Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost > Mali literarni kutić

Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 20.10.2017., 11:12   #581
Ponoć
I zar opet tako …
ponoć da mi sudi,
samoća mi ova
postelju da stere?
Tuga mi se sama
za drugara nudi,
plamen dušu liže ...
žudnja mozak ždere.

I u noći ovoj,
što tamom me gleda.
dokle tiho nečujne
otkucaje brojim,
kazaljke na zidu …
što zaspat mi ne da,
dok polako šeta,
sve više se bojim.

Vrtim se nemirno
u svojoj samoći,
molim da oči se
priviknu na mrak,
i da vidim usne …
šaptati ih čujem,
da osjetim ruke ...
koje daju znak.

Ja primještam glavu,
tražim rame tvoje,
ruka mi u mraku
tvoju ruku traži,
pa govorim sebi,
sada hrabar budi,
naći će se netko,
tugu da ublaži.

Al' nitkoga nema,
sat i dalje kuca,
dogorjela svijeća,
još pomalo tinja,
od samoće nemile
srce lupa … puca,
postao sam skoro
kukavica sinja.

I klonulo spuštam,
u postelju tijelo,
sa tugom k'o s drugom,
ja poći ću spati,
koliko se jada
razlilo u duši,
to ostat će tajna …
nitko neće znati.
ante dolić-borky
Laer, kolovoz 2003.
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.10.2017., 12:35   #582
Male crtice iz Bebinog velikog života.

Krenula Beba, u strani svijet.
Mislila da će bez problema.
Probiti se do modnih žurnala.
Mi smo se čudili, kako je još nema.
Kupovali redom modne žurnale,.
U početku Vogue, Ella, Glamour.
Poslije smo prešli, i na one male.

Nije se javljala, uhvatila nas briga.
Da nije negdje na krivo skrenula?
Znali smo da je shvatila olako.
Plašili se za nju, zaključili onako.
Sigurno je pogrešnu stranicu okrenula.

Čekali smo nestrpljivo, tješili se.
I dalje revno listali žurnale
Dok mi smo zbilja brinuli jako,
Komšiluk je neslane pravio šale.

Mi smo je branili, vjerovali u nju.
Divili se njenoj viziji sjaja.
Od Bebe nigdje, ni traga, ni glasa,
Modne žurnale smo i dalje.
Gutali od početka, do kraja.

Beba je imala sve atribute.
Govorili smo, lažući sami sebi,
Da osvoji Milano, Pariz i London.
Al’ nigdje ni traga, nije bilo Bebi.

A, onda se Zajko dosjetio jadu.
I tako je bio obično zanovjetalo.
Donio je porno časopis, da nas podraži.
Naravno, da nas to nije smetalo.
Gledali smo je, u akciji sa dva crnca.
Divili se Bebi, i njenoj kuraži.

.................................................. .........

Jednoga dana, sasvim nenadno,
pojavila se Beba...mi smo se taman
prepirali, oko bosanskih piramida.
Zećir je izvalio da su daleko veće,
značajnije, i od samog kineskog zida.
Raja je urlala … počela da se smije.
Beba je sjela podalje malo,
Nogu preko noge, zapalila cigar,
nitko je od nas prepoznao nije.

Modni šešir, naočare Ray-Ban.
Mjerili smo je onako, kradomice.
Zgodna mačka, nema se šta reći.
Bilo nam je čudno da krije lice.
Očito je bilo da uživa u tome.
Beso se zanio, pa, kao u transu, veli.
E,da mi je vaku jednu, popusto.
Znao bi ja, šta bi radio s njome.

Sakib je otišo, da ušićari nešto.
Nekih desetak dolara mu je dala.
Vratio se Sakib i vrti glavom.
Rajo bogami … ovo je neka budala.
Svima nam je postalo čudno.
Prišli smo, da je razgledamo kako treba.
Tifo ju je prvi prepoznao … skočio u vis.
Uf! Rajo! Jebo vas! - pa, ovo je naša Beba!

I ona je skočila, bacila šešir, naočare,
raširila ruke, za čas se na našima našla.
Sakib je zgrabio naočare i zbriso.
Svi smo zadivljeno gledali Bebu...
Izgledala je zbilja ko' da je s modne piste sašla.

Sjedili smo tako, pili, do kasno u noć,
Pričala je o Milanu, Parizu, Londonu,
kako je glumila, i svašta nešto ...
slušali smo je otvorenih usta,
sretni da se nepokon vratila,
sve ostalo zaobilazili smo vješto.

Na kraju je Beso, da ispadne fakin,
a, uvijek je htio da bude faca.
Pitao, onako, k’o' fol, u šali.
Jel’ Bebe, bogati!, daj reci nam.
Je su li ofarbani, bolji od nas bjelaca.

Beba se zapanjila, na rubu suza,
jurili smo Besu, da ga bijemo.
Ne znam je li na njega ljuća bila,
ili na nas, da sve smo znali,
a, eto pokušali, kao da krijemo.

.................................................. .....


Bebi nije bilo … a, to je jasno,
ostanka kod nas, u našoj mahali.
Spremila je stvari … mi smo se kleli,
da nam je žao, da nas sve to boli.
Rekla je, da s nama se družiti ne želi.
Tužno dodala, da nas više ne voli.

Beso je bio posebno tužan,
Sakiba je uhvatlia neka dobrota,
Vratio je Raybanke, proklinjao crnce,
I Besu … što se oko toga mota.

Molili smo je zbilja, iskreno sasvim.
U nadi da će se predomisliti.
Jebala je, i nas, i našu provinciju.
rekla, da na to, ne može ni pomisliti.

Tifo je ispao najveća budala,
poslije je pričao da joj je htio umanjiti muke,
Donio je onaj magazin, sa crncima.
Na! uzmi ovo, rekao je nedužno,
Gurnuo joj ga, zaprepaštenoj u ruke.

Gledala nas je bijesno, od reda sviju ...
Šutili smo smeteno … vratove istezali .
Magazin za muškarce, plijenio je poglede naše,
Beba je na crncu izazovno kukovima njihala.
Zajko je znalački zaključio … da Beba dobro jaše.

.................................................. .................................

Otišla je Beba, zaista smo žalili.
Tifo je se sjetio, stvari prave,
Majka Naska ga je klela, i preklinjala.
Izrezao je Bebinu sliku, crnce u bijelo ofarbao,
I objesio na zid, poviše glave.

Beso je hodao kao utvara, utučeno.
Zajko nije pokazivao kajanja ni zrnce,
Sakib je se ljutio sam na sebe.
Žalio za naočarama, i proklinjao crnce.

Sve je ona gamad crna kriva, k’o ludi navalili.
I od nas cigana su, alahami gori.
A, vi mangupi jedni, sve na jadnu Bebu svalili.
Dje će bolan ona, s onakijem hajvanima da se bori?

Svi smo se dali da smislimo nešto,
Kontali šta uraditi, kako da nas shvati?
Lule je došao na kolosalnu ideju, predložio,
potpisivanje peticije, da se vrati.

Ako li upali, pametovao je Beso ...
obećavao svima, uz prijeteći pogled.
Spomene li netko Afriku, jebaću mu nanu!
Osobno ću mu promjeniti, lični izgled.

I stara Naska se uključila u kampanju,
mi se čudili, ona koristila svaku priliku,
U nadi, kako je rekla, da kurva se vrati ...
i njen, ludi Tifo, skine onu jebenu sliku.

.................................................. .......................

Poslije su krenule priče razne.
Dodavalo se naravno svega i svašta,
Mi smo nastojali smiriti loptu.
Komšiluku je bezobrazno rasla mašta.
Neki su je navodno vidjali u Arizoni,
kleli se na svemu, da tamo kokice nudi.
Zajko, koji je nikada gotivio nije,
Zlurado je izjavio, da ga to ne čudi.

Zabavili smo se malo, oko drugih stvari.
Beso je dobio ulogu, u filmu o ciganima.
Tifo se vrtio oko jedne male iz Zenice.
Na veliku žalost majke Naske,
strgao Bebinu sliku, poviše kreveta,
Govorili smo mu, onako u šali.
Da je mala iz Zenice kratkovidna.
Ta Bibina slika, da je i ne smeta.

Majka Naska se okolo raspitivla ...
je li netko ima, one slike kakve.
Eto kao, ona se navikla na Bebu.
I neka ne farbaju, ona dva crnca.
nisu ljudi krivi, Alah ih je stvorio takve.

Sakibu je bilo žao majke Naske.
Mi smo se smijali, mislili da je šala.
Donio joj Bebine slike u akciji.
Ona ih je stavila poviše svog kreveta.
Crnce fino poredala, a, Bebu izrezala.
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.10.2017., 12:37   #583
#2



Lulu je protjeralo iz Beča.
Tamo je bunario, prosio, krao.
Hvalio se da je svaku noć drugu jeb‘o.
Znali smo da uvijek nešto mulja.
Na materi se kleo, da mu je samo toga žao.

Doš'o je onako, bez igdje išta.
Donio neke priče, sve ludje, i ludje,
I Bebu da je svojim očima vidio.
U restoranu «Budva» da pere sudje.

Govorili smo, da je popio pamet,
Branili Bebin ugled, i da ne priča gluposti.
Prodje se poštene cure … i da ne sere,
Bili smo uvjereni da će ovaj puta uspjeti,
I da ona sigurno u «Budvi» sudje ne pere.

Tifo je zvučno opalio Luleta, iza ušiju.
Beso je vikao, udri ga, stalno se pametan pravi.
Počeo je se pravdati, i Beso ga je sašio.
Daću ja tebi, frajeru jedan! tu Budvu, po glavi.


Stigla je razglednica, jednoga dana.
Poštar donio, pa nas zajebaje … draži.
Nikad se ne bi sjetili od koga je, veli.
I ko je ova cura, s ovim frajerom na plaži.

Mi smo ga molili da dodje bliže.
Da vidimo tu mačku onako iz bliza,
Nije htio, rekao je triput da pogadjamo.
I da nam pomogne … razglednica iz Pariza.

Zajko se prvi dosjetio, počeo da psuje.
Galamio je mangup okolo, da to ne smije biti.
Ova će rospija, rekao je, ljudi moji, na kraju.
I nekog poštenog momka prevartiti.

Sakibu je puko film … daj zaveži Zajko, dreknuo je.
U brk mu skresao, šta sva raja je znala.
Znamo mi bolan, nismo ti mi od juće.
Još uvijek ti je krivo, što tebi nije dala.

Majka Naska je pomno razgledala sliku.
Primicala, odmicala, da bolje vidi.
Bila je očito razočarana … nema šta.
Jooj lude jedne, pa kako se ne stidi.
A, stoput su joj bolja, bila ona dva.






U tom se Sakibu poremetilo nešto,
Kupili smo mu nanule, pamučnu pidžamu.
Beso je navalio da mu kupimo i kilo banana.
Doktor je zabrinuto vrtio glavom.
Mi se još zabrinutije pitali, jel' opasno.
Pa jeste! priznao je, morat će odležati par dana.

I još nam je održao lekciju, reklo bi se edukaciju.
Beso je ubacio … druže doktore, jebete život bez rakije,
Drug doktor nas je sviju, tužno gledao.
Na faci mu se vidjelo, da nas kužio nije.

Sakiba smo posjećivali svaki dan,
cijeloj smo bolnici dodijali vikom,
stalno je se raspitivao, šta je sa Bebom ...
I je li se slučajno javila ikom.

Mi smo mu kradom donosili lozu.
Lagali bolničarima da je kava,
Sakibu se dopalo … veli potpisao bi.
I da biti u bolnici, stvar je prava.

Rekli smo mu, da je mala iz Zenice, zbrisala.
Vidjela kažu, one crnce na zidu, kod Naske.
I stala Tifu nemilo dražiti.
Kakvo si mi ti muško? napadala ga je.
I da će ona sebi jednog takog tražiti.

Daj bolan, savjetovao ga je Sakib.
Sjedi fino, na autobus, i otidji u Tuzlu po nju.
Pronadji je negdje, i dobro namlati..
Nije ona u Tuzli, nego u Zenici, procijedio je Tifa, utučeno.
Ma, šta ima veze, gdje je! … važno je da ti se vrati.




Lule je došao na kolosalnu ideju.
Trebali bi je, Alaha mi, potražiti.
Sakib ga je gledao onako iz bliza,
Daj Lule, ne pizdi, matereti!
I nemoj nas tu džaba dražiti..
Kako da mi stignemo do Pariza?.

Svi smo se složili, samo Naska nije.
Jest ono da je daleko, i svijet da je tudji.
Kad je Beba mogla, i onog žgolju našla.
Zašto vi ne bi? Niste ni vi ludji.

Mi smo se zgledali ...Lule se kesio,
pa mogli bi, Bogami, to da uradimo,
Beso je već počeo planove praviti,
kako da je nadjemo … da je iznenadimo.

Tifo je predložio da još sačekamo.
Možda se Beba javi, s adresom pravom.
Napiše sve lijepo, kako treba.
Ne seri Tifo, Naske ti tvoje! ... naljutio se Sakib
Tebi je mala tuzlanka zavrtila glavom.
Ta’ nema bolan u Parizu, milijon Beba.

Nije tuzlanka, majmune jedan.
Jebi je Tifo, šta je da je.
Upao mu je Sakib u riječ.
Skroz si me zbunio, jebala te tuzlanka.
Evo zaboravi, šta samno tijo reć.

Niti je Pariz Livno, pametnjakoviću jedan,
Umješao se Zajko, bijesno pljunuo u stranu.
Šta džaba fantazirate, jebala vas Beba.
Ne bi vas murija pustila, ni da predjete granu.

Lule se našao uvrijedjen, a i Sakib nešto.
Beso je dreknuo na Zajku, da ne sere više.
Nisam vam ja kriv, odvratio je Zajko.
Da ste lopovi, džeparoši, na čelu vam piše.







Ja sam se držao malo po strani,
Sve sam unaprijed na neuspjeh osudio.
Naska je psovala Tifu što ih razbija.
Od kada ga ona mala iz Zenice napustila ...
rekla je, da je hajvan … da je skroz poludio.
Beso je dodao, da nikada nije pametan ni bio.

Taman su pripreme nekako krenule,
I Zajku su skuhali da ide s njima,
Ko grom iz vedra neba, pojavila se mala iz Zenice,
Izmršala pet-šest kila … plakala je ...
pitala Tifu, je li je nazad prima.

Naska se na to žestoko pobunila.
Samo preko mene mrtve! ... vikala je glasno.
Tek poslije smo skužili, zašto se kopunila.
Samo mrtve, ponovljala je … ni više, ni manje.
Ja one slike sa zida ne skidam, je li jasno!
Nemoj bona nane, ubacio se Tifo … još ti je rano za umiranje


Tifo se kao nećkao … pa kao, ne mogu sada.
Tvrdio je pazar, i da ga je spopala ljubavna kriza.
Uostalom, sve i kad bi htio, eto, da ne može.
Mora radi Bebe, s jaranima, malo do Pariza.

Mala se razljutila, da ga jebo Pariz, i Beba,
i da je veća budala, što je uopće došla.
Tifo je ustrtao, shvatio je da pretjerao s nećkanjem.
Da sam se otišla kurvat po Parizu … bolje bi prošla.

Sakib nije mogao odšutjeti … Naska je potvrdila.
Daj mala, ne kenjaj kvake! nisi ti ni nanijet k’o Beba.
Otić u Pariz, uspjet u životu, to ne može svako.
Naska je dodala … da i onakog žgolju, naći treba.








Beso je marljivo pravio planove,
već je se vidio … kaubojke, šešir na glavi,
i da će biti tjelohranitelj onome žgolji.
Pih! Odpuhnula je Naska prezrivo.
Meni su oni crnci bili ... daleko bolji.


Luda je jedna, dva obdarena crnca dala ...
za jednog žutog, neobdarenog žgolju.
Eeh, da je meni popusto ... uzdahnula je tužno,
bar malkice pustiti, na moju volju.

Ne sviraj kurcu, Naske! je li obdaren!
Odkud ti znaš? ... to se na slici i ne vidi.
Pa, baš zato! i dalje je uzdisala Naska,
nema šta pokazat … pa se stidi.

Tifo i mala su se opet pomirili.
Poslije njenih potoka suza i boli,
Fino je kleknuo pred nju, na koljena.
I pred svima nama, priznao da je voli.

A onda nas je opet, rasturila Beba.
Ponovno nas navela, na jad i muke.
Donio poštar pismo sa slikom ...
Beba sa nekim crncem ispod ruke.

Bili smo svi odreda utučeni.
Zajko nas je zajebavao, jebena budala.
Naska je razočarano prokomentirala,
da Beba je luda, prije je dvojicu imala.

Lule joj je pokušao objasniti stvar.
Sakib je za sebe mrmljao … to nisu posli ćisti.
Nije to jedan od one dvojice … rekao je Lule
Naska mrtva hladna … pa, šta ja znam! … meni su svi crnci isti.

Prekrižili smo Pariz,dohvatili se pića.
Pripreme za put, bezvolja je smijenila.
Pokušavali smo nekako proći se Bebe.
Eee! Koliko ih je samo ona promijenila.
Iskreno joj se divila Naska, žalila sebe.

Šta kukaš tu, Naske! šta bi htjela?
Šta to tebi fali? Zajko ju je napao.
Kako ne bi bolan?, toliko je crni promijenila.
Da je bar jedan, jedini, mene zapao.

Beso je veliku gungulu stvorio.
Psovali smo ga, da skroz je odvalio.
Eto, što je malu iz Zenice opalio …
Nema veze! Al’ zašto se okolo hvalio?

Tifo je od ljubomore, skoro riknuo.
Savjetovali smo Besi, da drugi put šuti.
Ko vas jebe! Nisam ga vama viknuo!
Tifo joj ne može ništa, i to njega ljuti.

Neka si ti Beso nju naguzio.
Naski je bilo baš po volji.
Ko mu je kriv, da joj ne može ništa.
I da si ti stoput, od njega bolji.

Tifo se razbolio, sav je ublijedio,
Oči mu upale, pogled se otego.
Daj Tifo matereti, napao ga je Zajko.
Šta se praviš lud, nije tebe natego.

Tifo je zbrisao, u Bugojno, kod tetke.
Mala je sve veće vragolije izvodila.
Pogledajte, recite, jesam bolja od Bebe?
Od kad ga je nestalo, skroz se preporodila.

Nisam ja za Livna, daj, recite ozbiljno.
Nisi ti ni za kurac! … de, zakoči bona!
Ah! prave ste seljačine, ne kužite vi to.
Da sam kao stvorena, za Pariza i Londona.

Nisam vam ja Beba, ja sam puno bolja!
Rekla je na kraju, nismo na to pristali.
Krenula je Mala, u strani svijet.
A, mi smo ponovno, žurnale listali.
borky
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.10.2017., 09:15   #584
Nek bude

Nisam! - neću!
Smirit se ne mogu!
Evo opet tražim,
nekog crnog vraga.
Zavrnut ću kragnu,
a, šešir na čelo.
Odoh da se skitam,
da lumpujem draga.

Odoh da se bijem,
izazivam kavgu.
Na vrata da kucam,
i pakla i raja.
Najstrašnijeg đavla,
za rep da potežem.
Da zapalim svijeću,
sa obadva kraja.

Nemoj čekat draga!
I negledaj name.
Stigle su me misli,
što sa menom lude.
Odigrat ću tako,
sve na svoju ruku,
Poslije mene potop!
Nek' bude, šta bude!
ante dolić-borky
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.10.2017., 10:43   #585
Odlazak

Dašak, da samo dašak jedan.
Jedan neuspio pokušaj osmjeha
Jedan pogled upola skriveni.
Odlaziš!
Lavinu osjećaja pokrećeš u meni.

Hod na prstima, okretanje lagano,
posljednji susret očiju ... sjene,
isčekivanja, nadanja, strahovi ... tuge,
i mnoštvo tudjih nadanja oko mene.

Stojim, gledam avion ... brojim,
čekam da preko mene preleti sjena.
Polako u svijest mi misao prodire,
Odlaziš!
Rastajemo se za sva vremena.
borky
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.10.2017., 11:24   #586
Žuto lišće

Evo i ove jeseni
lišće žuti, opada,
žuto kao i uvijek.
Sve je naizgled,
isto, baš isto kao i prije.
Ili nas lišće varati hoće?
Užutilo ... opada.
Na pomisao da ne dodjemo.
Da sve je drugačije.

A, sve je drugačije,
to mora se reći.
Isčezlo je vrijeme,
da se šuti,
Cijela planeta,
kao i lišće jesenje,
nakrivila se ... vene!
I postojano žuti.

Lišća jesenjeg
polako nestaje.
Hoće li će se vratiti
u rano proljeće?
Da nas, kao i sad,
u jesen opet vara.
I nevinožuto
pod noge nam slijeće.

Planeta se sve više,
tužno uvelo vrti.
Summnjam da će
i za nju doći proljeće.
Otopit ćemo joj
ledene kape, polarne.
Neka se gologlava,
i bez nas okreće.
borky
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.11.2017., 08:51   #587
Napola

Ustao sam poluumorno
Noćas sam bdio pola noći.
Sve mi se ojutros na pola čini.
I ono prošlo ... i šta će doći.

Ustao sam poluodmorno,
Pola sam noći odmarao, snio.
Sve mi se ojutros na pola čini.
I što sam spavao i što sam bdio.

I misli me samo u pola služe.
Za pola sata će jutarnje vijesti.
Kalvariju Bagdada će pokriti reklamom.
Da nam ni upola ne bi došlo k svijesti.

Prolazi jutro, polusmušeno sve.
Pred menom, kava odpijena do pola.
Odpijam tečnost polugorku
I guram šalicu do pola stola.

Pola sam svega upola shvatio,
polovica od toga se izgubila,
I pola polovice od polovice što osta.
Dovoljna je da bi me napola ubila.

Zavrćem radio, stišavam na pola.
I netko pjeva, glas polučudan.
Slušam tek tako u pola uha.
Spava mi se ... tek napola sam budan.
borky
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.11.2017., 10:38   #588
Bez mene

Pustite!
Ja evo odustajem.
Umorilo me, razbilo,
dosta mi puta.
Izvolite proći,
molit ću lijepo!
U velikom luku,
oko moga kuta.

Ne da mi se!
Ne bi!
Ne bi ni u ludilu.
Ne podnosim stupanje.
Neću u vaš stroj.
Shvatite već jednom,
ljudi moji dragi.
Da nisam marka,
nisam neki broj.

Žurite vi samo,
u krug pa okolo.
Nemojte u meni
gledati smetnju.
A, ja ću ruke,
u džepove duboko.
i odlutati nekud,
u laganu šetnju.

Krenuti ću prema
proplanku gore.
Družiti se sa dračom,
gazit lišće opalo.
Evo ja već idem,
dovikujem, Zbogom!
A, vi ne zaboravite,
u krug ... pa okolo.
borky
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.11.2017., 15:54   #589
Todorići i Agrokorići

Tajkuni – bahati!
dokle će te – dokle!
Sve šta radite,
na našu je štetu.
Griješite Gospodo!
I Bogu i ljudima,
Bespomoćno poručujem,
da prebacili ste metu.

Gospodo nedraga!
Skidajte se s vrata!
U svakom lopovluku,
vi uvijek ste prvi.
Lopovskom vještinom,
vrhnje kupite.
Pijete nam besramno,
i zadnju kap krvi.

Ne prijetim Gospodo,
nikakvom revolucijom.
Nit vidim u nekoj
pobuni spas.
Al’hoću bar gnjevno,
izlajati u vjetar.
Neka znate Gospodo ...
da sam protiv Vas.
borky
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.11.2017., 11:06   #590
Ante Dolic
1 sat ·

Njene pjesme

Noćas su vukovi
zavijali tužno.
Tiho melodično,
stare barabe.
Noćas sam zvao te,
molio ... prijetio.
Pomoglo nije,
sve bilo je džabe.

Pokušao sam
svoju razbiti tugu.
Nešto sam vikao,
malo se kajao.
Podignute glave,
onako pod vučiju.
na mjesec hladni,
tužno sam lajao.

Muzikanti na djelu,
lokal zadimljen.
Pjesma ih ne ide ...
pijani ljudi.
Zaratili s tekstom,
pa sve nešto mute.
Svi u glas ih prate,
nitko se ne čudi.

Na šank naslonjen,
ja gnjevno psujem.
Unakazište za Boga,
pjesmu njenu.
A oni zabrazdili,
pa ko iz inata.
Nemojte ljudi,
vrijedjati uspomenu.

Poručujem dupli,
još jedna čaša.
Lokal se pretvara
u nemirne sjene.
Svirači dragi,
oprostit vam ne mogu.
Da tako me gazite,
kvarite pjesme njene.
borky
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.11.2017., 09:35   #591
Nerazum

Čini mi se plitko ... neuvjerljivo.
Pisanje moje ne ostavlja trag.
Tako je nedostatno, neubjedljivo.
Mačiji kašalj ... povjetarac blag.

Kako iskazati osjećaje?
Što duboko iz duše su isklijali.
Da pišem s očima suznim.
Svi bi se pakosno nasmijali.

Smiješno bi bilo, patetično, neukusno.
Zgražali bi se na moje zdvajanje noćima.
Šepurili bi se da oni to rješavaju tako.
Onako s visoka, bez suza u očima.

I šta god stavim u retke ove.
Izvještaj napišem o svome stanju.
Sretne me nerazum površnosti tupe.
Zato ne priznajem, da mislim na nju.
borky
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.12.2017., 09:59   #592
Dan kada je i nada umrla
Slušam pomno pogurenog starčića u sudskoj uniformi, lista, čita, ne vjerujem svojim ušima, čekam kada će se dozvati pameti, kada će reći nešto, bar blizu istine i pravde, a, on pogureno i dalje sve više i više tone u bezizlaznost nepravednih optužbi, pogubnih konstrukcija ... svejedno se još uvijek nadam, ne vjerujem to šta čujem, ne mogu se složiti niti sa jednom izgovorenom riječi, čekam kada će na red doći i druga strana, a, veleučeni gospodin se uhvatio dva civila, pa još jednog, te još negdje sedam, kao i sedam džamija ... slušam, ubija me pitanje Bugojna, strijeljanih naših vojnika i civila, puno Livno protjeranih bugojanaca, veleučeni sudac i dalje, skoro nezainteresirano ponavlja jednog, pa dva, pa sedam, pa džamije, pa logori, vidim da je zabrazdio, čekam kada će i hotel Lav u Stobreču proglasiti zloglasnim logorom, u glavi mi je stradanje Hrvata Doljana, a, gospodin sudac i dalje na putu ludila, negdje nešto oduzme, da bi odmah potom još više dodao, vidim da su kola krenula nizbrdo, vidim da nema druga strana ne postoji, nema ni mudžahedina, ni njihovih klanja, ni sandžaklijskih vehabija, nema bosanske vojske, ni Hrvata istrjebljenih iz sela i gradova srednje Bosne, a, gdje je Uzdol, konjičko mjesto Trusina ... i dok tako razmišljam, velevažni sudac zločinački trabunja nešto o zločinačkom podhvatu, vidim da ne vidi zločine, da je ušiljio prema zločinačkoj presudi ... padaju optužbe, opet se spominju džamije u Mostaru, dva ubijena civila i još jedan ... pada presuda 25 godina ... na redu je druga i opet džamije i opet potvrda presude ... ja više ništa ne mislim, gledam, više se niti ne čudim, zapravo čudim se samom sebi, i mojoj nadi da će pravda pobijediti, naravno da mi je žao tih ubijenih civila, žao mi je i rušenja džamija, i onih stotine porušenih katoličkih crkava ... žao mi je da je došlo do rata, i ako sam već poslije Miloševićeva govora na Gazimestanu 1989 god. znao da nas neće promašiti, a, najteže mi je gledati da se evo tu, pred mojim očima u jednoj medjunarodnoj instituciji, ponovno ubijaju žrtve te sulude politike. Sudac nesmiljeno nastavlja lupati po pravdi i po zdravom razumu, a onda se dogagja strašna tragedija ... tragedija u koju su svoje niti upleli neljudi, od Mesića, Pusićke, (i da ih više ne nabrajam) do ovih medjunarodnika koji su se školovali i izgradjivali da isprave nepravde ... svi oni skupa ubijaju moralnu vertikalu, kojoj su brutalno ubili tijelo, ali ne i dušu. Dragi generale Slobodane Praljak ... vječna ti slava i hvala.
ante dolić
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.01.2018., 18:51   #593
Novogodišnji dan

Umorno danu
ledja okrećem.
U mračno ogrnutom,
bez kapi veselja.
Rekao bi nešto,
al' ne znam kako,
iz misli izbaciti,
otkos pokošenih želja.

Kao što rekoh,
gazim umorno.
Tjeskoba skuplja se,
u vjedjama oka.
Sve jače ocrtava,
nabujala jadanja.
Nada je plitka,
a, čežnja duboka.

Misli posustaju,
pod nogama rosa.
Mjesečev obol,
na domaku jutra.
U zapučak kaputa,
tjeskobu zadjevam.
Neka je! - nek' ostane,
bar nešto i za sutra.
borky
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.01.2018., 18:50   #594
Večeras

Svečano odjelo oblačim.
Svijeće palim,
postavljam čaše.
Opraštam se ...
ovako u samoći.
Od misli na tebe,
i prošlosti naše.

Kitim cvijećem,
confetti rasipam.
Ima tu svega …
ruža … krizantema.
Tihana glazba,
tugu pojačava.
Uzdah mami,
a, tebe nema.

Misli se napinju,
tebe spominju.
Shvaćam da te,
proći se neće.
Čaše razbijam,
cvijeće trgam.
U jednom dahu,
gasim sve svijeće.
ante
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.01.2018., 09:56   #595
Ljubav

Ljubav je,
let leptira,
tihi ... lagani.
Uragan strasti,
slatki ... strašni.
Znoj na čelu,
usne na usnama.
Pogled u oči,
vragolasto nestašni.

Šaputanje nježno,
i to je ljubav .
Micanje usana
tvojih, dok pratim.
Kad mogu i ne mogu,
da te shvatim.
Ljubav je sreća,
za tobom kad patim.

Ljubav je jecaj ...
drhtaj tvog tijela.
Vrhunac strasti,
i blagi smiraj.
Bezbrižan pogled
u očima našim.
Ti u mom krilu
i svijeta kraj.
ante
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.01.2018., 13:29   #596
Odgovor na njeno pismo

Sve što si napisala ... potpisujem!
Dok ruka drhti ... dah staje.
A, još bi nešto dodati htio.
Možda ti nekako objasniti šta je.

Znadeš ti dobro da sam putnik.
Neću se braniti, jer nemam s čega.
Putnik što rubom provalije šeta.
Šetač, kojemu je već dosta svega.

Dok te ovako razbijeno pratim.
U snove i zanose neću dirati.
Preskočit ću kao i uvijek ono glavno.
I neke malo lakše stvari birati.

Ja tebi ne mogu objasniti sebe.
Ni sam sebe više ne razumjem.
Al' ako ništa, ti to dobro znadeš.
Da i ja tužne pjesme pisati umijem.

Nabrajati neću ljepote prošle.
Što bile su okićene jorgovanima.
I ovaj tvoj datum ... ni on ne važi.
Ja izgubljeno lutam već danima.

Ne pitaš me, i vidim da nećeš.
Koje su to stvari se preokrenule.
Uz najbolju volju, reći ti ne mogu.
Kakve su to sile, s puta me skrenule.

I kada pogledam u dublje malo.
Kockice posložim, osjećaje nadodam.
Moram te opet upozoriti na to.
Da ja te osjećaje ne odredjujem sam.

Ne znam jesi li napokon spremna.
Pogledati malo i moju stranu.
Sve mi se čini, a, bilo bi šteta.
Samo kod mene da tražiš manu.

Bez mana nisam ... i to mi je jasno.
Imam ih rekao bih ... i to ne malo.
Al' vjeruj ništa razbijao nisam.
Sve je to i samo od sebe palo.

Gledam tvoja slova, a, dašak tuge.
I gorčine teške mislima šeta.
I sve da mogu, ne znam šta reći.
Možda da završim, sa jednim ... Šteta!
ante
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.01.2018., 08:33   #597
Strašilo

Razmišljajuć sve potanje.
Uvijek sviram krivu notu.
Sve jasnije, jasno mi je.
Greška da sam u životu.

Sva sanjanja ... vjerovanja,
sve te misli, što ih mješam.
Sveukupno fućkam na to.
I mačku ih o rep vješam.

Osjećaji što ostaše.
Nisu ono šta su bili.
K'o štrašilo pored puta.
Na vjetru su isplavili.

Istrošeno i bez volje.
Da glava se nebu diže.
Šta me briga šta je gore!
Zemljica je meni bliže.
ante
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.02.2018., 12:31   #598
Volite se žene i muškarci

Durila se baš
uvrijedjeno.
Dobacio sam
joj da nije sexy.
Rekla je da sam
grub ... neotesan.
Na živce da joj ide ...
ponavljala je,
taj muški ogavni
nagon stalni.
Obični da sam,
razvratnik seksualni.
Ni trun da nemam,
finih osjećaja.
Prebacivanje se
nastavilo u nedogled.
Svadjali smo se
bez konca i kraja.

Pravo si muško!
Prosiktala je ljutito.
Mirno sam na to odgovorio ...
Hvala!
Zastala je na tren,
shvatila grešku.
Nisam to mislila tako!
Mislila sam ...
prava si muška budala.
Bacila mi je u lice
uvredu tešku.

Prešli smo tako
na uvrede jače.
Spustili nivo ispod
svake mjere.
Zavikao sam
da je frigidna baba.
Da samo lupeta,
bezveze ... sere.
Uzvratila je srdito
da joj je čast...
samo da se bezveze
derem džaba.
Dodao sam da je
satna leda.
Prijetila je da joj
ne vadim mast.
Ni pomisliti joj se
na mene ne da...
Kamoli s menom
sexati se u slast.

Ma, koju mast?
zaurlao sam bijesno.
Kod tebe sve je suho,
kao zima hladno.
Bacila je pepeljaru ...
u tik promašila.
Ljutito mi psovala nešto,
do bola gadno.

Poslala me je
u neku stvar,
spominjući majku staru.
Malo se kao primirila,
zapalila cigaru,
gledala je kroz salve
vijugavog dima.
Prenemažući se s kakvom
budalom uopće posla ima.
Priprijetila je opasno ...
da to nije šala..
Vikao sam, kao budala,
da nisam budala.
Zastala je, pribrala se ...
kao da smišlja nešto jače.
Svakom bi prije
nego tebi dala ...
još je oholo dodala ... manijače.
Ti uvijek samo
na sebe misliš ...
prokleti egoistični šovinisto.
I ti na sebe!
uzvratio sam razdraženo
a, to ti je gospodjo draga,
jedno te isto.
Ali ti mene prvi
napadaš i diraš.
Navališ kao Simplon,
sredstva ne biraš.
Kao da je meni
do tvoje potencije stalo,
Ti bi do neiznemoglosti,
gore, dolje ...
A, ja bi se samo onako,
mazila malo.

Snizio sam ton ...
skoro do šaputanja,
da nije tragično
bilo bi smiješno,
prava divota.
Bože! kojeg li odjednom
glupog gugutanja.
Rekao sam ...
ustvari priznao da je volim.
Da mi je dosta
našeg nerazumnog lutanja.
Neće ići! -
rekla je triumfalno … cinički...
Razjareno sam skočio ...
najradije bi je bio
lupio po pički ... ups!sory!
Poznato je meni
tvoje ponašanje bijedno.
Svi ste vi muškarci isti ...
samo bi htjeli ono jedno.

Prokleo sam i sebe i nju,
i ono jedno.
I sve muškarce
i te njihove priče gluhe.
A, nešto mi je kao usput,
na pamet došlo.
Uvijek dok se svadjamo,
ja mislim na evnuhe.

Nastavili smo - prepirke,
prebacivanja ... svadje.
I dalje se gnjavili,
davili, brljavili.
Hrabro sam priznao,
da bi je opalio radje.
Naš rastureni odnos
još više smo zamrznuli.
Umjesto da smo ga
bar malo odkravili.

Poslije smo oprezno,
i dosta, dosta dugo,
danima se motali ...
izbjegavajući jedno drugo.
Ja sam se smjestio na kauč,
u dnevnu.
Jednim okom
gledao sam televiziju ...
drugim nju ...
goropadnu i gnjevnu.

Ovako ne ide više! ...
započela je plačno.
Ti ćeš me izluditi čovječe …
pravo, zapravo.
Ti i to tvoje
raspoloženje mračno.
Ma, šta hoćeš!?
Ništa ti ne radim,
ženska glavo.
Nastavila je deklamirati
puna zlobe.
Spremno sam joj predložio
da zamjenimo sobe.
Poslala me je u kurac,
ništarija da sam prava.
ništa da ne razumijem …
betonska da sam glava.

Prebacio sam joj
da se ponavlja ...
i to, sve češće i češće.
Počela je nabrajati kako,
nit' jede, nit' pije, nit' spava.
Kako sam ogavan prema njoj ...
ustvari nitko da je ne voli,
Ovo naše nikuda da ne vodi...
a, nepravda ju izuzetno boli.
Spominjala je tu nešto,
kako ima strašnu neku viziju…
Više nisam slušao ...
stavio sam na nogomet,
i do kraja pojačao televiziju.
ante
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.02.2018., 14:12   #599
Ja, za deset godina.

I sve se mislim,
kako da te pozdravim.
A, znamo se odavno,
tamo od rodjenja.
Nisam baš ni siguran,
jel' si to ti … zapravo ja.
Ili mi se naturaju,
neka prividjenja.

Gledam te, razmišljam,
po čemu bi te poznao.
Po stasu, po hodu,
to sigurno ne bi.
Glas ti je se stanjio,
lice potamnilo, posivilo.
Ipak mi je najlakše,
poznat te po sebi.

I dokle te gledam,
klimavog i jadnog.
Godine ti mnoge,
na ramena sjele.
I s tobom se vidim,
narugala starost.
Sve ti je potamnilo,
a, zubi se bijele.

Dokle ćeš dogurati,
bilo mi je jasno.
Da držat se nećeš,
ni plana i reda.
I sad, kad ustvari,
i ne moraš ništa.
Djavo tebi neki,
živa mira ne da.

Al' takav si bio,
skrojilo te takvog.
Mijenjati se ne znaš,
i nisi sam kriv.
Jedino je šta me
tek donekle čudi.
Da furaš i dalje,
i da si još živ.
ante
borky is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.02.2018., 07:45   #600
Ja za desetak godina 2.dio

Ustao si vidim,
rasčupanih misli.
Tragovi se noći,
po svuda ti vide.
Daj malo se sredi,
zar ne vidiš da si,
ko strašilo neko,
a, to baš ne ide.

Znam za nesanicu,
nemoj se izvlačit.
I cijelu da noć si,
čekao da svane.
Svejedno se moraš,
dotjerati malo.
Naćeš ruglo biti,
sad pod stare dane.

Sanjao si veliš!
A, spavao nisi!
Sigurno su bila,
sjećanja na mladost.
Uvijek ti se šeta,
po prošlosti davnoj.
I samo još u tom,
pronalaziš radost.

A da kreneš malo,
sa mislima drugim!
Raspoložen nisi! …
Znam da ti se ne da.
Ja samo ti kažem,
(a, ti kako hoćeš)
Da kraj je života,
kad čovjek se preda.

Kažeš … i neka je!
Svega ti je dosta.
I ustvari ti je,
sve do mora ravno.
Ali ako odeš,
i još prekoreda.
Tko će onda pričati.
Bilo jednom davno.
ante
Keine Panik, auf der Titanic! Ovo ja samo zamišljam kako je, kad dodju teški dani, kad odu svi jarani.
borky is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 01:58.