Koliko su jake žene u vašoj obitelji?

[Pješčani sat]

Koliko god da se za današnje uvjete može reći da su bolji pa da nemamo pojam koliko je lako, mislim da je bitnija stvar od materijalnog svijeta gdje je život olakšan, sazrijevanje i napredak društva.
Znam za žene koje su izgubile po četvero djece od bolesti, a svi su bili kikići, u jednoj zimi, i žene koje nisu mogle roditi više, i nailazile su zapravo na nerazumijevanje, jer su drugi ili imali prečih briga ili ih nisu razumjeli, jer su prolazili isto, i što ti sad hoćeš.
Ja tek sad saznajem za priče o spontanima u 8. mjesecu i mrtvorođenu djecu i kako se o tome jednostavno nije pričalo, a tuga je ostajala i one su morale ići dalje.
Pitanje je koliko su zapravo ishendlale sve te tragedije, a koliko su bile jake samo na van. Kako god, bile su dovoljno jake da održe druge oko sebe žive i zdrave i na okupu, i mislim da su najviše one stradale u tim pričama.

[VeronaM]

electric_barbarella kaže:

ove prkosne ljubavne price su mi nekako bas drage, malo me baca na The Notebook.

Sve što znam o njoj ispričao mi je tata koji je bio jedva tinejdžer kada se to sve izdešavalo. Priča da mu je ostala u divnom sjećanju jer je njen zadatak bio da prodaje na tržnici, pa bi uvijek na povratku kupila barem bombon za njega najmlađeg, a ako je bio neki super dan tipa kirvaj, dobio bi i više - majicu, igračku, medenjak, što mu druge sestre nisu nikad kupovale. One su svoje čuvale za miraz.

Kaže da je njena jedina 'mana' bila što se zaljubila u siromašnijeg od sebe. Kad je tata počeo zarađivati i osamostalio se, otišao bi do nje i pokušavao pomoći, ali ona je bila preponosna. Samo bi prokomentirala kako nije on ništa kriv, da je on bio samo dijete. Onda bi dočekao bratića ispred škole i odveo ga da si kupi bilježnice, jaknu i sl. kao da izjednači za stvari koje je ona kupovala njemu.

Ono, baš stisne čovjeka oko srca kad to sve skupi na jedno mjesto. IDem sad malo plakat u kupaonu.

Nekako mi se čini da je od svih tih žena, ona najviše svima ostala u sjećanju. Nitko ne pita 'Koja M?'. Zna se koja.

[Hilda]

Pješčani sat kaže:

Pitanje je koliko su zapravo ishendlale sve te tragedije, a koliko su bile jake samo na van. Kako god, bile su dovoljno jake da održe druge oko sebe žive i zdrave i na okupu, i mislim da su najviše one stradale u tim pričama.

Vjerojatno.
Jedine žene koje znam da su umrle puno prije svojih muževa su one koje su prošle sve te kalvarije, od pokapanje vlastite djece i to nekoliko, na dalje.
Mislim na smrt u relativnoj starosti. Ne na rakove i nesreće.

[Pješčani sat]

Maja prabaka ili čukunbaka, nisam sigurna, je krajem 19.st pobjegla od muža zlostavljača, s djetetom, od kuće, i zasnovala zajednicu s mojim pradjedom/čukundjedom, usred ničega. I kad kažem usred ničega, to je danas čista priroda, prije 100 i nešto godina je bila privagina, da budem pristojna.

Meni je to vau, imati toliko hrabrosti i smjelosti i tad se pokupiti i otići.
Mislim da se nisu baš nikad vjenčali, tako da smo svi mi potomci zabranjene ljubavi

[VeronaM]

Pješčani sat kaže:

Ja tek sad saznajem za priče o spontanima u 8. mjesecu i mrtvorođenu djecu i kako se o tome jednostavno nije pričalo, a tuga je ostajala i one su morale ići dalje.

Jao, zato poludim kad netko kaže 'Kako moja baba? Ona je išla na njivu drugi dan! Šta sad izvoljevamo!'

Da, ali rađanje u kući sa zemljanim podom uz asistenciju prve susjede jer se babica koja pokriva 7 sela ne može probiti od snijega dok 7 gladnih duša sjedi pored peći, šuti i čeka i nije baš nešto što se može i treba nazvati normalnim, poželjnim i idealnim, niti su ljudi svjesni koliko djece i rodilja je tada umiralo zbog najbanalnijih razloga.

Većina ljudi nema pojma kako su njihove babe rodile i koliko djece se zapravo rodilo, a koliko pomrlo, a koliko završilo po potocima i šumama.

Evo zanimljiv članak na temu planiranja obitelji: http://www.zarez.hr/clanci/abortus-na-selu

[dara333]

@Hazan

Kao da si opisala žene iz moje obitelji.. Suze mi krenule na oči.. Toliko negativnosti, kukanja i ovisnosti o drugim ljudima (mužu, djeci...) nisam nigdje vidjela kao kod svoje mame, obje bake i (nekih) tetki.. I u pravu si da takvo odrastanje teško može proći bez posljedica na psihu.. Imam osjećaj da me se čitav život odgajalo da prebacujem lopticu i krivnju na nekog drugog..i da nikad sama nisam za ništa kriva.. Stvarno se teško boriti protiv toga..al' tješi me činjenica da sam barem svjesna da se protiv tog treba boriti, a ne objeručke prihvatiti takav sklop razmišljanja..

[pipi21]

Moja baka je rodila 11. Nisu svi rođeni živi. Imala je prvog muža ali je on umro u ratu i preudala se kasnije za puno starijeg i goreg. Uvijek je s nježnošću pričala o prvom mužu a vjerujem da se spasila kad je drugi umro. Pokušala je pobaciti mog ujaka (izgleda da kad baš želiš ne ide, na bilo koju stranu) jer joj je više bilo dosta djece u tolikom siromaštvu.
Kolika je to bila jakost a koliko te život tjera da ne odustaneš jer druge opcije nema. I moja majka... kažem joj, uz sve što je prošla dobro da je još normalna. I zdrava.

Od mog muža baka je pobjegla s dvoje mlađih siblinga kroz prozor za vrijeme rata nakon što su joj ubili roditelje. Ko u filmovima. Zaposlila se kao spremačica i odgojila i njih i svoju djecu kasnije koja su živjela s njom i unucima i bila prilično sposobna žena.

Moj tetak priča kako je prvo četvero njegovih starijih braće/sestara umrlo u prvoj godini života, dok valjda konačno nisu shvatili što ne valja pa je njih 4-5 poslije preživjelo. Priča kako danas nema zvijezda, a on se sjeća kad je bio mali i kad su stajali bosi u snijegu, bilo je zvijezda na nebu koliko hoćeš. Kupali su se jednom godišnje u kišnici u kojoj su se prvo patke okupale. On to priča sasvim normalno "je, tak je bilo" veli, tko je preživio preživio je.
Otfuralo me razmišljanje u općenito "o jakosti"

To je ono kad pričamo kako je prije sve bilo bolje iz udobnosti našeg doma, za kompom, u toplom dok grickamo indijske oraščiće (wtf indijski oraščići)
U konačnici ne znam ni jednu koja nije bila hrabra ili jaka kada je to trebalo.
I iako sam all about girl power i često se i glasno zalažem da žene moraju biti solidarne, u mojoj okolini po hrabrosti i jakosti ipak je svima uzor bio moj tata.

[Afrika paprika]

Imam puno žena u široj obitelji, iznad prosjeka.

Nijedna nije jaka.
Nije se morala izboriti s ničim i ni za šta, nisu financijski neovisne i stabilne, boli ih kurac.
Nisu loše osobe, dapače, ali ja sam sad već daleko ispred njih po svom životnom iskustvu, neovisnosti i svemu ostalom, a sve su 20-30 godina starije od mene.

Nisu me naučile ničemu osim kako ne biti to što su one

[Luneta]

Pješčani sat kaže:

Prošlo ljeto smo bili na okupu i baš sam nas gledala, nekoliko generacija koje život baš i nije mazio i koje su naučile plivati.

Okolnosti su ih prisilie da budu to sto su postale. Zena prije nego li je zena je prvo covjek. U tom smislu svi mi, kao ljudi, ucimo kako prezivljavati u odredjenim kulturama/situacijama.

Ovo gdje su nase zene morale specificno uciti kako zivjeti zivot okovan brakovima, pijanim muzevima, s puno djece i malo hrane je stvar drustvenih okolnosti, izoblicenih krscanskih vrijednosti i neukosti. U tom smislu mnoge zene, su primjeri (r)evolucionarnih proporcija. Jos i vise ako su bile i jesu u koegzistenciji sa slabim muskarcem kako je netko napisao, misleci na psiholosku karakteristiku.

[The White Rabbit]

electric_barbarella kaže:

da, mislim da se ta definicija "snage" s godinama podosta promijenila. prije pedeset godina se snaznom zenom smatrala ona koja je imala hrabrosti podnijet zahtjev za razvod, danas iskreno nemam pojma koja bi bila obiljezja.

Meni se čini da se ova definicija nije puno promijenila, na našim prostorima barem.

[My Name Is...]

Moja mater je bila snažna žena dok je radila.
Sad je u mirovini i neprestano kuka, izigrava žrtvu i traži sažaljenje.
Ja to niti mogu niti želim dati.

Ja sam snažna, imam planove, guram se kroz život, ne odustajem.

Kuknjavu ne podnosim, ne rješavanje problema ne podnosim, slabost karaktera ne podnosim.

[Xiang Chi]

isadora w. kaže:

Utjecalo je jako na mene, mislim da je zapravo nemoguce da se ikad iskobeljam od toga, ali to mi je okej pa nemam ni potrebu. Odgajana sam i takve sam zene gledala- da sve moram i mogu, da nema uzmicanja, da se prevrce nebo i zemlja kad situacija to zahtijeva, da se moram prvenstveno za sebe pobrinuti sama, itd. Nesto mi manje uspijeva pritom imati i apoteku od kuce
U svojim monolozima 'zena mora' baka mi je ubacila sve od kuhanja i spremanja do imanja svog stana i bivanja neovisnom financijski i popravljanja uticnica.

Ovo je moja baba uz koju sam odrasla (doduse, ona masta da cu ja imati spremacicu i da se necu morati umorna muciti kuhati ).
Mislim da mi je ugradila dosta vjere u sebe i svoje sposobnosti.
Taj njen utjecaj u spoju s karakterom s kojim sam rodjena me dosta oblikovao u to sto sam danas. Tesko mi je uopce zamisliti sto bi moji roditelji napravili od mene da nije bilo babinih drilanja sto zena mora
Moja mama je uporna i prevrtati ce nebo i zemlju, ali nema prgavost, protivljenje, "boli me kurac" stav, trdoglavost za koju je jasno da ce u danoj situaciji povrijediti bliznjeg, nema tu neku sebicnost za koju smatram da je nuzna - to sam razvila pod babinim utjecajem.

Prababe su imale zivote koji mi se cine kao precica za Vrapce. Umrle su bistrih glava, jedna u 80-ima, jedna u 90-ima. Ova druga je zaradjivala fizickim radom skoro do kraja 80-ih i bila je mnogo mudra i optimisticna. Ona mi je inspiracija.

Drugu stranu obitelji slabo poznam. Baba je submisivna i nije najsretnija opcija za odgajanje feministica.

[Colospa Retard]

Hazen kaže:

Nedavno sam tek sebi ovo osvijestila, dotad, ne znam ni sama kako, o tome nisam ni razmisljala, valjda, ironicno, zato sto mi je bilo pred nosom cijeli zivot - u svojoj obitelji nemam niti jednu jedincatu jaku i pozitivnu zensku osobu, koja mi je mogla biti uzor. Niti jednu jedinu. Sve, doti jedne, su slabici od ljudi, i slijedom toga, nezdrave, negativne, po okolinu otrovne osobe, koje lose utjecu na generacije u obitelji. Jedinom stabilnom, smecem ne-zatrovanom i pred zivotom izdrzljivom zenskom osobom u obitelji smatram sebe, te danas seku. Sve ostale su kronicno frustrirane pijavice koje na ovaj ili onaj nacin pokusavaju naplatiti sto mislimo da im nicim ne dugujemo podastirati ledja za biti vjecno zbog neceg krivi osobni psiholog-roditelj-kanta za njihovu gorcinu i crnilo. Sve odreda nisu u stanju podnijeti vlastiti zivot onakav kakav jest, tj kakvim su ga same napravile. Sve odreda nisu nista drugo nego bjegunci od zivota, sto u pogledu samostalnosti, sto u pogledu bracne srece.

Zapitam se mnogo toga i o muskarcima u obitelji, njihovim muzevima, koji su desetljecima okretali glave od gnojnih cireva u kuci i trudili se da forma obitelji izgleda ok, samo naizgled stabilni. A neki niti naizgled. Mucno sve skupa, i ne bas bezopasno po psihu. Treba snage za odrasti normalan u svemu tome, i kasnije ostati normalan, kad se kao bumerang vrate neke potisnute stvari.

uh. ovo je cisti smrz.

[isadora w.]

Xiang Chi kaže:

Ovo je moja baba uz koju sam odrasla (doduse, ona masta da cu ja imati spremacicu i da se necu morati umorna muciti kuhati ).
Mislim da mi je ugradila dosta vjere u sebe i svoje sposobnosti.
Taj njen utjecaj u spoju s karakterom s kojim sam rodjena me dosta oblikovao u to sto sam danas. Tesko mi je uopce zamisliti sto bi moji roditelji napravili od mene da nije bilo babinih drilanja sto zena mora
Moja mama je uporna i prevrtati ce nebo i zemlju, ali nema prgavost, protivljenje, "boli me kurac" stav, trdoglavost za koju je jasno da ce u danoj situaciji povrijediti bliznjeg, nema tu neku sebicnost za koju smatram da je nuzna - to sam razvila pod babinim utjecajem.

Prababe su imale zivote koji mi se cine kao precica za Vrapce. Umrle su bistrih glava, jedna u 80-ima, jedna u 90-ima. Ova druga je zaradjivala fizickim radom skoro do kraja 80-ih i bila je mnogo mudra i optimisticna. Ona mi je inspiracija.

Drugu stranu obitelji slabo poznam. Baba je submisivna i nije najsretnija opcija za odgajanje feministica.

Lol, tako je i mene moja sazalno pogledala i rekla 'pa jesam ti rekla da ne upisujes taj faks...' kad sam konstatirala da sam krepana od posla.

Ironicno, meni moja bas i nije ugradila vjeru u sebe jer toj zeni nikad nista nije bilo dovoljno dobro, pa bih cak rekla da je obrnuto. Ali jednom kad sam to skapirala, vratila sam se staroj sebi i u glavi odjebala njena friki ocekivanja. Mislim, iako je cinjenica sve ono sto sam napisala, babac nije cvecka i dosta je zahtjevna ovako.
Meni na njoj najvise fali neke doze njeznosti u svemu tome...ta zena je bas gruba, zadavi te cak i kad te hoce poljubiti
Ona je do-er i to mi je super, osim kad nije. Tipa ja kazem da nesto ne mogu jer me boli glava, raspadam se, ona ce ti na to reci 'sve nas je nekad bolila glava!'

A ta njena dominacija i kurcevitost su imale bogami i negativne utjecaje na neke zivote.
Odnosi i licnosti su nadasve kompleksna stvar.
Zanimljivo je kad neke njene recenice cujem iz tudih usta 2 generacije kasnije, tocno znam kojim je to putem tako ispalo, zato sam i rekla da ne zelim da me zahvati ta doza grubosti.

Srecom, mislim da za to nema sanse jer mi je jedini uzor u zivotu ipak mama, a i dosta smo slicne.
Jasno, moja baba recenicu 'ista si ko svoja mater' koristi kao uvredu jer je ona uvijek radila po svom. A baba u svoje vrijeme bas i nije imala luksuz da previse bira i ocigledno je da neskolovanje i ostalo nije prebolila.
Kazem hvala

[Ay Carmela]

Sve me mami da pišem o svojoj staroj. Ali ispast će opet olakšavanje napaćene dušice. Ne mogu.
Reći ću samo što je netko već napisao, ona mi je bila uzor kako ne treba hendlat život i odnose. I ne znam odakle mi to, sestre nije zahvatilo. Pojam jak vežem uz nekoga tko zna što hoće, radi na tome da to dobije i pritom je oslonac kome ustreba. Od nas 4, to sam samo ja.
Od šire obitelji u tom smislu cijenim samo jednu tetku (i jednu rodicu, normalno, njenu kćer). Ali odrastala sam predaleko od nje da bi mogla utjecati na mene u afirmativnim godinama. Isto dobijem "ista si tetka M." kao kritiku. Valjda neka stvar s genima. Sad isto kažem "hvala" što se ne prihvaća baš dobro.

[My Name Is...]

Ay Carmela kaže:

ona mi je bila uzor kako ne treba hendlat život i odnose.

ne znam jesi li svjesna koliko je ovo važna životna lekcija. i zahvali joj na tome.

[Pješčani sat]

Ay Carmela kaže:

Sve me mami da pišem o svojoj staroj. Ali ispast će opet olakšavanje napaćene dušice. Ne mogu.
Reći ću samo što je netko već napisao, ona mi je bila uzor kako ne treba hendlat život i odnose. I ne znam odakle mi to, sestre nije zahvatilo. Pojam jak vežem uz nekoga tko zna što hoće, radi na tome da to dobije i pritom je oslonac kome ustreba. Od nas 4, to sam samo ja.
Od šire obitelji u tom smislu cijenim samo jednu tetku (i jednu rodicu, normalno, njenu kćer). Ali odrastala sam predaleko od nje da bi mogla utjecati na mene u afirmativnim godinama. Isto dobijem "ista si tetka M." kao kritiku. Valjda neka stvar s genima. Sad isto kažem "hvala" što se ne prihvaća baš dobro.

Pala si mi na pamet s mamom tamo jučer, kad si prvi put pitala ono na temi

Ne znam mamu, osim po postovima ovdje ali oblikovala je ona tebe i još kako.
samo nije kalup sličan. baš ovo što si rekla, sve što ne želiš biti.
to je škola, samo treba skužiti.


ja sam nedavno imala razgovor sa ženom koja me odgajala, i krenula je njena priča kako sam bila divlje dijete i neposlušna i sve je moralo biti kontra onog što je ona rekla i kako sam bila zločesta. pitala sam ju jel misli da je ona možda bila loš odgojitelj.
nije znala što reći, nikad joj tako nešto nije palo na pamet.

[Nagrišpana]

Nisam imala jake žene oko sebe i fali mi to. Nije da su imale nekih velikih pizdarija u kojima bi dokazale jakost, no...

Više su bile ono što se očekuje nego ono što žele biti, drugi su krivi za sve ono što one nisu ostvarile, one se žrtvuju za druge i sl., a neke od njih u svemu tome ne uviđaju da i nema žrtve nego su bile sebične kad nije trebalo biti...

Baku volim najviše u cijeloj obitelji, ali karakterno nije nešto čemu bih ja htjela biti slična.

S mamom sam otprilike kao Carmela i tek nedavno sam uspjela priznati sebi da to što mi nikad nije nedostajala moja mama jer nisam ni navikla imati je u tom nekom smislu ne znači da mi nije nedostajala mama općenito pa njegujem neke divne osobe s ženama starijima od sebe koje nisu preuzele ulogu moje mame, ali koje volim ili sam voljela u nekom trenutku života kao da to jesu.

Ne znam zvuči li ovo kao što želim da zvuči, no dobro...

[Hilda]

My Name Is... kaže:

Moja mater je bila snažna žena dok je radila.
Sad je u mirovini i neprestano kuka, izigrava žrtvu i traži sažaljenje.
Ja to niti mogu niti želim dati.

Ja sam snažna, imam planove, guram se kroz život, ne odustajem.

Kuknjavu ne podnosim, ne rješavanje problema ne podnosim, slabost karaktera ne podnosim.

Ne može biti snažna, pa onda ne znažna. Ili nije bila snažna i prije, ili su je životne okolnosti malo iznenadile.
Možda joj treba samo neki prodrmavajući razgovor.
Odlazak u mirovinu je "mala smrt" i mnogi se ne snađu u tome, barem ne na prvu.
Osuđivanje samo produbljuje jaz.
Svi mi imamo slabosti samo ih okolnosti možda nisu iskristalizirale.
Barem porazgovaraj s mamom. Nemoj da te to udalji bez da nisi išta probala učiniti jer ti "ne podnosiš". Bit će ti možda žao jednog dana.

[My Name Is...]

Hilda kaže:

Ne može biti snažna, pa onda ne znažna. Ili nije bila snažna i prije, ili su je životne okolnosti malo iznenadile.
Možda joj treba samo neki prodrmavajući razgovor.
Odlazak u mirovinu je "mala smrt" i mnogi se ne snađu u tome, barem ne na prvu.
Osuđivanje samo produbljuje jaz.
Svi mi imamo slabosti samo ih okolnosti možda nisu iskristalizirale.
Barem porazgovaraj s mamom. Nemoj da te to udalji bez da nisi išta probala učiniti jer ti "ne podnosiš". Bit će ti možda žao jednog dana.

je, nije računala da će ostat sama, djeca i unuci se raseliti, muž umrijeti, i jedino šta preostaje za privlačenje pažnje je kuknjava.

s obzirom da ja i muž zadnjih 10 godina hendlamo sve sami, seljakamo se za boljim prilikama, sami se brinemo za djecu i financije bez i trunke ičije pomoći, ne vidim da mene netko žali, pa ja stvarno ne želim slušati kako ženu od 70 godina bole kukovi svaki božji dan. i kako ja ništa ne znam jer je ona valjda najveća patnica u svemiru.

i nema tu razgovora, ssve se svodi na to da je ona žrtva.

hoda, zdrave pameti, s penzijom. nije teško bolesna.

di mogu potpisat???