bore za puko preživljavanje. (str. 475)

[Zoran Oštrić]

Poglavlje Gerila u Jugoslaviji (str. 177-188)

U literaturi se o brojkama gerilaca iznose vrlo različite brojke. U Hrvatskoj 1945. između 875 i 2.500. Potkraj 1946. - možda 540, godine 1947- između 337 i 836. (str. 183, 187) Spominje se još 1949. deset gerilaca u Hrvatskoj. Razni navode da je borpa protiv banditizma vođena sve do 1955..

Milenko Doder u knjizi Jugoslovenska neprijateljska emigracija daje za 1947. da je bilo 5.611 gerilaca, od čega 3.069 četnika, 1.397 ustaša-križara, 909 balista, 100 bjelogardejaca, 9 vmrovaca i 203 ostalih. (str. 180)

Bivši udbaš Đuro Rebić u knjizi Špijuni, diverzanti, teroristi. Ostaci kontrarevolucije u Jugoslaviji kaže da je u proljeće 1945. bilo u jugoslaviji oko 20.000 gerilaca. Navodi da je u svibnju 1945. u srazu s partizanima na Zelengori sudjelovalo 15.000 četnika, a ubijeno ih je 12.000.

Aleksandar Ranković navodi da su tijekom 1946. gerilci počinili oko 450 ubojstava i više od 600 pljački. (str. 185) Vrlo se različite brojke navode o gubicima KNOJ-a i Udbe u borbi protiv gerilaca. Nakon završetka rata, moglo ih je, u cijeloj Jugoslaviji, poginuti 1.000, ili čak 2.000. (str. 185-186)



USTAŠKO VODSTVO U EMIGRACIJI

Ustaško vodstvo u emigraciji: formira se Hrvatrski narodni otpor do 1947.. Hrvatsko državno vodstvo: Kavran, Lovro Sušić, Mate Frković plus pomoćnici, nejasni puni sastav i uloge. (str. 45-46) "Hrvatski državni odbor" preuzima "vodstvo oružanog odpora kao i izvršavanje cjelokupne državne vlasti". Sastoji se od Političkog predstavnika (Zrinski - ing. Božidar Petračić), Glavnog Zapovjednika Hrvatskih Oružanih Snaga (Zmaj od Bosne - Josip Tomljenović) i Predstavnika Upravne Vlasti (Gubec - dr. Vladimir Sabolić). (str. 46 id, 63 id) Sva trojica pali u ruke Udbe u okviru operacije Gvardijan. (str. 68)

Na zapadu 3.764 "ratna zločnica". Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača traži od Komisije UN za ratne zločine u Londonu da u popis svih zlopinaca uđe oko 5.000 osoba, od čega je privhaćeno približno 2.700 zahtjeva. Komisija je tražila izručenje 2.669 osoba, a od toga je izručeno 369. Vojno organiziranje ustaške i četničke emigracije po logorima. Postojanje posebnoga američkog plana i fonda za borbu protiv komunizma u Istočnoj Europi. "sugeriraju namjere Zapada da iskoristi brojnu emigraciju u obavještajne, političke i vojne svrhe. Mnogi su vjelrovali da je pitanje rata samo pitanje trenutka." (str. 52) Očekivanje rata između zapadnih sila i SSSR-a, još za vrijeme rata a onda i odmah poslije njega dok su još vjerovali u snažan otpor u zemlji (str. 45) i kasnije. "Temeljna načela HNO" i drugi osnovni dokumenti ponavljaju to uvjerenje: Hrvatske Oružane snage borile su se protiv bolješvizma, a Zapadne demokracije će biti prisiljene voditi tu istu borbu. "Borba hrvatskog naroda i države za vrieme drugoga svjetskog rata bila je izključivo borba protiv boljševizma." (fotokopije iza str 54) Očekivanje "Trećeg svjetskog rata". (str. 81)

Ustaški emigraniti pohađali su obavještajne tečajeve u Njemačkoj. (str. 53) "Amerikance je posebno zanimalo bi li Hrvati ili u stanju dignuti ustanak i izdržati berem osam dana." Razne kombinacijcije obavještajaca u sklopu dugoročne strategije vlada SAD i Velike Britanije. (str. 53)


Pokušaji povezivanja i poticanja ustanka u zemlji

Nepopularnost ustaškog imena. Vodstvo iz inozemstva želi naziv "HOS", ali je naziv "križari" postao među grupama u zemlji popularan, kao i znak bijelog križa umjesto slova U ili oznake HOS; nema podataka kako je do te odluke došlo. (str. 64, 201) "Nakon ustaške nacionalne, vjerske i rasne isključivosti, križari su promjenama povijesnih okolnosti nastojali prialgoditi svoja ključna politička polazišta, ali prednost koju su stekli komunisti pobjedom u ratu bila je nenadoknadiva." (str. 478)

Uz parole "Za Krista - protiv komunista" i "Slava Kristu - smrt komunistu", želi se "naglasiti njihovu osnovnu poruku: da je bit sukoba u Hrvatskoj sraz predstavnika dviju civilizacija: kršćanske, točnije katoličke s tisućugodišnjom tradicijom među Hrvatima, i njoj suprotstavljenog pokreta komunističkih ateista." (str. 71) "Riječ je sukobu dvaju, mutatis mutandis, elitisktičkih i prosvjetiteljskih te totalitarnih i autoritarnih pokreta, ustaša i komunista." (str. 478)

Fantastična pretjerivanja o snazi križara u zemlji u emigrantskim listovima 1945.-1948. (str. 81-82)

Rafael Boban ostaje u zemlji nakon povlačenja 1945.. Paveliću i ostalima nepoznata sudbina Vjekoslava Luburića. On se, po svemu sudeći, nakon što je pred Zidanim Mostom preao zapovjedništvo pomoćniku generalu Junusu Ajanoviću i nakon što je podmetnuo svoje dokumente mrtvom ustaši, vratio u okolicu Zagreba a zatim prebacio na Bilogoru s jednom desetinom i u kolovozu se povezao s jednom grupom od 55 ustaša koja je došla s Kalnika; ovi su već bili zamijenili oznaku "U" na kapama bijelim križevima. Kasnije se prebacili na Frušku goru. (str. 84, prema knjizi Đ. Ličine Vjekoslav Luburić, str. 149). Vjerojatno se početkom 1946. prebacio u Mađarsku (sam je tvrdio da je ostao u Hrvatskoj sve do kraja 1947.), zatim se preko Riminija prebacuje u Francusku pa u Španjolsku. (str. 85)

Pukovnik Ante Moškov prebacuje se s grupicom suradnika 2. rujna 1945. u Hrvatsku. Njegova pisma Stepinac bacio u koš. Vratio se krajem rujna preko Slovenije. (str. 88-89) Ustaški pukovnik Erih Lisak prebacuje se u Hrvatsku u rujnu 1945., vjerojatno po odredbi Pavelića (str. 86) Dolazi Stepincu, ali ovaj ne želi s njim razgovarati. Uhićen je već 2. listopada 1945.. Optužnica protiv njega javnog tužitelja NRH podignuta tek 26. kolovoza 1946.. (str. 87)


Akcija 10. travanj i operacija gvardijan (Str. 115-121)

Akcija je trebala povezati sve križarske skupine, nametnuti im organizirano vodstvo, omogućiti povratak članvoa ustaškog pokreta koji bi u pogodno vrijeme, nakon sukoba zapadnog svijeta sa SSSR-om, organizirao masovni ustanak. (str. 115) Agenti Udbe bili su u samom vrhu ustaškog pokreta. Navodno je Zlata Kavran, supruga Božidara Kavrana, prihvatila suradnju s Udbom. Od 7. lipnja 1947. do 4. srpnja 1948. prešlo je granicu 18 skupina sa 96 sudionika. Prva grupa, trojka u kojoj je bio Ljubo Miloš, luta više od mjesec dana po Bilogori, Papuku, Psunju i Krndiji ne uspijevavši se povezati s lokalnim križarima, dok se 19. srpnja 1947. nisu sreli s lažnim križarom, suradnikom Udbe. Idućega dana pohvatani. U posljednjoj grupi bio i Božidar Kavran. Udba je odlučila prekinuti akciju nakon Rezolucije Informbiroa 28. lipnja 1948. Nekoliko ih je ubijeno prilikom hvatanja, ostali suđeni, većina na smrt.


LITERATURA I KONTROVERZE

Petar Havoić iz Belca kraj Zlatara ubijen, po svjedočenju njegovog oca Dragutina na suđenju Lisaku, Stepincu i drugima 1946., na zvjerski način; knjiga Pali Nepobeđeni iz 1965. (Beograd, Savezni odbor za proslavu dvadesete godišnjice Službe unutrašnje bezbednosti) navodi međutim da je on sudjelovalo u radu Ozne na likvidaciji križarskih grupa i poginuo, dok je godine 2000. objavljena knjiga žrtve zlatarskog kraja u temeljima hrvatske slobode, Zlatar: Udruga "Hrvatski domobran", ogranak Zlatar, 2000., u kojoj se navodi da je Dragutin Havoić žrtva "vlasti Federativne Jugoslavije" - pa čak i njegov otac Petar, svjedok optužbe na spomenutom suđenju! (str. 22)


Ante Vukić: Velebitski vukovi - jedina memoarska knjiga o križarima u Hrvatskoj. Mate Tovilo: Hrvatski križari isto o Hercegovini. Niz objavljenih sjećanja stradalih domobrana, ustaša i civila u glasilu Politički zatvorenik. (str. 28).

[Zoran Oštrić]

DISKREDITIRANJE KATOLIČKE CRKVE I HSS-a

"Očito je da je Udbi diskreditiranje Katoličke crkve, kao i pripadnika HSS-a, bio glavni cilj, zapravo neka vrsta njezine usputne djelatnosti pri suzbijanju križara." (str. 21) "Znakovita je činjenica da su se 40-ih godina, kad je borba protiv križara bila najaktualnija, objavljivali isključivo prilozi protiv Katoličke crkve i Stepinca, kao i HSS-a, ali ne i o križarima. U tim promidžbenim igrama križari su poslužili uglavnom kao dokaz 'protunarodnog rada' Katoličke crkve i HSS-a." (str. 132)

Uhvaćeni emigranti poticani su od istražitelja, tužitelja i sudaca u istrazi i sudskom procesu da ističu svoju suradnju s onim osobama koje je trebalo kompromitirati i vlastima olakšati obračun ne samo sa stvarnim, nego i potencijalnim protivnicima. To se prije svega odnosi na Katoličku crkvu, ali i na bivše zapadne saveznike koji su optuživani da pružaju pomoć križarima. Zato se malo pažnje posvećivalo ustaškom vodstvu kao glavnom pokretaču povratka emigrantskih skupina u Hrvatsku." (str. 82-83)


Progoni svećenika, proces protiv Stepinca

"Arhivski dokumenti potvrđuju da je komunistička vlast razvila sustav institucionalnog nasilja. Na temelju isprovociranih nelegalnih postupaka i podmetnutih lažnih dokaza sudovi su određivali dugogodišnje zatvorske kazne svećenicima. Osim toga, poticala je ili tolerirala fizičke napade na njih, pa i ubojstva od strane svojih radikalnih pristaša." (str. 140)

U knjizi Stjepana Kožula Spomenica žrtvama ljubavi zagrebačke nadbiskupije ostaje nejasno da li su svećenici koji su optuživani zbog veza s križarima nepravedno optuženi, ili su im zaista moralno i materijalno pomagali. Slično je i u drugoj literaturi. (str. 24) U dokumentima Udbe postoji niz priznanja svećenika o njihovim vezama s križarima, upitne vjerodostojnosti. (str. 131) "Za slučaj Stepinca, Šalića te kruga ljudi oko njih postoje dokazi o namještenoj igri Udbe, no nažalost za slučajeve mnogih drugih svećenika takvi dokazi ne postoje." (str. 140) Većina osuđenih svećenika osuđena je na temelju lažnih optužbi, jedan dio je nasjeo na provokacije Udbe, a jedan dio stvarno pomagao križarima. (str. 141)

"Katolička crkva, ako se zanemare malobrojni pojedinci, djelovanje kojih je bilo isprovocirano od Udbe, nije se aktivno angažirala na strani križara u borbi protiv komunističkog režima." (str. 152) "Međutim, u ime katoličke vjere, ali mimo volje Katoličke crkve, no, vjerojatno, ne i mimo njezinih simpatija, nastupali su križari. Nihovi su izgledi, ipak, bili nepovratno prokockani nestankom Nezavisne Države Hrvatske i mirenjem Zapada s nastalim stanjem i pobjeodm Komunističke partije." (str. 153)

"Svaki kontakt svećenika s križarskim skupinama, posebno u vezi s pomaganjem sa sanitetskim materijalom, svaka njihova veza s osobama izvan zakona, koristili su se kao dokaz političke aktivnosti u sudjelovanja u oružanoj pobuni Katoličke crkve kao institucije. (...) Zato su nesmotrenosti i lakovjernosti pojedinih svećenika u kontaktima s osobama izvan zakona bile više nego dobrodošle. Međutim, takvih je ispada izvan dopuštenih zakonskih okvira među svećenicima bilo, očito, premalo, pa se Udba služila namještanjem slučaja. To ponajbolje potvrđuje slučaj Ivana Šalića, tajnika nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca. Njegova naivnost s posvećivanjem križarske zastave ili pomoći pri dostavi lijekova (...) bit će eksploatirana toliko da će komunistički režim Strepinca i Šalića promovirati u križarske vođe." (str. 130)

Optužbe protiv Stepinca: ugošćivanje ustaškog pukovnika Ericha Lisaka u Nadbiskupskom dvoru, primanje dvaju pisama od ustaškog pukovnika i domobranskog generala Moškova, prikupljanje lijekova za križare i posvećenje zastave namijenjene križarskoj skupini. (str. 132) Zastava posvećena 21.10. 1945. u kapelici u Zagrebačkoj nadbiskupiji. (str. 134) Provokacija Ozne bila je usmjerena također prema franjevačkom samostanu na Kaptolu na čelu s provincijalom fra Modestom Martinčićem. (str. 134) Fra Mamerta Margetića, ekonoma franjevačkog samostana, optužile su kao organizatora ustanka. (str. 134-135) Ivan Šalić, kojega su prema nekima u istrazi slomili, imao je presudnu ulogu na suđenju. (str. 136) "Teško je reći tko je sve bio uključen u mrežu spletaka i podmetanja Udbe, ali više je nego apsurdno dovoditi u vezu Stepinca i križare. Optužnica, često u potpunom neskladu s podastrijetim dokumentima, kao i tijek suđenja govore o političkoj pozadini procesa." (str. 137) Neki su križari zaista doživljavali Stepinca kao duhovnog i moralnog vođu. (str. 139)


Optužbe protiv HSS

Križari i Hrvatska seljačka stranka (str. 159-166)

Za razliku od Katoličke crkve, vlast nije morala tako često pribjegavati izmišljenim otpužbama za suradnju s križarima. "Tobožnja 'izdajnička politika' njihova predsjednika dr. Vladka Mačeka davala je dovljno materijala za pritvaranje mnogih prvaka stranke i to uz sudske odluke ili bez njih. O čemu je sam Radelić objavio knjigu. Ipak, u učestalim napadima najčešće su zajedno obuhvaćeni ustaše, HSS i Crkva." (str. 159)

Akcija "Mesarov"

Akcije Ozne (u suradnji s KNOJ-em), provokacije njenih suradnika koji provociraju Miru Košutić i druge. Npr. Ozna je u srpnju 1945. prevarom uhvatila Martina Mesarova (glumili su križarsku grupu koja boravi u šumi, pa ga preko njegove sestre izmamili iz skrovišta), zastupnika HSS-a za Viroviticu iz sela Korije, koji se bio skrivao u Novom Virju zbog straha od odmazde. Držeći ga u zatvoru, proširila je glas da je organizirao svoju skupinu i da poziva sve svoje istomišljenike u šumu, te organizira "kanale" za odlazak u križare. One koji su se odazivali Ozna je pozatvarala ili ubila. Razgranali su izrazito veliku namještaljku, koja je obuhvatila i nadbiskupova tajnika Ivana Šalića, fra Mamerta Margetića, Miru Košutić i Mariju Radić i druge. (str. 160-162) Neki su, kao svećenik Valent Malek koji je o tome pisao Stepincu, prozreli igru. (str. 162-163) Također i Stjepan Sulimanac, ugledni haesesovac iz Turnašice pokraj Đurđevca, kasnije zastupnik Sabora 1990-1994., koji o tome piše u knjizi Naše pravice. (str. 164-165) Akcija je trajala do 16. prosinca 1945.. Ozna je Mesarova likvidirala i samoj policiji podvalila tijelo kao da je stradao u borbi. (str. 163) "Neke tajne ostale su mnogima i u 'službi' nepoznate." I godine 1961., Udba svoju varku prikazuje kao istinu i u strogo povjerljivim internim elaboratima. (str. 163-164)

Marija Radić r. Devčić, snaha Stjepana Radića, supruga Vladimira Radića, osužena 29. travnja 1946. na 12 godina zatvora. (str. 165) Neki drugi HSS-ovci likvidirani, drugi osuđeni na zatvorske kazne, jedan je čak (Martin Gospočić iz Strmca potrkaj Krapine nakon otvorenog zauzimanja seljaka pušten na slobodu. (str. 165)


UDBA: Predvodnik protukrižarske borbe (str. 167-171)

Korpus narodne obrane Jugoslavije (KNOJ) osnovan 15. kolovoza 1944.. Ukupno u Jugoslaviji 120.000 vojnika u osam divizija i tri samostalne brigade. Prva hrvatska divizija KNOJ-a osnovana 5. kolovoza 1944.. Rasformiran 1953.. (str. 167-168)

Drugi odjel Ozne (protuobavještajna djelatosti) osamostaljuje se 1946. kao Udba u sastavu MUP-a. Od 1966. - Služba državne bezbjednosti (SDB). Treći odjel Ozne (protuobavještajni rad u vojsci) --> KOS (Kontraobavještajna služba u JNA).

U početku stvaranj DFJ istrage u svim značajnijim kaznenim djelima bile su u rukama Udbe, a ne Javnog tužiteljstva; stvarni šef JT bio je Aleksandar Ranković. (str. 169)

"Zakon je predvidio razne olakotne okolnosti za one koji se predaju ili prijave svoje drugove." (str. 170)

"U odnosu prema uhvaćenim gerilcima Udba je koristila tri osnovna pristupa: strijeljanje bez suda, oslobađanje bez sudskog postupka ili predaja sudu. Strijaljenj prema kratkom postupku na mjetu nakon zaroblajvanja, ali, nerijekto i nakon istražnog postupka, ali bez sudskog procesa, trebalo je, vjerojatno, pridonijeti učinkovitosti borbe s gerilcima, ili, pak ,biti zastrašujući primjer svim ostalima." (str. 170-171) S druge strane, puštai su na slobodu oni koji su pristali na suradnju s Udbom, ali i manje važni gerilci koji se nisu istakli u borbi. "Puštanje na slobodu bez ikakvih posljedica nije moralo uvijek biti zarađeno doušništvom, nego je često bila posljedica namjera komunističkih vlasti da smire napetosti." (str. 171) "Sudbina gerilaca često je ovisila o slobodnim procjenama druge strane, a ne o zakonskoj regulativi. Doduše, viši ustaški časnici i dužnosnici nisu uopće mogli računati na to da bi mogli izbjeći smrtnu kaznu, osobito ne oni koji su zaista sudjelovali u nasiljima." (str. 171) "Udba je nerijetko likvidirala križare i njihove suradnike na mjestu zarobljavanja ili neposredno nakon istrage. Međutim, suprotno tome, poznato je i do da su mnogi križari pušteni na slobodu bez ikakva postupka." (str. 478) "Na sudovima su izricane uglavnom smrtne ili vrlo visoke zatvorske kazne, osobito vođama skupina. Većin običnih pripadnika taj je rok nakon određenog vremena znatno skraćen , pa su pušteni kućama." (str. 478)


"U odnosu prema pozraženima ispreplitali su se komunistički radikalizam i srpski šovinizam." (str. 205) Komunisti nastoje mnogim promidžbenim akcijama suzbiti mržnju i nepovjerenje između Hrvata i Srba. (str. 206) Nasutoje suzbiti osvetu protiv poraženih (npr. Bakarić na sjednici CK KPH 6. lipnja 1945.). Članovi CK KPH zbog nasilničkog ponašanja pobjednika u Zagrebu koriste izraze "zulum" i "srbovanje". (str. 207)


Vojni sudovi izricali su do 80 presuda dnevno. Od lipnja do kolovoza, od sačuvanih presuda (manji dio), vojni sudovi su osudili približno 5.200 osoba, od toga više od 1.500 na smrt. (str. 210)


Amnestija od 5. kolovoza Zakon. U Hrvatskoj 10. rujna. Kroz slijedećih mjesec dana ubijeno je, pohvatano ili se predalo 800 gerilaca, pa je ostalo oko 1.500 gerilaca i bunkeraša. (str. 212-213) Bivši zatvorenici tvrde da je 1945. iz Lepoglave pušteno 125 "nastaša" koji su pristali surađivati s Oznom. (str. 213)

[Zoran Oštrić]

Liudewitus kaže:

Nisam znao da na forumu postoje i žuti kartoni...

Postoje, kao opomena. Ne nose kaznene bodove. Znače, naravno, da će uslijediti crveni karton ako se isti prijestup ponovi.

[Sova77]

Zoran Oštrić kaže:

Križari u Hrvatskoj bili su mahom vojnici, dočasnici i časnici poraženih Oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske, većinom ustaše, a mnogo manje domobrani ili Hrvati pripadnici legionarskih jedinica njemačke vojske, ali i članovi ustaškog pokreta izvan vojnih postrojbi.

Ahem. Možemo misliti svašta o liku & djelu pokretača teme ali je barem vojnike NDH 1945. korektno identificirao kao HOS-ovce. Domobranstvo i Ustašku Vojnicu je ukinuo Ante "Nezubar" Pavelić potkraj 1944.

Riječ je sukobu dvaju, mutatis mutandis, elitisktičkih i prosvjetiteljskih te totalitarnih i autoritarnih pokreta, ustaša i komunista

Ustaše kao elitistički i prosvjetiteljski pokret?!? Kako to? Ja sam uvijek povezivao prosvjetiteljstvo sa tamo nekavima Russeauom i Reljkovićem, nikako sa Pavelićem, Artukovićem, Budakom, Dildo-Kvaternikom i sl.

Njegova naivnost s posvećivanjem križarske zastave ili pomoći pri dostavi lijekova (...) bit će eksploatirana toliko da će komunistički režim Strepinca i Šalića promovirati u križarske vođe.

Znači da je Stepinac stvarno posvetio križarsku zastavu?

Uz parole "Za Krista - protiv komunista" i "Slava Kristu - smrt komunistu", želi se "naglasiti njihovu osnovnu poruku: da je bit sukoba u Hrvatskoj sraz predstavnika dviju civilizacija: kršćanske, točnije katoličke s tisućugodišnjom tradicijom među Hrvatima, i njoj suprotstavljenog pokreta komunističkih ateista."

Gdje li sam & kada to vidio & čuo?

drugi razlog za nastanak križara bila je "borba za goli život u suočavanju s drastičnim postupcima pobjednika"

U toj borbi za goli život su neki odgibali u prijateljske im te naklonjene latino-europske & latino-američke zemlje. Pametniji su tamo i ostali te nam 1990ih poručivali da su ponosni na ono što su radili u WW2 i da bi isto napravili opet, sakeri su se vratili u FNRJ te su ih nadležne vlasti likvidirale.

"Jedan od važnih razloga odmetanja bilo je i dezertiranje i izbjegavanje mobilizacije u NOV-u, a kasnije u Jugoslavensku armiju uopće"

Zašto? Što je bilo tako strašno u mobilizaciji u NOVJ / JA?

[Zoran Oštrić]

Sova77 kaže:

Ahem. Možemo misliti svašta o liku & djelu pokretača teme ali je barem vojnike NDH 1945. korektno identificirao kao HOS-ovce. Domobranstvo i Ustašku Vojnicu je ukinuo Ante "Nezubar" Pavelić potkraj 1944.

Ovo je citat iz knjige znanstvenika koji cijeli život proučava te stvari, pa svakako zna činjenice. Mislim da su njegove rečenice jasne. Ustaška vojnica nije naprosto ukinuta, nego je spojena s domobranstvom. A tu je i pojam "ustaša" kao "član Ustaškoga pokreta".

Ustaše kao elitistički i prosvjetiteljski pokret?!? Kako to?

Pa, nabavi knjigu i pogledaj te dijelove, naveo sam stranice s kojih su citati. Radelić je imao razloga, zašto je upotrijebio takve termine, kolikogod izgledali čudni. Hrvatski jezični portal navodi prosvjećivati = "širiti prosvjetu, širiti znanje; poučavati, obrazovati [prosvjećivati široke narodne mase]". Ante Starčević je tipični prosvjetitelj, a i Ustaški pokret je bio posvećen tome da "narodne mase" "prosvjetli", da svi nauče misliti i raditi "ustaški". I komunisti ista pretenzija.

Znači da je Stepinac stvarno posvetio križarsku zastavu?

Koliko se sjećam, to je bilo prilično zbrkano, značenje svega je nejasno. Radelić više piše o tome u knjizi, nemam je nego samo ove bilješke, a ima svakako i u drugoj literaturi sa suđenja.

Zašto? Što je bilo tako strašno u mobilizaciji u NOVJ / JA?

Opet, potraži knjigu, a možeš pogledati i neke članke koje spominjem, gdje ima više o tome, knjiga ima 600+ stranica. Ovo su samo bilješke, a ne možemo ni na forumu ići u sve detalje, kako su to razni ljudi doživljavali. Nekima svakako jest bilo strašno, čak dovoljno da se odmetnu.

[lavore]

Zoran Oštrić kaže:

...Radelić je imao razloga, zašto je upotrijebio takve termine, kolikogod izgledali čudni. Hrvatski jezični portal navodi prosvjećivati = "širiti prosvjetu, širiti znanje; poučavati, obrazovati [prosvjećivati široke narodne mase]". Ante Starčević je tipični prosvjetitelj, a i Ustaški pokret je bio posvećen tome da "narodne mase" "prosvjetli", da svi nauče misliti i raditi "ustaški". I komunisti ista pretenzija.

Zanimljiva logika jezika, bio sam se čudio zašto islamski fundamentalisti u Bosni koriste pojam "naučnik" da bi označili samo one koji dobro poznaju Kuran i islam, oni bi rekli "oni su naučnici" a ja mislio ono po naški - znanstvenici.Što je prosvjetiteljstvo(Foucault)

[Zoran Oštrić]

lavore kaže:

Zanimljiva logika jezika, bio sam se čudio zašto islamski fundamentalisti u Bosni koriste pojam "naučnik" da bi označili samo one koji dobro poznaju Kuran i islam, oni bi rekli "oni su naučnici" a ja mislio ono po naški - znanstvenici.Što je prosvjetiteljstvo(Foucault)

To je klasično značenje riječi, hrv. "učenjak" (također "naučnik", ali je to u tom značenju u Hrvatskoj zastarjelo, pa "naučnik" znači "šegrt"), onaj koji je "učen", koji puno zna, recimo pozna svete knjige i zna kako ih treba tumačiti. Razlika prema modernom pojmu "znanstvenik", koji obilježava onoga, tko aktivno traga za novim znanjima.

Glede Foucaulta i Kanta, tu imamo pojam "Prosvjetiteljstvo", može se pisati s velikim slovom, u posebnom smislu koji daje Hrvatski jezični portal: »1. filozofski pokret u 18. st. kojeg je obilježje vjera u moć ljudskog razuma i inovacije u političkoj, vjerskoj i ekonomskoj doktrini.«

No, Radelić ovdje daje riječi šire značenje: "prosvjetitelj" je svatko, tko želi ono "svjetlo" koje sam vidi, prenijeti drugima, da i oni počnu gledati na svijet isto kao on/a. To onda naravno može biti jako šaroliko po vrstama (navodne) spoznaje i po metodama.

(Obrnuto, riječ "ustaša" izvorno znači isto što i "ustanik", "gerilac", "partizan" pa i "četnik". Kad je Ante Pavelić svoju emigrantsku organizaciju nazvao "Ustaša - hrvatska revolucionarna organizacija" (kasnije "Ustaški pokret") riječ je dobila posbno značenje.

Evo jedno guglanje mi je dalo tekst iz 2004., prikaz jednje knjige u "Revija za socioologiju", gdje se spominje: Boljševička je vlast u ime ideje i po samorazumijevanju vlastite prosvjetiteljske misije, onemogućila i rastjerala ostale stranke

[lavore]

Zoran Oštrić kaže:

Evo jedno guglanje mi je dalo tekst iz 2004., prikaz jednje knjige u "Revija za socioologiju", gdje se spominje: Boljševička je vlast u ime ideje i po samorazumijevanju vlastite prosvjetiteljske misije, onemogućila i rastjerala ostale stranke

To znači samoproglašeni prosvjetitelji

[E-Absynthe]

judolino kaže:

Nisu to bili nikakvi antikomunistički hrvatski dragovoljci, to je bila klerofašistička gamad koju je trebalo istrijebiti po kratkom postupku.

Takvima se mogu diviti samo oni koji su istog, životinjskog mentalnog sklopa, govna koja se ne zaslužuju zvati ljudskim bićima.

I samo najveći gadovi mogu pravdati te ustaške svinje da su bili nekakvi "antikomunisti".

Judolino, sačuvaj se od nekontroliranih izljeva koji tebi samom štete i ne doprinose kulturi koja se promovira na forumu.

Koliko je HOS bio antikomunistički dokazuje ciljana i planirana borba protiv komunista.

A, što se tiče zločina HOS-a koji su evidentno počinjeni i napose gnjusni, u to sumnje nema, ipak bi za raspravu trebalo zadržati mjeru da nisu svi počinili zločine..Nisu svi bili oholi i patološki pasji sinovi..Nisu svi koji su stajali na suprotnim stranama bilo loši ljudi.
Razlika između dvonožnih zvjeradi i ljudi uvijek postoji. Bilo gdje i bilo kada u povijesti, sadašnjosti i u budućnosti..

[E-Absynthe]

Zoran Oštrić kaže:

Tema je otvorena na posve neprimjeren način. Postavljač teme piše "iz glave", kao da je tema posve nepoznata.

Naime, planirao sam takav naslov jer mislim da odražava ne samo mišljenje jedne strane nego i očekivanja suprotne.
Pobjednici koji pišu povijest nimalo ne gube time što razumiju napore neprijatelja da provedu svoje ideje.

Zoran Oštrić kaže:

Promijenio sam naslov topica jer je prvobitni, "HOS 1945-1948.- u očekivanju III. svjetskog rata između Zapada i komunizma", bio konfuzan i neprimjeren. Izraz "Križari" je uobičajen u historiografiji. "Hrvatske oružane snage" više ne postoje nakon 15. svibnja 1945., iako su većina "križara" bili ranije njeni pripadnici. "Iščekivanje 3. svjetskog rata" nije bez svake osnove, ali samo zbunjuje i nepotrebno suzuje temu.

Svakako cijenim Vaš upis koji sadrži smislenost.
No, dozvolite mi priznajući Vaše pravo na korekcije da se objasnim.

HOS je zajednički nazivnik za sve ustaške, domobranske, oružničke i zaštitne snage koje su proistekle iz OS NDH.
HOS je bio svedeni nazivnik i za zarobljene kolone koje su se uputile s Pliberka prema Jugoslaviji. Ne možemo osporiti to pravo da se imenuju kako smatraju ispravnim.
Isto vrijedi i za JKVO ili kolokvijalno nazvane četnike..Itd.

Ne vidim zašto bi onda NOVJ zadržao pravo narodnog oslobođenja kada je odmah nakon rata nastala učestala pojava u narodu da se ne osjećaju"posebno" oslobođenim.
Iako, stojim na strani NOB i antinacizma, samokritika mi se čini opravdanom.

Što se tiče konfuznog nazivlja da je to očekivani sukob Zapada i komunizma, zar to nije predviđao i g.Churchill 1944. ?
Ne vidim koliko to zbunjuje naše članove na forumu koji sudjeluju u raspravi ili one koji čitaju iste ?
Ne mislim ovdje kritizirati Vaše pravo na izmjene, ali smatrao sam nužnim obraniti se od optužbe da nije primjeren naslov teme.
Ako je za nekoga komplicirano, ispričavam se. Ali, dozvolite da zadržimo terminologiju koja je postojala među zaraćenim stranama.
Ako ćemo jedni druge nazivati banditima ući ćemo u kovitlac rasprave iz koje oboje postajemo poraženi.

[E-Absynthe]

Sova77 kaže:

Ahem. Možemo misliti svašta o liku & djelu pokretača teme ali je barem vojnike NDH 1945. korektno identificirao kao HOS-ovce. Domobranstvo i Ustašku Vojnicu je ukinuo Ante "Nezubar" Pavelić potkraj 1944.

Hkmm..Ako smijem dodati hvala na prepoznatoj namjeri.

Sam naziv "križari" meni nisu precizni, a još više tome daje se pravo i prednost tim osobama koji su koristili religijski simbol u cilju svoje borbe iza koje stoje gomile nekrščanskog iživljavanja.
Uostalom, smatrao sam plitkošću da nastavimo naslovaljavati teme s predikatima koji su rašireni u javnosti, a istovremeno izbjegavamo koristiti tolerantne pojmove.

Tko god i kako god su se nazivale te naoružane antikomunističke, u jezgri kontrarevolucionarne nacionalističke skupine ne mogu izbjeći da su oni samo nastavak preostalih HOS-ovih postrojbi na terenu koji su do jučer zvali NDH.
I ako koristim pridjev NDH time ne dajem isključivo pravo da je to doista pravom stečena država nego ciljam na odabrane naslove međusobno sukobljenih bez aluzija da je itko od njih u pravu.

[E-Absynthe]

Zoran Oštrić kaže:

(Obrnuto, riječ "ustaša" izvorno znači isto što i "ustanik", "gerilac", "partizan" pa i "četnik". Kad je Ante Pavelić svoju emigrantsku organizaciju nazvao "Ustaša - hrvatska revolucionarna organizacija" (kasnije "Ustaški pokret") riječ je dobila posbno značenje.
[/URL]

Dodao bih ovome osobni stav po pitanju navedenih pojmova..
Doista, ustaša je ustanik..Tako je i preuzet naziv iz protuturskog ustanka u BIH 1875-78 u kojem su sudjelovali i Hrvati Srbi i Vlasi.
Time više, popularno bi danas bilo reći da je bilo i Srba ustaša..Po tome primjeru svakako jest.

Partizan je po meni nepravilan pojam ako ga koristimo za cjelinu NOB-a.
Antifašisti su nosioci preciznog nazivlja za NOB dok je partizan izvedeno iz stranog riječnika, a označava pripadnika stranke iliti stranačke vojske.
Po tome komunisti su mogli biti partizani.

Četnik je nastao od čete..U logičnom pogledu kada bi preveli na hrvatski, mogli bismo satniju i pripadnike satnije nazvati satničari.

Dakle, da skratim.
Gospodin Pavelić je po meni upotrijebio pogrešan termin uopće sklepajući UHRO.
Dovoljno je bilo upisati HDB/Hrvatski domovinski bojovnici ili pokret HNP/Hrvatski narodni pokret - Bojovnik